Hvala puno kolega! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala puno! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala puno! Sent from my iPhone using Tapatalk

Budim se rano jutros. Vec u 6:30 sam budan, i idem da vidim jesam li napunio sve sta treba da se napuni, kamera, mikrofon, sat, mobitel. Sve osim kamere. Sinoc sam vidio da je kamera puna, 512gb sam napunio i poceo da kopiram fajlove na laptop. Kaze laptop, 18h da se sve iskopira. Kakvih crnih 18 sati, ja za 8-9 sati vec moram biti naspavan i na cesti. Nista, ostavljem preko noci da se kopira pa dokle stigne, to ce biti jutarnji problem. Jutros vidim da je gotovo kopiranje, jos jedno provjera fajlova na hdd i kameri -> fale 3 klipa. Nista, sve fajlove ponovo kopiraj, skip ona koji bec postoje i onda je preostalo 28 minuta da se ostatak iskopira. To vrijeme korostim i silqzim na kafu i dorucak u restoran u zgradi gdje mi je smjestaj, taman ce biti. Kafa je odlicna, dorucak po mojoj mjeri (obozavm omlet sa sunkom i sirom), motor sam jos sinoc spakovao. Plan je da vozim za Mostar, tamo pijem kafu sa drugom, pa onda pravac Orebić na trajekt za Korčulu. Od uzbudjenja da cu voziti jadransku magistralu mi okrece stomak i samo se smjeskam, vjerovatno vrlo cudno izgledam ostalim ljudima: Zamisli ovo: sjedim sam, jedem jaja i sve se smjeskam. Povremeno nesta tipk na mobitelu (pisem putopis). Mada, nije to ni bitno kako izgledam, covjece idem na jug i na more, idem na jadran i idem gs-om!!! Jedva cekam! Nastavak slijedi… Sent from my iPhone using Tapatalk

Danas imam malo vise vremena i nemam toliko planiranog. Spontano odlucujem d anakon kafe idem na Trebević, jedno od mnogih brda oko Sarajeva. Tu cu da doruckujem i da uzivam u pogledu na moj grad. Voznja do gore je bila super, vozi se plani skim putem kroz sumu, asfalt je losijeg kvaliteta sa dosta vecih rupa tako da se mora oviz oprezno. Jos su gore neravnine, koje u momentu izbace motor iz balansa ako se prebrzo naleti na njih. Vozim skroz do objekta Brus, ali tu se okrecem jer je jos uvijek rano, prohlsdno je i nema dovoljno ljudi. Nije mi izgledalo provlacno za klopu (a i tu nema pogleda na grad). Vracam se nazad nizbrdo u “Sunnyland Trebević”, to je dobra klopa i fantastican pogled na grad. Ako neko bude posjecivao, ima i zanimljiv kao tobogan/rolercoaster nesto, ne znam kako bih nazvao, prikladno i za djecu i za odrasle. To je sjediste na tockovima koje se spusta niz sine i kruzi dok se spusta. Ne znam kako bih to bolje objasnio, skontat ce valjda neko pa i znati ime tom cudu. Pogled na grad Vidi ja: (stajling kose : Scorpion ADX-1) Dorucak odlican, kafa hos bolja. Jako puno turista, puno djecurlije koja skice i vriste svuda naokolo, tako da se brzo pakujem i odlazim. Djeca su super do odredjene mjere, ali kada su nestasna i bezobrazna, a roditelji zaljepljeni na svoje mobitele, onda se ja povlacim. Odlazim jos jednom kod tate u posjetu, zajedno kafenisemo i fino se ispricasmo. Oko 15:00 krec dalje, pozdravljam se sa tatom u nadi da cu ga iduci put vidjet zivog i pri dobroj pameti. Plan je da se nadjem sa drugom u 16:00, i idemo da jedemo (rucak - vecera). Buduci da smo u Bosni, i posto sam vec omrsio brk sa burekom, sirnicom i cevapima, red je vala da se neko janjece pecenje prihvati i rijesi. Prvo salata: Pa malo janjetine i kropmira: Pa onda jos jedan krug za nas dvojicu: Kada smo vozili od Sarajeva prema Jablanici, kisa nas je malo uhvatila, cisto da osvjezi i spere prasinu. Nakon fantasticne klope, odluka pada