Nalazimo fini restorancic, u kojem treba rezervacija, ali kad prepoznaju mene, slavnu osobu s instagrama, s cak 84 pratitelja, odmah se stvara stol i mlada i zgodna Poljakinja nudi sto ima na meniju. A ima ovo, i stvarno je bilo dobro Par casa vina (bezalkoholnog za mene- dotad nisam ni znao da postoji alkohol-frei vino), placamo, i konobarica nam predlaze da se popnemo na vidikovac iznad grada, jer da se veceras pali najveca baklja na svijetu. Kakva sad baklja? Veli ona da je to zbog najduzeg dana u godini. Koji je bio prije 3 dana. Svugdje, osim u Alesundu. Dakle, svima ostalima je to 21.06, ali vikinzima je 24.06. Ajde, super, idemo i to cudo vidit, ove godine je baklja bila 47 m visoka. Naslagali rodjaci palete, napili se i zapalili. Na po puta kaze lipotica aj ti motorem, ja cu pjeske. Di ces pjeske, uzbrdo je? Pusti ti mene, vidim ja da je to zavojit put, samo ti ajde, doc cu ja. I tako ja fino uzbrdo, kisica lagano sipi ( prva u NOR), i taman dok sam sarmirao 2 spanjolke na ekskurziji, eto i nje. Sta ces sad, pusti spanjolke i gledaj u more i vatru, hebla ih vatra,

Dok lagano podrigujemo od Rio Mare Insallatissimo, penjemo se i penjemo, u nadi da ce brzo tunel. Oce ku..c. Eto serpentina koje lipotica obozava, i dok cici od veselja, spustamo se prema tom slavnom fjordu, iz kojeg su vikinzi kretali na osvajanja engleskih zelenih polja, i americkih livada zasijanih kukuruzom i krumpirom. Ja kao pravi svjetski glupan ne shvacam da se fjord bolje vidi s vrha planine, nego iz luke u samom dnu fjorda, tako da u tom malom gradicu gledamo 2 arogantnih poljaka, jer su oni kao na GSu, kako lizu sladoled, dok ne izadju van i ugledaju Blue monster, ilitiga nas GT. Uz urlanje 6 cilindara se penjemo na drugu stranu do vidikovca, kraj kojeg tece slap, i pogled je fantastican. Ajne klajne slapenzi Ajne grose fjordenzi Ajne grose glavenzi i ajne bjutiful glavenzi Nakon jos nekih kilometara, stizemo u taj Alesund, tj. u hotel blixzu aerdoroma, sto znaci da opet moramo do grada motorem. Iako znamo da je tunel do grada leden, odlucjemo se za tanke jakne, jer smo : 1. hrabri 2.ne bas pametni 3. otporni na hladnocu Grad je stvarno fantastican, i dok ja vazno parkiram pred gradsku skupstinu, Lipotica vec puca prve slike Vikinska ladja retro stil

Hvala na divnom komentaru, pocascen sam drustvom i vjernom publikom. Idemo dalje onda.

Mi smo to planirali u povratku, Helsinki, pa Estonija, Litvanija, Poljska, Ceska, medjutim Putin nam je malo promijenio planove.

Zato sto je kod nas sve skuplje nego je bilo nekad :-)

Nakon obilnog dorucka, krecemo dalje, francuz stoji pored svog GSa i molecivo me gleda. Ja muski strucno isparkiravam GTa, i uz Adieu, monsieur, penjem se na ulicu ispred hotela, gdje Lipotica vec ceka da se ukrca. Danasnja ruta vodi prema slavnom i opjevanom Geiranger fjordu, pa do najljepseg grada u Norveskoj, Alesunda. Kakva sad pjesma o Geirangeru, pita se draga citateljica njezno lakirajuci nokte chrome lakom iz Mullera? Pa evo ova: Dan je, kao i svi ostali, suncan, uz ugodnih 24C. Voznja je odlicna i lagana, prometa nema puno, a ovo sto ima, ionako vozi po ogranicenju, pa je broj nezgodnih situacija 0. Priroda i dalje osvaja ljepotom i mirnocom Naravno, jos jedan prelaz preko fjorda u ljetnom periodu, jer su neki fjordovi toliko dugi da je trajekt najkraca opcija, a i najjeftinija. U prosjeku smo cekali na trajekt ne vise od 5 min, jer stalno pice amo-tamo, tako da nema ludila za stici na trajekt. Ovdje naravno razmisljam o Lipotici i koliko je sretna sto me ima. Sa strane ceste stajemo u nekom selu, jer vidimo vodopad u daljini, a i neke zgodne jahacice konja i kobila, sta ja znam cega, nisam bas gledao ispod. Ne mere motorem do vodopada, ne daju vikinzi. Nakon tusiranja pod slapom, nagi kao od macehe rodjeni, idemo dalje, i nakon par sati stajemo na rucak, te napokon otvaramo Rio Mare. Uh, dobra. A stali smo i zato sto je malo oblacno i temperatura je ugodna za skinut jakne sa sebe. Pravi svedski stol, samo sto nije svedski i nije stol.

