Kolibica u kojoj smo spavali, simpaticno, malo i udobno: Unutra samo kreveti na sprat, frizider i to je to: Tusiranje moze, ali dodatno placas toplu vodu, 1 coin ti daje 5 minuta tople vode. Dok sam sve to skontao, vec se stvorila kolona ljudi koji hoce da se tusiraju. Ja sam narvno prvo usao u tus, kasnije cu skontat kako ide topla voda.. pogled na kolonu, nema sansi da izadjem sada i platim toplu vodu, dosao bih na red za jedno sat-dva. Nista, hladan tus, valjat ce za cirkulaciju … Ujutro rani polazak i nakon krace voznje stizemo na parking level 2. Tu moramo ostaviti motore i ostalo pjeske ili shuttle busom. Shuttle bus vozi do parkinga level 3, dalje se ide pjeske. Cesta izmedju parkinga 2 i 3 je uzasno strma i uska, bus je zapravo mercedesov kombi 4x4, sa sporim brzinama, i ide uzbrdo prvom u sporom hodu. Vjerovatno bi mi dosli gore motorima (na level 3) ali nisu nam dozvolili da prodjemo rampu. Shuttle se placa za gore i za dole. Kapijica i u pozadi i se mogu vidjeti ljudi koji cekaju vec na bus. Svi osim nas, imaju planinarsku opremu, velike ruksake, voda, stapovi, odjeca. Mi kao djeca, iznajmli cizme za planinarenje i imali neke mikro ruksake. Od istovara iz busa, krece penjanje i ide dosta dobro. Priroda, pogledi, sum vode, mirnoca.. nevjerovatno je kako to sve izgleda. Nakon neka 2-3 kilometra (oko 3h pjesacenja) dolazimo do katastrofalno strm dio koji je ujedno i najgori. Buduci da se moja fizicka aktivnost svodi na sjedenje za kompjuterom, kratke setnje do prodavnice, penjanje na prvi sprat, i buduci da pusim (otprilike 1 kutija cigara na 2 dana), moj uspon je vrlo spor, ostajem vrlo brzo bez daha, srce hoce da iskoci iz grudi, znojim se kao da sam izasao iz jezera… Pravimo sce cesce pauze da bih ja dosao do daha, penjanje se dobro usporava, a meni se pocinje mantat i tijelo mi pocinje da drhti.. Imamo jos nekih 3 sata hodanja, od cega jos minimum sat ipo ove strmine.. Odlucujem da se vratim nazad i da dodjem sebi. Nije ovo za mene, jednostavno nisam fizicki spreman za to. Pozdravljam se sa drustvom i lagano nazad, lakse je sad jer je nizbrdo. Dolazim nazad na mjesto polaska, dobijam besplatnu voznju nazad do parkinga 2, covjek kad me vidio, bez rijeci mi otvorio vrata busa i spustio me nazad besplatno. Razmisljam da se spakujem i vozim do iduce destinacije sto je oko 3-4 sata voznje. Prvo cu da pijem vode, da pijedem nesto pa onda put pod noge… Medjutim, prodavnice sve zatvorene, u jednoj od tih smo ostavili kacige, moto cizme, jakne, jednostavnije je tako. Prodavnica se otvara tek u 13h, ja stigao nazad oko 10. Iskomuniciram sa drustvom da ih sacekam, pa cemo zajedno voziti, jer nakon sto se otvori radnja i ja mognem uzet svoje stvari, oni ce se vec i vratiti (zapravo stigli su sat i 20 minuta iza toga). Meni je dobro doslo da odmorim, uhvatim koji kunj na klupi, okupan suncem i hladnim vjetrom. Po dolasku drustva, brzo se pakujemo i furamo dalje. Oni su svi vrlo tihi, premoreni od hodanja. Vozimo oprezno, ali dosta brzo. Nismo u pretjeranoj zurbi, ali blago nestrpljenje se pokazuje na svakoj pauzi. Stizemo do naseg trajekta, ali kako prilazimo rampi, vidimo da trajekt upravo odlazi. Bukvalno nama ispred nosa. Smoreni, sjedamo na neku klupu, cigara, keksi, kola.. Nacekat cemo se ovaj put. Inace, trajekt vozi svakih 30 minuta, ali bas taj dan, bas taj zadnji trajekt koji nam je pobjegao, je bio zadnji trajekt prije pauze, nekakve zbog necega.. iduca 2 trajekta su preskocena, tako da dolazi tek treci nakon sat ipo cekanja. Interesantno je da su ovi “mali” trajekti potpuno elektricni, vrlo tihi, glatko plove i dosta su brzi. Naplata za voznju ide preko registarskih tablica motora, uslikaju tablicu i posalju ti racun kuci. U tom slucaju, placas voznju i slanje racuna. Moze i drugacije, registrujes se na njihovoj web stranici, povezes svoj racun sa tablicom, i kad te uslikaju, automatski skinu pare. Ne placas slanje racuna, vrlo korisna stvar.

