Prelaskom granice, raste i brzina, koja je sad 90kmh. Letimo po cesti na 1800 rpm u 6.brzini. Granica izgleda ovako i ovako Jedno stajanje na ovom putu je da pojedemo po bananu, a drugo kad smo vidjeli 3 BMWa ispred neke drvene kucice (sve su drvene tu), i to nam je bio najbolji potez dana. Unutra je fantastican kafic, Skot ozenio finkinju, i prave fantasticnu kavu, kolace i svasta nesto, najtoplija preporuka, ozbiljno. Café-Souvenirs WWW.PEURASUVANTO.FI ELINA & JAMES WISH TO WELCOME YOU TO THE CHARMING PEURASUVANTO ROADSIDE CAFÉ Peurasuvanto café is a known stop beside the main road E75 for travellers going up North... Kazu 3 svabe s BMWa da su krenuli jucer s Nordkappa, da je toliko puhalo da im je na parkingu sve motore srusio vjetar. A nama dan kasnije bilo fino suncano. Ne vjeruju da smo krenuli jutros i vec dosli tu. E moj svabe, ne znate vi koliko mi mozemo vozit, a i koliko brzo. Jos da se ne bojimo bizona... I nakon nekih 650km , po kojima nas je malo i pratila kisica, ali vise su nas pratili bizoni, i neke cudne letece bube koje lice na obade, tako i zuje, pa kad bi skidali/oblacili kisna odijela, nismo ni kacige skidali. Kako stanes, roj tih bubetina sleti na motor, jer im se valjda svidja toplo. Evo nas napokon Arctic Circle Santa Claus- Finland Di parkirat nego na recepciju, Santa Claus Village Plavooka i vitka finkinja mi daje kljuc od sobe, i broj svog mobitela, te za cirka 17sec stizemo do naseg doma za danas. Jer nema veceras. Jer smo na polarnom krugu. Sobetina je ogrooomna, a u kupatilu ima i sauna, i dok se lipotica priprema za saunanje, ja perem majice, carape i mudante (gace), jer znam da ce za sat vremena sve bit suho. Svaka bi me punica htjela za zeta.

Ujutro dorucak i kenja, dorucak je skroz ispaljen, teska psihodelija od doruckovarnice (tako se kaze, jelde), sve nesto crno i ljubicasto, kao da je CSI dizajnirao prostor. Motor je sretno parkiran ispred hotela, kao i nekih jos 5 drugih, a parking na glavnoj ulici je dozvoljen izmedju 17:01 - 07:59. Tako da u 08:30 ga palim, i krecemo. A gdje, pita se umorna citateljica, nakon burne noci provedene u Turbo folk klubu Prestige, masirajuci stopala umorna od 15cm prozirnih stikli? U Djeda mraza. U njega doma. Licno i osobno mu odnit spisak zelja za 2023. Ali zasto, pita se umorni citatelj, nakon burne noci provedene u Turbo folk klubu Prestige, masirajuci umorne prste koji su cijelu noc tipkali po mobitelu i bankovnoj aplikaciji, da bi dobio kredit za sve one rakije i pelinkovce sto je citateljica iz gornjeg retka popila? Djed Mraz, kao sto znamo zivi u reklami za Coca-Colu. Ali isto tako zivi i blizu Rovaniemia, u Finskoj. Dakle, pravac nizbrdo, i idemo u Finsku. Pojavljuju se sume, a to znaci da se pojavljuju i Moos (Elg- Elk), zivotinje slicne jelenima, sobovima i bizonima, a meni najslicnije slonu, jer kad ti izadje na cestu, pa stanes, pa se on sa svojih 230cm doseta do tebe, imas osjecaj da je slon blizu tebe. I zato ga ne slikas, jer mislis da ce te pojest. Jer svi znaju da slonovi jedu kikiriki, ali niko ne zna sta jedu Moosovi. Ali prvo onaj slavni tunel od 6800m, i 212 metara ispod mora. Jer Nordkapp je na otoku, pa cita li ovo itko s razumijevanjem ili da pocnem dijelit jedinice, a ? Ovo na slici nije Moos, nego jelen, ilitiga bizon norwegius. Malo i dosadno brzo govedo. A kakvo je vrijeme? Suncano i toplo. A koliko toplo? Ovoliko (slikano u Karasjoku, na pumpi, blizu Norvesko -Finske granice)