Evo i mape od Bergena preko Geirangera do Alesunda

Evo sad sam nasao, na kraju cu objaviti cijeli troskovnik, jer sam sve, ali doslovno sve pisao, tako da imam do u detalj. Vecera za dvoje u drvenom gradu + 2 piva 540NOK, ulaznice za Zicaru u jednom smjeru (natrag se vratili pjeske) 300 NOK. Piva inace u kaficima i restoranima dodje oko 65-90 NOK, ovisno o lokaciji. U marketu ta ista piva dodje oko 32NOK; Kruh oko 35NOK, maslac 65NOK, sir tipa gouda 100NOK. Kava dodje oko 35-40NOK, ovisno gdje se kupi, a mi smo vecinom na benzinskim pumpama.

Slabo mi nesto komentirate, zaboravili ste da i pisci trebaju motivaciju... Bergen je saren, i krasan, i skup. Kako spavamo u centru, Lipotica zahtjeva da vidimo stari grad Bergen, koji je isti kao i novi grad Bergen, samo stariji. I napravljen od drva. Ajmo vidit i to cudo. Nu, kao da je divlji zapad, a ono Norveski zapad Ma stvarno super taj Bergen, na sve strane ljudi sjede na terasama, i piju, piju, piju, dok mlade norvezanke paradiraju bez grudnjaka, a ja radim na tehnici disanja poznatoj kao "ne disi, glupane, ubit ce te zena". Kakvi grudnjaci, pita se citateljica dok masira umorne oci dnevnom kremom s faktorom 50 , pa zar nisi na sjeveru i zar nije zima? Eh, draga moja citateljice, a i ti, umorni citatelju, na sjeveru jesmo, ali zima nije, sto ce i sljedecih nekoliko slika dokazati. FLoibanen ilitiga zicara koja vozi na vrh planine, je obavezna, jer je super iskustvo, iako kosta milion kruna Nakon sto izdrzis ovaj brzi uspon na struju, ovo je nagrada Ja i Sven Ja i Marica Street art

Vozimo dalje, i evo jedan od onih famoznih 111 tunela izmedju juga i sjevera Norveske. Svaki je drugaciji, nema 2 ista, vecina ih ide nizbrdo, pod velikim kutem, pa uzbrdo, isto takav kut. Sto je Lipotici super, jer to znaci da nema serpentina na cesti, nego samo gore-dolje. Tuneli su hladni za poludit i mislim da je najduzi bio nekih 24km. Onaj s plavim svjetlima i 10 izlaza, a GPS ti umre cim udjes u njega. Pa ti pogadjaj di ces izac. Nervoza na 300. Malo iza tunela, kolona auta parkirana, promet usporen, rekoh, ovo sam vidio na internetu, stoj. Latefoss, mrak od vodopada koji ti doslovno tece izmedju nogu. Nesto kao Kim Kardashian kad vidi BBC. Predivno i bucno, pazite da vas ne zgaze dok setate trazeci najbolje mjesto za fotke. I onda opet ovaj mracni i hladni Pa opet jedan veliki za kojeg ne znam kako se zove. Grupa lokalnih motorista, s kojima se upoznajemo, opet cudjenje odakle smo dosli, i pratimo ih do trajekta. Za trajekte par pravila: Motori uvijek ulaze i izlaze prvi. Treba instalirati aplikaciju Ferry pay, i logirati se . Ili samo se logirati na njihovom website-u, ne sjecam se. U svakom slucaju, nema kupovine karti i slicno, nego clan posade svima slika registracije, i onda vas jednog dana doceka 3 puta veci racun, nego da ste se ulogirali, spojili na webstranici registraciju s kreditnom karticom, i onda sve ide automatski. Balkanski savjeti su tipa - di ce on mene nac u HR, BiH, SRB i slicno, necu platiti nista. Ne moras. Ali cestitka ce ti doci za svaki trajekt. A bilo ih je jedno 13 do Nordkappa. Choice is yours. Kad trajekt pristaje, savjetujem sjediti na motoru, i drzati kocnicu, dok suvozac stoji sa strane. Trajekti tako lupe u pristanisnu rampu, da je lik do mene pao s motora. IZ trajekta izlazimo sigurno, i brzo smo u Bergenu, jednom od ljepsih gradova, pun je turista. Spavanje u Radisson hotelu, jer sam mjenjao loyalty card bodove za sobu, tako da cijena je 0. Parkiranje u garazi, zatvaram francuskog GSa, sta cu mu ja, nek me trazi. Dok ne zaboravim, evo i rute za taj. Manje-vise.

