S vanjske strane jednako impresivno. Rimljani su iz nekog razloga stalno isli vamo-tamo preko rijeka, pa su im trebali mostovi I ona je slikala most A ona je uzivala u pivici, super kvart sa par kafica uz rijeku, atmosfera super opustena, piva top

Put danas vodi do Cordobe. Magistralnim cestama. Sto znaci brzina 100, ceste duge i ravne, okuke blage, a ceste tako gradjene da ne prolaze kroz seoca i gradice usput, tako da ne moras stalno sa 100 na 50, kao na Jadranskoj magistrali. Znaci tempomat i samo klizis. Kratko svjetlo i dalje ne radi, ulja motor vise ne pita, sve je dobro u svemiru. Hotel u Cordobi je dobar, blizu centra smo, a u centru svega A onda do ovoga cuda, koje je izvana normalne velicine, a iznutra kao Renaul Twingo, dvaput veci nego izvana. Mezquita - Catedral de Cordoba Mezquita u Córdobi je bivša džamija, a danas katedrala, i jedno je od najimpresivnijih djela maurske arhitekture u Španjolskoj. Izgrađena je u 8. stoljeću nakon islamskog osvajanja, a kroz stoljeća je proširivana i postala jedna od najvećih džamija na svijetu. Nakon rekonkviste 1236. godine, pretvorena je u katoličku katedralu, ali su mnogi islamski arhitektonski elementi, poput prepoznatljivih crveno-bijelih lukova, sačuvani. Zgrada danas prikazuje jedinstvenu kombinaciju islamskog, gotičkog, renesansnog i baroknog stila. Mezquita je pod zaštitom UNESCO-a i simbol je kulturnog suživota muslimanske i kršćanske Španjolske. Meni je ovdje bilo prelijepo, ne znas di ces prije gledat. Ulaznice treba kupit, ali ovo je jedna od rijetkih posjeta kad mi nije zao. Tu cemo posadit kupus, a ovdje ispod krastavce Ono sto Lipotica i ja ne volimo je kolicina zlata i bogatstva u ovakvim ustanovama, previse je toga Ne mos se naspavat od ove djecine Bio mi je drag, ali onda je zatrazio jos jednu baklavu, i to je prekipilo A nu mene sexy brale

Zato ovdje nije bilo reda Inace , ako se dobro zagledate, procitate par knjiga i upalite mozdane vijuge, shvatite da je poruka novim zemljama bila: Dolazimo s brodovima i vojskom. Treba nam sve sto imate i sto je vase. Sto nam se svidja cemo silovati i ubiti, sto nam se ne svidja , samo cemo ubiti. Biti cete nam duzni cijeli zivot, i dug nikad necete moci vratiti, jer cemo vas shebati 100 generacija unaprijed. BTW, uzivajte u nasem vinu, natocite jos po casu. Uzmite i po koju staklenu djindju, super su, u zamjenu za vasu zemlju i zlato, koje vama ionako ne treba. Aj reci da nije... Kako nam vrijeme i nije nesto naklonjeno, idemo do hotela, oblacenje i do Fatime. E sad, Fatima nam nije imala tu energiju koju je imao Lourdes. Lijepa je, i sve ima, ali nam to nije sjelo na isti nacin. Mozda zato sto vidjenje gospe nije bilo tu gdje je svetiste u Fatimi, za razliku od Lourdesa, gdje je vidjenje bilo u onoj maloj pecini ispod crkve. U Fatimi su grobovi 2 cure i momka koji su vidjeoci, kapelica (ovo di smo nas dvoje), i jos puno neceg sto je nama bilo onako,hmmm. Ne znam sto bih rekao, neocekivano za nas oboje. Parking je velik, minutu hoda od crkve, mjesto je minijaturno. Koga interesira neka cita vise online , a ovdje samo ovo: Fatima je malo portugalsko mjesto poznato po ukazanjima Blažene Djevice Marije koja su se, prema predaji, dogodila 1917. godine troje pastirske djece: Luciji, Franji i Jacinti. Ukazanja su se ponavljala šest puta i sadržavala su poruke o molitvi, pokori i obraćenju. Najpoznatije je tzv. "Čudo sunca", kojem je svjedočilo desetine tisuća ljudi 13. listopada 1917. godine. Fatima je od tada postala jedno od najvažnijih marijanskih svetišta u svijetu, koje godišnje posjeti milijuni hodočasnika. Vatikan je ukazanja priznao kao vjerodostojna 1930. godine. Kava s toplim u lokalnoj suvenirnici/resotranu/kaficu, kupovina suvenira , i krece kisurina ogromna, pa led, pa krasno, tako da vracamo u Lisabon pokisli ko misevi. Ali suhi. Eto. Au Lisabonu zuti... Ma ne uspinjaca, draga citateljice sto brises mrvice kroasana sa svojih usana, tramvaji, draga, tramvaji A nakon tramvaja trk na trznicu jer glad vec obara s nogu Jos jedna noc, jos jedan od dorucaka koji su mogli biti i bolji, i kako je Uskrsnje jutro, opet preko mosta do onog Isusa velikog. Koji izgleda otvara kasnije na praznik Sto se mene tice, onaj u Rio de Janeiru je interesantniji. Zivio sam tamo daleke 2012.