Znam ja da vas nije briga za broncanu medalju, ali mene je, moroo sam ic na Splitsku rivu jucer i danas, urlat, derat se i palit bengalke. U ovom procesu niti jedna palma nije ostecena. Nakon obilaska svega, i milijon slika, te uz kavu s toplin i pogledmo na globus, dok sunce zapada pa se dize, idemo pomalo nazad. Sreca pomalo, jer taman kad dolazi bus iz suprotnog smjera, s moje lijeve strane vidim jelena u preletu izmedju mene i busa, usro sam se ko grlica u djelicu sekunde. Ta blesava jelencina od bizona samo mekano doskoci na drugu stranu ceste, i otrci dalje. Mamu ti bizonsku, sto te kauboji nisu istrebili. Do Honnigsvaga, gdje spavamo u hotelu, je nekih 30km, lagane voznje, jer sad su nam oci sirom otvorene zbog bizona. Idemo prvo na pumpu, da sutra spremni krenemo, i onda u hotel, trosenje hektolitra sjeverne tople vode, pa setnja do restorana koji sluzi one velike rakove sa Discovery channel, Deadliest catch, medjutim, restoran radi, ali kuhinja je zatvorena. Dok uzalud objasnjavam nedostatak logike takve tvrdnje plavookoj vikinzici, Lipotice me vuce, i nazad u hotelski restoran, gdje nas sluze krasne Sami Laponke u nosnjama. Ili ruskinje bez nosnji, ne sjecam se bas dobro, jer Aquavit drma gore nego Zuta Osa (ovo je vrlo detaljan opis za istinske poznavatelje alkoholnih pica). Maska na oci, zavjese nategnute, konobarice isto, i mozemo na spavanje. Malo ceste Svi spustovi i usponi su ozbiljni Pogled s prozora u 1 ujutro

Prvo do globusa, dok ne dolete autobusi sa spanjolskim babama i talijanskim djedicama, da ovjekovjecimo ovaj trenutak. Jer je trenutak velicanstven. Vrijeme je fantasticno, 16C, suncano, Lipotica je uz mene, i mi smo na kraju svijeta. 71°10′21′′' Moj heroj, leptiric i lipotica Moj motivator i inspirator te kocnicar Iconic photo (s babom iz Titanika u pozadini) Just the two of us... i banana Na kapi joj pise 66N, kupljeno prosle godine na Islandu, a sad je pomakla ljestvicu na 71N :-) Ovdje me Harald bocka stapom (kao sto trolovi i inace rade), dok Thjell vice na njega da prestane Ne da smo visi nego smo i ljepsi Svasta nesto za vidjeti unutra, isplati se onih 30e Nordkapp WWW.VISITNORDKAPP.NET Visit the northmost point of continental Europe. Welcome to the North Cape! Puno je motorista bilo tu, i svi smo citali o njima, ili ih gledali na Yutoube, ali malo je muzeva sa zenama doslo, i to samo. @nemo, u tebe gledam :-) Ovakvo putovanje je test ne samo za vozaca i suvozaca, nego i za partnere u braku, zivotu, vezi, svemu. Otvaramo one dvije boce pjenusca s druge slike, i hebe mi se za 0.02 alkohola, sad me mogu i zatvarat. Eto i onog poljaka sto ga pojedose komarci, pa smo i njega slikali, i on nas, i onda naravno prosetali da vidimo sto ima. A ima. Prvo, pustopoljina na kojoj je Nordkapp je impresivna sama po sebi, a takodjer i cinjenica da je na 307 metara visokoj stijeni. Osjecaj postignuca jak.

Tu smo. Svo to planiranje, briga, prebrojavanje i sve ostalo sto prethodi velikim putovanjima, sada rezultira osjecajem ispunjenosti i mira. I neutazivom zeljom za kavom s toplin. Jer to sam ipak ja, koliko romantican toliko i praktican. Parking je besplatan, ako cete samo parkirat i setat do globusa. Ali ako cete uci u zgradu s restoranima, predstavama, suvenirnicom, itd, e onda je 310NOK, ili 60e za nas dvoje. Necemo sad se prenemagat za tu sicu, cak i ne lazem da studiramo utjecaj ilirskih hrvata na paleolitsku prehranu domoradaca u Amazoni, placamo, i GT ide u prvi red do kamenja koje brani prolaz vozilima. Osim motorima koji tuda prodju kad se centar za posjetitelje zatvori,da bi se slikali s motorima ispod globusa. Takvih slika ima milion. Onih s bananom samo jedna. I am the best, fu.k the rest. Opening Hours 2022 01 January - 17 May 11:00 - 16:00 18 May - 21 August 11:00 - 01:00 22 August - 31 August 11:00 - 22:00 01 September - 18 September 11:00 - 20:00 19 September - 30 September 11:00 - 17:00 01 October - 31 December 11:00 - 15:00 Prices 2022 Entrance including all facilities, except parking. Adult NOK 310,- p.p. Children 7 - 15 years NOK 90,- p.p. Family (2 adults + 2 children) NOK 710,- Students/ Military soldiers NOK 200,- p.p.

