Ovo će možda da zvuči kao ribolovačka priča. Na povratku iz Banje Koviljače 2015. godine na ulasku u Lajkovac pri nekih osamdesetak počne da mi trese prednji točak kao pomahnitao i odmah sam znao da je vrisnula prednja guma pa sam počeo polako da kočim mašinom i zadnjom kočnicom. Sreća u nesreći je to što je u blizini NIS-ova pumpa i što sam u koferu imao sprej za krpljenje. E sad ono glavno, sprej koji sam imao kupljen je u Grčkoj kada sam na more išao MZ-om 1984. godine. Motor davno prodat ali se sprej vukao po kući pa kada sam se 2010. vratio u sedlo spakovao sam ga u kofer, za zlu ne trebalo. Elem pregledam na pumpi detaljno spoljnu gumu i ne nađem ništa pa odlučim da upumpam sprej pa šta mi Bog da. Upumpam tako sprej star tri i kusur decenije, okrenem nekoliko puta točak kako bi se masa razlila po celoj unutrašnjoj i posle nekoliko minuta dopumpam kompresorom. Pošto sam se uverio da ne ispušta krenem put Čačka moleći Boga da izdrži tih osamdesetak kilometara. Ne da je izdržala do Čačka već sam je takvu vozio još nekoliko dana po gradu dok sam čekao da mi stigne nova unutrašnja guma. Poučen tim iskustvom sprej mi je stalno u koferu, mada su mnogi skeptični prema njemu.
Pokazalo se ipak da u ovakvim laganim bušenjima kad spoljašnja i unutrašnja guma nisu isečene radi posao za sve pare.