da idemo na kafu i kolac u Konjic, a na toj kafi vec pocinje ozbiljno da pada. Onako bas da lije. Oblacimo misna odijela i uz Bradinu, na autoput i u Sarajevo. Stajemo na prosirenju da se pozdravimo, idemo na dva razlicit kraja grada, a ja vec sutra rano unutro idem za Mostar, pa onda na Korčulu. Dolazim u svoj smjestaj ponovo pun srece, zadovoljstva i punog stomaka. Moram da se pakujem, mrzim da se pakujem. Bilo bi lijepo da covjek ne treba da se pakuje nego da jednostavno ima sav ves za jednokratnu upotrebu, kad se istusiras bacis a kupis novo jednokratno. Ali sta bi onda ja sa svojim metalnim koferima?! Eeee ulozio sam ja u kofere pa sad odo’ da ih i pakujem! Do sada put je oko 2500km. Na kraj putopisa, kada se vratim u Hamburg, bapisat cu otprilike koliko je sve izaslo u kilometrima, danima i evropskim apoenima. Sent from my iPhone using Tapatalk

Voznja lagano prema Bjelasnici, put krivudav, par lakat okuka, asfalt fantastican i cist, uzivam u voznji i suncanom vremenu. Put za Bjelasnicu: Toliko sam puta vozio uz ovu cestu i sanjao da cu jednog dana przit GS-om ovuda i eto nakon toliko godina mi se zelja ispunila! Navigacija me vodi i skrecem sa glavnog puta, desno, uzbrdo i picim dalje asfaltiranom cestom losije kvalitete, za sad odlicno! Jos jedno odvajanje, na malu neku ulicu, sva izrovana, sahtovi od kanalizacije vire 15-20 cm iznad “asfalta” a asfalt kao da su ga djeca popravljala… uzasno lose, a vrlo brzo, za svega 100tinjak metara postaje jos gore - makadam, nervnine, voda napravila kojekave kanale, uzbrdica a kamenje i pijesak rastresiti. Imam osjecaj da sam poceo da se penjem uz neke stepenice koje su napravljene od pijeska, pa poravljane kamnjem sa plaze, pa onda bile polave koje su sve to razrovale… Ovo je jedan od prvih iskoraka u “offroad”, mada za ljude koji voze offroad, ovo je setnja u parku za njih. Za mene, nakon prvih 200 metara sam se vec dva puta preznojio, motor i ja se nekako uspijevamo dogovoriti da ostanemo zajedno i uspravni, prednji tovmcak i zadnji tocak, svaki svoj pravac ganja, ja samo ponavljam sebi “ne stisci guvernale, pusti motor da nadje svoju putanju” i onda naravno uhvatim guvernalu bas jako jer je prednji tocak malo kliznuo u stranu, ali idemo dalje. Stanem, reko polako bajkeru vrli. Ajde smiri se, pa u prvu i polako. Sjetim se da imam enduro mod na GS-u, ajde reko da ukljucim to, mozda ce bit bolje… tako i uradim i krenem. Motor jos gori!!!! Leta na sve strane, plese kao bambi na ledu, ja ne znam hocu li prije govorit uh uh, jebiga, a u kur*c, uff, opaaaa idemooo o OooooOOoO op op.. nemamzvuka i grimase koju nisam napravio. Nisam se sjetio da snimam svoju facu i grimase koje pravim, bilo bi daleko interesantnije nego “offroad” voznja, moja offroad voznja. Opet stanem, vratim motor u rain mode, to je sa najvise pomoci od elektronike. Prva i lagano, imam nekih 14-15 kilometara te staze… Jedva nekako, uz vise srece nego kila (a imam ih masala), dodjem do ravnice gdje oflicujem da stanem i provjerim sve, od motora, navigacije, sebe, guma i ostalog. Moj subjektivni osjecaj, prosao sam kroz neki pakao [emoji16] Prioda je predivna, uzivam u planinskom zraku, cak sam i dron digao i snimio malo okolo. Par slika, i dolazim do racvanja ceste, navigacija kaze dalje idem desno, i tu imam ogromnu lokvu oreko cijelog puta, voda je kao blato. Nemam pojma sta je ispod u vodi, te gledam mapu i vidim da mogu i lijevim putem ici, spojit ce se kasnije svakako sa ovim desnim. Malo je duze ali bas malo. Dok pakujem