Putem dalje se vozi uglavnom uzbrdo kroz šumu, glavni put se lako prati. Nakon par kilometara se dolazi do raskrsnice gde put desno vodi opet ka Prolom Banji a levo za selo Đake i dalje do đavola. Stižemo do Sokolovog visa, najviši vrh ovog dela Radan planine. Prelep predeo. Ovde počinjemo da srećemo meštane koji su vrlo ljubazni i radoznali.
Na ovom mestu se nalazi i baza žandarmerije čiju patrolu možete sresti uz put.
Od ovog mesta, od Sokolovog visa, preko sela Đake, put vodi nizbrdo do Đavolje varoši. Preostalih pet ili šest kilometara nisu problem jer ima dosta ljudi uz put i u svakom trenutku možete da pitate za pravac. Na kraju sa bočne strane stižete na parking ispred Đavolje varoši.
Ovaj deo puta je malo lošiji. Put je nasipan šoderom i točkovi po malo "beže", bar meni koji nisam naročito iskusan. Ovaj šoder mi još teže pada obzirom da put vodi niz brdo. Pored toga, kad seljak kao ja hoće da vozi motor, drži telefon kojim slika i gleda okolo šta da slika, neminovno je da se malo i valja po prašini.
Sve je to sastavni deo kompletnog uživanja koje je meni ovaj put pružio. Bitno da ni meni ni motoru nije ništa.
Slike same Đavolje varoši neću da postavljam jer ih imate i na netu. I onako slike ne mogu da prenesu doživljaj koji pruža poseta ovom čarobnom mestu. Što bi rekli na reklami "preporučio bih svakom, probao sam i mnogo je dobro"!!!