Doslo je vreme da se i moje male ruke greju dok sam na motoru.
Sinoc sam otisao kod Joske i uterah Transalpa u radionicu. No treba da znate da ulazak u njegovu radionicu i nije neki lak zadatak, naime pre nego sto je usao moj motor, Joska je morao da istera druga dva, jedan Suzuki i jedan MZ. Sta da vam kazem, proverenom majstoru pune ruke posla. A zima je sta ce tek biti na leto!
Da vas uverim, montiranje ruckih i nije neki lak posao, pogotovo za mene, koji sam u celom procesu bi od koristi jedino pri navlacenju toplih gumenih prekrivaca kormana. Rucke su se posle upotrebe sile, po principu pametniji popusta, smestile na svoja mesta. Skrenuvsi pogled ka instrument tabli uhvatila me panika u dzungli raznobojnih zica. Smirio sam se kada sam uocio Joskine veste ruke pod oklopima mog motora i sve je polako stalo na svoje mesto.
Da bi bili sigurni u uspeh ukljucili smo grejace i gle cuda nakon izvesnog vremena toplo i na rukama a bogami i meni oko srca.
O,da! Objasnicu vam zasto to naked Transalp stoji na sred radionice. Posle odlicno odradjenog posla montiranja grejaca rucica (ili ti ruku) smo seli, Joska je zapalio cigaru. Zatim je kroz dim mudro predlozio da stavimo i one releje oko kojih smo se ranije dogovarali. Cas posla se na sred garaze nasao golac Transalp. Joska se ponovo upustio u seckanje kablova i lemnjenje. Releje su dobili prednje kratko i dugo svetlo, termoprekidac i stop svetlo. Nakon zavrsenih elektricarskih radova oklopi su vraceni na svoja mesta.
A da smo usput mislili i na Arakisa, govori sledeca slika.