@doktor, napravio sam mali update, pa pogledaj opet. Pozz

@mali_zmaj, hvala na lijepim rijecima, zbog vas i pisem ovo. @doktor jako dobro pitanje. Nemo je odgovrio poucen vlastitim iskustvom. Ovdje je sve lijepo objasnjeno, ali koliko god pravila bila ista, uvijek su razlicita. Tekst na engleskom, i posebnu paznju bih dao na znak za preticanje, gdje auto smije preticati motocikl, ali motocikl ne smije preticati auto- teski debilizam iz starih vremena, ali vuce kaznu od 500e. Takodjer, lako se ide u zatvor, iako su zatvori kao Mcdonalds s 4 zvjezdice u usporedbi s nasima. OVo sto pise tu na linku je malo stara ijnformacija, trenutno je za koristenje mob itela 700e, a te price o prekoracenju brzine za vise od 21km su budalastina, oderat ce te ko zeca za tako nest. Previse je informacija da bi se covjek snasao tocno u 1 euro, ali daje ti dobru ideju kako je ovo skup sport. SpeedingEurope: Norway SPEEDINGEUROPE.COM Last update 7.7.2019 | First published 20.5.2004 | €1 = NOK9.00 Norway has gone Norwegian when comes to the country’s reaction towards drivers who violate the low speed limits. The... Moja ekipa iz kluba koja je isla mjesec prije nas je platila 960e za prekoracenje brzine, s tim da je policajac naplatio kaznu samo jednom od njih, iako ih je bilo 8 u grupi isvi su bili jednako brzi. Po meni je to odraz postenja policajca, jer je mjerio brzinu samo jednom vozilu, a oni su poslije trosak kazne podijelili medjusobno. U principu, gdje su ogranicenja od 30-60kmh, ne smije se preci niti 1 km preko ogranicenja. Tamo gdje su ogranicenja 80, 90, 100 i 110 (vrlo kratke dionice, ove od 90+) znam iz osobnog iskustva da ljudi voze i 5-6 km preko ogranicenja, ali nikad vise od toga. Dok smo pratili lokalne bajkere u 2 navrata, isli su dobro preko ogranicenja, rekao bih 110 u zoni 80, ali su valjda znali da nema kamera ni policije, pa smo se i poveli s time, ono po nasu, hebi ga, ako me uvati, uvati. Ostatak vremena smo vozili 30,40,50,60, 82, 92 kmh. A kazne su brutalne. Akohol je 0.02, tako da ne mozes ni malu pivu popit i vozit. Policajac ima pravo interpretirati na licu mjesta koja odredba zakona je relevantna kad te zaustavi. Ako imas srece, mozda upotrijebe 3%greske mjernog uredjaja na autoputu, ali ja se ne bih pouzdao u srecu previse. Slicno kao i u Srbiji (ja mislim ), mjere prosjecnu brzinu na autoputu (opet, to su jako kratke dionice i ima ih samo na par mjesta u Norveskoj). Vecina kamera je fiksna, i gleda samo sprijeda. Mi smo na nasem putu sreli 4 patrole s mobilnim kamerama, ali na lokacijama za koje nikad ne bih pretpostavio da bi tu mogli biti, tako da smo isli prebrzo, uhvatilo bi nas. Sve fiksne kamere su oznacene, dok mobilne nisu, i imaju dosta presretaca na cesti, koji ce te pratit dok te ne uhvate. I kazu da fiksnih ima 400, mnogo. Cijene kazni- prolazak kroz crveno na semaforu 700e Nedavanje prednosti prolaza - 700e Voznja u traci za buseve i taksije - 550e (iako kazu da motori smiju voziti ovom trakom, ne znam, nisam probao) Koristenje mobitela- 170e kao prva kazna (svaka sljedeca, sretno ti bilo) voznja brza 5km od dopustene - 800e voznja brza 25km od dopustene - gubitak dozvole, a vjerojatno i vozila Pijana voznja - sve preko 0.002 - ides na sud, gdje ti sudija odreze minimalno 1.5 bruto mjesecne place, ali moze i maksimalno, koliko god on odredi. Price o tome kako on zna kolika je meni placa u SRB, HR i slicno, objesi macku o rep, jer postoji nesto sto se zove internet i vrlo lako i brzo jedna policija drugoj da trazene podatke. Ako vozis agresivno, postoji mogucnost da te lokalni vozaci prijave policiji, koja te onda fino saceka 10km dalje, i odere. U njihovom drustvu to nije cinkarenje, nego nacin da se drustvo zastiti od takvih neobzirnih pojedinaca. Eto, pa ti sad odluci sam kako voziti. I najmanja kazna ti brise skoro soma eura, i ozbiljno narusi financijsku konstrukciju putovanja. Ja ga jesam zavidao na nekih 140kmh u par navrata, ali mi nije bilo svejedno. A cesta fantasticna, mogao sam i 250. Ovdje su ti svi znakovi na cesti Road signs in Norway - Wikipedia EN.WIKIPEDIA.ORG

