Za razliku od onih odprije, jel'de

Promijenio sad. Hvala. I hvala na suosjecanju.

jos jedna lokalna Napokon slijedi spustanje s Castle, idemo prema moru, napokon, lakse se i dise, jer je zrak na tim visinama bio rjedji I evo ga, Bobinjos Kapoeras Velikenjo - zvani Zvijer ( od samog sebe) , a gle mi carapice , iste

a da vidite jos jednu bratovstinu, e to je brzina- dakle video je moj, originalan, bez zrnca ubrzanja

I taman kad sam pomislio da je Alcazaba dovoljno bolna, krece uspon na Castle of Gibralfaro... koji traje i traje, ali barem na vrhu preskacemo guzvu na ulazu, jer gle, kupili smo kombiniranu kartu. Da i ja nesto pametno napravim. Pa koliko je to visoko, pita se prekrasna citateljica dok mijenja kanale digitalnog TV-a analognim daljinskim? Pogled s pola puta Bez zooma Zoom 1 Zoom 2 Tu sliku zapamtite, bit ce jos jedna sa slavnim toreadorom Tvrdjava ko tvrdjava, brdo nekih naslaganih stijena i pogled na nove naslagane zgrade, ali evo i malo plaze s lijeva ZGodan kafic na vrhu, i WC, pa u kaficu lijepa spanjolka me casti kesom leda da stavim na celavu cvorugu, koja vec izaziva paznju turista i nihovih foto aparata, a sredovjecna ( dakle, mojih godina) njemica nudi dezinfekcijsku maramicu iz DM-a, i na moje Danke schon siri jos veci osmijeh. Evo zasto ja udaram glavom di bilo, jer ako su kolonizatori bili ovako mali, koliki li su tek kolonizirani

Evo di smo, da ne lutate Ticket type Alcazaba and Castle of Gibralfaro Combined €5,50€ Dakle 11 eurica za nas. Da bi se penjali. E to je znanost u marketingu. Netko ti drugi izgradi, ti ulozis u 2 cuvara, jedan printer i racun za struju, i voila, milioni. Pocetak cvoruge, jeben li joj zidove iz davnina. Culo me se nazad do Alicantea kako spominjem rodbinu starim spanjolcima. Ali, bol na stranu, predivno za setnju, isplati se i ajte obavezno. Ja seljak sa svojim BMW clanstvom

Svemu, brate, ima sta oces, a tu pocinje i moja nova kolekcija oziljaka. Predivne ulice i parkovi, ljepse po danu , i koristimo dok svabe i englezi hrcu, pa hodamo u relativnoj tisini, pitajuci se gdje je nama nestala umjetnost. Negdje ovdje Lipotica pokazuje uzbrdo i kaze te moramo na ovu vilu, te moramo na onu utvrdu, hebo te led, srce mi ostalo na dnu nakon svih kilometara, ali sam barem par kapljica krvi ugradio u ovo djelo, zahvaljujuci niskom otvoru za proci, preniskom za mene, uglavnom Cekali jedno po sata u redu za karte, ali mozes kupiti karte za oba objekta, i aj uzbrdo, misko

I ovo imam doma Za kasnu veceru se nakon duge setnje i obilazaka KKK, restorana i barova punih influencera, odlucujemo za domacu radinost: Kao sto rekoh, necu ti cekat u redu da bi jeo nesto sto jedem i doma Noc prolazi relativno mirno, uz povremene krikove pijanih engleza i uzdahe sretnih latvijki, te nas ujutro ceka dobar dorucak, nakon kojega krecemo u osvajanje ovog grada poznatom po ...

