Obzirom da zbog prirode posla kojim se bavim (muzicar) radim svakog vikenda, moje voznje su uglavnom
onda kad sav normalan svet radi, a jos kad i moja suvozacica (supruga) dobije slobodan dan eto slavlja!
Tako je bilo u danas, utorak 27.03., supruga saznala dan ranije da ima slobodan dan i kaze mogli bi da
otvorimo ovogodisnju sezonu jednom voznjicom, smisli neku destinaciju ali ne daleko, da se vratimo dok
deca dodju iz skole da ne budu sami... brizna majka!
Ja smislio, idemo za Novi Sad starim putem, usput svracamo na Iriski venac u malu setnju zatim kafica na
Petrovaradinskoj tvrdjavi, obilazak grada i rucak na Salasu 84, tamo nikada nismo bili a odavno imamo zelju.
Medjutim, usput se marsruta promenila, kad smo ustali oko 8 sati bilo je 4 stepena, ja onako bojazljivo
upitah sta cemo? A ona kao iz topa, sta sta cemo, idemo, otoplice... Pokret je bio u 10, otoplilo jeste ali tek
na stidljivih 6 stepeni tako da mi se suvozacica smrzla pa smo Iriski venac preskocili u odlasku da bi ga
obisli u povratku kad otopli...
Smrznuta suvozacica...
usledilo je okrepljenje
brizna mama zove decu da vidi kako je bilo u skoli
usledilo je poziranje
Petrovaradinski krovovi...
pogled na Novi Sad sa Petrovaradinske tvrdjave
evo jedne panoramske fotografije, ne bas kvalitetne...
mali obilazak znamenitosti Novog Sada
(izvinjavam se zbog slika koje su naopako, okretane su vise puta ali uvek ovako ispadnu)
zatim odlazak na Salas 84
nazalost, iz nama nepoznatih razloga, vrata salasa su bila zatvorena
usledilo je obelezavanje teritorije
kad sam video fotografiju kod kuce, slatko sam se nasmejao jer nisam znao da sam uslikan na delu,
setih se da je skoro neizostavna u putopisima sa suvozacicama... hmm, sta li je u pitanju?
Gladni i pomalo razocarani krenusmo kuci uz komentar supruge, nema veze jescemo kuci
samo da deca ne budu sama...
Prelazeci most kod Beske setih se kako uvek kad nocu tuda prolazim vidim ispod mosta svetla nekog
restorana i kako me je uvek kopkalo o cemu se radi? Odmah posle mosta stanem na OMV pumpu
kao da se tankam da bih izmerio potrosnju, na km satu stoji 200 km a sipano do cepa tacno 10l.
Super, posaljem suprugu na kasu da plati gorivo kao da ja ne silazim sa motora da bih pitao radnika
na pumpi kako se dolazi do tog restorana? Objasni on meni i kad je dosla suvozacica kazem ja njoj
da cemo sici sa autoputa posto je vetar jak, idemo dalje sporednim putem, sto je ona onako promrzla
oberucke prihvatila!
I tako dodjosmo ispred etno restorana Carda
koji se nalazi tacno ispod mosta
enterijer u etno fazonu, opustajuci
klopa vrhunska, ovog puta mesano meso posto za egzotiku nije bilo vremena a obzirom da nije sezona
mi smo bili jedini gosti u restoranu pa nije bilo kotlica i ostalih djakonija, to cemo probati u leto, inace
klopa je odlicna a cena smesna, preporucujem!
pogled na most iz drugacije perspektive
koji trenutak ranije u casici je bila Viljamovka,
moj doprinos foto sekciji, macro fotografija vidjena mojim ocima
povratak uz pogled na ne bas inspirativnu beskrajnu ravnicu
a kod kuce, deca se bezbrizno igraju u parkicu ispred zgrade
Bogdan se ljulja na ljuljasci
a Ilija vozi rolere
komentar supruge: Da sam znala da im je ovako zanimljivo svratili bi na Iriski venac...
Drugi put...
Inace ovo je moj prvi putopis, sve je vec vidjeno ali eto cisto da se upisem.
Nadam se da cu "kad porastem" i ja pisati putopise kao Marokanac, Furious Panda...
Do tada