pa tu je gore? Ne bih se ja usudio ovakvom citateljstvu podmetati montaze

Volim citat tvoje putopise, jer su totalno drugaciji od mojih. Ja na put idem bezbrizno ko zuta banana, i ne ramisljam o nicemu, a tebi stotinu misli na sat kroz glavu. Prozor u tvoju dusu je stalno otvoren, i to mi se svidja kod citanja. Samo hrabro dalje

Salim se , naravno da je pozdrav suncu, i vidljiv samo po noci

Odlicno napisano i poslikano. Laze ti google, ono u Zadru je sat, i koliko ja vidim, 09:42 je

Interesantno. Bas me interesira, jer ne znam nikog ko vozi spajdera. Ajmo dalje

i o BMW-ima :-) Ja sam nazalost u Norveskoj, ali prosle godine je bilo za 5 u Brelima. Uzivajte

Hvala, to je i bio cilj. GT slike su u drugoj temi, Opatija nesto...Al ajde evo jedne

Kapulica=no sex. I like sex :-) Dakle nije bilo

E , evo nasao ga :

Kako je opce poznato da kokteli ubrzavaju metabolizam, odlucujemo se za veceru. Nakon setnje od 3212m i 3 cm, vracamo se 1567m i 24cm do restorana koji nam se svidja, i to je to https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g608721-d3492394-Reviews-Tenor-Tucepi_Split_Dalmatia_County_Dalmatia.html Smisne konobarice ( smisan znaci simpatican u Dalmaciji), lipa spiza, restoran skroz neobicno uredjen. Cijene vrlo prihvatljive za mene (ipak zivim u Norveskoj, pa mi je i Tokio prihvatljiv), ali ozbiljno, cijene skroz ok. Opet slika susjednog stola, ja vec prolio vino po mom, i izmrvio fantastican kruh. Pa vi ste odabrana publika, i ne mogu vam takve slike pokazivat, jel de? Ja odjednom skacem od stola jer mi se cini da vidim ribu na nebu. I stvarno, evo je. A na sto lici vama, dragi citatelji? I jos jednom, zalazak koji se pamti. Do sljedeceg. Nakon vecere unistavamo jos par koktela, ne kupujemo kupaci kostim( to je planirano za put u Opatiju-druga tema istog velikog pisca). Nakon sto smo se naspavali, te pozdravili i izljubili sa dvije spremacice koje su s nama provele noc ( trio menage je tako 2016-a, ovo je Audi style - Quatro, baby, Quatro), silazimo na dorucak, koji je stvarno obilan, i trpamo u sebe i u torbu koliko mozemo (nije za nas, za djecu je), te ispred punog autobusa ljubomornih skandinavaca pakiramo GT-a. Burek i dalje postojan. Taj Taft je cudo. Krecemo u voznju brzim tempom, da preskocimo granice prije nego navale horde stranaca s DA tablicama ( iz nekog razloga, vecina rent-a-car auta u HR ima Daruvarske tablice). Meni je razlog nepoznat i hebe mi se, glavno da ih mogu lako prepoznat na cesti. Ako ih vec ne prepoznam po voznji po propisima. Ili polukruznim okretima ulijevo. U brzom ritmu prolazimo i sljuncanu rivijeru jadranske magistrale u izgradnji, i taman kad se lipotica probudila, vec se hladimo u Orebicu sladoledom (ona), i kavom s toplim (ja). Trajekt ovaj put ne nudi uzbudjenja, i od Korcule do Vela Luke lezerno prelazimo 42km u 22min 3sec, sve po propisima, naravno. Djeca sretna sto vide burek i kroasane iz hotela, mi sretni sto vidimo djecu. Hvala sto ste putovali s nama i ovaj put. Sluzbeni podaci : Janjetina-dobra Piva - onako Hotel-OK, samo treba soba s balkonom, jer inace ne mos gledat u stare babe dok se suncaju Gorivo- vecinom iz BiH - dakle jeftinije nego HR potrosnja- 5.6 l/km Predjeno km - cek da pitam google. Evo sad mi je rekao: Pozdrav svima i nemoj da mi sad tu opet pocnete s politikom. Necu politiku u svoju butigu :-)