Dvojica lokalnih motorista nam savjetuju da tu policje ni radara nema, i da slobodno mozemo barem 82 kmh kad je ogranicenje 80, ali ni slucajno 83kmh. Super. Sad se bas osjecamo slobodni kao ptice na grani kad znamo da mozemo cijela 2 kmh preko ogranicenja. Sreca-tempomat. Tako da me desna ruka nije nijednom zabolila. A i zena je bila sa mnom, pa ... Kava s toplim u ugodnom okruzenju planina, i u hladu, jer se na suncu ne moze od vrucine. Cekaj, cekaj, kakva sad vrucina, pita se citateljica dok susi kosu Philip fenom na baterije, pa sad su dosli u Norvesku? Global warming is here to stay, that is all I will say. Nakon kave, i kolaca, dabome, penjemo se jos vise u planine, i pojavljuje se tu i tamo malo snijega, ostalog od 2021. O voznji inace nemam sta puno pisati, jer je sve sporo i njezno, asfalt je izmisljen za brzine od 300kmh, ali ogranicenja i kazne su brutalne. A ja skrt prema snagama reda i mira. A vidi sad ovo. Neka velika kolona zbog radova, koju smo prehebali sa 20kmh, jer mozemo. A kad mozemo, hocemo. I onda ovakve slike, predivno Vidim vodopad na lijevo, kavana na desno, iz 2. brzine ubacujem u ler i klizim na parking kao Steve McQueen. Kava s toplim i pogled na vlasnike Tesli koji pune svoje aute na parkingu, i mali vodopadic Fini neki konobar nudi i besplatni kolac uz kave, ja sokiran, to jos nisam u Norveskoj dozivio , da nesto dobijes na poklon.