dron nazad u top case, prolaze 2 tenere 700, kramponke gume, staju i pitaju “alles gut?” Odgovaram na engleskom, sve super i hvala sto ste stali da provjerite. Odose oni, sta odose, ODLETISE brze nego sto ja vozim na asfaltu cini mi se. Odlucujem da idem lijevim putem, izrovano katastrofa, ali radujem se sto nisam odustao na samom pocetku a malo je falilo da se okrenem i priznam poraz. Odlucio sam da ipak rizikujem a ne da odustanem, jer ne znam hocu li imad vise imati priliku da budem tu sa motorom i necu sebi nikad oprostit da sam odustao. Motor prebacujem ponovo u enduro mod, malo sam se opuatio i navikao kako se motor ponasa na tom rastresitom makadamu, idem drugom brzinom jer necu da rizikujem. Meni i vise nego dovoljo uzbudjenja, uvim vozit offroad, a pokusam kao da sacuvam motor i gume [emoji23] Zaustavljam se pored jedne cesme, planinska voda, napijem se, a voda hladna i nevjerovatno ukusna! U tom se ovi sa tenerama vracaju, i onda smo se malo ispricali. Pitali jesam li lokalac, i kazem da jesam ali da prvi put dolazim na Lukomir, oni su iz Praga dosli i voze TET. Pozdravljamo se i idem dalje. Posto sam na racvanju izabrao put bez lokve, naravno da sam ih imao jedno 50, svaka preko cijelog puta, svaka blatnjava i svaka duboka do cilindara motora. U jednu takvu lokvu sam usao iznenada, tako je put isao da nisam vidio dok nisam ugazio u nju, a onda sta ce pocetnik uraditi? Naravno, kao zaba, dizem noge u zrak, i umjesto da idem normalno i polako, ja sam dao malo gasa ali pritisnuo kvacilo… motor usporava i gotovo staje, ja kapiram da sam pritisnuo kvacilo, motor je u drugoj brzini, meni noge u zraku, bemam cremena da prebacim u orvu i da krenem, dodajem jos vise gasa i lagano kvacilo popustam, motor se trese ali izlazi iz te lokve bez problema!!!! Kakav osjecaj, lanjsko govno se u meni zaledilo od straha. Cim sam izasao iz te lokve, poceo sma se smijem kao budala, i kako sam samo blesavu gresku napravio stiskajuci kvacilo.. ajde dobro je proslo, lekcija naucena. Dolazim do samog sela, karakteristicnih kuca, covjek koji ima tu neki caffe-restoran, izlazi na put i pozdravlja, te me svraca kod njega. Svakako sam pomislio da tu stanem i da tu popijem kafu, a kada sam vidio “bikers welcome” i njegovu ljubaznost i poziv, nije bilo razmisljanja da li da tu stajem ili ne. Parking iza kuce za motore, domacin ljubazan i dobar covjek. Popijem domacu limunadu i hurmasicu, te se ispricam sa covjekom o zivotu u Lukomiru, zivotu u njemackoj i turistima i motoristima koji dolaze da posjete Lukomir. Kupujem mali magnet za frizider, placam limunadu i hurmasicu, sve zajedno sa baksisom 20maraka bosanskih. Zao mi je sto sam se toliko najeo za dorucak, nisam bio gladan a volio bih da sam probao domaci burek ili janjetinu, ali dzaba, stomak je bio pun. Ajde, imam razlog da ponovo posjetim ovo magicno mjesto gdje je vrijeme stalo. Ispred mene je put nazad istog kvaliteta, samo ovaj put nizbrdo. Kako sam krenuo, odmah sam zamalo isputio motor, tockovi su se poceli razilazit, jedan deano drugi lijevo a ja ko zna gdje, srecom nisam pao ali sam se kvalitetno prepao. Nista, opet ista procedura, smiri se, polako i ne idi brze od zivota. 