Mislili smo i tu , ali

Suveniri kupljeni, s engleskinjama se nasli u njihovoj sobi, da ne moramo micati moto opremu, i njonja. Dorucak je malo razocaravajuci, ima svega, ali nista nije bas ono top kako bi covjek ocekivao. Nisam za 5 zvjezdica, ali malo je nesto falilo. E sad krece ozbiljno istrazivanje Lisabona. Uber do obale i idemo Dvorac u kojem je zlocesti kralj drzao prekrasnu princezu dok je nije oslobodio Shrek Princeza dok bjezi Na ovo sam protrljao oci da vidim je li dobro vidim, jer obicno ne vidim. mi smo stvarno kao vrsta isli u tri lijepe kad nam ovo treba za pobuditi osjecaje i emocije Opet princeza u kadru, ne znam zasto I opet njen dvorac u kadru. A jutro ledeno, s burom, smrzli smo se

I krecemo s turizmom- di je zuta uspinjaca. Tu. Ajde slikaj vako, slikaj nako. Evo. Ljudi se unutra naguraju ko sardine (koje su posebna atrakcija tu ), i onda se penju gore. I spustaju dolje. Mi ne, mi setamo i slikamo. Jer smo se vozili dosad. Bizi, mala, zgazit ce te, djava ga odnija Ljudi na sve strane, grad je predivan, i treba se vratit u njega. Avionom, hebo ti ovo moto zahebavanje Evo i onih sardina, stvarno top turisticki proizvod E znas ima ulica sa kisobranima, tzv. pink street. I bome ima. I debil koji mi pokusava prodat smrkavac. Uh. Ali tu su i one, vesele engleskinje pod utjecajem necega

Nakon sto smo primili sluzbenu plaketu od mjesnog odbora i kineske putnicke agencije Zhao tours, spustamo se prema Lisabonu, gdje neki fotograf snima lika na R-u kako lomi cosu (obara zavoj), i onda naravno i ja samo nakrenem glavu u desno, a motor ravno, fotograf se upisao od smijeha kad me vidio. I onda kroz ludilo Lisabonskog prometa i milion jednosmjernih uzbrdo/nizbrdo ulica, sa semaforima gdje ih ne ocekujes, i bez njih tamo di smatras da bi trebali biti, evo i Double Tree by Hilton hotela, gdje smo bukirali 2 noci. Njihova poslovna politika je da dobijes topli kolacic na check-in-u , pa ja naravno dobijam 4 Jer sam besramna budala. Skidanje onih 37 kg opreme i idemo u istrazivanje, jer sam i tu bio, i tu se ne sjecam nicega, blago meni, meni uvijek sve novo. Vrlo brzo zakljucujemo da jedino sto je jeftino u Portugalu je Uber/Bolt, sve ostalo kosta isto kao i kod nas, Spanija, Frnacuska,... Na kraju Italija ispade najeftinija. Kvaliteta asfalta u Portugalu je na razini smeca, rupa do rupe, neke bi mi progutale cijeli prednji kotac da ih nisam vidio. Ali grad, grad je lijep, i Portugalke su ljepse od Spanjolki. Eto. Ali i dalje od mojih Dalmatinki nitko. Ali nigdje, bas nigdje, u mom zivotu u kojem sam prosao 134 zemlje mi vise ljudi nije ponudilo koku ( onu sto se smrce) nego u Lisabonu. Pa koji k...c, na sta im ja licim, svakih 100 metara. Aj zivili Vi nama Jedemo na trznici, preuredjenoj u food court, izbor je dobar, Lipotica je zadovoljna, sto znaci da sam i ja. Evo i Pasteisa, super su