Nakon mog obiljezavanja teritorija, vozimo dalje. Odjedanput cesta se siri, brzina raste do apstraktnih 89,99 kmh, i u cas smo u Mostaru. Dok se u prolazu divimo utjecaju raznih arhitektura, trgovinama talijanskih plocica, arapskih tepiha, hrvatskih prehrambenih i elektro proizvoda, te jos svega necega, vec gledamo u tablu na kojoj je Mostar prekrizen. I dok si reko plazma keks (iliti Domacica po naski), evo nas u Jablanici. Manirom iskusnih bajkera, parkiram na ulaz u restoran Kovacic (e nije, nego Kovacevic) http://www.restoran-kovacevic.ba/, poucen prijasnjim iskustvom iz Zdrave vode http://www.zdravavoda.co.ba/en/index.html, gdje sam skoro pretukao albanskog turistu koji je ravno iz autobusa uzeo jelovnik s mog stola, sjedamo i narucujemo 2 razlicite pive i cijelih 600g janjetine, lipotica sa salatom, a ja sa kruhom. Ostali gosti se drze podalje, sto zbog naseg opasnog bajkerskog izgleda, sto zbog glasnog mljackanja (lipotice, nije valjda mog). Evo to smo jeli A u ovo gledali (sami u sebe,naravno) I u ovo, ajde da ne stenjete Nakon sto smo oblizali oval i pijate, kaze lipotica da bi ona jos. Ja ne mogu vjerovat, jer to nije moguce. Ko je ova zena? Ajde moj Kapo, prebroji to sitno maraka, zovi banku da podigne limit za minus, pa naruci jos velikodusnih 200g janjetine. Sve je satrala, gladnica jedna. Racun placen, wc markiran, i vrijeme je da prepadnemo goste paljenjem GT-a sa odvrnutom rucicom gasa ( kao namjerno, a u stvari debela rukavica, pa malo zapelo). Sta oni znaju, jesmo bajkeri ili smo p...e, sto bi reko Mr. Panda. Odlazimo cijelih 4100m nize, i uz polukruzno okretanje popraceno lipoticinim nananananana...stajemo na kupovinu bureka za gladnu djecu koja znaju kuhat, ali im je lakse kad mama i tata donesu burek sa sirom. Znam, znam, sirnica se zove, ali hebat ga, kako ne mogu izbacit Split iz sebe, ne mogu ni to. To vam je tu: Odmah do praone auta, mala limena kucica, a najbolje pite (za nas) Kuca od lima, u njoj Dorothy pece pite, i pita mene je li vruce. A njoj mora bit +724 Fahrenheita ( po nasku, to je oko 43C). Nije meni duso, vruce, ja imam klimu pod nogama i daljinski u desnom zglobu, ali tebi mora bit hebeno. Vadi se thermo kesa ( poruka O.P. dodati na spisak opreme gore),(odgovor O.P.-dodano), trpa 5 kila bureka u nju, i sprema u centralni kofer. Nakon toga, motor prilicno otezan, jedva krece s mjesta, unatoc 160HP i 175 Nm okretnog momenta.. Za manje upucene : Konjske snage odlucuju kojom brzinom cete spicit u zid. Okretni moment odlucuje koliko cete daleko taj zid odgurati. Lipotica tone u san, dok se ja borim s mislima o granici u Doljanima. I naravno, iako nova granica stoji neotvorena, mi i dalje poslujemo iz kontejnera. Ovaj put nema ugodnih razgovora, jer nas ne poznaju, i prolazimo nakon samo 35,6 min cekanja, i 17 guranja motora metar po metar. Metkovic nas odusevljava nicim, kao i Opuzen, i lipotica kaze da joj se spava. I meni, moje zlato. Skrecem na desno i idemo za Tucepe. Hotel Bluesun Alga https://www.bluesunhotels.com/hotel-alga-tucepi.aspx. Booking nam daje Genius popust (vidis kako svjetske korporacije znaju kako sam ja pametan), i nakon kratke voznje od sat vremena eto nas ispred. Parkiranje bajkerski na ulaz hotela, jer tu su kamere i ljudi, a i ko bi pametan ista rekao ovolikom decku, a jos genius? Provjeravam burek, stanje postojano. Valjda su ga poprskali 3-vremenskim Taftom. Soba totalni promasaj, nema balkon, a prozor gleda 93% u zid, 6 posto u fikus, i 2% na bazen. Nama to ne smeta (lazemo jedno drugo, a je hebem mater i bookingu i geniusu u meni). Hotel je pun Skandinavskih penzionera, i ja se osjecam kao kod druge kuce. Ovi barem ne jedu puno za dorucak, jer im je doktor sve zabranio. Nakon tusa i presvlacenja, izlazimo van. Setnja po mjestu, tripadvisor nam daje neke bezveze savjete pa se odlucujemo sami, onako na pogled. Evo i slika Mi na plazi, ja sam ovaj u dnevnoj majici Macro koktela jer sam ja tako dobar fotograf Inace se ja obicno pravim pametan kod narucivanja, pa lipotica dobije nesto sto lici na koktel, a ja nesto sto lici na flaminga u plavom odijelu, upisanog od straha Ja meditiram na plazi - stanje uma koje uspijem odrzat ravno 7 sekundi Ona razmislja da li se okupati ( poslije, se i okupala, ali ne , te slike su xxx rated) Ja ne razmisljam kako se okupati, nego koliko ce mi se pisati nakon drzanja nogu u hladnom moru Vasi hrabri globtrotteri Neki bogati u zalazu Nastavak slijedi