Prva pauza nakon polaska, stajemo i zabava pocinje.. Stoje dva muskarca pored nas, komentarisu: “ma ja kad vidim ove motordzije, ja se odma sklonim. Napravim rastojanje, bjez’ pusti budale, ‘ce zaginut k’o zecevi. Moja skanija nemere to prepoznat, ne vidim ih ispred mene..” ja sutim, slusam sta ce dalje reci. (Naravno, mi u grupi pricamo engleski, njemacki i spanski, tablice su sve hamburske, vecinom su sa spanskog govornog podrucja, jedan svabo i ja bosanac. Ja dakle pricam engleski, pomalo njemacki, a oni spanski. Izlazi zenska osoba iz motela, prolazi pored nas, gleda motore i nas, ovu dvojicu ignorise apsolutno.. kazu oni “vidis brale, oni sve tetke pokupise, a dobra je ova tetka, bas je metak” Zena je srednjih godina, punija… Cijela situacija mi je pomalo smijesna, prokomentarisem im na nasem “ nema motora, bema ni tetki”.. Nasmijase se (pomalo postidjeno cak), kazu otkud ti ovdje, i to jos nas?! Malo popricasmo, voze kamione za neku norvesku kompaniju, sezonski rade.. Slika ispod je mogu reci jedini kljucni momenat koji ce biti malo kasnije bolan za dusu i novcanik… Ovdje odlucuju Njemac (u neonskom odijelu, ducati) da se zamijeni sa Meksikancem (triumph) za motore. Meksikanac hoce da proba ovaj tip motora, a njemac kupio dukatija bukvalno sedmicu prije ovog naseg puta. Meksikanac je nekih 1,70, kracih nogu.. Vozimo dalje, mozda nakon 15 minuta voznje, skrecemo sa puta da vidimo jedan mali buk, cesta je pjeskovita/sljunak.. izveli smo nekako do gore.. Buk: Pravimo selfi nas 3, cujemo vrrruuuum, krrrrr… Okrecemo se, nali je na podu, pomrio se dukatijem… Kako se okretao, okliznula mu se noga i padose.. Steta na dukatiju je kozmeticka, slomljen je lijevi stitnik guvernale, plastike izgrebane. Meksikanac, osim povrijedjenog ponosa, razocaranosti sto je drugu oborio novi motor, je ok. Pravimo grupnu fotografiju, njima dvojici nesto bas i nije do slikanja.. Vozimo dalje, priroda je apsolutno fantasticna, moglo bi se stajati svakih 10 minuta za slikanje.. Nakon satak vremena, nailazimo na most koje cemo i preci, ali prije toga odlucuhemo da stanemo za slikanje.. Potrosnja nc-a je predivna, sa cijenama od 2,4€ po litru, vrlo sam zadovoljan da na ovim cestama trosim svega 3,1 litra. Nakon 50tak kilometara, stajemo da dospemo gorivo i da vezicama stegnemo popucale dijelove na dukatiju.. Mjestasce je malo simpaticno mjesto po imenu Suldal. Odmah pored pumpe, nalazimo supermarket i kupujemo klopu za rucak. Malo