I evo ipak mape, zadnji je dan pa da proslavimo, nakon burne noci i jos burnijeg jutra, kad nam se pridruzila korejka, vlasnica kuce u kojoj smo spavali, te pripremila jaja, kimchi i hrenovke. Ne mozes ukrast nista hrane jer te prati di god se maknes. Isto sam joj mrknuo 2 tube kavijara, i 2 teglice marmelade, cisto iz principa, a i da ne zaboravim. Danas je tura duga, iako se 500km na dan ne cini puno, nije to ni malo svaki dan, a pogotovo s ovakvim ogranicenjima brzine. Dan je opet prekrasan, prikljucuje nam se neki poljak na teneri ili tigeru, nesto na t svakako, kaze putuje sam preko svedske i finske, spava po sumama, pojeli ga komarci zivog. Kakvi komarci, i mi se naoruzali autanom i ddtjem, ali ni jednog nismo vidili. A kad smo vec kod toga, nema ni bizona, ni jelenova, ni sobova, koja p.m. realnost je ovo? Jesmo li na pravom putu, pita se citateljica koja vec 3 dana grize one lakirane noktice? Naravno da jesmo, glede i unatoc mojoj totalnoj nesposobnosti orijentacije u prostoru. Cesta do Nordkappa je dijelom vrlo vjetrovita, tako da vozimo nagnuti 30 stupnjeva, a idemo ravno, ali vecinu vremena je ok. Istovremeno se cudimo kko ne otpuse bicikliste koji uporno pedaliraju. Kako je Nordkapp na otoku, do njega vodi tunel 6800 metara dug, koji ide 212 m ispod povrsine mora. Sobovi se pojave na nekih 30km od Nordkappa, prije toga ih nismo vidjeli. Osim jednog s crvenim nosom, ali taj je iz neke druge price. Ima ih dosta mladih, a ovi veliki su velicine slona, tako da nema druge nego stanes i cekas da se makne. Mladi izlete sa strane, izbelje ti se, i trk nazad u sumu. Sreca, svi vozaci blicaju svjetlima jedni drugima, pa sam prvo pomislio da je policija blizu, a onda shvatio da jelen/sob/bizon seta po cesti. Indijanci, kazem ja I evo ga

Nakon ne-kupovine, idemo dalje do Tromso. Gdje nas cekaju prijatelji s ruckom. A do njega veeeeliki fjord, i vec znamo da je Tromso ustvari skretanje od 70km, tj 140 u oba smjera, al takvi smo, ako kazemo da cemo doc, onda cemo doc. Dan je opet suncan i zasto ne? Prvi i pravi istrazivac, a ne ko ja Arkticka katedrala Rucak odradjen, bilo je super, i vrijeme da idemo do smjestaja negdje usred nicega, ali tamo smo barem sami, dakle SEX. Na odlasku iz Tromso

Sa nekih 90kmh usporavam na 0kmh. Zasto sad takav dramatican uvod, zeljno mrmlja citateljica dok lijepi umjetne trepavice za nocni izlazak? Zato sto sam ugledao indijance sa desne strane, a indijanci se ne propustaju. Lipotica mi se smije, i veli nema indijanaca tu, debilu. Kako nema, nu satora, i bizona, i putokaza do Alama. Naravno da nemam naocale, i ne vidim nista blize od 3 metra, osim nje, sunca moga, nju uvijek vidim. Gle, stvarno nisu indijanci, nego Sami, narod koji ne jebe zivu silu, nego landraju po stepama i sumama sjevera, granice ih ne muce uopce, a tek sto su u stanju pojest, to ni pas sa maslom ne bi... E sad, znam da izgleda kao da guz.m bizona, tj soba, ali nije tako, doslovno mu sjedim na ledjima, perverznjaci jedni. Zasto bi tiko slikao takvu sliku, pita se zgrozeni citatelj dok brise mrvice od bureka s ugla usana? Zato sto mogu, a ako mogu, onda i hocu. Unutra fino topla, krcka kotlic sa bizonovinom Najbolje od svih "autenticnih"suvenira su nozevi, al su skupi, brate, previse. A i imam svoj of bear grillsa, pa mi ne treba indijanski. A ni ove kape nisu lose Jedan jedini indijanac prodaje sve, mislim se ja, da si u ST, ZG ili BG, pocistilo bi ti trgovinu dok bi rekao jelenskih mi rogova.

Kako je tu negdje i kraj Lofota, okrecemo se i idemo natrag, kise vise bas i nema puno, GT prede bez problema, i eto jos nekoliko slika krasnih Lofota. Vracamo se u 1958, i stajem ispred marketa da kupim pivicu, medjutim dok sam dosao do kase, vec je 2000, i ne mogu kupiti pivu, jer nije dozvoljeno. Znao sam ja to, ali sam se nadao da ce mi semafor upisati kad sam usao, ali on je upisao vrijeme na kasi, i hebga, pijemo caj veceras, u nasem super hotelicu, i bas nam je fino, i toplo, i super. Ima jos nekih Finaca motorista, ali oni su tu lokalci, pa ih ne racunam na svjetske putnike kao nas. Naravno. Malo prosetali, i to je to, njonja. Ujutro se budimo i pravac dorucak, koji sprema ekipa koja lici na 6 profesora tjelesnog, nevjerojatna ljubaznost i prijaznost, ja u soku, to u Norveskoj nikad dozivio. A tek hrana- sve sto su spremili, od svjezih peciva do odreska od kita i tuljana, pre predobro. Fantazija okusa i mirisa, ne da ti se otic ni nakon trece kave s toplin, i 4 sendvica spakirana u Lipoticinoj torbi. Ali, sunce zove, ona kisa od jucer je bila izuzetak, a ne pravilo za zute banane, to sto su drugi kisnuli , a sto cu im ja, nitko me nije pitao za savjet. Uzivamo u zadnjih 100tinjak km Lofota, sve je wow. I necu vise stavljati mape tu, jer se ovdje plan puta definitivno promijenio, i mape nemaju smisla uz tekst. Na kraju motopisa stavim sve te podatke, pa citajte, dragi moji.