Spakovani smo, i za one koje interesira sto svjetski putnici nose na put od 36h i 17,3 minute, ovo je sadrzaj ( slobodno isprintajte i sacuvajte za buduce generacije): Lipotica: Haljina, japanke, sandale, donje rublje, kozmetika, naocale za sunce, GPS, muz Ja: Fotoaparat Punjac za isti Mobitel 1 Mobitel 2 Punjac za mobitele 1 i 2 (djeco, kupujte mobitele istog proizvodjaca, pa vam ne treba za svaki posebno punjac). Nema na cemu Kabeli, osiguraci, Duct tape (ako naletimo na teroriste, da im zacepim usta) Cable ties iliti vezice za kablove - pogledaj red iznad, samo za ruke i noge set za krpanje guma (jer mi se u otprilike 80.000.000 predjenih metara guma probila jednom, 3 metra od kuce) Kompresor za gume (jer su one tri bombice CO2 dobre za hladjenje pive, ali ne bas i za gume) Prva pomoc - automobilska velicina, jer su ona moto pakovanja za pick..e, a ne prave bajkere kao sto sam ja Patike za po mjestu Japanke za po plazi papuce za po sobi Rezervne cizme za po kisi Kisna odijela (jer progonosticari nemaju pojma, zadnji put su pogodili prognozu 1989 , 12. maja, na kraju dnevnika, nakon sporta. Znate, sjecate se, jel de? Thermo kesa za burek Bijela majica za po danu Crna majica za po noci Novcanik rezervni novcanik Rezervni kljuc od motora (za koji jos moram procitat uputstvo kako to plasticno stvorenje radi) Sendvic jer mogu ogladnit u bosanskim pustinjama kroz koje prolazimo Banana jer je zuta Gopro+daljinski+kabeli za snimanje fantasticnih video uradaka za moj YT kanal koji ima velicanstvenih 37 subscribera ( pod uslovom da je baterija napunjena, inace nista, iz nekog razloga). E k..c, sad sam provjerio, imam samo 11 subscribera, 16 otislo. Valjda zato smo mi video uradci nisu javni :-) Jeans ( farmerice na sjeveru, rebe na jugu, farmerke na sj.istoku - svi znamo da su strane svijeta za mene nista- doslovno nista- jer nikad ne znam di sam) Rezervne rukavice - ljetne Rezervne rukavice - zimske ( vidi gore za progonozu) Rezervne rukavice - Vileda - (bajkerski crne) za kisu, a eventualno i pranje kupatila ako se izneredim I eto, sad znate, CTRL-P, sve stane na 1 list A4. Zalijepiti na unutarnju stranu centralnog kofera, a uramljenu kopiju okaciti na zid u kuhinji. Nema na cemu I evo nas vec na trajektu za Orebic, slavno mjesto kapetana i pomoraca, uglavnom naseljeno doseljenicima iz BiH, s najduzom glavnom ulicom u Europi. Ne vjerujete? Evo vam na BTW, ovo na slici di pisu i milje, laze Google, 1Nm je i dalje 2.000.000 kilometara. GT je vezan, lipotica je sjela i kraljevski narucila kavu s toplim (macchiato s toplim mlijekom u sjevernim krajevima), i uziva u pogledu na muza, te okolne krajeve koji prolaze pored nas uz umilni sum valova i ispusne plinove iz cimunjere ( dimnjaka) koji je pored nas Nakon 12 minuta krstarenja Adriatic sea , iskrcavamo se u Orebicu i uz zvuke AC/DC, preticemo onih par dostavljaca koji su se drznuli utrkivati s ovom mocnom masinom. I sve to na onoj istoj glavnoj cesti, naravno, pri brzinama ne vecim od 49,99 kmh. Po propisima, molim. Ugodna voznja peljeskim vinskim krajem rezultira cudjenjem kako se popnu na ta brda da bi pobrali grozdje, i zakljuckom da nam je sad jasno zasto boca Dingaca ili Plavca malog kosta kao dnevna kosarica 4-clane obitelji. Nakon nesto sitno minuta i sati, stizemo do slavne i opjevane Jadranske magistrale, koja se naravno gradi i popravlja bas sada, i ja se mislim kako bi sada vise pasala slova GS nego GT, dok sevrljamo po sljunku, a ekipa naslonjena na lopate sanja kako ce jednog dana i oni ovako...sevrljati po sljunku. I Neum - u punoj svojoj velicini, s apartmanima vecima od hotela, prstacima koji su zakonom zabranjeni svugdje drugdje, HR cigaretama po BiH cijenama, CD shoppovima i niskim cijenama HR goriva na HR pumpama. Stajemo na kavicu na Ini, ja tankiram, lipotica sjeda i ceka da ja narucim kave s toplim, i choco kroasane , i onda se opustamo pogledom na GT u gro planu, komadic mora u krajicku oka, i poljakinju koja mijenja klincu pelene na parkingu. Rutu ne diskutiramo, jer su moje navigacijske sposobnosti poznate, a i lipotica je diskretno cickom zalijepila GPS na ledja moje jakne, pa se pravi pametna kad mi kaze kad treba skrenut. Nakon kave avantura pocinje, i nalazimo se na putu koji je sve samo ne oznacen ikakvim znakovima, tako da ovisim o kompasu u mojoj glavi ( jel' ono sjever gore ili dolje na karti kad si u 6. osnovne?) i GPS-u na mojim ledjima. U jednom trenu se odlucujemo da je penjanje do Njegosevog mauzoleja prije nesto godina bilo jednostavnije nego ovo, ja guglam poznata stanista vukova, medvjeda i sova, da nas ne iznenade, a lipotice me gleda i mase glavom. Unatoc mom pokazivanju zavidnih vodickih vjestina, i price o ovom jezeru iza nas, lipotica i dalje nije sigurna na smo na putu za rucak. Neka slika kaze: Nastavak slijedi