Trajekt se zove Superspeed, vrlo prigodno ime za ultra high brze motoriste kao sto smo mi. Karte treba imati isprintane, ide brze tako. Naravno da je cijela jedna traka samo za nas , jer smo jedini motor izmedju stotina auta. Trajekt je ubrzo dosao iz Norveske, i tada krene najveci iskrcaj koji sam vidio, s dvije rampe, jedna iznad druge, prvo motori, pa onda svi ostali. Mi strpljivo cekamo, a to traje, i traje, i traje, i vrijeme kratimo sepureci se izmedju svih tih auta i kampera, jer mi smo kao jedini ozbiljni putnici, ovo ostalo su picki.e. Mos mislit. kad su nakon nekih 45min svi izasli, lucki radnik signalizira da Lipotica i ja ulazimo prvi, hehe. Gornja rampa, do kraja trajekta, i tu je sve spremno za vezati motor, kojeg vezujemo sami. Sam. Lipoticu ne interesira mogucnost ostecenja laka na nokticima. Penjemo se do salona, koji je na par nivoa, mos sjest di oces, osim na avio sjedala, za koja smo imali karte, ali nam se nije svidjelo. Sjedimo u glavnom salonu, slikamo se na palubi s pred ponocnim suncem, i cudimo se kako svi putnici kupuju i kupuju u Duty free shopu, sve, od alkohola, do zvaka, keksa, Pepsi cole, ma bas svega sto se prodaje. Nama ne treba nista, banane i Rio mare imamo. 3 sata kasnije, evo nas u Norveskoj. Ponoc taman prosla. Put do apartmana, koji je u biti skola s kampusom, traje 15ak minuta, i onda se ja sljedecih pola sata jebuckam kako otvoriti postanski sanducic u kojem je nas kljuc i uputstvo za koristenje apartmana, tipa: umetnite kljuc u bravu, okrenite nalijevo, stisnite kvaku, otvorite vrata, upalite svijetlo, itd. Davez samo takav. Lipotica rjesava stvar, i napokon smo blize spavanju. Vec je nekoliko motora uparkirano ispred zgrade, pa nam je mrvicu lakse. Soba je jednostavna, ali topla, s vrucom vodom na tusu, te istu trosimo u hektolitrima, znajuci da Norveska ima neogranicene kolicine vode. Superspeed VIP traka za ukrcaj Lipotica hvata boju. @Due, pogodio si za slape. Njene su. Moje su velicine broda. Safety first Umjetnost bonace Art of a circle Pogled iz sobe na klupice na kojima su propsne norvezanke sinoc izvodile pripiti striptiz Dorucak priprema ekipa iz student servisa, vidi se da nisu bas strucni, ali ima svega, i tu pravimo plan da rucak pripremamo za doruckom, po naski- krademo sve sto mozemo i trpamo u dzepove. Savjet: ako cete maznjavat nutelu, sendvic mora imati kruh i gore i dolje. Ne pitajte kako znam. Vrijeme- kao naruceno. A i je naruceno, jer smo trazili da nam put kroz Norvesku bude suncan i topao. Zelja ispunjena. Ruta vodi do Bergena, preko planina. Izbjegavamo Stavanger, i obalnu cestu, jer ja ionako zivim u Stavangheru, i to nas ne puca nesto previse. Jezera, planine, rijeke, svega ima, a zahvaljujuci debilnim ogranicenjima brzine, ovaj put i ja mogu sve vidjeti, inace vidim samo bijelu crtu na sredini ceste. Priroda je stvarno fantasticna, i Norveska nam pocinje otkrivati svoje ljepote, kao Demi Moore u Striptease filmu, polako, ali divlje. Trenutna temperatura 26C Lipotica je definitivno u svom elementu cim je neka tekucica blizu Ovakih odmaralista kod nas nema A ni ovakvih bus stanica Ostali putnici se cudom cude kad vide da smo iz Hrvatske, jer smo prevalili toliki put. Aha. A vlak i spavanje necemo ni spominjati :-)

Hamburg je predivan, ali dok skrenes dvaput desno i 3 put lijevo, vec si na autobahnu. Na kojem veliki putnik kao ja odjednom dobije napad panike jer GPS vise ne radi. Pita Lipotica, pa kako ne radi, vidis da te vodi gdje treba. Vidim ja, duso, ali ne vidim ogranicenje brzine, samo trenutnu brzinu. Pa nece mi valjda sad totalno riknut na pocetku puta. Samarcina po kacigi me dovodi svijesti, a i Lipoticine rijeci: na autobahnu smo, nema ogranicenja brzine, tele jedno. Uzdah olakasanja, i desna ruka sama otvara gas, jer kad vec nema ogranicenja, tko sam ja da se ogranicavam sam. Nije mi bas u krvi :-) A kakva je kultura voznje u Njemackoj i Danskoj, pita nabrijani citatelj, vec u mislima vrteci Panigale do 13.000 rpm...? Za njemacku je skroz OK, sve stima. Danci su seratori, jer ako je ogranicenje 130kmh, i auta u lijevoj i desnoj traci voze 130kmh, niti jedan se nece maknut nasem motoru koji bi htio ici mozda 150kmh. Oni smatraju da voze po ogranicenju, i da ja nemam sta ici brze od njih. I onda kaskas za njima ko budala, blicanje i sviranje ne pomaze, dok se malo ne otvori prostora, i onda preticem s koje bilo strane, samo da preteknem. Bas su me iznervirali i seljacine su. Eto. Negdje oko 15h smo vec u Hirsthalsu, na samom sjeveru Danske, gdje cekamo trajekt za Kristiansand u Norveskoj. Fini mali gradic, super hrana i usluga, i savrsena priroda. Stvarno lijep, pogotovo svjetionik i centar gradica. Luku je lako za naci, i sve vam kazu kad dodjete, tako se lako snaci. I meni najdrazi spomenik ikad, liku kojeg boli kiki, i koji se sunca A evo i rucka. Cijene pristojne, ali ja zivim u Norveskoj, pa to uzmite u kontekst. A evo i info za trajekt Hirsthals -Kristiansand-Ansgar sommerhotelkm (tu smo spavali prvu noc u Norveskoj). I naravno izabrali jeftiniju opciju, i nismo se zahebali. https://booking.fjordline.com/#/en/journey 115 euro https://www.colorline.com/denmark-norway 78 euro https://www.google.com/maps/dir/Hirtshals,+Denmark/Kristiansand+Ferry+Terminal,+Vesterveien,+Kristiansand,+Norway/Ansgar+Sommerhotell,+Fredrik+Fransonsvei,+Kristiansand,+Norway/@57.8841412,8.4199341,9z/data=!3m1!4b1!4m20!4m19!1m5!1m1!1s0x4648c84950fc8e4d:0x139a906a2601e4a9!2m2!1d9.9668379!2d57.586953!1m5!1m1!1s0x4638028b00347f3f:0x9110fced96528930!2m2!1d7.9828465!2d58.1428524!1m5!1m1!1s0x4638016fcd4009cf:0xf4f66dbaf8ddaa3f!2m2!1d8.0840483!2d58.182982!3e0

