protector
-
Broj tema i poruka
2374 -
Pridružio se
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Sve što je postavio član: protector
-
... ...
-
... ...
-
... ...
-
... ...
-
Hajde kad si navalio ...
-
... Odradili smo doručak, odradili smo pogled na more, odradili smo šetanje uz stazu s periodičkim zaustavljanjem kako bismo izbliza vidjeli ono što inače gledamo na teveu. Pravo je vrijeme da odradimo još nešto, ali to nešto inače ne gledamo na teveu ... toga na teveu nema. Idemo se prošetati kroz GP Paddock, da vidimo šta ima iza boksova. Nagađam da je općenito poznato, no ipak budem spomenuo: za ulazak u taj dio GP cirkusa potrebno je imati odgovarajuću propusnicu. Mi smo svoje dobili od dobrih ljudi iz Aprilije, Vaderovih kolega i poznanika iz ne tako davnih vremena dok su preko njegove trpeze prelazile sve Aprilije u Sydneyu. Sada te Aprilije prelaze preko Skywalkerove trpeze ... family business. Hvala svima koji su se potrudili oko nas. A iza boksova svega imade ... vozača, mehaničara i raznog pomoćnog osoblja; šefova timova i managera; TV ekipa, snimatelja i reportera ... među reporterima i nekoliko bivših GP vozača; skupljača i skupljačica autograma; policije i privatnih zaštitara ... i paddock girls s njihovim šarenim suncobranima. ...
-
... ...
-
... ...
-
... ...
-
... ...
-
... Postalo nam je prevruće nakon nekog vremena pa smo odlučili prošetati uz stazu ali samo zapadnom stranom ... tu je prostora više, iza ograde su kampovi, usput budemo i štogod pojeli - sveprisutni Egg & Bacon Roll - odavde se lijepo vidi more (Cunningham Bay) a lijepo se na nekim mjestima može prići i do niske ograde oko staze. ...
-
... ...
-
... ...
-
... ...
-
... ...
-
... ...
-
... Chai Latte u plastičnoj čaši za zagrijavanje i hajdemo dalje. A ovo "dalje" znači šetnju kroz veliki montažni hangar s natpisom GP Expo iznad prvih ulaznih vrata. Sve skupa meni to najviše liči na omanji paviljon iz Verone ... izložba, prodaja, razgledavanje, naslikavanje, susreti s poznanicima iz branše - Vaderovi drugari, dakako - i last but not least, grijanje. U ovom je hangaru toplo, a kako polako raste količina posjetitelja tako unutra lagano postaje i vruće. Neka, neka, nije to loše ... treba se samo malo raskopčati. Sadržaja ovog GP Expo hangara ne bi se mogli postidjeti ni mnogo ozbiljniji sajmovi ... karbonizirani benđo HP4 Race; Slightova SBK RC45 iz 1999.; CRT Aprilia iz 2013.; hrpetina Agusti među kojima i F4 MH44; Honda s novom CRF450L; Suzuki s novom Katanom; Aprilia RSV4 RFW Misano ... praktički 2015. GP stroj s 230 konja; hrpe kaciga, garderobe i ostalih điđa baja. ...
-
... ...
-
... ...