Jos par stotina toplih kilometara, par trajekata, i evo nas u Narviku, gdje je sve nesto uzbrdo. Hotel bukiran, ima dorucak, dakle kupujemo pivice u marketu do hotela, nekih 10ak motora parkirano, ali niti jedan mocan i lijep kao nas. Naravno. Gledamo na Tripadvisor sto se ima vidjeti u Narviku, i TA kaze: Nema nista osim jednog spomenika, pa se vi fino okrenit i ajte negdje drugdje. Tvrodglavi kakvi jesmo, ipak ostajemo, iako grad stvarno nema nista posebno. Cesta do Narvika Toplo i dalje I to je to od Narvika. Ponudu za intimnu masazu od sitnog filipinca necu ni spominjati. Al sto mali ima jake ruke... Ujutro nakon jako dobrog dorucka, i par kava s toplin, krecemo prvo prema sjeveru, pa onda zapadu, sto znaci prema Lofotima, najljepsem dijelu Norveske. A takodjer su slavni i po bakalaru. Vrijeme nije nesto lijepo, i oblacimo kisna odijela. Hmmm. Kako smo bukirali jos jedan ljetni hotel na Lofotima, pitamo ima li soba vec spremna, da se barem dijela stvari rijesimo, i kaze plava Inge da ima. Bacamo visak stvari u sobu, i idemo dalje, vikinski hrabro. Ja kao ponosni ratnik moram uci tamo gdje pripadam. A tu sam skuzio da sam izgubio spuzvicu od mikrofona. Koju sam poslije nasao u kisnjaku, i oblijepio izolirkom, i jos uvijek stoji tako. Pogled iz sobe Vjetar urla, kisa pljusti, neki radovi na visokom mostu, i naravno ja moram stati na crvenom. Pita Leptiric hoce li se dignut s motora, jer lelujamo kao breza na uraganu. Reko, ako se dignes, odosmo i motor i ja preko ograde u more, sjedi i trpi . Hebem ga ko je stavio semafor na vrh lucnog mosta, umjesto na dno. Unatoc uraganu, Lofoti su maestralni. Ja nemam drugu rijec za njih, od mora do planina i izmedju, prehebeni su. Kaze ona da bi se okupala da je suncano. A ja joj vjerujem da bi. Munjeni leptiric je to. Slicno Bacvicama u Splitu, samo totalno drugacije Kao sto rekoh tema putovanja Obavezna muska poza za koju nitko ne zna zasto se muskarci moraju tako slikati Just chillin' Stajemo u Anitas Sjomat, po preporuci prijateljice nase kceri, i preporuka je dobra. Odlucujemo da necemo jesti kita, nego fiskesoup, juhu od ribe, koja je super ukusna i puna velikih komada ribe, a ja pichkica jos uzimam i bezalkoholno pivo, jer ne zelim ostat bez motora usred nicega. Sjomat znaci seafood. https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1527771-d6679738-Reviews-Anitas_Seafood-Reine_Moskenes_Municipality_Moskenesoy_Lofoten_Islands_Nordland_N.html Tema cijelog sela, pa i restorana je bakalar, iako u norveskoj ne postoji onaj suseni sto ga mi jedemo sad oko Bozica, nego ga prave na sto drugih nacina, a nama seljoberima prodaju suseni. Luster od bakalara Susenje bakalara De, koliki je taj bakalar, to kod nas u marketu bude neka mala ribica od po kila, pita uzurbana citateljica dok mijesa pire krompir? Pa evo otprilike koliki je u odnosu na moju snaznu rucerdu A izgleda kao nesto iz Game of Thrones Priroda okolo je za 5, kisica sad samo rominja i polako prestaje A dok Leptiric slika prirodu, ja slikam nju, sve mjerkajuci one oblacine iza nje, jer znam da idemo u tom smjeru. Al ona ne zna, pa je sve OK. A sto ima tamo, pita se neobrijani citatelj sto je tek dosao iz 3.smjene? A tamo ima A. S onom tockicom na vrhu. Pa se cita kao O. U kojem nema nista osim suvenirnice, par ribarskih kuca, i slavni znak ulaza u mjesto, kraj kojeg se svi naslikavaju. Lipo nam je i dalje A evo i te obavezne slike