hljeba, salama, sir, paradajz, jagode.. rucak je spreman. Jedemo na klupi pored vode, raspolozenje se vraca u top stanje, vrijeme nas sluzi i dobra smo ekipa. Za neke je ovo prva velika tura, sa nekima smo vozili manje jednodnevne ture, sve u svemu, odlicna zezancija, tempo i stil voznje. Vozimo dalje, kisica pomalo pada, ubrzo je prolazimo i uzivamo do kraja. Nailazimo na jedan od mnogobrojnih vodopada, stajemo za slikanje i odmor. Vozimo dalje, ubrzavamo tempo, cesta je predobra. Penjemo se preko planine, cesta perfektna, asfalt ravan, okuke duge i brze, vozimo max do vrha i stajemo pred tunelom. Dukati i gs hoce jos jednom da provezu dionicu.. Gs vozac hoce da pokaze ugao naginjanja motora, preko bmw aplikacije, ali nije konektovao motor sa mobitelom :-D Nisam ni ja stedio hondu “Chicken stripes” ne postoje, guma je do ruba trosena.. Najveci problem su u sustini tuneli koji su ponekad vrlo slabo osvinetljeni, i kada uletim sa tamnim vizirom (suncane naocale vizir, ne znam kako se zove taj dio na kacigi), nista zivo ne vidim, nerijetko vozim u suprotnoj traci.. Buduci da nosim naocale, spustim taj dio da mi ne prska voda na moje naocale, a da ipak imam hladjenje od vjetra. Sad se vec spustamo, tempo je dosta brz, ulinecemo u nekakvu vodu, sve je u selundi mokro. Vizir, naocale, motor. Sitne kapljice, jedva ista vidim. Lijevi zmigavac i stajemo, dosli smo do cuvenog vodopada Latefossen: To jos malo odmaramo, slikamo, i idemo dalje, nismo daleko od danasnje destinacije, Trolltunga camping. Dolazimo na destinaciju, parkiram se, kad pored mene parkiran nc, isti kao moj, samo malo starije godiste. Dok smo se raspakivali, momak prilazi prvo parkiranom gs-u sa belgijskim tablicama, zatin dolazi do te honde. Popricasmo malo, mi svi na okupu, kaze taj momak, ne znam tacno koja je godina, ovo je inace bajk od moje djevojke.. Naravno, svi prasak u smijeh, i ja dobih titulu sa motorom za djevojke (lady’s bike). Ismijasmo se posteno, pozdravili se sa belgijancem i svako na svoju stranu. Kampovanje je u kao nekim bungalovima, 3 i 4 krevetne sobe, vrlo pristojno, cisto i udobno za spavanje. Malo je tijesno ali nakon duge voznje, cini mi se i kamen je udoban. Tu provodimo noc, ujutro je rano ustajanje (u 5h) jer je plan da idemo da posjetimo Trolltungen, cuvenu stijenu. Odlucio sam da i ja idem, jer treba nesto i vidjeti osim ceste, zar ne? Trolltunga: (spic stijena na lijevoj strani) Nastavit ce se… Sent from my iPhone using Tapatalk

