Dok cekam da se kava s toplim ohladi, evo malo videa koje su drugi i sposobniji snimili

Jos malo one planine mountain A i magarca ( ovo je troll u moru) A u Vidjviku smo najbolje jeli, i slusali Amerikanku u drustvu do nas kako su tu nekad zivjeli strasni ratnici, i 20 min se ne moze sjetit kako su se zvali, dok ja nisam dreknuo Berserkeri, sad si prosla kraj znaka na kojem ti pise. Molim citateljstvo da primijeti kako ja pijem Coca Colu, kao savjestan vozac, dok Lipotica mlati po crnom vinu. Samo kazem. Neki spomenik sireni sto je Odiesja odvela na Mljet, ja mislim Jos malo nesto svasta Ovaj je malo fulao more, al desi se, i Panoniju je sjebalo I ove rupe smo napravili poznatijima samim svojim prisustvom A evo i trolova, nisu oni lazni Ma malo gledali puffine, one male ptice sto lete I kad jednom nadjes slavnu crnu crkvu moras naci i jednako tako slavnu bijelu A vole i grafite

Naravno, slikali smo i ovog veselog magarca, kako nas podozrivo gleda, koji je jedan od zastitnih znakova Islanda ( uz Gorana Visnjica, naravno) I onda uspon na jos jedan vulkan, uz najbolje izgradjene drvene stepenice do vrha, toliko lako penjanje smo iskusili samo u Vatikanu prije par godina, u Bazilici Sv.Petra. Ovo se ne salim, ozbiljno. Cak su se i neke kineske babe penjale istom brzinom. Pogled s istog A evo i foss vodopada, nismo odavno A nu kako sam naucio slikat tekuce vode A ovo je najslikanija fotka na Islandu, Kirkjufell mountain planina A gdje su vulkani koji gore, pita se nasa draga citateljica, dok umorno lista slike iz mladosti u foto albumu okrznutih korica? Svi su na privatnoj zemlji, i moras seljaku platit da bi hodao kilometrima, da bi s kilometarske udaljenosti gledao u ono sto u boljoj rezoluciji vidis na televiziji. Eto malo lisaja za utjehu I napokon dolazim do svog rodnog sela, barem po mom civiliziranom ponasanju u socijalnim okruzenjima, a i cinjenicom da sam napola Licanin, dakle lud od bunike. Tko su bili berserkeri: Vikinški berserkeri su bili pravi ratnički majstori srednjega vijeka. Ovi zastrašujući ratnici, poznati po svojoj neustrašivosti, često su koristili halucinogene tvari kako bi se mentalno pripremili za bitke. Njihova sposobnost da uđu u stanje transa i bijesa učinila ih je legendama. Berserkeri, elitni i gotovo mistični ratnici u vikinškoj kulturi, bili su poznati po svojoj sposobnosti da se potpuno prepuste borbenom bijesu. Mnogi povjesničari vjeruju da su upravo zbog toga koristili psihoaktivne supstance — kako bi pojačali svoju ratničku žestinu i izgubili svaki strah od ozljeda u boju. Riječ “berserk” danas koristimo za opisivanje divljeg i nekontroliranog gnjeva, a potječe upravo od ovih strašnih nordijskih ratnika. Berserkeri nisu bili samo ratnici, već su služili i kao plaćenici, putujući Europom i boreći se za onoga tko bi ih najbolje platio. Također su bili povezani s Odinovim kultom i često su ih prikazivali kao mitološke shapeshiftere. Ipak, njihova reputacija postala je toliko zloglasna da su berserkeri na kraju bili potpuno zabranjeni do 11. stoljeća. Fascinantno je promišljati o tome kako su ti ratnici oblikovali povijesne priče i ostavili trajni utjecaj na kulture koje su ih okruživale. Prema istraživanju Karstena Fatura, etnobotaničara sa Sveučilišta u Ljubljani, vjeruje se da su berserkeri koristili biljku crnu buniku (Hyoscyamus niger) kako bi inducirali ekstremno stanje bijesa potrebno za ratovanje. Bunika je korištena u pripremi napitaka koji bi izazvali halucinacije i osjećaj letenja. Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/zasto-su-berserkeri-bili-neki-od-najstrasnijih-ratnika-u-povijesti/