Jutro je malo hladnije od veceri, ali i dalje nemamo zimske podstave. Zasto ne, uzdahne citateljica pleteci pletenice od kose najboljoj prijateljici? Zato sto ih nismo ni ponijeli sa sobom, eto zasto. Nekih sat ipo od Mo i Rane nalazi se Arkticki ilitiga Polarni centar, tj. suvenirnica i kafic kroz koju prolazi Norveska strana polarnice. Nemoguce je promasiti, jer je jedina gradjevina u okolici, a i nema bas raslinja okolo. Temperatura polako raste, i dok obilazimo suvenirnicu vec je pristojna. A u suvenirnici nemaju naljepnica. Kako nema naljepnica, pita zacudjeni Dalmatinac od 2 ipo metra lijepu prodavacicu od metra i jagoda? Pa nema, ali bit ce za dva dana. Hebo te dva dana, pa svi motoristi su tu dosli zbog naljepnica, a njih nema. Aj nista, uzmi kavu s toplin, i idemo u setnju okolo. Budalisanje po obicaju, i tema ovog putovanja- lezi kad mozes A bobi@beachart je svoj na svome kad se slazu kamencici, koje ovdje slazu putnici za srecu na putovanju, isto kao i na Islandu. Jer doma radim nesto ovako A za ovo mozda niste znali Svein i ja Ko je ovdje zvir, procijenite sami A kolika je to pristojna temperatura, pitate se? Evo procijenite i ovo, kratki rukavi na polarnoj crti U tom trenu se stvara dilema, da li za Bodo i trajekt za Lofote, za koji nemamo kartu, a nismo sigurni da ce nas pustiti bez nje , odlucujemo se za nastavak za Narvik. To znaci da cemo Lofote morati proci dvaput, put dolje i put gore, ali bas nas briga, ni to nije puno ljudi napravilo, a mi smo jednostavno koliko isti toliko i drugaciji. A Narvik ima i neko posebno znacenje, jer je moj pokojni stari Lala, pa sam tako napola i ja, a Kikinda ima veze s Narvikom. Pa ajmo vidjeti i to.

Kroz prilicnu guzvu, guramo se i izlazimo iz grada, i vozimo dalje, odrediste Mo i Rana. Zasto, ne znamo, ali taj gradic je u mojoj glavi otkad sam bio dijete i ja jednostavno moram tamo otici, iako ne znam nista o njemu, osim smisnog imena. Plan je bio do Bodo, pa trajekt za Lofoten otoke, ali to je plan, a zivot pise price, i tako to. Sve ima nekog kozmickog smisla. Jedna od stvari koje smo primijetili je da rijetko naletimo na neki kafic uz cestu, tako da smo prisiljeni kave s toplim piti na smrdljivim pumpama. Daleko je Norveska od nasih krajeva di je birtija svakih 2km. Vidi se na njoj koliko je sretna A tu negdje dobija i sluzbeni nadimak Leptiric, jer se sve lakse penje na motor i spusta s njega, tako da je uopce ne osjecam da je tu, dok ne zapjeva u komunikaciju. A kakva je danas temperatura, pita citateljica suseci valovitu kosu pod haubom? Evo, tolika da je Leptiric mora skinuti hlace do pola koliko je vruce kad se stane na rucak Dok si rekao plazma keks s eurokremom, evo nas u Mo i Rani. Prilaz kroz fjord je fantastican, vidimo luku, tracnice, i nesto u moru Havmannen - Wikipedia EN.WIKIPEDIA.ORG Smjestaj u hotel, brzi dogovor sa dvije studentice opcinjene nasim cool izgledom, kupovina piva u Rema1000 marketu, i eto nas u setnji Gradom Polarnog Kruga. Sati je 20h, temperatura oko 24C. Budala bio, budala i ostao Kad moze on, mogu i ja, rece ona i pridigne se na prstice Sve ja razumijem osim kakve su to zute banane bez zutih banana, pita se citatelj ljutito nakon sto je razbio TV gledajuci utakmicu? Ovakve Spavanje , tusiranje hektolitrima fjordovske vode, umilno gugutanje studentica, i nazalost dorucak pokvaren pljesnivim tostom, odmah reklamiranim, tako dase ipak nesto popravilo, ali hebes ti dorucak na kojem ti se gadi ista ukrast za poslije.