Jutro pocinje uz dobru kafu i fantastican pogled. Vremenska prognoza kaze oblacno, ali bez kise. Pakujemo motore i gas.. Nastavit ce se… Sent from my iPhone using Tapatalk

Dan treci. Dan zapocinjemo sa kafom. Sunce. Raspolozenje na vrhunskom nivou! Brzo doruckujemo, pakujemo se i picimo dalje. Drug Daniel ima koznu jaknu i moto jeans, kaze obuci ce on kisno odijelo, ako podje kisa… (Naravno ovaj sto se iz svemira vidi u neon zutom odijelu, sve sa pokrivacima cipela u istoj boji). Dobro mu ide odijelo uz dukatija crvenog.. Ja krecem bez kisnog odijela, ali nakon uporne i jake kise, odijelo pocinje da popusta, stajemo i ostatak nas koji smo u odijelima, navlacimo kisna odijela. Moj izraz govori sve kako nam je lijepo. Motori su bar oprani… Putevi i Norveskoj su dobri, vozimo solidnom brzinom, sigurno i brzo. Priroda je nevjerovatna.. Moj problem je sto sam bio pametan, stavio zatamnjeni vizir, tako da kad kisa pada, zaklopim vizir, i gotovo nista ne mogu da vidim, vizir na motoru je zatamnjen, spojler na viziru od motora isto, tako da imam 2 sloja smoked, 1 sloj tamni. Jupi. *ebo me caca glupi… Nekako dogurasmo do trajekta gdje smo cekali nekih 20 minuta.. Mjesto Lauvvik… Vozimo dalje bez stajanja do destinacine za taj dan Preikestolen fjellstue. Kamp/hotel u blizini cuvenog Pulpit Rock-a, stijene iznad fjorda sa fantasticnim pogledom… Mi, mokri kao da smo iz bazena izasli, odmah zauzimamo poziciju, sarmiramo spanske radnice, dobijamo gratis kafu od njih.. Pogled na fjord sa terase hotela: Pogled sa terase naseg “bungalova” Jedan od bungalova pored naseg: Pogled kroz prozor nase sobe (4 kreveta u maloj sobici, kreveti su na sprat… Lobi hotela i priroda nakon sto ke stala kisa Svi osim mene su isli da hodaju do cuvene stijene, otprilike 4-5 sati hoda kroz sumu, zahtjevniji teren.. Hotel ima ponudu da iznajmis cizme za planinarenje, 20 eur po paru cizmi. Ja sam odlucio da ostanem u sobi, bol u donjim ledjima, kisa su prevladali u odnosu na to da idem vidjet neki kamen.. Po povratku, drugovi su bili iscrpljeni, mokri.. uspjeli su uhvatit 5 minuta da se razvedrilo i da su mogli nesta vidjeti. Za mene, stijena ostaje da ne posjetim drugi put, sad imam razlog da opet dodjem ovdje… Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala svima! Uhvatih jedva internet, da sta mrvicu napisem. Kolega sa Harley Davidson je morao ostati kuci, dobio koronu tako da nas je otislo ukupno 6. Kolega sa multistradom nam se pridruzio juce (vozio je direktno iz hamburga) a mi smo isli u petak u Kolding, pa onda juce dalje. Juce za nas 500 km, za dukatistu 750. Vrijeme za sada odlicno, ali danas najavljena kisa. Par brzih slika pa pisem sve kad se vratim. Sa polaska: Kolding Danska: Egersund Norveska: Jucerasnja ruta: Toliko za sada. Pozz! Sent from my iPhone using Tapatalk

Pa da krenemo ovako: Dobro mi dosli na putopis, a i ja vama na displej! Par podataka pred polazak: Planiran polazak 24.6.2022. Planiran povratak 3.7.2022. Start i povratak Hamburg. Kilometara: ~2300-2400 Motora: 7 (Harley Sportster, Suzuki V Strom 650, Ducati Multistrada 950s, Triumph Street triple, BMW r1200gs, BMW F650, Honda NC750X) Planirana ruta: Polazak je u petak poslije posla (oko 16:00h), pravac Kolding (DK), gdje nocimo prvu noc, i sutra ujutro hvatamo trajekt za Norvesku (Hirsthals, DK - Kristiansand, NO). Tu etapu planiramo sprasiti autoputem, nista interesantno. Zabava pocinje od trenutka kada stignemo u Norvesku, plan je da vozimo zapad/jug sve do naredne subote, kada hvatamo trajekt nazad za Dansku, pa vozimo do Flensburga u Njemackoj. Nedjelja je rezervisana za Plön, odrzava se biker weekend, i povratak u Hamburg. Na kraju cu postaviti monetarne komponente, a pisat su stavljat slike kako kada stignem. Za sada izgleda da ce nas cijelo vrijeme pratiti kisa, nadamo se da ove vremenske aplikacije lazu! Trajekt i nocenja su vec isplanirani i placeni, tako da idemo!!! Sent from my iPhone using Tapatalk

Uvijek ide to tako :-) Taman odvojis vrijeme, namjenu, spremis alat, i ono sto bi trebalo da bude 10 min posla, bude pravi posao sve sa nerviranjem, kako sad nece, mozda ce ovako, 'bem li ga aj da vidim sta kaze uputstvo, eto i kise, eh samo jos fali neka "fina" komsinica njemaica da dovikuje nije ovo baustela (to se meni desilo kad sam montirao oiler, a bukvalno ispred mene, sa druge strane ulice JESTE baustela fin poslic Darko, lijepo mu stoji! Pogledam uzivo na iducoj voznji

Preuzeo motor sa servisa, tüv (tehnicki), redovan godisnji servis (ulje, filteri) sve skupa 269€.