Vidim, i tebe zena odvela na ove cvijetne terase...svima nam je isto I tako, malo pomalo, kroz plastenike i guzve do Malage. U kojoj ima hotel u centru ali nema parking. Sve ceste jednosmjerne. GPS lud, ja jos ludji, Lipotica iznervirana. Nadjem 1 mjesto pored 30 skutera, izguram tu bagru malo lijevo, malo desno, uguram GTa ,a on strsi jedno po metra. E jebga, strsi, sta cu ti ja. 7 katanaca za srecu, i na recepciju. A na recepcihi Don Julio, vidi se da je svojim sarmom izhebao barem 1000 jedrih njemica. Soba s prozorom koji gleda na motor. Sto kad procitam u tudjim putopisima me slatko nasmije. Pa necu valjda sjedit u sobi i gledat na motor. Nego cu lipo skinut ovih 37 kila odijela, potrositi 5 hektolitara vode na nas dvoje i dvije slatke susjede iz Latvije, te izaci. Na kavu s toplin, ravno ispred hotela. Za to vrijeme je Don julio iskoristio joker " zovi prijatelja ", i nalazi se parking za danas u garazi Alemagna... Pita decko u garazi koliko vrijedi motor. Sa najsladjim osmjehom odgovaram: kao tvoje dvije noge, koje ce ti faliti cijelog zivota. Uz kiseli smijesak, 7 katanaca vraceno na njega i odosmo u Malagu. Koja je krcata. Sto zbog svetog tjedna, sto zbog Malage same po sebi. Sve je turizam. Ne mos ni do katedrale doci, sve zagradjeno i zaguzvano, a ovi KKK vec hodaju po cesti. Ali mos do lokalnog specijaliteta. Sardele. E sad, svi nesto kenjaju o spanjolskoj hrani, nama kao Dalmatincima nije nista posebno. Znam da ja da smo mi najposebniji od svih u nasim glavama, ali svejedno. Previse przene hrane, i svi ti tapasi su przi, przi, przi, tako da bas i nisu nesto gastronomski odmakli od nas. Sardele su bile dobre, ali imam ja to i doma.

Nakon cak i dobrog dorucka, krecemo prema Malagi. Poljubac Manueli, jos gutljaj Sangrie za sretan put, jutarnje kenjanje i gaaaas... Skroz masumicno odlucimo stati tu , jer nam je dosta svemirskog pejzaza, u Venta del pobre, po gorivo, gdje lijepa Spanjolka ne skida oka s motora, i lipotice, dok njen muz ne skida oka s mene, a ja pametno gledam u brojcanik na pumpi... To mjesto je usred nicega, sa top hotelcicem i restoranom, Ovo veliko zaokruzeno je tisuce bijelih plastenika, ako pogledate na Gmapsu odavde do Malage, to ih je na milione, sve bijelo, kao satori Smail age... A mise pitamo odakle im jagode u Novembru...iz plastenika, brate... Tu se naravno narucuje kava s toplin, i sok od narance, a onda Lipotice ugleda konobara kako reze prsut, a ja ugledam stol koji je savrsen...

Pojedosmo tu negdje i Paellu, moras narucit porciju za dvoje, koju kod nas pojede klinac od 10g sam, i ok onako, ali nismo se nesto odusevili, to je kao da pricam hvalospjeve o sendvicu ili pizzi, turisti smo, tako i jedemo. Ulice su im krasne , ciste, lijepo uredjene, svi nasmijani i veseli, nitko te ne tlaci s nicim ( Lipotici bi jos i prisli, a onda pogledaju prema gore, i vide moje rasirene okice...)... Pjeske natrag do hotela, recepcionerka ceka s 2 litre Sangrie, Ylang je ohladjen na radnu temperaturu, i laku noc