-
... Tmurno, oblačno i hladno jutro ... nema niti deset celzijevaca. Valja se prikladno obući jer Phillip Island ima vrlo labilnu klimu. Dugačke gaće iz moto opreme su apsolutni must, vodonepropusna obuća također, base layer majica dugih rukava, dva windstoppera i još kišna jakna u malom ruksaku. Vunenu kapu - KTM Power Wear, naravno - također sam ponio na put ali sam je zaboravio negdje u prtljagi. Obukli se jesmo, doručkovali nismo - to budemo na terenu - i ostaje još jedino odgovoriti na pitanje kako budemo došli do staze? Naša baza je u naselju Silverleaves na sjeveru otoka, GP staza je na južnoj strani ... nema više od 6-7 km između. Da idemo motorima nema smisla ... gnjavažu s parkingom i spremanjem i osiguravanjem moto opreme bolje je izbjeći. Gužvu nakon završetka, kada svi odjednom nagrnu na cestu neću niti spominjati. Elegantno rješenje zove se shuttle bus. Mali autobusi koji voze svakih pola sata između GP staze i okolnih naselja. Karta u jednom smjeru je 10 dolara, karta za cijeli dan je 15 dolara. Vožnja ne traje niti 10 minuta. U osam i deset već smo na ulazu na stazu i čekamo da se velika vrata otvore ... otvaraju se u pola devet. U međuvremenu je počeo puhati dosta snažan vjetrić a počela je padati i sitna i hladna kišica. Vrijeme da se smrzneš. Ne znam jeli mi hladnije od vjetra i kiše ili od gledanja u bose noge publike koja kao i mi čeka puštanje na stazu. Ovo je jedan od tipičnih australskih fenomena koje mi je kolega Vader spominjao još prije nekoliko godina ... bez obzira na vrijeme, godišnje doba i ostale trice i kučine, nemali broj Australaca konstantno je golih nogu. Mogu na sebi imati i zimsku jaknu i kišnu kabanicu i rukavice i kojekakve garderobe ... ali su noge bose i u japankama. I onda se dobar dio njih čudi šta su stalno prehlađeni, balavi i šmrcavi. Da nisam vidio uživo, možda i ne bih povjerovao. Velika vrata su redari otvorili točno u pola devet. Nema stvaranja nepotrebne gužve, nema guranja, sve ide nekako rekreativno i maksimalno opušteno. Prije skeniranja ulaznica postoji kontrola sadržaja torbi koje se unose ... i ovaj dio procedure ide lagano i s osmjehom. Vidim usput da je mnogima ovaj događaj obiteljska zabava ... mamice drže dječicu za rukicu, tateki vuku rasklopne stolice u futrolama preko ramena, prenosni frižider u jednoj ruci, deke i debele jakne u drugoj ruci. Hvataju se mjesta na dobrim pozicijama uz ogradu a Millerovi navijači već krstare naokolo naoružani uglavnom velikim narančastim perikama. Čim su klaunovi aktivni znači da je cirkus počeo. ...
-
... Sa benzinjare krećemo za Traralgon, u Mirboo North nešto se i pojelo ... a dalje je bilo probijanje kroz promet i to vrlo oprezno da se vraga ne vuče jako za rep. U zadnjih 50-tak km do Phillip Islanda dosta je naseljenih područja, brzine napredovanja su minimalne, po sredini ceste uglavnom su dvije pune crte i treba oprezno tražiti priliku za obilazak ... naročito kada nas je 10 u koloni. Naravno da se kolona ubrzo rasula na nekoliko dijelova - nemoguće bi bilo 10 motora držati na okupu cijelo vrijeme u ovakvim uvjetima - a tako smo u dijelovima i na rate stizali na otok. Na otok - Phillip Island je otok, da ne bude zabune - stiže se vitkim i dugačkim mostom iz obalnog gradića San Remo. Naša baza bila je rentana kuća u naselju Silverleaves na sjevernoj strani otoka i nije dugo trebalo da ju pronađemo ... na ovom otoku sve je ionako blizu. Svi su motori stali u dvorište, svi mi stali smo u kuću, dali smo si sat vremena za raspremanje i pripremanje i onda pravac večera. A do večere bilo je sigurno pedeset metara ... mali restoran odmah iza ugla. ...
-
... Prekidanje programa za doručak na redu je 40-tak km nizbrdo u mjestu Omeo i sve do benzinjare u Toongabbieu ništa od stajanja. Ovaj zadnji dio puta - od Bairnsdalea koji je krajnja točka B500 pa do Toongabbiea - prešli smo mrežom lokalnih cesti i cestica na kojima se i Đurđa iz đipiesa pogubila barem dva puta. ...
-
... ...
-
... ...
-
... ...