A evo ima i ovo

Dorucak u Hiltonu m( koji nismo ukljucili, ali moze naknadno). Veli sef sale : moze sve osim voca i kolaca. A na plakatu pise da nasa jeftina verzija je sok-tost-kava. Udri po svjezem kruhu i slanini, misko, treba kalorija za prelaz granica u ovom hladnom periodu. Motor se vadi iz garaze, rezervnog ulja vise nema, sto znaci da sad trazimo i to. A Uskrs. Sreca, pumpe. Na jednoj od njih dvije ispaljene portugalke ( jer smo vec negdje u Portugalu), i ja kupujem bocu od 1L 10w40, iako je moje 5w40. Bar je za motore kad vec nije pravi viskozitet. Neka stoji za slucaj nuzde. Tu negdje stajemo na kavu i Pastis de noel, koji je super, i jesti cemo ga sve dane u Portugalu. Destination: Cabo da Roca. A onda Lisabon. Cabo je najzapadnija tocka Evrope, i s njom doticemo sve 3 dostupne tocke. 4ta je negdje u Rusiji, Google se ne moze odluciti tocno gdje, a tamo nas nikakvi putevi ne vode. Vrijeme prekrasno, Kinezi poslusni ko bubice, di ces bolje. Na parkingu srecemo iste Albance s kojima se srecemo zadnjih par dana na pumpama, njih 6 na nekim ADV motorima. Ocito nisu brzi od mene sa zenom. Jedan od njih me izhebo prije par dana na pumpi, jer ja ko budala cekam da mi se pumpa ukljuci, ne znajuci da je on ukrcao, preparkirao i nije platio, nego sjeo na rucak. I ja ulazim na kasu, pitam WTF, kaze ovaj da platim. Platit cu ti neku stvar, nisam jos ni uzeo gorivo, hebo te ja. Sreca tu bio jedan od ove 6rice pa zvao kolegu da plati. Nes mene hebat. Isto sam izgubio 10m i 10 miljardi zivaca zbog debila. I ovaj poduhvat rezultira ovom fantasticnom slikom, upecatljivom iz svih uglova, koju draga citateljica vec printa u HD coloru i uokviruje. Ako neko misli da je ovo nista, mashala, habibi.

Sevilla je , jednom rijecju, grandiozna

I ovaj je jadan nastradao, restoran turisticka klopka, ali je bar blizu katedrale, autentican jedino taj obezglavljeni Torro, a mozda je i on Made in china. Ljudi na sve strane, a ja se divim umjetnicima koji naprave ovakve opustene kipove, di ih bas boli neka stvar za sve Ovog sam izludio, jer sam navijao kao da je Oxford-Harvard utrka - ajde, mozes ti to, idemo, samo hrabro...nikom nije bilo nista jasno Ovih influencera je svugdje Kao sto rekoh

Nakon smjestaja u hotel, centar i ajmo po slikavanju, jer grad je predivan i svasta nesto ima za slikat.

Nakon kratke setnje do tvrdjave na kraju (koja je zatvorena) i kratke price sa sirenama (koje niste vidjeli na prve dvije slike iza nas, a sad upravo gledate tamo), idemo pod oblacima i kisom dalje prema Sevilli. Opet je sva odjeca na name jer je prilicno hladno. Pa sto u Sevillu, pita se tek razbudjena mila citateljica, prije prvog jutarnjeg moccachina s pistacijama i ruzinim laticama? Arhitektura Zena u crnom I jos ovih ludjaka

@Ćale, hvala na dodatku putopisu, svaka informacija je dragocjena planerima putovanja. Osim meni- ja odem, pa sto me zatekne, u svakom slucaju konstantni stadij zadjucenosti. Zato Lipotica planira rute. Prognoza kaze kisa, nebo kaze kisa, ja kazem hebe mi se. Topli kroasani za dorucak, bljutava kava iz aparata, i krecem bez kisnog (ona je uvijek spremna za sve nepogode), pa na nekoj pumpi staje francuz na GS-u i ja da obucemo bar nesto, i ja eto oblacim gornji dio, donji necu. Cesta do Tamo je prekrasna, ali je pola ne vidim od kise i vjetra, i nakon kratke voznjice evo nas - najjuznija tocka kontinentalne Evrope - Tarifa- mjesto poznato po tom i trajektu za Tangier, Maroko. I to je otprilike to. Slikamo jednog talijana motoristu, i on nas, i evo sad poza sa Atlantikom s jedne, a Mediteranom s druge strane. Do ovih znakova se ne smije motorom, samo pjesacki, sto je i ok, ne moramo nakeljit motore na bas svaku znamenitost.