A vi sad pogodite koja je Brunhilde, a koja hilde

Pa da, ovako izgledam oko 6 ujutro. Cak imam i kosu.

Ogroman pljusak pere grad, dok se mi svi stisli kao vrapci na peronu, i cekamo pravi vlak da dodje, a on je mozda pola klase ispod Orient expressa, ozbiljno. Evo i duge koja nam obasjava nebo Nakon sto nam zgodna Brunhilda dodaje 2 bocice pjenusca za welcome onboard, smjestamo 43 kila opreme po kupeu velicine Marakane za mrave. Mjesta ipak ima dovoljno, te nakon menage trois - vidis kako vas fino ucim strane jezike - idemo na spavanac. Lipotica bira gornji kat, a ja dobijam donji, sto zbog hiperaktivnog mjehura, sto zbog njene zelje da bude iznad mene. Evo opet Brunhilde, samo se sada zove Hilde, i nosi dorucak koji samo noc prije narucili I dok si reko kava s toplim, evo i Hamburga. Ova ideja putovanja s vlakom je super, spavas a vozis, i dok se probudis, 1000km presao. Bitno je samo da ne zaboravis lijekove na motoru, kao neki tu, pa placas kazne i brines zenu. Ja nisam- ni zaboravio, ni platio ni brinuo. Ja sam super. Iskrcali se i sad cekamo da nam vagon s motorima preparkiraju, dok osiguranje postavlja ogradu, tako da se bez uznemiravanja motori iskrcaju, mi spakiramo, i krenemo. Organizacija za 5. Kako iskrcati motor s vlaka u 4 koraka ignorirajuci turcina br.3 koji vice da stavis kacigu:

Burna noc u Villachu je prosla, fini dorucak, i evo karte prvog dana, i nesto pejzasno opisnih fotografija: Divite se vec kako sam super fotograf, i pitate se zasto nisam slikao Pamelu Anderson. Ko kaze da nisam? :-) Krecemo po suhom, i obavezna kava s toplim u Lienzu, koji se igovara kao i Linz, ali se pise s jednim e. Nakon seljacko-udarnog parkiranja na nedozvoljeno, te ignoriranja svih znakova o istom, evo nas na mostu preko rijeke Drave. Ja mislim da je Drava. nemam pojma. Pa gjde je ta kava s toplim pita se citateljica dok drazesno vadi prsticima sljez iz tople cokolade? NU Ponovno oblacenje 43kg teske opreme, pomalo dalje. Vrag odni prisu. Suncano je i uzivamo. Ali netko gore ima drugacije planove, i nakon sto vidimo da svi motoristi iz suprotnog smjera nose kisnjake, oblacimo ih i mi. Prolazimo granicu s Italijom, pa opet u Austriju, tako da ja vise nemam pojma di smo, pogotovo nakon sto moram platiti 10.5 eura koristenje autoputa u Austriji, unatoc novoj vinjeti koja se kocoperi na vjetrobranu. WTF, Austria? Odajemo pocast poginulim soldatima I cirka 35 min kasnije evo nas u Insbrucku. Tamo gdje se ljudi skijaju. Oni koji znaju kako. Mi ne znamo. Dan poluoblacan, ali sta nas briga, kisa ce tek kasnije, i ne smeta. Grad uz Rijeku - Dravu ? prekrasan, puno finih kafica, ali sve nesto automatizirano, naruci preko aplikacije, dobijes pice u obliku holograma, pa tako i placam, virtualno, i.e. nes para vidit. A evo malo i vizure grada. stvarno je lijep. I mos parkirat motor u centru, bez da platis ikom. Bar mi dosad nije dosla cestitka. Sve je ovo Lipotica slikala, tako da vam je bolje da komentari budu pristojni. Ne znate vi nju. A super mi je, jos se nista ne zali. Osim na mene. Jer sam ja kreten. I malo pomalo, od kave do rijeke i natrag, vrijeme je da se nacrtamo na ukrcajnoj rampi. Koju smo jedva pronasli, jer Googlic nije bas bio siguran di je to. Ali cvrsta ruka starog avanturiste nije popustala stisak, i Googlic je popustio prvi. Neki svicarci, njemci, englezi, danci, i mi na stajanci. Vecina se vraca kuci vlakom, kao sto je i dosla vlakom. Nisu se bas navozili. Ali dok cekamo, razgovori su OK. Dok su svi fino parkirani, ja preskacem kolonu, i montiram se kao treci na redu. Svi gledaju, nitko se ne buni, meni pase. Eto i turcina, veli na njemackom nesto kao : motoren parkiren, bag removen, moto geshlusen, kacigen na glavnen montiraert, das ist fier tracken gepacken. Sve sam ga shvatio. Montiras 4 trakice na cvrste tocke na motoru, stavis kacigu na glavu, skines viska torbe s kufera, i polako u prvoj u vagon. Koji je cijeli valovit. Pa su talijan i svicarac ispred mene ugasili i gurali. Gurnem ga ja tebi, nisam ja platio 30milja eura da guram. A ni kacigu nisam stavio, iako turcin vice : hilfe, kacigen nich on glavinen, stupidische croatische. Reko, baklave mi, ako je stavim, tek onda nista necu vidit, izmjerio sam vjetrobran, i u 2cm prolazim, ali moram vidit di vozim. Dalmatinski arogantno se parkiram di treba, i drugi turcin iz Bosne dodje i stegne sve one 4 trakice i to je to. Pip-pip, centralna brava zakljucana i mi slobodni. A to sto teglimo sve one ekstra torbe (ne znam da li sam vec spomenuo , od SW motecha) :-) , selimo na drugi peron. I naravno, slika ispred vlaka, da nam Instanacija pati dok gleda, sta oni znaju cime mi putujemo. A evo i tog dana puta. Samo sto nismo ovuda, nego donjom stranom. Jer je gore bila velika kisa. A dolje mala.