25km/h je i vise nego dovoljno brzo [emoji23][emoji23][emoji23] Bez padova, dolazim nazad u civilizaciju i asfalt, iako je motor bio opran, sada je jos gori i prljaviji. Svracam na samousluznu praonicu i perem motor. Nakon sto se osusio, odlucujem da idem na carsiju, red je da se i cevapi pojedu. Prvo setnja po bascarsiji, ljudi okolo kao mravi, svuda ih ima, svako neki svoj pravac goni, k’o muhe bez glave. Carsija je ziva, turisti vrve gradom, sunce sija, osjecaj je nevjerovatan. Predivno je doci u svoju carsiju, u moto odijelu, sa kacigom u ruci, osjecam se kao vitez nakon pobjede nad strasnim neprijateljem makadamom. Jedan turisticki selfie ispred sebilja i pravac na cevape. 10 upola sa lukom i kajmakom, obavezni jogurt: Punog stomaka, punog srca, presretan sto sam posjetio Lukomir, prezivio prvi pravi offroad, smrdljiv po luku i cevapima, ide ponovo pocasni krug motorm po gradu i pravac nakafu sa starim dobrim prijateljima. Dan zavrsam umoran i sretan, bez problema spavam nakon toplog tusiranja.. sutra je novi dan i novi planovi. Sent from my iPhone using Tapatalk

Iduci dan 10.5.2025.: Spavao sam odlicno (ponovo). Jutros me budi sunce, sija kao da zna da treba da bude fantastican dan. Ustajem i soremam se, pakujem foto aparat, dron, sve stavljam u top case da je sprembo za danasnji dan. Idem prvo na kafu i dorucak, dan ce biti ponovo pun. Plan je da vozim u Lukomir, pa onda u posjetu kod tate, onda kafa sa jako dobrim drugom iz djetinjstva, pa onda kako zavrsi - zavrsi Dan je poceo obecavajuci: Kafa i dorucak: Omlet sa sunkom i sirom i domaci hljeb: Kafa izuzetno dobra i ukusna, nije kisela, vise je cokoladasta i orasata, prava kakva treba da bude (po mom ukusu). Domaci hljeb prica 16 jezika, a domaca pavlaka nije dozvolila da ostane ni mrvica od tog hljeba. Nadam se ce dan nastaviti u ovako dobrom smijeru. “Lukomir je planinsko selo koje se nalazi na južnim obroncima Bjelašnice na 1495 metara nadmorske visine,[2] što ga čini najvišim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m.[3] Na osnovu stećaka koji se nalaze u selu i koji potiču iz 14. i 15. stoljeća, vjeruje se da je selo bilo naseljeno i prije više stotina godina.” - Wikipedia. Lukomir je udaljen od Sarajeva nekih 50 kilometara i vozi se oko 90 minuta do njega. Koliko sam upoznat, dio puta je makadamski, sto ce ujedno biti i jos jedan pionirski iskorak u offroad voznju. Slike i utiske sa voznje vam prenesem kasnije.. Sent from my iPhone using Tapatalk

Stadoh na samousluznu praonicu, ali skontam da nemam spuzve ni kroe, a tockovi su toliko prljavi da nema sanse da ih voda i pjena operu. Odlucujem da odvezem u praonicu da mi ljudi fino operu. Kako je sve interesantno u zivotu, momak koji pere motor, kaze nisi valjda iz Hamburga motorom dosao?! Reko jesam Kaze on, ja sam se rodio u Hamburgu, ali je otac htio da se vratimo u Sarajevo i tu sam onda odrastao. Mogu li slikat motor da pokazem starom? Moze naravno i pozdravi starog od sarajlije iz Hamburga [emoji851] Pripazio je na motor, pitao fino sve gdje smije hemikalijama po motoru, gdje puskicom, bas se potrudio. Vrlo fin i kulturan momak, naravno da sam rado ga pocastio za sav trud. Kaze ajde navrati ako si tu, pa da to fino u detalje operem, nije sve izaslo iz prvog pranja.. Zahvaljujem se i kazem da je i ovo super, a da ce motor svakako biti po ovo prljav vrlo brzo Poslije toga kafa sa dobrim drugom iz djetinjstva. Iza toga idem u jedan dio Sarajeva koji je nesto izmedju sela i vikend naselja, nije bas selo kao selo ali nije ni naselje. Tu uzivam u miru, predivnom pogledu na brda i zelenilo, bosanska kafa, nesta malo slatko uz kafu i pricanje do duboko u noc sa prijateljima jer se nismo vidjeli 7 godina. Pogled u zelenilo: Kafa i slatko, definicija ćejfa: Njihov beagle, danas joj je 13-ti rodjendan [emoji4] Uz obecanje da cemo pokusat ostat u kontaktu, rastajeno se i vozim nazad u smjestaj. Dan pun dozivljaja, dobre hrane sto za stomak sto za glavu, ali najvise sam dusu napojio. Sent from my iPhone using Tapatalk