Tako, brate, malo pitanja, komentara i to, nisam ja neki holivudski pisac sto se osami u kolibi na jezeru, pa se zaljubi u sluskinju koja ne govori njegov jezik, a ima sina iz prvog braka... Due, evo tu dole kako i sto, a razlike medju bojama tih kapuljaca i haljina samo oznacavaju da je ta grupa iz te i te bratovstine, pa se tako identificiraju, bojama. Semana Santa obeležava Hristovu muku, smrt i uskrsnuće, kroz: prozivke (procesiones) – spektakularne verske povorke pokoru, tišinu, molitvu verske rituale i prikaze stradanja Isusa Hrista Kako izgleda u praksi? Procesije Svake večeri izlaze bratovštine (cofradías) iz crkava u dugim povorkama. Nose se ogromne, ručno izrađene skulpture (pasos) koje prikazuju scene iz stradanja Isusa i Device Marije. Procesije su dramatične, emotivne i tihe, uz muziku, tamjan i bubnjeve. Pokajnici (nazarenos) Ljudi obučeni u dugačke tunike i sa šiljastim kapuljačama (slično KKK-u, ali bez ikakve veze). Hodaju bosi, nose krstove, ponekad i bičuju sebe – kao čin pokore. Muzika i atmosfera Trube, bubnjevi i saete – tužne pesme koje se pevaju iznenada iz publike. Cela atmosfera je duboko emotivna i često dirne čak i one koji nisu vernici. A zene u crnom,pitas. Pa evo i njih: Mujeres de mantilla" (Žene s mantiljom) Ko su one i šta simbolizuju? Obučene su u crne haljine (najčešće duge i elegantne), sa crnim čipkastim velom (mantilla) koji pada preko posebnog češlja zvanog peineta. Predstavljaju žalost i poštovanje prema Muci Hristovoj i Djevici Mariji koja tuguje za svojim sinom. Njihovo prisustvo je izraz pokajanja, tuge i dostojanstva. Haljine i velovi se prenose s generacije na generaciju. E sad sto se fizionomije lica tice, nemojmo zaboraviti utjecaj Sjev. Afrike na obalni dio spanjolske, i mjesavinu naroda koji su se tu, je l', mijesali... Meni su bas bile lijepe , takve kakve jesu, a i vrlo dostojanstvene. Evo covjek jos ziv Nacrtao chatgpt

Nakon sitnih i ne bas uzbudljivih 489 km, stizemo u Alicante, jos jedan grad u kojem sam bio nekad davno i ne sjecam ga se. Hotel u kojem spavamo se trebao renovirati 1989, ali tad je jos Franco bio na vlasti, pa... Motor je parkiran na sigurnoim, toliko sigurnom da ni ja ne kuzim kako otvoriti kapiju parkinga. Soba je tip radnickog odmaralista iz 70-ih, ali mi smo na to navikli, tako da nam ne smeta. Zidovi su od papira, pa upozoravamo recepcionerku da se stisa nocas, da ne budimo ostale goste. Kratka setnjica uz obalu do centra, grad je prekrasan i te glavne setalisne ulice su bas super. Ljudi na svakom koraku, i dok polako pada noc, evo opet onih pod maskama, a tu su i zene u crnom i svasta nesto: Kaze Lipotica da ima ulica sa gljivama bunikama, pa i to trazimo, i evo je: Kao sto rekoh, sveti tjedan je I evo ekipe, iza ugla Evo i kolegice A evo i women in black A ima i nekih instagramskih ulicica s plavim svacim necim, pa smo i to morali vidit, iako je full uzbrdo, jos disem