Da, u pravu si, oni preporucuju provjeru nakon svakog tankanja (ako sam dobro razumio), a podmazivat obavezno ako se vozi na kisi: "19. Chain lubrication. Lubrication intervals depend on the various factors including speed and weather conditions and can vary from 150 km-350 km per 90 ° turn. (Refuelling interval easy to remember) Check your chain each time you refuel your bike. We would recommend to also turn the container of 90 ° after riding in rain to ensure your chain receives adequate relubrication." Hvala na sugestiji

Upravo sada vidjeh da je scott snizen u louisu na 74e samo nisam siguran da li bi ovaj LSE odgovarao za nc-a. Kasno je sad svakako Scottoiler vSystem LSE + 125ml Kettenöl kaufen | Louis Motorrad - Bekleidung und Technik WWW.LOUIS.DE Scottoiler vSystem LSE + 125ml Kettenöl günstig kaufen bei Louis. Top Marken ✓ Große Auswahl ✓ Kauf auf Rechnung ✓ Kein Risiko ✓ Kostenlose Rücksendung ✓

Da, svako drugo tankanje cu okretat za 1/4 kruga. Razmisljao sam da uzmem scotta, ali je malo skuplji pa odlucih na jeftiniju varijantu. Ne znam kada cu mijenjati motor, ove godine sigurno ne ali bih zelio da predjem na veci motor, pa bilo to africa ili gs, mozda cak i triumph. Gs i triumph pretezno radi kardana.. ali su papreno skupi. Ovo ce za sada da radi posao :-)

Evo malo se sarafalo: Uzeo sam oiler cobrra nemo2, pa sad evo ugradih, da vidim kako radi prije nego sto krenem na put: Lanac nasprejan cistacem, ide cetkanje samo da se malo natopi Skoro totalno ociscen lanac i osovina Oiler Cjevcicu sam vukao od lanca prema guvernali: Cjevcica je na 1mm od lancanika i malo iznad lanca: Ostavio sam malo viska crijeva da hoda sa zdnjom viljuskom i ako budem trebao sta dotezati ili skracivati: Kapaljka kaplje tacno izmedju lancanika i spojnica na lancu: Radno: Lanac i lancanik ocisceni, vidjet cu kako podmazuje i kako generalno radi cobra. Stavio sam ulje mjenjacko, inicijalno punjenje bocice i “punjenje crijevca” odradjeno, sutra testna voznja. Toliko za sad

Ja se jedino kajem sto nisam otisao i ranije. Dosao sam u Hamburg 2015te i krenuo zivot iz pocetka. Ne iz pocetka i nule, nego od minusa. Jedino kajanje imam sto nisam to ranije napravio. Da napomenem, imao sam u Bosni jako fino placen posao, ali tesko je napisati sve razloge zbog kojih sam otisao. Svi koji su "vani", znaju kakav je zivot ovdje u odnosu na balkan i zbog cega je bolje "vani". Isto tako kao sto kolega Kursulla rece, uvijek sam tu da odgovorim na sva pitanja oko odlaska i zasto otici/ostati.

ja imam termin u Hondi 15.6. za tuv (tehnicki) i odradit ce mi servis pred put. Vidjet cemo koliko ce biti. Osiguranje placam slicno kao i Darko, 63 eur kvartalno (svaki treci mjesec, ukupno 252 eur). Moje osiguranje je malo skuplje jer imam opciju da ne participiram u steti, i imam schutzbrief (dodatna pomoc prilikom kvara ili udesa), a imamo isto osiguranje (teilkasko, SF2 i huk24). Zadnji servis sam platio 170 eur. A da, da najavim: idem sa ekipom na malu turu po sjeveru, Danska, Norveska i Njemacka, 10 dana i oko 2400 km. Krecemo 24.6. iz Hamburga i vracamo se 3.7. Bice putopis :-)

@DarkoB Jesi li rijesio vec osiguranje? Moja preporuka ti je da ides sa huk24.de, super jednostavno..

Uvijek za!

Cestitke druze! Javi se za pivo i da pogledam novu verziju uzivo!