A e, evo i neke karte od jucer Put se nastavlja do bliskog Trondheima, kroz jos jedan hebeni tunel sa plavim svjetlom, i osam izlaza, i GPSom koji se opet pravi mrtav, i prepusta meni da odlucim koji izlaz iz tunela odabrati. Lipotica u zadnji tren vice DESNOOOO, i ja ga obaram do lakta, i bome, za par minuta se drcno seljoberski parkiram ispred Nidaros katedrale, oko koje secu talijanski turisti i norveske studentice. Nidaros je staro ime za Torondheim, a u katedrali se krste norveski kraljevi, itd, bla bla bla. Nidaros Cathedral - Wikipedia EN.WIKIPEDIA.ORG Kako su nase slike bolje od Wiki slika, evo ih svih tu dolje. Dok kupujemo jako skupe ulaznice, pitamo mozemo li jakne i kacige ostaviti na kasi, naravno da ne moze, jer je prodavac ulaznica malo njezan i boji se kaciga da ga ne ugrizu. Ulaznice su 360 NOK za oboje, ali katedrala je prekrasna, i cura koja provjerava ulaznice se ne boji ni kaciga, pa nam je malo lakse setati okolo, i smetati turistima koji zbog moje visine ne mogu izbjeci da im se pojavim na slikama. U njoj su i najvece orgulje na svijetu, planetu i svemiru Ja razmisljam di je najbliza kava s toplim Oni koji prate moj Instagram bobi@beachart, znaju zasto su meni ovakvi kamencici bitni. U sjeni Na suncu I ajd dosta vise, rece umorna citateljica, dok lakiranim nokticima zapinje za stranice Biblije koju je upravo otvorila umjesto Gloria casopisa.

Ispod registracije je crni spiderman, cuvar brzih motora, glupih vozaca, koji uz to blokira ikoga da me pretekne svojim zacudjenim pogledom , kao : ti se mora biti salis? Znam da te Atlantic road razocarao, procitao sam, ali kad ga predjes kao i mi 6 puta u svakom smjeru, skupi se tu kilometara :-) Low quality video, jer jedna od stvari koju smo nosili na put, a nismo niti jednom koristili je Gopro kamera. Ne znamo editirati video uradke, i nemamo vremena za to, pa smo zakljucili da cemo je nositi za svaki slucaj, ali nije nam nesto falilo sto nismo koristili. Ionako sad svi zele video s drona, a to nemamo niti cemo imati. Zapratite Got2go na YT, cura ima dobre videe s Nordkappa, iako joj je vrijeme bilo sran.e. To je nasih 35 sekundi puta 12 puta.

I dok ja skidam applikacije tipa ovo ispod preko roaminga, pricamo sa svicarcem koji profi slika sve vatre i zgrade. Spanjolke salju zracni poljubac, i znamo da nas cekaju u hotelu, do kojeg opet kroz onaj dugi i ledeni tunel, tako da sam usao s 18 , a izasao s 3 centimetra. Nakon dobrog dorucka (cim vidis decke u radnim odijelima znas da si na solidnom mjestu), izlazimo na parking na kojem je sad i 4 engleska motora, ali po naljepnicama kuzimo da su u povratku s Nordkappa, jer vecina ljudi ide preko Svedske i Finske, jer je blize i brze, a mi i samo jos 2 ludjaka idemo norveskom stranom gore. Kud svi turci, tu ovaj Mujo nece. A di cete danas, pita se zabrinuti citatelj, dok zamisljeno vrti SKF lezaj od 32mm, osluskujuci kuglagere kako struzu? Ima neki most, koji vrijedi samo s prave strane, a sa krive ne valja nista, pa idemo tamo. A u Norveskoj svaki put pocinje ili trajektom ili tunelom, naravno. Vrijeme fantazija A idemo tu, i cesta do tu je fantasticna Atlantska cesta i slavni most, punih 8km ceste koja doslovno vodi po Atlantiku, a ja kao pravi bivsi kapo, dobro znam sto sjeverni Atlantik znaci Nes ti mosta, veli snena citateljica dok gricka sjemenke suncokreta, njezno ih pljujuci u salicu od jutarnje kave A vidi sad, mala, aj ne pljucaj bezveze Ukratko, most je fantastican, ima veliki parking s prave strane, kafic i setnicu, i bas je cool. A vrijeme i dalje fantasticno, sto bi reko Panda, jesmo bajkeri il pic.e. Znam ja da ta legendarna izjava nema veze s ovim, ali mozda i ima. Ponekad i bajkeri zasluzuju malo milosti. I idemo dalje, prema Trondheimu. TU spavamo kod prijatelja, i slika nema, jer nije pristojno. A da smo jeli kita, jesmo. I kakav je, pita gladni citatelj, dok mota jos jednu cigaru? Onakav, drago nam da smo probali, ali ne bi se bas cesto masili za njega. Do njih trajekt, od njih trajekt, i eto nas u Trondheimu. Lipa ova moja Lipotica

Nalazimo fini restorancic, u kojem treba rezervacija, ali kad prepoznaju mene, slavnu osobu s instagrama, s cak 84 pratitelja, odmah se stvara stol i mlada i zgodna Poljakinja nudi sto ima na meniju. A ima ovo, i stvarno je bilo dobro Par casa vina (bezalkoholnog za mene- dotad nisam ni znao da postoji alkohol-frei vino), placamo, i konobarica nam predlaze da se popnemo na vidikovac iznad grada, jer da se veceras pali najveca baklja na svijetu. Kakva sad baklja? Veli ona da je to zbog najduzeg dana u godini. Koji je bio prije 3 dana. Svugdje, osim u Alesundu. Dakle, svima ostalima je to 21.06, ali vikinzima je 24.06. Ajde, super, idemo i to cudo vidit, ove godine je baklja bila 47 m visoka. Naslagali rodjaci palete, napili se i zapalili. Na po puta kaze lipotica aj ti motorem, ja cu pjeske. Di ces pjeske, uzbrdo je? Pusti ti mene, vidim ja da je to zavojit put, samo ti ajde, doc cu ja. I tako ja fino uzbrdo, kisica lagano sipi ( prva u NOR), i taman dok sam sarmirao 2 spanjolke na ekskurziji, eto i nje. Sta ces sad, pusti spanjolke i gledaj u more i vatru, hebla ih vatra,