Nakon sto mi je kompas pokazao gdje je istok, odlucjem se za otici na najistocniju tocku u Sj. Americi, Cape Spear. Motherf$%^r, najhladniji dan proljeca, i ja budala gledam u sante leda, koje su naravno bile velike kao kontinent, samo sam ih ja smanjio da stanu na sliku Ovo je ustvari pogled na jugozapad, ali posto ni vi ne znate koja je koja strana, moze proc Nakon legendarnog smrzavanja, vrijeme je za hearty breakfast. Poliglota kao ja, koji govori 16,7 svjetskih jezika, a zna narucit pivo i pitat gdje je wc na jos 67,3 jezika, kasno shvaca da hearty ne znaci dobro za srce (heart), tako da se ubijam od slanine i jaja, i tjesim da ovo pola jagodice bobice ima strasno dobar efekat na moje zdravlje, a o misicima da i ne govorimo. I tako, vrijeme leti, letim i ja , i kad vidim ovo, znam da je vrijeme za podignuti stolic, uspraviti naslon sjedala, vezati sigurnosni pojas, i ukljuciti mobitel. Naravno, nakon slijetanja, slijedi uobicajeno brzi prolazak kroz pasosku kontrolu, gdje stranci prolaze bez problema, a ja ulazim u omiljenu komunikaciju sa predstavnicima vlasti Policija: Odakle ste? Ja:Pa pise ti na osobnoj iskaznici, odavde. Policija: A odakle ste dosli? Ja: ( pokazujuci na avion iza mene) od tamo Policija: a sto cete raditi u Hrvatskoj? Ja: (unutar ove lijepe glavice) hebat, spavat, lokat, zderat, vozit (a van lijepe glavice) podici prtljagu i otic doma Naravno, ni to nije sve, ako ostanete na aerodromu jos sljedecih 39:56 min, imate sansu za porazgovarati i sa nasim ljubaznim sluzbenicima carine, koji ce vam postaviti pitanja u stilu: Carina:Sto imate u torbi? Ja:osobne stvari Carina:Ajmo na rendgen Ja: ne bih, jer sam prije 3 mjeseca bio u domu zdravlja Carina: ne vi, nego torba Ja: aha, pa sto ne kazete odmah Carina: vadeci jednu cipelu iz torbe - sta je ovo? Ja: (misleci sto sam skrivio da pricam s ovom budalom vec 25 godina) cipela??? Carina: ( vadeci drugu cipelu) ali vidim da imate dvije Ja: pokazujuci na lijevu i desnu nogu: Da, trebaju mi obje vecinu vremena I tako, u ugodnom caskanju s predstavnicima vlasti, koji misle da je eBay sjeverojuzna pokrajina u Kini, prolazi vrijeme, a i moje strpljenje, dok se napokon ne pozdravismo i izljubismo kao najrodjeniji. Do sljedeceg puta, kad cemo proci kroz isto. Split, kava na rivi, svi nesto kao face uzivaju u pogledu, samo ih je pola okrenuto na pogresnu stranu, pa gledaju u stanove izgradjene u Dioklecijanovj palaci. Moram priznat, iako sam Splico, vise sam lipih ljudi vidio u pola sata u Splitu, nego u pola godine po svijetu. BTW, na slici ispod nema nikog od tih lijepih, pa nisam neki perverznjak da slikam takve I tako, napokon, ja doma, lipotica doma, kaze da bi jela janjetinu. Poznavajuci njen izostren njuh i odbojnost prema krznatim zivotinjama, ceskam uho i razmisljam cija je ovo zena, jer moja ne moze bit. Izgleda isto, zvuci isto, ima istu kreditnu karticu i kljuceve od mog motora, ali nisam bas nesto siguran... Planira se put, jer do Jablanice je ipak dalekih 259.000m ceste , 3,2Nm plovidbe trajektom ( za one koji ne znaju , 1 Nm je dva miliona kilometara), jedan granicni prelaz, na kojem cemo opet objasniti filozofiju voznje motora granicnim vlastima u HR, dok cemo BiH granicarima zavrtit gas dva puta, jer su oni to trazili, uz recenicu - hebo papire, daj gas, da cujemo masinu. Trasa nas takodjer vodi iz Neuma preko necega sto pocinje sa slovom S,do Mostara, a to nesto je problem, jer nismo nikad bili, ali se oslannjamo na svjetski poznate cestare iz BiH, pa znamo da ce signalizacija biti dovoljna i citljiva. A i ja sam daleko poznati navigator, tako da lipotica vec sprema i rezervni GPS, da ja ne vidim. Sram je bilo, lipa je al mi ne viruje nista.

Dakle ovako: kao poznati svjetski putnik i navigator koji godisnje preleti oko 100.000 milja, odlucih zenu odvesti na Jablanicu na janjetinu. Eh, pita se sad dragi citatelj, kakve hebene veze ima Norveska i Kanada s Bosnom? Ima, ima. Jer ovo, kao i sva putovanja, pocinje mastanjem... Pa tako za vrijeme puta u Kanadu gledam kroz prozor i mastam i sanjam i pijem i mastam Kanada je posao, dakle nema zabave, dok covjek ne otkrije da se u njegovom hotelu odrzava Beer fest, na kojem prezentiraju 126 vrsta pive. Naravno, karte su 60$ po glavi, i prodane mjesecima unaprijed. Ali ne brini, dragi citatelju, a ni ti, jos draza citateljice, Kapo je stari morski vuk, i naravno dobija besplatan upad, 45min prije zatvaranja. Kako? Sarmiranjem hostesa, naravno. Kako drugacije? Ovaj put necemo spominjati plakanje na koljenima da me puste unutra. Sto je sasvim dovoljno da se isprobaju pive koje ne mogu izgovorit - to je bio uvjet 1. Uvjet 2 da nema nikakvog hebenog voca u pivi, jer voce ide u salatu, a piva u hrabre i isklesane decke kao sto sam ja. Uglavnom, snovi me drze i dalje, dok gledam koliko sam daleko Nastavak slijedi za ...

ljudi moji, sta vam je... ja se raspisa o voznji, seksu, hrani, vinu, a vi opleli o pizdarijama. Ajde citajte i gustajte, i ostavite se ovakih komentara, svadit cete se bezveze.