Evo, 1700 pregleda i samo jedan komentar u 5 dana...ccc, sram Vas bilo. A citali bi, jelde... Budjenje u Tarragoni podrazumijeva fantastican svedski stol, dolivanje 125ml ulja u motor, i polazak prema Alicante-u. A kako smo se dotakli inkvizicije, evo malo nesluzbenih podataka o njima na moj nacin, uz svesrdnu pomoc mog ChatGPT, koji i dalje vergla na srpskom na norveskom kompjuteru i hrvatskoj mrezi Inkvizicija – srednjovekovni "fact-checkeri" Zamisli grupu ljudi koji su toliko zabrinuti da se neko ne slaže sa njihovim mišljenjem… da su doslovno napravili karijeru od toga. Inkvizitori su bili kao današnji moderatori na forumima, samo sa većim budžetom i – nažalost – spaljivanjem na lomači umesto banovanjem. "Edukativni" pristup: Ko ne nauči, gori. Ako si u 13. veku rekao nešto što se ne uklapa u zvaničnu doktrinu – recimo, da Zemlja nije centar svemira – inkvizitori bi ti ljubazno objasnili da grešiš... pomoću sprava za mučenje i vatrenih demonstracija. Nisu verovali u "drugo mišljenje", osim ako to drugo mišljenje ne viče "Priznajem!" kroz zube. Dominikanci – originalni CSI: Heresy Dominikanski red je bio zadužen za inkviziciju. Ustvari, to je bio prvi put da sveštenici dobiju značke i počnu da "istražuju slučajeve" po selima. Prva inkvizicija bila je kao sudska drama, ali bez advokata… ili prava na ćutanje. Veštice, mačke i bakice Inkvizicija je često "demaskirala" veštice. Ako je tvoja komšinica imala crnu mačku, skuvala čaj od bilja i živela sama – čestitamo, bila je potencijalni đavolov saradnik. "Slučaj zatvoren!" – rekla bi crkva, i pripremila lomaču. Papir, molitva, inkvizicija Kao da nije bilo dovoljno loše, Inkvizicija je imala i svoju birokratiju. Sve je zapisivano: ko je rekao šta, kada je mučen, da li je priznao, i koliko sveće je potrošeno. Da su imali Excel, sigurno bi vodili tabele "Mučenje po satu". Gde si mogao da upadneš u problem? Španija: najpoznatija verzija Inkvizicije, uz moto "ne očekuješ Špansku inkviziciju!" (Monty Python) Francuska: Albižanska kriza – prva veća "proba" inkvizicije Italija: gde su ljudi poput Galileja morali da kažu da je Sunce ipak šef jer... inače! Završna misao: Inkvizicija je bila kao kombinacija FBI-ja, škole i reality showa – samo bez zabave. Ali ako si preživeo ispitivanja, javno kajanje i eventualnu lomaču, mogao si... pa, zapravo, ne, nisi preživeo. A sad ozbiljno: Ukupno kroz sve inkvizicije: Konzervativne i savremene procene govore o 6.000–10.000 ljudi pogubljenih tokom više vekova i više jurisdikcija. Zašto su brojke često preuveličane? U 18. i 19. veku, prosvetitelji i antiklerikalni autori (npr. Voltaire) prikazivali su inkviziciju kao monstruoznu mašinu smrti – često spominjući stotine hiljada do miliona žrtava, što nije istorijski tačno. Iako su metode bile okrutne (mučenja, javna pokajanja, strahovlada), sama stopa pogubljenja je bila relativno mala u poređenju s npr. lovom na veštice u protestantskim delovima Evrope, gde je ubijeno i do 50.000 žena. Moj zakljucak: biti zena u bilo kojem dobu je zajebano, jer smo mi muskarci debili

Eto, covjek bio na mom otoku. Neka si se proveo fino

Vrlo lijepo i osobno napisano, bez laznog srama i hvalisanja, predivno za citat. Zelim ti zdravlja, drugo znas i sam. Pozz

Pri povratku u hotel nesto i za mene, tj churrosi, top skupi top ukusni. Vidider kako je sretna, pola mi je pojela. Uz naravno jos jednu bocu iz lokalnog marketa, jer kad vozim ne pijem, a kad pijem ne vozim. I naravno, tu je bio prvi susret s inkvizicijom, mali grad i mala procesija, ali bas lijepo za vidit. Sad ce mala pauza jer idem kosit travu ispod maslina, vidimo se sljedeci vikend, a do tad opletite po motivacijskim komentarima

U Tarragoni je smjestaj u hotel SB Centro ili nesto tako, super lokacija, super hotel, osoblje, garaza...koja je naravno nagnuta na 30 stupnjeva tako da lipotica silazi demonstrativno s motora,sto znaci, parkiram se sam. Soba je fantasticna, tus, brzi BJ od mlade spanjolke i izlazimo u suncai grad, ciji centar je otprilike 5 minuta pjeske. Velika setnica, gledamo skup podrske Palestini dok uzivamo u Sangriji (ona) i kavi s toplin (ja). Cijene kao u HR. Tarragona je poznata po ljudskim tornjevima I naravno da nakon boce vina pomazem i ja lokalnoj kulturi Ovaj guzonja sam ja Pa dobrom, ima li se sta vidit osim tvoje celave glavurde, velike huzicetine, i milion kava, pita se slatka citateljica dok lista novi fashion magazin? Ima, ima Rimljani su ocito putovali vise nego mi, i di god su dosli, izgradise koloseum, nesto kao videoteka krajem 20og stoljeca Ima i plaza, prazna, jer bas i nije toplo, puse hladna bura iz Afrike prekoputa I dok ona mora obic svaki kamen ja gledam okolo i slikam ljepote grada Ugostitelji su pukli glavom totalno, ovo je konobaris vulgaris A ovo je serus maximus publicus Nakon duge setnje rimskim rusevinama, treba stogod i pojest, pa se castimo, jer naravno da ona s instagrama skida sve "top" lokacije poznatih influencera, koji odu u 1 restoran, i onda kazu to je najbolje mjesto u gradu. Aj ne kenjaj, ima ih bar jos stotinu koje niste otkrili. Ali ovo je bilo stvarno opusteno i lezerno A dalmatinski tovar mora narucit bocu s tovarom valjda