Iz smrdljive Engleske, u suncanu spnajolsku, Algeciras, jos jedan grad u kojem sa bio puno puta, ali nas interesira samo vecera i spavanje, tako da smo prosetali malo, kupili friski sok od narance i kekse, i divili se pravom poznavatelju vrijednosti koji se zagledao u BMW a ne u KTM s lijeve strane. Na kojem je doslo dvoje francuza, duplo sirih od nas, Ne znam kako.

Malo da si zbrljam raspored, evo i one paelle sa strane 2, sto spomena bas i ne zasluzuje.

Unatoc ovakvom doceku (barem u mojoj AI glavi)... Dakle, Gibraltar ( u kojem sam nekoliko puta bio poslovno) je drugacija slika s motora. Upali u takvu kolonu na takvoj vrucini da nam se vec smucilo, a nismo ni blizu Rock-a. Vozac auta vice "moto,moto", i vadi nas iz 4tracne kolone, tako da tapkajuci lijevo desno i tako balansirajuci nasih 600kg (bez pretjerivanja), dolazim do spanjolskog granicara koji od svega trazi da dignem suncani vizir, da mi vidi oci. Evo ti ociju, gledaj, samo pustaj. Pusta on, a 5m dalje debeli Englez me gleda i vice proddji, a ja ne mogu jer su barijere preuske za ovaj motor. Pa vicem i ja njega da makne barijere, nije mu nesto bilo drago, ali ili ih mice, ili ja blokiram tu stazicu svim pjesacima, biciklistima i motoristima. Makne on, eto nas na slavnoj pisti I sljedecih skoro sat vremena se borimo sa ogromnom kolicinom skutera, kombija i buseva, a nigdje 1 mjesto za parkirat motor. Prokuhali i mi i BMW, i hebo ti ovo, ajmo van. Opet nalazimo moto crossing, nema guzve a ni granicara nesto, i evo nas opet u Spanjolskoj. Ovo je bila najludja voznja u mojoj karijeri, napadaju stuke sa svih strana. Savjet: ako idete, ajte s bukiranim hotelom i parkingom. Ovaj komad zemlje je premali da proguta shih koji u njemu zele bit istovremeno.

Tu Lijevo onaj nacrtani iz crtica, a desno Gibraltar, GBZ I naravno, desno. Kakva greska...

Ronda je grad na stijenama, podijeljen dubokim kanjonom zvanim El Tajo koji ga presijeca na dva dijela. Kroz kanjon protiče rijeka Guadalevín, a iznad svega se proteže Puente Nuevo — ogromni kameni most koji izgleda kao iz “Gospodara prstenova”. Hemingway je spomenuo u " Za kim zvona zvone ", u sceni gdje bacaju ljude s litica, navodno istinitoj. Mi smo stoka opcenito jedni prema drugima (op.a.) . Do nje nekih 40 min voznje, a po njoj jos toliko trazeci parking , po pogodite, jednosmjernim ulicama. Kad sam se napokon sparkirao , zauzeo mjesta za 3 skutera, a sta cu im ja kad su mali. Setnja do litice, pogled super, ima i javni WC - prvi koji se placa, dakle ipak privatni WC, nigdje tog mosta. Prodji kraj najstarije arene za koridu, slikaj bika: Ovako ga slika normalna osoba Ovako ga slikam ja,s jaja. Pa je li bik ili vol? Sve blize smo, onako u svoj opremi, jos malo... I evo ga, hebo sam sebe Ovo je jedna od onih lokacija koje treba slikati iz doline, a ne s njega samoga. Vidimo jednu takvu ledinu, i GPS je vidi, i krenemo mi, i papcina nas vrati nazad na most. Aj u neku stvar vise i ti i on. Kineza opet ko kineza, uvijek se sjetim onog grafita " Kinezi,mrs u Japan" . Dobre su ove livade i plantaze, ali nama Dalmosima fali more, ajmo prema moru

KolaNexus na YT.

Priblizili se gradicu, prosli vec i tablu s imenom, nigdje brda. rekoh ja opet me ovaj GPS prca, ko zna di smo ovo dosli, ako nema brda, nema ni stijene, ako nema stijene, nema ni Setenila... Jer ja u mojoj glavi zamisljam da je grad ispod brda. A nije, nego ispod brdasca. Tj.Stijene. Lipoticu uskrcavam u centru, jer je cesta uska, i svaka rupa zacepljena s parkiranim vozilima. Ja se drcno uparkiravam do autobusne stanice nekih 300m uzbrdo, i polako prema dolje. I evo stijene, tu su kafici, restorani , suvenirnice, i kinezi iz 7 buseva Kave s toplin mora bit Moja zgodna faca za tu jednu citateljicu sto je stalno spominjem, a nikad odgovorila komentarom Unutrasnjost kafica Ukratko, mjesto je skroz neobicno, s obje strane rjecice je pod stijenom, i definitivno vrijedno posjeta. Nakon onih 300m uzbrdo, opet na motor, zbaci dvoje zaljubljenih kineza sto se slikaju na njemu, ukrcaj Lipoticu, i kroz mrvicu toplije krajolike prema sljedecoj destinaciji.