Nema rikverc. A i ne treba mi ako pametno parkiram :-)

Nismo, tako da se moramo vratit :-)

Na vidikovcu je vec dosta motora, ali naravno, nasi su najljepsi, najbrzi, i u svemu naj naj A evo i obecanog pogleda s vidikovca, more je ovo plavo ispod Nakon 2 macchiata s toplim, upoznajemo se sa lokalnim kriminalnim miljeom i njihovim pravobraniteljima, i onda je vrijeme za RI da se vrati u RI, a PU da nas zakonskim brzinama odvede u razgledavanje, tj. na rucak. Sve ono sto je navigator pronasao na netu da vrijedi vidjeti, nismo vidjeli. Jer smo bili gladni, a lipotica kad je gladna, postane zvijer, a zvijer kad je gladna, slusa lipoticu. I tako kratka voznja do Labina, korz krajeve slicne Toskani ( kenjam, nemam pojma), stigosmo u Labin na ruck, gdje su nizi clanovi PU dokazali da autobus nije bas tako velik, i da je asfalt blize nego sto bi naivni promatrac mogao pomisliti. Dakle, on na slici je visok 156cm. Sad znate. Nakon fantasticnog rucka i razgledavanja caffea koji su poznati po caffama, lijepim damama, ugladjenim muskarcima, nastavljamo photo session za Vogue Ja mislim da je tu zivio Gladijator Lipotica nakon rucka izrazava zelju za cokoladom, na sto ovaj malac spremno vadi Milku od 300g, ruseci tako moj ugled supruga, skrbnika obitelji i zastitnika nemocnih,sto rezultira mojim negodovanjem i odbijanjem da idemo dalje s njima. Sala mala, decki imaju posla pa pice natrag za PU, a mi krstarimo putevima i dzadama Istre. Do trenutka kada prve kapi kise pocnu padati po viziru, a tada manirom Transformera, prebacujem u Rain nacin rada ( Comfort je permenentno ON), i krstarimo i dalje, uvijek 1m 59cm ispred kise. Dolazak u Opatiju zahtjeva ponovno ukljucenje GPS-a, jer s ove strane jos nisam bio, i nako 1h 3m obilaska prigradksih naselja, uspijevamo se vratiti u Kukuriku. Parkiram se bajkerski uredno repom prema zidu, tus i pocinje jos jedna gozba. Uzdahe Mmm, sto je ovo dobro prekida dolazak 3 para talijana , 1 skuter tipa Fiat Multipla, i dva GS-a. Skuter naravno ravno na GT-a, i parkira se facom do zida, zena silazi na lijevu stranu, i guzicom trese po GT rucki od kvacila. GT se zatrese, ali onda zakljuci da ne vrijedi pasti na desni bok. Ovih predivnih 115 kg misica spremno skace, i na perfektnom hrvatskom im hebe milu mater,skupa s onome ko ih je naucio parkirat, te umilnim glasom od -2dB zahtijeva da odjebu malo dalje od GT-a. Krelac se pomice poslusno, otprilike 5 cm i 12mm. Lipotica vec zove 112 da pomognu strancima pretucenim od strane divljih lokalaca ( mene ), ali tada se sjeti te da kontakt preko daljinskog, sto je meni znak da se smirim, i preparkiram GT-a kojih 5412mm dalje od jebenih talijana. Sve uz pogled koji ledi glecere i topi vulkane. Vise ih nismo vidjeli ni culi. I bolje. Nakon vecere idemo u setnju , i blesavimo se po starim gradjevinama ovog prekrasnog gradica. Ljudi sjede na terasama, pijuckaju, pricaju, sve je totalno cool. Ma kao Toskana, kazem vam. White man can jump White man can pose Vecer zavrsavamo u istom kaficu, s ekipom iz RI, koja je dosla provjeriti da li smo se sretno vratili s PU druzenja. Nakon noci pune ljubavi, seksa i vina, uz zahvalan osmijeh konobarice koja nam se pridruzila u neko doba, budimo se u zoru, jer znamo da su sad i talijani tu, a oni mogu pojest vise kroasana nego mi. Check-out, i vec smo na RI zaobilaznici, zahvaljujuci mojim neogranicenim navigacijskim sposobnostima. Uzivamo u jutarnjem suncu koje se odbija od nasih tamnih vizira, kad zamijetim 2 SLO skutera koji prase li ga prase ispred nas. Uzivao sam pratit ih nekih 76sec, a onda samo ubrzao do neslucenih brzina i pretekao ih dok su vozili oko 135kmh. Eat my dust, boys...Fun pocinje na 9min Prvo stajanje nije u Senju, nego na Vratniku, na kojem lipotica ponosno pozira na 60500cm visine. A ja u Old school stilu poziram ladan ka led u C/B tehnici Lipotica tad pogleda u znak , pa me milno upita da li smo na pravom putu, zaboravljajuci moje navigacijske vjestine Slijedi 253 km i tisucupetsto m do Dugopolja, slavnom i opjevanom A/C Dalmatinom. http://hac.hr/turisticka_karta/kalkulator_hr.html A na Dugopolju se izlazi zbog shoppinga u https://world.calzedonia.com/, jer se blizi ljeto i trebaju nam kupaci kostimi, jer su proslogodisnji tako 2016-a... A mislili ste da nemam sliku... Nakon 59m 14sec cekanja na suncu, lipotica izlazi s brojem manjim kupacim ( ja se ne bunim , jer znam da je to razlog za djir do Splita next week) , i idemo dalje za Ploce - Trpanj - Orebic- Korcula - Vela Luka, s namjerom da izbjegnemo slavnu EU-BiH granicu u Neumu, na kojoj nas uvijek ocekuju ovakvi razgovori: Policija: Di cete? Ja: Tamo ( pokazujuci prstom ispred sebe, u daljinu obasjanu suncem u zalazu ) Policija : Zasto? Sta ima tamo ? Ja: Cesta, koliko ja vidim. Policija: Ali zasto? Ja: zato sto mi ne treba nista vise da se vozim na motoru U Plocama naravno seretski zaobilazim kolonu od 100 auta, kampera i kamiona + 1 GS, pa se parkiram ravno na pool position. Hebi ga, ovo je moja lokacija, i ja sam tu lokalac. Slijedi hladni gemist i cekanje na trajekt A nakon tog trajekta slijedi drugi za Korculu, na kojem smo izgledali ovako, jer sam se u medjuvremenu smirio nakon sto mi je glanc nova Skoda Kodiaq skoro otkinula retrovizor na parkiranom motoru u brodskoj garazi... I to je to, vracamo se doma djeci koja nisu nista skuhala, nego pitaju jel idemo na pizzu...Mala avantura, ali nama je bilo lipo. Valjda cete i vi gustati u ovom putopisu. Koga interesira: 1200km potrosnja ujednaceno 5.6l/km - imam sliku gore kao dokaz hotel - 110e noc s doruckom Vecera - 900kn bez napojnice Vecera 2 - 450 kn - nisam bio gladan :-) Kava, caffee i machiatta - 19 - cijena od 10-14kn ( osim u Milenij hotelu, tamo su samo Rusi ( bogati) trajektne karte- meni jeftinije jer sam s otoka, pa imamo popust - VL-ST= 80kn motor, 25 kn osoba . Drugih se ne sjecam Eto. Pozz