Alpi, kazem vam ja Spustanjem na more, vjetar pojacava, a pojacava i smedja boja pejzaza, nesto kao Pag, mjeseceva pustinja I eto nas, u gradu u kojem sam nekad davno bio, ali se ne sjecam nicega. Znamo da ima sangria i churros, sto nam vise treba

Dobro, koliko vidim to je kanta za ulje od 5l. Hvala na ideji, odbijeno. Dakle, dobar dorucak s grupom penzionera i 12 milih cehinja koje ceznutljivo gledaju na motor i krsnog Dalmatinca koji ga pakuje, ali Lipoticin pogled ih vraca u normalu zivota "obicnih " turista. Kako nam prognoza za andoru izgleda otprilike ovako, klikamo na Delete Edit: ovaj ekran je slikan naknadno, tad je pokazivao -2C, a ja sam napokon naucio da roza nije dobra boja na prognozi- snijeg I nakon Delete, krecemo lokalnim putevima za Tarragonu u Spanjolskoj, u potrazi za suncem i morem. Jer mi mozemo 3 dana bez mora, a onda nam padne nivo soli u glavi, i moramo na recharge. A lokalni putevi su ludilo- tuneli zatvoreni, francuzi voze po ogranicenju, dok spanjolci nemaju rijec za ogranicenje, a ceste savrsene- dugi zavoji, tako da prasimo gustajuci na najjace. Kako i ova ruta ukljucuje planine, brdsko-planinski uspon nam je ok, iako smo sve obukli na sebe, jer je laganih 12C Tu smo negdje stali na kavu s toplin i sendvic s jamon ( prsuton), i bilo je top, taman se lipo ugrijali. Priroda i gradici, pravi alpski ugodjaj, to nismo ocekivali, i samo par motora u ovim vrletima Ignoriramo sve obavijesti, jer ionako nemamo pojma sto nam govore

ChatGPT ga oprao Tako AI misli da nas motor izgleda. Njega jos nismo oprali, ali tehnicki je brzo, pa ga mozda i iznenadim smrkom, to je godisnji ritual. I to ozbiljno, jednom godisnje ga perem.

Evo i jedna prigodna

I sad je vrijeme za nesto pojest, jer ce brzo mrak, a onda ide nocna procesija s svijecama, i tako setamo, gledamo, odlucujemo, kad lik vice Croazia, Luka Modric, Toni Kukoc... talijan, naravno, perpoznao glavusu, i morali smo sjest, u centru centra, ali je hrana bila vrlo vrlo ukusna. Jos malo setnje, i natrag u svetiste, opet molitve preko razglasa na svim jezicima, ogromna procesija sa svijecama, u susjednoj dvorani koncert krscanske glazbe, publika urla, svi kao jedno, i zar to nije poanta zivota... Bez obzira koje vjere bnili, preoprucam Lourdes, dodjite, napijte se vode i prepustite mislima, lijepo je.

