Baba Milena, najpoznatiji motociklista šabačkog kraja, i u 90. godini vozi motor i sama ga održava. Dok ne ostvari san i ne kupi „fiću”, nema nameru da se odvaja od svog najboljeg prijatelja na dva točka.
Kada se iz zabačenog naselja Travnice začuje zvuk motora, svi u Majuru znaju da je to baba Milena. Ne zna se koliko je kilometara iza sebe ostavila krepka starica, penzionisani kurir šabačkog Zavoda za tržište rada.
„Ne silazim sa motora, nikad nisam pala. Imam devedeset, a osećam se k´o da imam dvadeset godina” tvrdi najstariji seoski vozač.
Zato joj nije teško da i pored porodice u Šapcu živi sama u zabačenom seoskom ataru. Stigne da održava domaćinstvo, napuni zamrzivač, pripremi tegle slatkoga i džema. Da bez naočara proštepa i zašije i za sebe i za druge.
„Zdrava sam ko čelik, kod lekara nikad nisam bila, sve stignem i sve mogu”, dodaje odvažna starica koja uz sve popravke u domaćinstvu sama i održava motor. Vidi gde je kvar, malo čačne ključevima i majstor joj ne treba.
Motor je sama kupila, sama ga i vozi. Ima dozvolu, kaže, odavno i on joj je najbolji prijatelj.
„Kad bi mi dali 100.000 dinara da odem peške u Šabac, rekla bi ´Hvala lepo´, ja to i ne mogu, a na motoru idem ko zmaj”, dodaje uvek raspoložena baka Milena.
Policija je retko zaustavi, znaju je svi, a i sve propise poštuje. Kacigu koristi samo kad izađe na put za Šabac. Teška joj je i smeta al´ mora jer bi je kaznili. Da ima kola ne bi joj trebala uopšte.
Od kada joj deca ne dozvoljavaju da vozi traktor, „fića” joj je neostvareni san. A dok ga ne kupi, kaže, voziće svog dvotočkaša i dalje i biti pravi „hajduk na motoru” kako je najčešće oslovljavaju u selu. Izvor (RTS)