Ajmo se drzat teme :-)

I onda se spusti vecer na taj krasni raj, i sunce izgubi svoj sjaj, upale se svitla i lanterne, macak macku kad stigne pa derne... Posto ste vec uocili detalj na mom prsluku ( jer znam da vi sve vidite), na kojem pise DU-PU-RI, to je ekipa s kojom se druzim, iz Pule i Rijeke ( kratke voznje sekcija- izlet na Pag u 4. mjesecu) , pa se evo druzim i tu s njima. Ne bi jer su dosadni, al moram, jer su mi sredili ovaj smjestaj povoljno. Par pivica na Kastavu, atmosfera kao u Toskani( to znam iz vasih putopisa, jer ja jos nisam bio ) , i negdje oko 23:59 je vrijeme za spavanje ( nakon 6 minuta seksa, naravno, pa nisam bas toliko star). Medjutim, G. Kukurin je toliko impresioniran nasom pricom o Odisejevom, tj. Kapovom lutanju od 19 godina, koliko mu je trebalo da nadje Kukuriku, da odlucuje na nama isporbati sva vina iz svoje bogate kolekcije. Nakon sto smo pretresli sve politicke, geo-politicke i ostale teme, a bez da se posvadjamao ( sta ti je evropa, a ? ), oko 02:34:59 ipak idemo u svoj mirni kutak s kaminom. Ujutro smo prvi na dorucku, jer znamo da ti vrazji stranci pojedu sve sto je dobro ako ne dodjes prije njih, a i potrpaju ostalo u torbice nek im se nadje, a nas dispet nam ne da da iko bude bolji od nas, pa rezemo, mazemo, kidamo i trpamo svjezi kruh, Choco kroasane, kave s mlijekom, iliti kako tu kazu, Macchiato s toplim, i sretno debeli krecemo na kavu broj 2, tridesetak metara nize u prvi kafic ( onaj od sinoc). Tu vec ceka jedan od ovih dosadnih iz RI, pa nas vodi do drugog iz RI, i onda svi skupa u Opatiju na kavu broj 3. Kako smo face, pijemo je u hotelu http://www.milenijhoteli.hr/hr/, nakon sto smo parkirali autobus i dva choppera tik do hotela. Oko nas nisu neke face, jer smo mi najvece face od svih. Odlucujemo da lipotica i ja idemo u razlgedavanje, a oni ce na posao, pa ce s nama do Plomina, gdje nas predaju ekipi iz PU ( unatoc mojim navigatorskim sposobnostima ), tako da vidimo i malo Istre. Evo slika da se ne umorite citajuci: Opatija Opatija uz more Opatija komunalno uredjenje - Parkovi i nasadi d.d. Opatija s mora Opatija duhovno Kazu da kad sjedne zena na ruku, prst se savije. Ne znam, nisam zena. Lipotica sjela pa se smjeskala Zena s pticom, mislim da je jos tamo Tapeta, prodajem sliku po 5,99kn/metar Neki poznati umjetnici, valjda Nisam ja, majke mi, kamera sama okinula sliku Nakon setnje, i uzivanja u pogledu, vrijeme je za natrag i do Plomina, poznatog mjesta kurc..a lokalnih i stranih bajkera, gdje smo svi face, pa niko nije faca. Ja smireno i gentlemanski vozim iza ovih ludih choperasa, sram ih bilo, a tek buka... ljudi moji, pretekao sam ga samo na par sekundi, da mi usi prestanu zvonit... I tako mirno, i po propisima stizemo i na Plomin vidikovac, s kojega se vidi trajekt, more, i otok. Bas ono sto gledamo svaki dan i Lipotica i ja. Nastavak slijedi