Kako se ovaj znak gore ocito odnosi na zenu lose frizure koju boli stomak, i kojoj je desna noga odvojena od tijela u koljenu, osim slozenih kamencica, zmaj je ostavio jos nesto iza sebe

A ocito ima i jos necega, jer ovaj znak (pravi je ) nisam vidio nigdje drugdje na svijetu. A taman mi tad pripelo da se pokenj..m

Nakon nekog vremena, shvatite da je foss vodopada toliko da vam lagano i dosade, i kad jedno od nas dvoje ( obicno suvozac) ugleda vodopad, drugi kaze " samo vozi dalje, slikat cu ga iz auta". Ali vidi ceste, covjece, ko Arizona A i pokoje brdasce

Tu smo negdje spavali na farmi, u kucici, koju smo dijelili s dva mlada decka, koji su se odusevili kad su vidili Lipoticu kako izlazi iz auta, a onda pokisli kad se pojavio celavac iza nje, i umilnim glasicem im rekao da je povecerje u 21h, i da ne zelim cuti ni glasic, a kamoli da zajednicki wc bude zauzet kad mi se prikenja. Vise ih nismo ni culi ni vidjeli nakon toga. Ali evo jedan savjet za Island- pazite dobro kad bukirate smjestaje, da li je wc zajednicki, jer u dosta slucajeva je bio. Tu smo jeli napokon jebene janjece odreske, i bili su za 5. Janje se zvalo Fjandjur. Sad nastavljam pisanje sam, jer se tu Lipotica ubola na vreteno i eno je, jos spava U ovoj lijevo E, al ima i zlatna plaza, nije sve crno. Ali cim zagrebes zlatni pjesak, eto ga crni ispod. Nije zlato sve sto sja, znali su nasi stari. jos malo plaza i stjencuga A onda ujutro se probudili, uzeli kavu u setnju do obliznje livade, i gledali zdrijebe kako se radja, koti,zdrijebi ili sto vec- savrseno pogodjen trenutak

Vozimo dalje, misko. I eto nas u Eko etno selu koje sam zaboravio kako se zove, udjemo u te kucice, i krasna Helge nam sve isprica o povijesti vikings koji su tu dosli, vidili da je smrznuta vukojebina, i produzili za Ameriku, te otvorili prvi hotdog kiosk. Poglavito onaj poznati viking Goran Visnjic , aka Erik rdeci, kak bi rekli Slovenci, sta je bia otac i mater ovoj lipoj sta je pobila pola sela, a spavala s drugo pola. U stvarnom zivotu, ona je bila prva bijela zena koja je rodila dijete u Americi. U kucicama smo shvatili, tj. naucili da su vikinzi bili maleni, meni ko da sam usao u kucicu od 7 patuljaka, sve minijaturno Ja s 205cm u odnosu na vrata