Budjenje u Malagi dok ulicni cistaci peru ulice, kao da smo kod kuce kad kamioni Cistoce prvi razdrmaju kvart. Dobar i raznolik dorucak, ulijevanje 125ml ulja u motor i kava s toplim prekoputa. Simpatican par (Rumunji) pricaju kako su oni imali ozbiljan motor za putovanja, i putovali dok nisu ostarili, i ja pitam koji motor, kaze on K1600GT. Rekoh pa sto ti se ucinilo da ja vozim, kaze on da nije dobro vidio? E ako ne mos sestaka vidit dobro, ne znam sto mozes. Lijepo se rastajemo, i idemo kroz te jednosmjerne ulice, hebale ih jednosmjerne. Siguran sam da krsim barem 5 prometnih pravila pri izlasku, ali nekako me bas nije briga. Vani je ugodnih malo stupnjeva, smrzli smo se ko neke stvari, ali vozimo kroz prekrasne plantaze naranci, i cijeli zrak mirise na narance. Evo jedna prigodna, frisko napisana od mog AI: Narandže zovu, berač spava ispod grma — sniva o soku. koji je debil jer me jos pita hoce li jos jedan haiku o komarcu koji glumi da je gazda plantaze... Ako nas AI zamijeni, nahebali smo A gdje sad u to hladno proljetno jutro, pita se umorni citatelj dok ceka tramvaj na prekrcanoj stanici? Setenil de las Bodegas Značenje imena: Setenil: dolazi od latinskog izraza "septem nihil" što znači "sedam puta ništa". Prema legendi, katoličke vojske su sedam puta bezuspješno pokušale osvojiti grad od Maura, pa je ostalo "sedam puta ništa" (nije palo). Osmi put su ipak uspjeli. de las Bodegas: znači "od vinskih podruma" ili "od vinarija". Dodato u 15. vijeku, nakon što su kršćani naselili područje i počeli uzgajati vinovu lozu i praviti vino. Šta je posebno kod Setenila? To je grad bukvalno izgrađen unutar stijena – kuće su uvučene ispod ogromnih kamenih masa, kao da stijena služi kao krov. Izgleda kao da će se grad svaki čas "zgnječiti", ali tako stoji vekovima.

I evo i njih A onda je pocela kisa, rastjerala sve, i cim je prestala izasli smo na kolace i pivice, mokrih nogu ali toplih srca, lipa je Malaga i nocu

Jedan za po putu I evo mene medju svoje Dok cekamo da pocne sljedeca KKK zabava, setamo i razgledavamo, crkve , grafiti, trznice, i to traznica na kojoj bome cijene urlaju, ali bas taj dan imaju sve iz mora frisko, kamenice, skampe, kozice, hobotnice, i naravno svracamo i tu , ali slika bas i nemam To je trznica Inace, to jutro sam motor prebacio u garazu hotela, u koju moze stat jos bar 5 motora, heben ti Don Julia i njegove njemice

Due, ti si jedna velika legenda, hvala puno. A ovog Caleta cu ignorirat kao i uvijek Dakle, spustanjem na obalu, produzujemo do , hm, obale, jer se treba slikati kraj znaka, naravno, sve za instagram. Plaza fina, pijesak topao, talijakine tangice uhvacene u okretu ( muske oci vide sve), more i dalje hladno... Cijela ova setnica u obalu je bas lijepa i uredna, mami na setnju po danu i po noci. Sinoc slikao bijeli brod, sad crni, mozda je Pearl... Ubili se setajuci po gradu i trazeci restoran ispred kojeg ne treba cekat previse, i napokon jedan, stol na stekatu (terasi), ona narucuje janjece brzole (krmenadle), ja nesto nemam pojma sta, i sa ispaljenim konobarima zajebavamo i sebe i njih i ostale goste. Odlaskom na WC srecem se sa golemom glavom bika, valjda su tu svi bikovi iz one koride, ili kako se vec ta arena zove, glava ko u bizona. Ne bi ja tome mahao nikakvom krpom. I tu naucismo da broj krugova znaci iz koliko si gutljaja popio pivu, to nismo znali. Ajd pogodite koja je moja