Danas svuda po malo po gradu, obisao sam par lokacija, pokusao oprat motor ali nemam kovanica. A to vec zahtjeva malo veci angazman, pa da krenemo: Prvo vozim na bankomat da dignem bosanske marke. Sa tim markama idem da jedem: Ne bi ja nego moram da usitnim pare [emoji851] Nakon 300 grama bureka i 200 grama sirnice, red je da pocasni krug i kafu sa pogledom: Onda vrijeme posjeta, pa sam svratio kod tate u dom, evo cekam da zavrsi rucak pa da se vidimo. On nema pojma da sam dosao Pisem uskoro opet i kacim slike, za sada ostaje da operem motor i naravno pojedem cevape!!! Sent from my iPhone using Tapatalk

Dan treci: 8.5.2025. Budim se rano, vec u 7 pijem prvu kafu. Smjestaj u Sarajevu rezervisan, stan sa garazom, perfektno, mirno cu da spavam. Oblacim moto odijelo i krecem, ispred mene je put od 650km, a nebo ne obecava fin provod. Prva stanica je Dobravlje, kafa sa sestrom pa onda hofer u Ajdovscini za sendvice i neki sok za puta. Ponadah se da ce se tazvedriti jer vidjeh tracak sunca ali ne, nisam te srece. Penjanje od Nove Gorice prema glavnom autoputu je obicno vjetrovito, ali danas je bura, puse jako i u naletima, malo malo pa me gurne u stranu. Natovaren GS je stabilan ali se ipak zaljulja. Sreca nema puno jos do glavnog autoputa, pregrmio sam buru i ukljucio se na isti. Kisica pomalo pada, a i trebat cu gorivo uskoro, tako da stajem na prvu pumpu, sipam gorivo i oblacim kisno odijelo. Kisa nije prestala padati sve do Sarajeva. Pred sam polazak od sestre: Usput stajem i sipam gorivo po potrebi, Sloveniju prolazim dosta brzo, iako kisa pada, vodena prasina je u zraku od svih auta i kamiona, ja sam suh ispod odijela i uzivam u voznji. Autoput je dosadan ali je najbrzi nacin od tacke a do tacke b. Radujem se ulasku u Bosnu, znam da cu Hrvatsku proci dosta brzo, uzbudjenje se povecava svakim kilometrom kojim sam blizi Bosni. Pricam tako sam sa sobom ispod kacige, pametno ces kroz Bosnu, ceste su lose, klizave, pamet u glavu. Onda mi prolaze slike sve te prirode i planina koje usput onako vidim kada idem autom, ovo ce biti bas dozivljaj za uzivanje! Dolazim na granicu HR-BiH, mali zastoj, ja kulturno cekam i koloni (svega 7-8 auta ispred mene), kisa pada, voda se sljeva niz mene ali sve to nije bitno, covjece stigao sam u Bosnu!!!!! Ja, motorm, GS-om, tu sam, na domak bosne, jos svega 200tinjak metara i dosao sam! Kad cujem sviraju auta, prvo jedan pa drugi. Kontam neko nekom nesta svira, ajde nije me briga. Kad vidim izlazi covjek iz auta i eto ga, tapka me na rame, kaze sorry i polazuje da idem motorom oko kolone i da idem ispred svih (tablice su njemacke, covjek je pretpostavio da sam stranac). Odusevljen se zahvaljujem i kazem da mogu i sacekati, a on govori covjece kisa lije vozi! I ja stvarno zaobidjem tih par auta i pravo na vrh kolone. Odusevilo me da nasi ljudi tako pomazu, nekada davno smo bili gorki i uvijek ie bio komentar “ma ja, prodji ti, je*es zakone, evo mi cemo k’o budale cekat’ u koloni”, bili smo dosta gorki izavisni (prije 15-20 godina). Primjetio sam da se dosta mentaliteta promijenilo, ljudi su opusteniji, manje je idiota za volanom, ljudi su strpljivi. Nakon ulaska u BIH, standardna procedura ugasi njemacki mobitel, upali bosanski, javi se svima da sam presao granicu, ustimaj waze za radare.. polako krecem, kisa lije, moja vozna