... ...

... ...

Iza dimne zavjese ... International Classic Grand Prix (ICGP), privatno je organizirano međunarodno natjecanje za vintage racing mašineriju iz 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća. Start je dopušten samo pravim trkaćim pilama ... sklepuše i delanci od prepravljenih cestovnjaka nemaju pravo nastupa. Ove godine utrkuju se na pet europskih staza: Paul Ricard, Donnington, Sachsenring, Grobnik i Almeria. Bilo mi je veliko zadovoljstvo pregledati vozni park, popričati s vlasnicima, te ponešto i poslikati ... ...

... Iza vizite na Grobnik obavezna je i kraća vizita uz obalu ... Novi Vinodolski, Senj ... doma sam stigao taman na vrijeme da odgledam GP u Silverstonu.

... ...

... ...

... ...

Uglavnom euro igrači ... Ne isključivo, ali u velikoj većini ... najviše austrijskih brđana, jer je KTM TNT bio jedan od dijelova događanja na Grobniku ovaj vikend. Bit će da je i nekakav BMW boxer kup bio u igri, barem bi se tako reklo prema broju HP2 i njemu sličnih bavaraca. Ducatiji, Aprilije, Triumphi, hrpica starih japanaca i nešto sitno novijih japanaca ... sve u svemu, dovoljno materijala za sat vremena razgledavanja. ...

Druže Ćale, jedan odgovor ... sistem je najsličniji ovom prvom kojeg spominješ, jedino što ne skidam rukavice. Vozim isključivo u MX rukavicama pa sam se vremenom istrenirao.

Bok Moguće je sa 100 EUR dnevno krstariti po Dolomitima. Ako nađeš povoljan smještaj i ne ručaš/večeraš po restoranima, moguće je proći i jeftinije. Skucaj neke novce i kreći ...

@Tedybear - Jeli budu napravili repliku ovog mosta ili budu zasrali s nekom modernom čelično-staklenom nakaradom? I gdje budu postavili pontonski most ... obala Soče svud uokolo je prilično zanimljiva?

... uz Soču skroz do Gorice koju zaobilazim koliko je to moguće i prebacujem se na lokalnu cestu 444 do drvoreda u gradu Fructal sirupa i voćnih sokova. Tamo odrađujem tankanje i dok žvačem zalogaj i natačem napitak, pade mi na pamet (napitak mi dao krila) da bih konačno bilo u redu da se prevezem i preko Črnog Vrha do Godoviča (to je sve cesta 207). Znao sam otprije da je dio ceste podoban za nadahnutiju vožnju - a bome jest, naročito ovaj dio koji se nanovo asfaltira - i mislio sam da se Črni Vrh nalazi na brdskom prijevoju ... a zapravo je Črni Vrh mjesto na nizbrdici nakon prijevoja na kojemu nisam vidio nikakvu tablu s imenom. I nakon Črnog Vrha, na dijelu ceste prema Godoviču, također se prelazi preko omanjeg prijevoja/sedalca također bez vidljivih oznaka. Ovako ili onako, cesta je zanimljiva i rado ću je odvoziti još kojom prilikom. Od Godoviča do Logateca sve je već poznato i više puta odvoženo, kao i komad ceste od Logateca do Vrhnike. Da sam bio manje gladan možda bih svratio i u kraću šetnju po TMS-u u Vrhniki, no ja tamo izlazim na autoban i začas se teleportiram do svoje garažice. >> TMS (Tehniški Muzej Slovenije) Vrhnika 2015: http://www.motori.hr/forum/index.php?topic=225610.msg4447041#msg4447041 Sve skupa prelijepa 3 dana, brdo kilometara i brdo sati provedenih za guvernalom. Ne bilo bilo uputno predugo čekati da se ovako nešto ponovi ... uz sitnije izmjene i dopune, dakako.

... A dalje ide otprilike ovako: Kobarid, kraće zdržavanje u Kanalu ob Soči ... ...

... Iza prijevoja nema više velikih strmina, a glavna "atrakcija" je prilično uska i uglavnom potpuno nepregledna cestica kojom sam se uspješno dokopao Učje. Lijepo, sad još samo da prođem tretman detoksikacije od silnih strmina i dubina, lošeg asfalta i uskih staza ... medicina je na dohvat ruke i na dohvat mecelerki ... SR646, regionalna cesta od slovenske granice pa na zapad otprilike do Tarcenta. Dio ceste od Učje do Passo Tanamea apsolutni je fetiš za određeni dio moto populacije ... asfalt iz bajke, konfiguracija kao iz priručnika za dizajniranje trkaćih staza. Dva prolaza gore-dolje (i dalje u Allegro moderato ritmu) i već sam kao novi ... mogu se spustiti u Sloveniju i mirno se odskrolati uz Soču dokle mi se bude dalo. Usput budem razmislio kojim putem dalje. ...

... >> Sella Carnizza 2015: http://www.motori.hr/forum/index.php?topic=248788.msg4513987#msg4513987 ...

... Pola sata kasnije opet sam na cesti kojom sam i došao, planinčina je ispred mene i opet se pitam - iako sve odavno znadem - kako ću ja uz taj kameni zid? A mjestimično cesta - zapravo asfaltirana staza - doista izgleda kao da odlazi u čistu vertikalu ... da nema proširenja na okukama serpentina uspon bi bio ozbiljnije čupava avanturica. Trebam li posebno spomenuti da niti zaštitna ograda ovdje nije baš često viđeni asesoar? ...