je tvoj zadatak

A jesi ti meni smisan. Kakav snijeg, znam ja kad treba ic u Norvesku, a ne ko neki sto su pokisli ko misevi. o.p Betty i ja se poznajemo i postujemo vec godinama, tako da znam da me prca dobronamjerno. Dakle, pakovanje:Osim ovog na slici, jos par detalja Lipotica - 14 bocica dezinfekcijskog sredstva 2 glavice cesnjaka 7 pakovanja Asepsoleta maramica Victoria secret donje rublje-specijalno izdanje Severina 2022 Buff BMW kluba (jer sam joj dao moj, pa ja nemam) Zvir: Covid maska iz 2020 Covid maska iz 2021 Covid maska iz 2022 Otvoreni paket Orbit zvaka s okusom prasine iz 2018 Medjunarodna dozvola istekla 2007 Rakija - 3/4 boce od radenske saigonana (stari se sjecaju te reklame tre kuori) Ono sto nismo ponijeli je zimska podstava za moto odijela. Ali zasto, uskliknu prestravljeni Black Betty, pa idete na sjever? Da, ali nam nece trebati, a i Lipotica ne voli tu podstavu, a kad ona nesto ne voli, ne volim ni ja. Dan prvi je lagan, ide se Dalmatinom do Zagreba, pa Ljubljane, sve do dalekog Villacha. Jer je tamo Louis, i nama kao nesto treba. Treba nam ku..c, ali do tamo znamo doc, i to je dobro za zagrijavanje. Guzve nema, ENC radi, a radi i rampa, i u cas eto nas na prvoj kavi , tamo di su hladne plocice (ovo je za tebe Betty). LIpotica spremno pozira za Motoschluss magazin A evo i moje glavuse i razloga sto ne nosim buff. Jer sam zgodan kao American ninja ( Michael Dudikoff- zaboravili ste na njega, jelda) Ovo sto vidite na stolu je kava s toplim, samo vam se pricinjava da je neki kolac, nije, ozbiljno A ovo su Schuberth C3 Pro, i moja i njena, samo je njena zenska, jer pise women. I ima male rogove. Crvene. Vrazja mala. A moja prokisnjava, i magli se, jer ne znam okrenut vijke od pinlocka. Sloveniju kao i uvijek prolazimo u prvoj, drugoj, gle Karavanke brzini, i dolazimo u suncani Villach, gdje smo bukirali cool novi hotel, samo 3400 metara od Louisa. U kojem ne nalazimo nista sto se njoj svidja, pa idemo u Polo, pa jos negdje, pa na kraju u Mega Bike, za koji sam ja pogresno mislio da je BMW. A tamo nas gledaju kao pokisle kokosi, jer je u medjuvremenu opalio pljusak, a mi u jeftinol Louis kisnjacima. Nesto kao Julia Roberts u Pretty woman filmu, kad je sprase iz butika. Dok nisu ugledali najskuplji motor na parkingu, gle, bas nas motor. Ni tamo nema nista za nas, jer sam skrt i ne daje mi se 2 soma eura za neko Klim-avo odijelo, koje je jednako nepromocivo kao i moj jeftinol iz Louisa. A onda na rucak u onaj restoran sto ima motor zavidan u fasadu, za koji ja uvijek mislim da je Louis. A nije. I dok lagano ispijamo pivkare, gledamo kako kapi kise njezno miluju naseg Gta i SW motech torbe, za koje kasnije saznajemo da su stvarno nepromocive. Konobaricinu ponudu za nocno druzenje odbijamo, jer smo se vec dogovorili s recepcionerkom u hotelu za menage trois, hebga, visak je, ne mogu ni ja vise toliko. Soping u Austriji - 0 eura zasad

Super mi je ovo, i ja bi s vama negdje :-)

Nakon jos nekoliko konzultacija s ekipom iz BMW MK Dalmacija, koji su takodjer isli tamo, a li mjesec dana prije nas, odlucujemo se za 21.06.2022 kao polazak i planiramo 20 dana. Naravno da zvijer ne zna vozit sporo, i trajalo je 18 dana :-)11 do gore, i 7 nazad. Evo opet nje: A sta cemo sve vidit na putu, duso? Ja: koliko ja znam, vidit cemo globus na kraju svijeta. I kucu djeda mraza. Ona: a ostalo ? ja: za to postojis ti, ljubavi moja, ja sam rutu slozio, ti sad slazi sta ima za vidjeti. I bome slozi ona raspored, ne bi ga se Tripadvisor posramio .Kao i plan puta, i raspored se mijenjao ovisno o prilikama na cesti, vremenu koje smo imali, i kolicini kolaca dostupnih na benzinskim pumpama. Malo pomalo, plan se poceo realizirati. Nakon 4 emaila, 3 logiranja na website, i 2 poziva, imamo karte za vlak (voz) od Innsbrucka do Hamburga, plus spavaca kola za dvoje, a ako stjuardesa u vagonu bude niza od nas, i za troje. Durexi nabavljeni, KY gel isto, mozemo krenit. A sto cemo jesti, pita lipotica usplahireno? Ja onako muzevno i u hunter modu odgovaram- lovit cemo dabrove, sobove i losose, i peci ih na vatri pored ceste. Ona jos usplahirenije- kakvi jeb..i dabrovi i sobovi, jesi ti lud? Dobro ajde, idemo u Lidla, pa cemo kupiti salate od tune, kekse, cokolade, juhice i ostale konzervirane gluposti, imamo dvije torbe od SW motecha koje cemo staviti na kofere od motora, pa neka glume frizider. Naravno da su SW motech torbe dizajnirane za GS, jer tko jos vozi GT , i to jos na Nordkapp, tako da sam imao malu skolu citanja uputstava, losih montaza, i bezbroj psovki dok ih nisam nakeljio na GTa. E sad, pita se citatelj veteran, reci ti nama, sta sve sve nosili, znamo da uvijek imas cudne stvari u prtljazi. Ta-da , evo kako bracna postelja izgleda kad sve stavis na nju, nema ona jadna stjuardes di ni noge ispruzit, ali joj i ne treba, kad ce joj biti u zraku vecinu vremena. Sve sto je na krevetu je stalo u torbe s desne strane na podu, samo da znate. Lipotica je top level pakirac. I evo pitanja za citateljstvo- od svega prilozenog, koja stvar vam je upala u oko? Ajmo, ne pisem dalje dok ne vidim bar 14 odgovora na post.