Pa kakav je to otok, a i vas dvoje otocana, nigdje plaze, pita se ljupo nasa draga citateljica dok prebire nalakiranim prsticima po Instagramu? Cuj nema plaze, veli krsni Zvir. Sa's ti vidit plaze, i to one na kojima se snimao opet game of thrones, di su zmajevi jaja legli, i plavuse jahale...te iste zmajeve valjda, sta ja znam. Po nasem ogromnom iskustvu svjetskih moreplovaca i kopneninh jahaca ( motora, ne zmajeva) , znamo da je plaze najlakse naci po Svjetioniku. Pogledas prema gore i eto ga jedan. Tu smo se smrzli od ledenog vjetra, sto potekao od krila onih zmajeva iz dva reda iznad. Nadaleko poznata stijena s rupom Sad jos poznatija zbog nas dvoje na istoj slici, dok nam ledeni vjetar pirka kroz mozak Pogled na drugu stranu A nu sad, ajd reci da nema zmajeva, a vidide ovog narancastog Kaze Black Sands beach, nigdje tog sanda Kao sto psi pisaju da ostave trag, i zmajevi grade da ostave , hm...trag Evo i sanda, 5 km dalje I opet tragovi zmaja ( znam da ste ovu vec vidjeli, jebga, starim) A da ne bi sve bilo crno, evo Lipotice u moru ljubicastog korova, koji su posijali da sprijece eroziju tla, i sad ga se ne mogu rijesit Dok ovdje gleda u onaj islandski lisaj kako ga sto vise izgazit ( i tu sliku cete odsad uvijek imati u ocima kad popijete sirup za kasalj)

Znaci krenuli od Keflavika, obrnuto kazaljci na satu , i sad napustamo Akuyreri... a ovo je necija interpretacija plana puta po Ring Road- sve naravno izignorirano, u stili zutih banana, nes ti meni govorit di cu ja vozit. Zato jesmo i napravili duplo vise kilometara nego ima ceste

Tu negdje smo bukirali jedan od ovih smjestaja, dovede nas GPS na adresu, obiteljska kuca. Parkiram ja, kucam (nema zvona), nitko ne otvara, i ja onak blesav otvorim vrata i nadjem se u dnevnom boravku, na kaucu 2 male djece glada crtani film', i sad gledam ja u njih i oni u mene, svi blokirali. Napokon se pojavljuje tata , da , na pravom smo mjestu, to njegova punica iznajmljuje, a on pomaze, reko dobro, nije mi bas bilo svejedno uci nekom u dnevni boravak. Sve to vrlo lezerno, i sutradan nam je covjek u vlastitoj kuhinji posluzio najbolji i najobimniji dorucak na cijelom puitovanju. Eto. Jedan od vecih gradova je Akuyreri, i simpatican je, ali smo prvi put u gradu , dosad smo sve bili u divljini, pa moramo shvatit gdje parkirat i kako platit parking. Jedemo neku bezveze picu, skupljamo 2 mlade rumunjke i idemo na "spavanje"... Scre na semaforu, pile tatino Sto se smjestaja tice, ovo nam je bio drugi po redu komfora, a najbolji je bio zadnju noc, prije leta natrag, cak je i decko iz Srbije radio na recepciji, pa smo dobili i fine lunch pakete

Vozimo dalje do Grjotagja, tj. pukotine u zemlji, za kojukazu da se proteze sve do druge strane planete ( ako vjerujete da je zemlja ravna, recite mi sto je s druge strane planete, jer ja to ne mogu shvatit nikako- mi svi smo s jedne strane, a sta je ispod? ) Tu vas hrabri i pomal blesavi istrazivac ponosno stoji kao Chuck Norris ili Jean Claude van Damm Za fotku se sve riskira Kratka voznja od par sati i stotine minuta nas dovodi do cudnolikoh krajolika, iako su na Islandu svi cudnovati A kratak uspon od pola sata nas dovodi na vrh jos jednog vulkana Hverjfal I ja opet sa svojim kamenjem, ne mos me zaustavit ni da hoces

Pa taj Islanda je bas fin, cist i mirisan, usklikne drazesna citateljica dok umace Plazma kekse u cappuccino. E pa i nije bas, pogotovo tu, miris tj. smrad pokvarenih jajca se osjeti iz daleka, iz zemlje siklja smrdljivo blato, i stvarno treba pazit covjek da ga ne opere vrelo smrdljivo blato. Lipotica ocito ima osjetljiviji nos od mene A tu u blizini je i jos jedan mokri vulkan, Viti

Hvala puno, zbog toga i pisem. Evo onaj kolac gore, zove se Kolac sretnog braka, tj happy marriage cake. Zato Lipotica i jesmo skupa vec skoro 40 godina, jer pazimo sta jedemo. A i ovo sam nasao, ovo je vec urbano jedenje u Reykjaviku, tek sad vidim da mi je pojela sav kukuruz, sunce joj...