Evo proslo cijelih 16 min, pa nastavak slijedi. Kava popijena, Senj prosetan, i nakon svih 112 koraka, idemo dalje. Stajemo na pumpi na izlazu, tako da natocimo i onda smo mirni sljedeca 3 dana, uz potrosnju od 5.6l/km. Ne vjerujete? Sram vas bilo, evo slika, tj. dvije Lipotica se opustila nakon kave, i dopusta voznju prilagodjenu uvjetima na cesti, sto znaci da do Rijeke nema stajanja, i da ce svako vozilo na 2, 3, ili 18 kotaca biti preteknuto u minimalnoj jedinici vremena, po mogucnosti bez stresa. Lipotica se ionako vozi zatvorenih ociju, tako da tek poslije sa slika vidi di smo bili. Uredno dajem lijeve zmigavce svakih par sekundi, jer znam da je prevruce za kolege u plavom da dezuraju sa snajperima ili kako se vec zovu one sprave sto mjere brzinu do 249,99 kmh... I dok je lipotica kihnula jedanput, evo nas vec na Rijeckoj zaobilaznici, gdje slavni navigator staje da ukljuci GPS koji se dotad grijao u straznjem koferu, te nakon zakljucka da ku..a ne vidim na ekranu, odlucujemo pratiti znakove koje je velikodusno postavila uprava HR cesta, ili kako se vec zove ta firma za uhljebljivanje i bojanje tunela zlatnom bojom sa platinastim efektom... Nakon nesto sitno vremena ( ustvari,tocno 14min 29 sec), eto nas u Kastavu, iznad Rijeke, i nakon pregovora sa par znacajnih brdsko-planinskih okuka, lipotica demonstrativno silazi s motora, jer kao zeli proestati tim pitoresknim mjestascem, a ustvari se ne zeli iskulirati pri padu iz autobusa, ako seljak nesto zezne. Hrabri momak u kricavoj majici od 79,99kn produzuje dalje sam, i parkira se bez pada ispred hotela/restorana. Sljedecih 15 min skidam mokru opremu sa sebe, i nakon check-in-a, eto nas u suite s kaminom... bas mi to treba na +30... Hotel je boutique tipa, super mali i zgodan, u mirnom kraju, cvijece, macke, ptice, i stare bake na prozorima sto komentiraju rogate bajkere... Tus je seksi, i nakon trosenja par hektolitara vode na nasa isklesana tijela, idemo dolje na rucak. Menija nema, nego ono sto je kuhar skuhao to se jede, 4 ili 5 sljedova, uz svaki ide svoje fino, pa taj rucak/vecera traje 3h i 02 min. Ne sjecam se kad sam bio tako opusten u zadnjih par godina. Lipotica, papica, vino...Evo malo mutnih slika, jer su mi ruke drhtale od gladi ( a ne od vibracija volana, vi nevjernici). Sta smo tocno jeli, neman pojma, ja mesni, ona riblji dio, tako da smo bili pravi surf&turf couple. Pocnes s rakijom Predjes na desert Pojedes glavno jelo Pa toplo predjelo Pa hladno predjelo Pa sve to slikas da mozes postati na BJB Pa slikas stol do, jer si svoj stol vec zamrljao maslinovim uljem i vinom ( remember, drhte ruke i to) I onda dodas joj dvije od sutradan, jer sta ekipa s foruma zna kad sam ja jeo, nemaju pojma, jel de Nakon 3h02m, se ustanes, stavis racun na sobu, i ides slikavati razglednice koje se ne moze kupiti, jer niko normalan ne slika takve slike, niti mu pada na pamet to kome prodati Pogled na Krcki most( koji sam ja uporno zvao Paski - Navigator sam, nema jaceg) Pogled na neku zemlju preko puta Rijeke - Cres, Losinj, Rab ili nesto slicno Maslina je neobrana, u staroj kuci sama nana, ja sam lud ko banana Nije Solta al se susi roba I u svici nema ulja ( bolje jer bi se zapalila kad ukljuce struju) Nastavak slijedi za 1578...1577...1576...