... Iz ne znam kojeg razloga, jako mi se sviđa ovaj dio Italije. Prošao sam odavde nekoliko puta, a prošli puta - ima tome godinu ili dvije - čak sam malčice i skrenuo sa utabane rute za prolazak ... uvalio sam se na ceste i u sela ove regije koja su mrvičak izvan tih utabanih staza. Ovom prilikom otišao sam i korak dalje, ili je možda ispravnije reći korak šire. Kako sam to napravio? Ha, na križanju gdje se cesta odvaja prema Sella Carnizza, skrenuo sam kontra ... tamo gdje se spominje Prato di Resia. Eto, tek da vidim kako izgledaju Rezijanska (Rožajanska) sela iznutra ... i jako mi je drago što sam tamo skrenuo. Osjetio sam dobru vibru i pozitivnu mirnoću, dobro sam se osjećao i te sam dobre osjećaje ponio doma. ...

... Ništa Pontebba, ništa Dogna, ništa Chiusaforte ... skrenuo sam tamo gdje je na putokazu pisalo Resiutta. Tako je, doma sam odlučio ići preko Rezije. Ako već nisam došao kako sam planirao, mogu barem otići kako sam planirao ... kroz dolinu rječice Resie, koja me mjestimice jako asocira na neke lokacije iz kaubojskih filmova, preko brda, pa uskom cesticom do Učje, i spustiti se u Sloveniju kod Žage. ...

... Izlazim iz Cortine, ubacujem se na SS51 ... bilo je tu i tamo gužvice no ništa od čega ozbiljnije boli glava, i najprije stajem i tankam na prvoj benzinjari sa živim ljudima. Ima ih još usput, nije ovo jedina. Natočim i vozim dalje, uz usputno uočavanje škatuljica s radarima. Primjećujem da se lokalci na neke baš i ne obaziru, iz čega se dade zaključiti da ni kod njih nisu sve kutije "popunjene". Alzo, plan još od prijepodne stupio je na snagu ponovnim ulaskom na SS52 ... Passo Mauria, s južne strane, bez pretjerivanja ali vrlo pristojnim Allegro moderato tempom. Čista uživancija. Dapače, i dalje je bila uživancija ... lijepi krajolici, lijepa arhitektura i mnogo slika na fasadama kuća što sam primjetio još prilikom ranijih dolazaka u ove krajeve. U bazni kamp u Rateču stigao sam još za dana, dovoljno rano da kuhinju obližnjeg restorana zateknem otvorenom. Ubrzano gašenje dana automatski je potegnulo i pitanje tako karakteristično za ovakve situacije: kojim putem budem sutra išao doma? ...

... OK, prošlo je tri sata popodne, treba polako krenuti nazad na istok. Ovo polako je relativan pojam, no u svakom slučaju nije u pitanju nikakva ozbiljna žurba. Najprije polako do križanja gdje sam skrenuo za Falzarego, cestom bajkovitog asfalta i Monza konfiguracije, potom doista polako - adagio, jeli ... nije išlo drugačije, neki Česi u velikim autima stvorili kolonu - nizbrdo do Cortine d`Ampezzo. Kad mi je dosadilo vući se za Česima, a šanse za obilazak su nepostojeće, jednostavno sam stao sa strane i pričekao da odgmižu dalje ... kvragu i oni i njihovi veliki Audiji. A stao sam ne baš bilo gdje ... proširenje uz cestu, odmah iza tunela, kao mali balkon, s predivnim pogledom na Cortinu i planinčine iza nje. Šteta zapravo ne zastati i ne baciti pogled na Cortinu s brda u pola ljeta. Istini za volju, nije Cortina baš neka atrakcija od mjesta, ovako usput s motorića gledano. Odvozio sam dva đira po centru (neš ti centra velikoga) i većim ulicama koje vode prema njemu, čak sam malčice zašao i po rubnim dijelovima ... sve je ovdje podređeno zimi i zimskim zanimacijama. Nemaju čak ni poštenu benzinjaru, sve one samoposlužne sklepuše na 10 kvadrata. Ne, nisam otišao niti na Passo Tre Croci, iako mi je i to palo na pamet. Imam ja za povratak plan koji me svrbi još od ulaska u Dolomite. ...

... Nisam otišao na Pordoi, ali sam ipak skoknuo na Passo Valparola, današnji treći dvijetisućak ... štaću kad je tu blizu. Odmah sljedeće brdo. Mali đir tamo i nazad, kraća panoramska vožnjica po SP24 ... ma ništa specijalno. ...

... Scenario spusta sa Staulanze ponavlja se i prilikom spusta s Passo Giau ... dugački spust, križanje i priključak na novu cestu, putokaz sa zanimljivim odredištima. Razlike su sljedeće: spuštam se po SP638, nailazim na priključak na SR48, na putokazu se spominju Falzarego i Valparola, još dva prijevoja iz klase 2000+. Što je najbolje, uopće nisu daleko ... samo treba skrenuti lijevo i ubaciti se na cestu s apsolutno najboljim asfaltom danas viđenim. Osim toga, konfiguracija ceste je otvorenija, nije sve u serpentinama, i nema kamera (kako kaže scdb) ... molto bene. Na prijevoju Falzarego također dosta motocikala, a ima i puno onih što pedaliraju u pripijenim gaćama. Bilo je i nekoliko autobusa ali nisu stvarali vidljiviji nered. Palo mi je na pamet, kad sam već ovdje, da skoknem i na Passo Pordoi ... nije to nešto dramatično daleko, no potpuno sam siguran da bi se u tom slučaju ponovio jučerašnji scenario: hvata me mrakača negdje u brdima i u hotelu poljubim vrata kuhinje. Zauzimam odlučan stav: danas hoću toplu poštenu večeru. I zato nisam otišao na Pordoi. ...