I dalje se krecemo obrnuto kazaljci na satu, temperature se mijenjaju isto kao i naoblaka, ali sve je izdrzivo. Definitivno treba sa sobom nositi hranu, jer nikad ne znas kad ce auto stati, ili ces sletjeti sa ceste, a to smo i vidjeli, nekoliko auta ostavljeno prevrnuto kraj ceste, ili od vjetra ili su vozaci se zablesili u pejzaz. Naravno, di su rijeke , tu su i kanjoni, i jednako su krasni kao i vodopadi i uostalom sve sto se vidi. I tu je nesto snimano, valjda Game of thrones

Prometheus pocetna scena je bas tu

Dasta nego ziv... Ne mogu mene ni 3 konobarice istovremeno slomit E sad- jedna od stvari koje shvatite brzo na Islandu je da izvan gradova i sela, nema doslovno nicega. Nema kafana uz put, nema kafica sa finim terasama, nista. Tu i tamo negdje stoji usamljena pumpa, a cak i ona je samo pumpa, nema ni zgrade ni ljudi. A procedura je otprilike ovako: ubacis kreditnu karticu, ukucas PIN, izaberes tip goriva, izaberes broj pumpe, i kolicinu novaca, i onda tocis gorivo. Kad si gotov , vratis pistolj na mjesto i pumpa ti oduzme tocno koliko si utocio, dakle nema brige da ces ostat bez para. I tako stanemo mi u nedodjiji na jednu takvu, i krcam ja Dustera, kad do mene staje jedan od onih monster truckova, par mladih Amera u njemu, i pita kako se koristi pumpa. Ja mu sve objasnim, ali on ne razumije sto je PIN. Rekoh mu 4-znamenkasti kod kartice. A on pita da li je ZIP code (nesto kao nas postanski broj). Rekoh ja njemu: je li ti stvarno mislis da ovu usamljenu pumpu usred 3 p...e materine interesira di ti zivis, prika moj? A on kaze da njihove kartice nemaju PIN, i da ce probat na drugoj pumpi. I odose u zalazak sunca. A sve pumpe rade na istu shemu. Good luck, cowboy. I vozimo se dalje, suncano i toplo, ja u majici iz Lidla u kojoj inace vozim motor, kad odjednom crvena stolica. Jos jedan turisticki znamen. I naravno, di ce kralj nego sjest na stolicu A vidi ceste, savrsentstvo voznje po fjordovima. A Duster svijetli i dalje Nakon 50 km prasenja po makadamu,120kmh, u pokusaju da dokrajcimo Dustera, evo nas na Detifossu, najmocnijem od svih mocnih slapova. Buka je nevjerojatna, i kolicina vode koja se obrusava je cudo. A tu je blizu i Selfoss, meni lici na 100 vodopada spojenih u jedan, nevjerojatno mjesto Vidi se da smo Dalmosi, na majicama pise doci cemo kad dodjemo

Jos jednom izivnjenje citateljima sto ovo izgleda nece biti klasicni banana putopis, jer vidim da kvaliteta slika daleko nadmasuje moje pisacke sposobnosti, a i dosta toga sam zaboravio od detalja. Nemojte zamjeriti i uzivajte u slikama i pokojoj pisanoj rijeci i bezocnoj lazi

Dobro, dosta leda vise, aj malo gastronomije. Hmmm. Svi smjestaji su imali dorucak, koji je bio manje vise standardan, a vecere smo trazili blizu smjestaja ili u samom smjestaju. Kod toliko ovaca na otoku, janjetine nigdje, samo lososi. Nista nam nije bilo jasno. Rucke smo uglavnom preskakali, tj. jeli ono sto sma maznuli na dorucku. Balkan je Balkan. Kave s toplim su nas zastini znak, istok ao i zute banane Jeo Clinton i Kim Kardashian, jeli i mi. Kao najbolji hotdog na svijetu. Jes hurac, hrenovka obicna.