Flashback Prije ravno 19godina, slusajuci neku emisiju na radiju, lipotica i ja smo culi za termin "slow food " po prvi puta. Gost emisije je bio G. Kukurin, i pricao je o svom restoranu Kukuriku, i nama se to toliko svidjelo da smo ga zapisali na papiric koji jos imamo. Flashforward 19 godina kasnije, napokon se odlucujemo da vidimo taj restoran Kukuriku, koji je u medjuvremenu postao i hotel. Zovi prijatelja, i dobijes suite za cijenu sobe, za cijenu manju od cijene sobe :-) http://www.kukuriku.hr/ Dakle, vrijeme je za pakovanje. Po obicaju, lipotica pakuje brze i manje od mene, a tako i treba kad je manja i brza od mene. Ipak 205 cm, 115kg cistih misica, mjere 120-90-120, i cipele broj 49 zahtjevaju malo vise prtljaznog prostora. Srecom, autobus zvan K1600GT ima veliki prostor za smjestaj stvari. Stavis lijevu cipelu u lijevi kufer, desnu u desni, i to je to. Jednostavno, zar ne? Polazak kao i uvijek zapocinje trajektom Vela Luka - Split, na kojem su i obje nase kceri, jedna na ekskurziju, a druga u shopping, tako da kratimo plovidbu kavama i maltretiranjem djece, sto obicno roditelji i rade. Ovaj put ih ne sramotimo, jer smo obuceni kao bajkeri, pa svi znaju da smo cool roditelji, pogotovo tata.GT je vezan u garazi, jer imam prethodna iskustva s plovidbom svjetskim morima, pa konja vezem uvijek. Nakon 3 sata sunca, mora, pogleda na Korculu, Hvar, Paklene otoke, Soltu, Brac i sve ostale stijene koje izviruju iz mora, stizemo u vruci Split. Lipotica je rekla da se vozi autoputem do Maslenice, max brzina 129,99 kmh ( ipak zivimo u Konzumistanu ), tako da se probijamo kroz gradsku guzvu bez problema, jer ja sam ipak Splico, i nemam problema sa prestrojavanjem svakih 3 sekunde, i utrkama od semafora do semafora. Muzika pici sa nasih zvucnika, pa sokira vozace s otvorenim prozorima, valjda im treba da shvate da ovaj rogati ima muziku na motoru. I da je brzi od njih :-) Uzimamo karticu na ulazu na Dalmatinu, ubacujem u 6. i ukljucujem tempomat na 129,99 kmh. Vjetrobran podignut na 89,99% visine, polako preticemo autobuse, kamione i bivamo preteceni od BMW-a i Audija BiH i SLO tabli, valjda im se zuri vise od nas. U jednom trenu Lipotica pokazuje znak rukom da ubrzam 1 kmh. Ja kao pravi poznavatelj znakovne signalizacije ubrzavam cijelih 10, i sad smo na 139,99 kmh. Buka ista, potrosnja ista, sve isto. Lipotica se ne buni i ne lupa mi poglavi, znaci dobro je. Na Maslenici izlazimo s Dalmatine, placamo u kovanicama od 2 lipe, tako da to traje i traje, a mi uzivamo u Duracell momentu. Lipotica se kao proteze,nakon voznje od 40min, a ja kao pravi Dalmatinac, zapisavam prvo stablo iza naplatnih kucica. Slika nema, sram vas bilo, kako uopce mozete i pomisliti... O.P. Lipotica je poslije shvatila sto znaci znak koji pokazuje rukom. Oops... Eto,sve te godine fakulteta, pa opet kiks. Ccc, to nase obrazovanje... Nastavljamo dalje Jadranskom magistralom, iliti strada de okuka, u laganom tonu, jer odavno nismo bili tu, (ja), a neki i nikad ( Lipotica) , i stajemo u Starigradu na kavi. To ja mislim da sam u Starigradu, ovo neka selendra s jednim kaficem, dva standa i slasticarnicom. Seljak bajker, kad vidi dva motora parkirana, staje odmah i on... Kava je ipak bila dobra, i divimo se pogledu na GT, kad vec ne vidimo more...jer je seljak stao u krivi kafic u krivom mjestu. I onda izogovarao taj Starigrad kako ne valja nista. A ustvari bio u Seline. Nakon kave obavjestavam Lipoticu zvanicnim tonom da sad pocinju krivine sve do Karlobaga, ona znacajno domahuje rukom, i limitira brzinu na 49,99 kmh. Pognute glave prihvacam, i stavljam opet u 6. i ukljucujem tempomat ( da, ovaj autobus i to moze bez problema), i lagano tonem u san...Budi me lipotica nakon nekih sat vremena i kaze ne moras stat u Karlobagu, meni se jos vozi... Dok se ja pitam krmeljavih ociju tko je ta zena iza mene, i gdje je moja prava zena, vec je vrijeme za novu sliku negdje iz prirode ( vec smo, draga djeco, naucili da Kapo nema pojma o navigaciji i da je totalno izgubljen u prostoru) Sad malo davimo s nama da vidite kak smo lepi, zgodni i pametni Nakon slikanja, palimo dalje, i sad vec imam dozvolu za 79,99 kmh, sto znaci ubacujem u Dynamic nacin voznje, iako ovjes i dalje ostaje na Comfort - sretna zena, sretan svijet... Nakon otprilike 174 desne i 207 lijevih krivina, eto nas u Senju, gradu mojih predaka i Uskoka, sto su je..li mater Mlecanima prije 497 ipo godina...I tu se naravno staje na kavicu, da svi ovi talijancici vide sta je motor, a ne ti neki njihovi Dukati, Dinari i slicno. Naravno, kafic se zove Malisa, sto znaci da moje noge vise ispod susjednog stola, ali pogled je svejedno za 5. Zasto,pita se umorni citatelj ovog teksta? Zato sto gledamo na GT-a, naravno. Evo nas jo malo svo troje: Ja sam onaj u kricavoj majici iz Mane, za 79,99 kn ( ne zezam se ) Nastavak slijedi...

Latitude: 42.642613 | Longitude: 18.109597 a mozes i tu : Latitude: 42.641915 | Longitude: 18.106461 https://www.gps-coordinates.net/

Uzivam citati i gledati. Samo da znas da se na kamen nije bitno popeti nego skinuti majicu dok si na njemu, bez da padnes :-) http://www.paluba.info/smf/index.php?topic=6682.0 Eto malo vise pise tu na linku. Hvala na putopisu

odavno ga pogledao. I tamo kaze da naginjanje tijela ne pridonosi skoro nista naginjanju motora. Ja smatram (moje misljenje, i ne ucim nikoga nicemu)da se motor treba nagnut a ne ja :-) Zar to svi ne radimo kad u voznji izbjegavamo nesto na cesti- motor u jednu a ja u drugu stranu? Ali meni dosta, ne zelim covjeku brljat temu :-)