Prva setnja do svetista nam pokazuje energiju i ljepotu ovog mjesta, a cak i nije prepuno turista/vjernika, iako je 10 min voznje udaljen veliki aerodrom, za one sto vole da ih drugi voze. Gradic se lako obidje pjeske, ima dosta restorana i kafica, iako nekako dominira talijanski stih, nije nam jasno zasto. U svakom slucaju se prvo odvija kava s toplin i armagnac. jer u Rimu se ponasaj kao Rimljanin, a u Lurdu kao Lurdjanin valjda... mora bit da je lokalac E sad, svetiste: ulaz je besplatan i sirok, dolazi se na ogroman trg, s donje strane je WC, pa onda stepenice vode do crkve, izgradjena iznad spilje/pecine , kroz koju hodocasnici i motocasnici prolaze , dodirujuci njene stijene, tako da su te stijene izglacane. Kao sto rekoh, guzve nema, tako da prodjosmo kroz to, pa malo meditiramo i molimo na klupicama ispred, pa opet pecina, i tako to. Energija cijelog prostora je nevjerojatna, stalno svira neka muzika, pa cujes molitve na 100 jezika, pa gledas staro i mlado kako se mole, sami i u grupama, pravi mir. Tu su i male cesme da se napijemo vode, i ja odlucjem da moram kupiti jednu kanticu, da imam iz cega pit, jer Lipotica naravno ima svoju bocu, a je imam samo bocu od ulja ) koje sam dosad nadolio jos 2 puta, sve po dec, jer sam corav. Evo onih talijana mi Tu je Gospa ukazala na izvor vode , to je ta spilja Pogled na nju Pogled s nje A kakvu bocu za vodu moze bajker kupit nego vaku. I onda vidjeti da nema rupicu na drsci. Pa onda morao sutra ujutro kupit drugu. S rupom. A kupljeno uklasicnoj prodavaonici tipa svih svetista na svijetu- made in China Jadnu su 3 puta ekshumirali, mislim da su je mogli pustit na miru

Inace , kad nam netko preporuci hotel s bazenom, samo mu pokazemo gdje zivimo Standardno pakovanje nakon dorucka, sto traje oko minutu i 12 sec, i idemo dalje. Danasnja destinacija je i jedan od nekoliko zadanih ciljeva na ovom Motocascu (izvedenica od rijeci motor i hodocasce, za one sa disleksijom). Ne postoji u Klaicevom rijecniku. Za vas mlade, to je bio covjek koji je pisao rjecnike prije nego je Google izmisljen. posto moj ChatGPT iz nekog razloga prica srpski, a meni se ne da dodavati slova J, evo: Lourdes, grad u jugozapadnoj Francuskoj, poznat je pre svega kao jedno od najvažnijih katoličkih hodočasničkih mesta na svetu. Glavni razlog njegove slave je: Ukazanje Device Marije (1858) Lourdes je postao poznat kada se 1858. godine 14-godišnjoj devojčici Bernadette Soubirous, prema njenim rečima, više puta ukazala Devica Marija u pećini Massabielle. Ukupno je imala 18 ukazanja. Tokom jednog od njih, Marija je zatražila da se na tom mestu sagradi crkva i da ljudi dolaze na hodočašće. Sveti izvor i lekovita voda Bernadette je tokom jednog ukazanja iskopala izvor u pećini, za koji se veruje da ima lekovita svojstva. Mnogi hodočasnici dolaze da se okupaju u vodi ili da piju iz nje u nadi za fizičko i duhovno isceljenje. Grotta Massabielle i Svetišta U Lourdesu se danas nalazi ogromno svetište, uključujući: Baziliku Bezgrešnog Začeća Podzemnu baziliku Svetog Pia X Grotta Massabielle (Pećina ukazanja) Kupatila sa svetom vodom Hodočašća Svake godine, Lourdes poseti više miliona ljudi iz celog sveta, često i bolesni ljudi koji se nadaju čudu ili duhovnom miru. Dakle , od Aix-en-nesto do Lourdesa je oko 600 km, sto prevedeno u eure potrosene na autoput i gorivo iznosi oko 10 iljada. Peru me Francuzi samo tako sa cijenama. Lagano je oblacno tako da je voznja taman. I lipotica odradjuje svoj kamermanski dio, mobitelom, jer mi nemamo te fensi 360 kamere, nemamo cak ni 120 kamere. Jos malo I evo nas, veselo parkirani , sami samcati ( navecer su nas taman 2 busa okupirala i sakrila od javnosti, hvala kinezima) . Najeftiniji smjestaj na putu, dorucak, soba i parkiranje 56e. Hotel ima i lift, pa me bas briga na kojem smo katu. Skidamo 27kg opreme , tus i idemo... Lako naci, sve fino oznaceno, a mi 10m setnje do svetista.