Pa jebo te led, kaze citateljica dok srce pravu tursku kafu, ima li ga jos, ili je to sve? E ima jos, jer kad dodjes na dijamantnu plazu, tek tamo je show on ice... Moja najbolja slika, jer sam slikao sluzbeni plakat. Radi pametno, ne puno, kazem ja.

E sad je dosta fossova, idemo malo na ledenjake. Ima ih nekoliko, ulaz je besplatan, osim ako se mislite penjati po njemu, tad morate iznajmiti opremu i vodica. Nama to nije trebalo jer smo skrti dalmatinci. Evo ga prvi iz daljine, zoom milion Nije crn jer lokalci puno loze po zimi, nego zbog vulkana

A kako ja to gradim beachart na Islandu, evo ovako: Jos malo lisaja, dok nije sve izgazila Al ne zaboravimo ceste...moto raj, asfalt grub, drzi ko cijanofix Sta ce ti tolko slika ceste, pita sunce moje? Za ove sto cu pisati za njih, njima to treba, isto kao i meni

Inace, putovali smo u smjeru obrnutom kazaljke na satu, od Keflavika do Keflavika I da ne bi bilo da sam samo ja derao Dustera, evo foto dokaza da je i Lipotica peglala po Islandu A di nece kad su ceste prekrasne A pogledi jos i prekrasniji Na nekoliko mjesta, isto kao i u Norveskoj, su lokacije gdje putnici namjernici slazu kamenje za srecu, a ja kao bobi_beachart, zvijezda instagrama, slazem bolje od njih, eto i par slika. Ako idete, stanite, izgradite, slikajte i vi. U pozadini vjerni Duster Niko niko, kao ja ... I stanemo tako uz rub ceste, jer su oko nas nepregledne livade ...cega, pita umorna citateljica dok skida sminku nakon izlaska? Onoga sto pijete kad vas boli grlo, islandski lisaj Na znaku uredno pise zabranjeno hodanje jer mu treba sto godina da izraste, dok Lipotica veselo skakuce po lisajevima, bezbrizna kao mala djevojcica koja ne govori islandski... Sve je ovo islandski lisaj, pa ti gazi, sreco A priroda sve ljepsa, i temperature sve vise i vise Na putu za Svartifoss - Crni vodopad. Stijene iza njega su vrlo fascinantne. Pola sata hoda, nije tesko. Sve blize i blize I dok se ja mucim naci najbolji kut za fotografiju, ova mi pokvari sve. I tako 4 puta zaredom

Ne mogu po danima pisati, jer se ne sjecam bas tocno, tako da ce ovo ici u nekom kontinuitetu, a kao sto rekoh, ni konobarice ni sobarice nisu bile nesto narocito, pa ni s te strane nema nego samo jedna noc u 50 nijansi zelene... Ovih magaraca je bilo na sve strane, isto kao i ovaca, iako ljeti sve ovce pasu travu na vrhovima planina, a onda ih spustaju prije snijega na livade u prizemlju. Kazu lokalci da je glavna poljoprivredna grana uzgoj trave za izvoz, i pritom mislim na zelenu travu, a ne onu iz Amsterdama. Evo jedne od onih zvijeri na 4 tocka, u mom retrovizoru A evo koliko blizu mozes doci do vodofossa Skogafoss - najveci vodofoss na Islandu. Lipotica se cak i popela stepenicama do vrha, a gore livada i tece rijecica, koja se onda pretvori u ovu grdosiju... Evo i taj pogled odozgo Hestavadsfoss (ovo dj se cita d) Kod vecine ovih fossova se moze proci i sa straznje strane, iako je klizavo. Mi smo nosili planinarsku opremu, i vrlo nam je pomoglo. A da ne bi davio moju dragu citateljicu dok lijepi umjetne obrve, evo i malo vulkana, onih koji spavaju... Keridj To je jedna od rijetkih )ukupno 2) lokacija gdje smo platili neku sicu za parking. Pitam ja tinejdzera na kasi sto je crvena zemlja, kaze to smo donijeli odnekud, inace je zemlja skroz crna. Hebem ti laziranje vulkana onda... Seljjalandfosse ( seljaka vrlog vodopad) , jedan od onih sto ih mozes i straga... i nekih 300m od njega je Gljufrabui foss, skriven u stijeni, super za slike za instagram Ja dok razmisljam o gospodaru prstenova i kako su oni mali bili...