Dok lagano podrigujemo od Rio Mare Insallatissimo, penjemo se i penjemo, u nadi da ce brzo tunel. Oce ku..c. Eto serpentina koje lipotica obozava, i dok cici od veselja, spustamo se prema tom slavnom fjordu, iz kojeg su vikinzi kretali na osvajanja engleskih zelenih polja, i americkih livada zasijanih kukuruzom i krumpirom. Ja kao pravi svjetski glupan ne shvacam da se fjord bolje vidi s vrha planine, nego iz luke u samom dnu fjorda, tako da u tom malom gradicu gledamo 2 arogantnih poljaka, jer su oni kao na GSu, kako lizu sladoled, dok ne izadju van i ugledaju Blue monster, ilitiga nas GT. Uz urlanje 6 cilindara se penjemo na drugu stranu do vidikovca, kraj kojeg tece slap, i pogled je fantastican. Ajne klajne slapenzi Ajne grose fjordenzi Ajne grose glavenzi i ajne bjutiful glavenzi Nakon jos nekih kilometara, stizemo u taj Alesund, tj. u hotel blixzu aerdoroma, sto znaci da opet moramo do grada motorem. Iako znamo da je tunel do grada leden, odlucjemo se za tanke jakne, jer smo : 1. hrabri 2.ne bas pametni 3. otporni na hladnocu Grad je stvarno fantastican, i dok ja vazno parkiram pred gradsku skupstinu, Lipotica vec puca prve slike Vikinska ladja retro stil

Hvala na divnom komentaru, pocascen sam drustvom i vjernom publikom. Idemo dalje onda.

Mi smo to planirali u povratku, Helsinki, pa Estonija, Litvanija, Poljska, Ceska, medjutim Putin nam je malo promijenio planove.

Zato sto je kod nas sve skuplje nego je bilo nekad :-)

Nakon obilnog dorucka, krecemo dalje, francuz stoji pored svog GSa i molecivo me gleda. Ja muski strucno isparkiravam GTa, i uz Adieu, monsieur, penjem se na ulicu ispred hotela, gdje Lipotica vec ceka da se ukrca. Danasnja ruta vodi prema slavnom i opjevanom Geiranger fjordu, pa do najljepseg grada u Norveskoj, Alesunda. Kakva sad pjesma o Geirangeru, pita se draga citateljica njezno lakirajuci nokte chrome lakom iz Mullera? Pa evo ova: Dan je, kao i svi ostali, suncan, uz ugodnih 24C. Voznja je odlicna i lagana, prometa nema puno, a ovo sto ima, ionako vozi po ogranicenju, pa je broj nezgodnih situacija 0. Priroda i dalje osvaja ljepotom i mirnocom Naravno, jos jedan prelaz preko fjorda u ljetnom periodu, jer su neki fjordovi toliko dugi da je trajekt najkraca opcija, a i najjeftinija. U prosjeku smo cekali na trajekt ne vise od 5 min, jer stalno pice amo-tamo, tako da nema ludila za stici na trajekt. Ovdje naravno razmisljam o Lipotici i koliko je sretna sto me ima. Sa strane ceste stajemo u nekom selu, jer vidimo vodopad u daljini, a i neke zgodne jahacice konja i kobila, sta ja znam cega, nisam bas gledao ispod. Ne mere motorem do vodopada, ne daju vikinzi. Nakon tusiranja pod slapom, nagi kao od macehe rodjeni, idemo dalje, i nakon par sati stajemo na rucak, te napokon otvaramo Rio Mare. Uh, dobra. A stali smo i zato sto je malo oblacno i temperatura je ugodna za skinut jakne sa sebe. Pravi svedski stol, samo sto nije svedski i nije stol.

Evo i mape od Bergena preko Geirangera do Alesunda

Evo sad sam nasao, na kraju cu objaviti cijeli troskovnik, jer sam sve, ali doslovno sve pisao, tako da imam do u detalj. Vecera za dvoje u drvenom gradu + 2 piva 540NOK, ulaznice za Zicaru u jednom smjeru (natrag se vratili pjeske) 300 NOK. Piva inace u kaficima i restoranima dodje oko 65-90 NOK, ovisno o lokaciji. U marketu ta ista piva dodje oko 32NOK; Kruh oko 35NOK, maslac 65NOK, sir tipa gouda 100NOK. Kava dodje oko 35-40NOK, ovisno gdje se kupi, a mi smo vecinom na benzinskim pumpama.