Mogu ti uslikati, nije problem, ali nema se sta puno vidjeti, fabricki su iz honde i ugradjeni u hondi. Osvjetljavaju put jako dobro, i sto je vrlo bitno, ja sam vidljiviji u saobracaju. Zet je vozio autom ispred mene kada sam isao u Veneciju, kaze da me vidi vrlo dobro i kad se odmakne ispred mene podosta. Ne ubijaju u oci, a vide se. Licno ih nikad ne gasim Pozz Sent from my iPhone using Tapatalk

Pretpostavljam da je kao i na proslom modelu, mjesto za prekidac za maglenke: Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala! Da se malo ovo s*anje od corone smiri pa da se moze voziti.. jedva cekam!

Hvala, zarovit cu se u prethodne postove Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala puno! Buduci da je sezona pocela, uzeo bih ove od 30mm sa pomjeranjem unazad. (Prvi link). http:// Handlebar risers 30mm with offset 21mm for Honda NC 750 S & NC 750 X , 69,95 € VOIGT-MT.DE Handlebar risers with offset CNC milled Honda NC 750 S & NC 750 X Modelle &#9989 engineered in Germany &#10144 fast shipping &#9989 TÜV approved (Jeste skuplje ali je brza dostava) Da li je izvodljivo i jednostavno za uraditi? Trebam li kablove ili sajle mijenjat? Za crijevo kocnice sam upratio na ovom thread-u da se treba malo spustiti, pa me zanima da li treba jos nesto? Sent from my iPhone using Tapatalk

Jel ima neko neki link za podizace kormana?

Ja sam 182 i 106kg. Zadovoljan sam motorom gotovo 100%. Eh sad, ono sta sam primjetio da mi nije ok na motoru: 1. Vizir - fabricki mi nine sluzio nikako, problem rjesen sa puig povisenim vizirom + spojler + podizac vizira. 2. Sjediste - blagi nagib prema naprijed, fabricka mana na svim nc750x (ne znam za ostale modele iz nc grupe), ima dosta rjesenja DIY ali moze se i sjediste zamijeniti. (Ja cu vjerovatno uzeti shad comfort ili bagstera sjediste, sve zavisi da li cu ostavit motor duze sebi ili ipak preci na afriku). 3. Nakon drugog dana voznje (cca 900km) primjetio sam vrlo cudnu bol iznad desnog kuka ali sa prednje strane. Mislim da je vise faktora razlog tome, polozaj guvernale (treba je podici i nageti vise prema meni), sjediste sa nagibom naprijed (treba biti rjeseno drugim sjedistem), i moja fizicka spremnost (radim zadnjih 15 godina za kompjuterom i ne bavim se sportom, a trebao bih)... 4. Snaga i krajnja brzina - iskljucivo govorim o auto-putu, tu po mom misljenju fali malo snage i brzine. Vozio sam u prosjeku 150-170 km/h gdje nema ogranicenja i volio bih da mi je putna brzina bila na 180. Motor moze 170-180 ali je previsok broj obrtaja i na izdahu snage je.. Eh sad, ako vozis autoput bez ogranicenja 2-3 puta u godini i kratko, to apsolutno nije problem, jer za sve ostalo motor je fantastican! Ja planiram putovati sa saputnicom + koferi i ostala oprema, tako da ne znam kako ce biti sa ovim motorom... vjerujem da moze bez problema ali opet, licno misljenje je da mu fali malo snage jos. Sto se tice cb500x, motor je manji od nc750x, malo drugacija ergonomija... probao sam i cb500x, 750x i afriku twin, i moj dojam je da su tako i po velicini u svemu (cb najmanji a afrika najveca). Prije nc-a sam vozio rebela (cmx500, ista masina kao i kod cb500x) i ta masina je ok, ali je nc bolji (za mene). Za nc-a ima dosta stvari koje se mogu modifikovati i prilagoditi, ali opet je nc nesto manji motor (npr suzuki v strom 650 je veci, a i brzi)... Probaj nc i cb pa cidi sta je tebi udobnije, brzina je nebitna ako je motor neudoban ) Osim navedenog gore, nemam zamjerki za nc-a i toplo ga preporucujem svakome. A i sve navedeno gore se vrlo lako rijesi Ako jos sta mogu pomoci, slobodno pisi