Opet onaj mostic izmedju 2 kontinenta, i ja Golem, kako ga drzim da ne padne. Nema na cemu Budimo se, uz jogurt i voce sto su nam ostavili u apartmanu, i gledamo gdje cemo dalje. Odlucili smo da cemo voziti cijeli krug Ring roada, uz povremena skretanja jer su glavne atrakcije tipa vodopadi i vulkani ponekad i oko 40-50km van tog ringa, a naravno treba vidjeti i Thingvellir nacionalni park, koji je opet krug sam po sebi. Uz sve to, treba naci I Ikea trgovinu, da vidim ima li onih finih kolacica s marcipanom, koje smo poslije trazili i na putu do Nordkappa. Sve sto na kraju imena ima Foss na Islandu je vodopad, sto nam znatno pomaze pri razumijevanju ovog vikinskog dijalekta. A i inace smo poliglote, jer je poli vise od jedan, a mi samo nasih jezika govorimo bar 4. Imena lokacija cu svakako promasit, nemojte zamjerit. Sto se prirode tice, Island nas je od svih lokacija na ovoj planeti najvise impresionirao. Doslovno iza svake okuke se mijenja planeta na kojoj se nalazis, skupa s bojama. Cas vozis kroz sve zeleno, pa onda sve ljubicasto, pa sve crno, pa toplo, pa hladno, priroda je spektakularna. Evo sad da ne davim Oxarafoss - da,draga citateljice sto se spremas na izlazak kod Ferdinanda na knedle, taj foss. Morali smo poceti s malim fossom, zar ne. Na putu do Omidjura A nu ceste. A ogranicenje 100kmh. I svi ga se drze... Jos malo Tingvelira, prelijep je, a mi sami. I onda Strokur Geysir koji se zove Geysir. Jesam li rekao da nisu bas mastoviti...Bit ce da se svaka islandjanka zove Helge... To je skupina malih i velikih gejzira, uz cestu je, tako da je bilo naglo kocenje, ali Duster je cudo... I ako cekas malo, i namjestis lipoticu kako treba, kad prasne gejzir Geysir, dobijes super sliku, ali racunaj da moras odgurat otprilike 97 kineza koji pokusavaju isto... Atrakcija je za izgubit nekih 45 min, i to nategnuto, i treba ici dalje. Tu sam vidio i jedini motor na cijelom putu, francuski GS. Inace, motorima se naravno moze, ali probelm na Islandu je vjetar. Policija zatvori ceste i hebi se tu di jesi. Ako te vjetar zatvori, gubis sve sljedece smjestaje zbog Ring roada. A ako ne bukiras unaprijed, nema ga. Zute banane su dosad imale srece s tim, pa tako i dalje. Bukirano unaprijed, pa odmolis dvije tri molitve na 5-6 jezika da ne bude vjetra, i peglaj, Miki. Malo pomalo i eto nas na Gulfoss, Zlatni vodopad, koji je OGROMAN. Ovo je stvarno fascinantno mjesto, parkiras se pa lagano nizbrdo 10ak minuta i mozes doc do same vode. Nagni se previse i sljedeca osoba koju ces vidit je Prometheus...jer je tu negdje sniman Ovdje Lipotica sjetno razmislja koliko je sretna sto me ima. Ili kako da me "slucajno poklizne niz foss..."