Draga i mila citateljice, dragi citatelju, ovaj , kao i svi dosadasnji putopisi zutih banana, ce biti u neobaveznom tonu, puni stvarnih informacija o putu, i laznih o seksualnim avanturama koje postoje u mastama tinejdzera, i vi koji ste tu dugo, znate sto vas ceka, a vi ostali, fasten your seat belts, we are ready to take off. Trenutno sam odradio 61 let, sutra jos 3 , i ovu godinu zavrsavamo sa totalom od 64 leta, upravo se vratio sa puta u Indiju i Tursku. negdje u proljece 2022, budi me lipotica (tad je jos bila lipotica, sad je i leptiric), i dok njezno dise u moje lijevo uho, pita me : Duso, di je Nordkapp? Ja onako snen, misleci da sanjam, odgovaram njezno zaljubljeno: u 3 pm, eto di je. Sta ce ti sad to? A ona, jos njeznije: pa davis me s tim vc godinama, te svi su bili, te ostali ce ici, te ultimate adventure, te sta ja znam sta sve ne, ajmo. Ajmo di? 7 ujutro, i meni se ne ide nigdje. Pa na Nordkapp, sreco. Oci otvaram sirom, trcim do aparata za kavu, pijem kavu, i mislim se, ne moze bit. Di ce ova na Nordkapp sa mnom, je li napokon Covid pojeo sve mozdane celije moje drage zene? Evo nje, i dalje nasmijesena, pita imamo li svu opremu za do tamo? Kakva oprema , ne znam ni kako doci do tamo, a kamoli sta mi treba? Ajde duso, procitao si svih 4 putopisa do tamo- hvala @nemo@furiouspanda , znas koristiti najnovije tehnologije kao sto je Gmaps, to je sitnica za tebe. Rekoh ssm sebi, ovakva prilika se ne propusta, time to start. I evo plana, za koji mi je trebalo 3 mjeseca, 1456 radnih sati, i jos 23 neradna. Naravno da sam opet procitao sve iste putopise, i opet ih ignorirao na max. Zasto, pita se tek razbudjena citateljica, dok srce drugi frape -pumpkin- cappucino od jutros, zar ne bi bilo logicno da slusas druge? Naravno da bi bilo logicno, ali de ti sreco procitaj sve ostale zutobananske putopise pa ces shvatit da logika nije jaca strana bananama. to je tako izgledalo na planu. Naravno da u stvarnosti bas i nije. Zasto? Zato sto mogu. A kad mogu, onda i hocu :-)

Evo me. Pao prvi snijeg u Stavangeru, zima za pop..., spor dan na poslu, norvezani i ja se pravimo da nesto kao radimo, pa da pocnem. Ne znam koliko ce pisanija trajat, ali sam duzan, a ne volim bit duzan i eto. Takodjer sam duzan putopis sa Islanda, nisam zaboravio, ali posto je Nordkapp bio motoput, red je da preskoci rent-a-car putovanje po Islandu. Par teaser slika sa Islanda (Game of thrones fanovi, uzivajte) :

Znam ja da se vozate jer izgleda da opet idemo prema ljetu, a ne zimi, ali doci ce i snjegovi, pa cu se i ja uhvatiti pisanja, a do tada samo uvodni post s bananom. Zasto, ali zasto, pita se uzdrhtala citateljica dok nervozno gricka brusnice i usnice? Zato sto mogu, rece netko, a ja kazem zato sto nikad nisam vidio sliku s Nordkappa na kojoj netko jede bananu, a niste ni vi. Sve do sada. Prava istina e naravno uvijek drugacija, a to je da je Postimages.org odlucio pobrisati sve moje slike iz nekog nepoznatog razloga, a vani je suncano i toplo, i ne da mi se opet raditi upload dok prve pahulje ne zabijele neke druge krajeve. Vidimo se kad zazimi, ekipa, a dotada sretno i toplo nek nam bude - Zvir i Lipotica

Paprcnjak :-)