traka poplavljena. Vozim kroz mali potocic, voda prsce i ide preko cizmi, tada su i konacno popustile. Noge mokre ali nije hladno. Sve je blatnjavo i mokro, tamni vizir sam skinuo i stavio obicni prozirni, bolje se vidi u tunelima. Prvi sok su bile uvale u cesti od guma kamiona, zaboravio sam kako te uvale mogu poremetit iznenada motor i ciklistiku, neocekivano ode u stranu. Iduci sok, i gdje sam se kvalitetno prepao: cist pravac, isprekidana linija, auto ispred mene vozi 50, ogranicenje 80. Krecem u preticanje, lijevi zmigavac ozlazim iza auta i gas, kad motor podje da vrcka, baca zadnji tocak lijevo-desno, oduzmem gas (ili sam ja ili je motor sam od sebe) i polako ponovo doziram gas i preteknem auto. Smirio sam se nakon par kilometara, vec sam vidio kako klizim sa motorom po momrom asfaltu a iz suprotnog smijera me neko kupi na cesti… Iduce preticanje, ja opreznije, ali opet zaplesa motor?! Stanem na prosirenje, gume ok, pritisak dobar… i skontam, bijela linija je uzasno klizava!!! Sjetim se prvih recenica sa interneta: kad je mokro, izbjegavaj bijele linije, pjesacki prelaz, tramvajske sine i crne zmije!!! Covjece totalno sam to zaboravio da pazim na to!! Sreca, ostao sam uspravan do Sarajeva. Pauzu za kafu pravim u restoranu Dallas, u blizini Doboja. Kafa i trilece, odlicna kombinacija da napunim baterije i odmorim malo. Vozim dalje was jos jednom stajem po gorivo. Motor je uzasno prljav, ja nisam nista bolji. Pumpa ima blagi nagib na lijevo, nisam uspio da dignem motor na centralni, kako kod krenem, motor pada prema meni. Tezina motora, lijevi nagib i moj umor su doveli do toga da sipam na copavoj. Vozim dalje, ubrzo se ukljucujem na autoput kod Zenice i vozim sve do Sarajeva. Kisa prestaje padat ulaskomu Sarajevo. Umoran i prljav, ipak odlucujem da prodjem motorom kroz grad, ne mogu da docekam da se provezem kroz moje Sarajevo! Skidam kisno odijelo, i brzi krug po gradu. Selfie na mostu preko Miljacke: Direktno vozim nazad do smjestaja, preuzimam kljuceve od stana, motor u garazu, sve kofere i sve sa motora nosim u stan. Nisam ni sjeo posteno da odmorim, drug vec zove ajde dokle si, cekamo te na carsiji… Sta cu, brzo tusiranje i ponovo na motor i pravac carsija na kafu. Motor parkiram pored hotela Evropa i City Pub-a, i pravac bascarsija na kafenisanje. Vracam se u smjestaj, spavam kao jagnje. Obicno ne mogu da spavam prvu noc kada promijenim krevet, ali 3 dana voznje i 1850 kilometara su dobar recept za dobar san! U Sarajevu cu biti par dana, onda idem juzno u Hrvatsku. Nastavak putopisa za par dana kad budem vozio Sent from my iPhone using Tapatalk

Dan drugi: 8.5. Budim se oko 7 i silazim na kafu u prostorije za dorucak. Ne ocdkujem bista posebno niti nekomu dobru kafu, ali dovoljno ce biti da me pogura do prve pumpe gdje obicno ima jaca kafa da se uzme. Nocenje platih 58€, dorucak nije ukljucen u cijenu. Vidim da se moze doplatiti 9,90€ za dorucak koji je onako, osrednji. Ajde da ha srknem prvo kafu pa cu jasnije razmisljati. Pravim kafu, probam, kafa bas bas dobra! Pravim hos iednu i odlucujem da doolatim sebi dorucak. Na dorucku nista posebno, uzeo sam brdo kajgane, 2 virsle i malo sira sa krastavcima, te 2x casa cijedjene narandze. Za 9,90 i cise nego dobro. Bracam se u sobu, pakujem sta imam, radim checkout i placam dorucak. Vrijeme je oblacno i hladno, svega je 6 stepeni. Odlucio sam da ubacim jos jedan sloj pod jaknu da mi bude toplije. Prognoza kaze da ce biti kisi malo kasnije kroz Austriju, tako da cu kasnije obuci i kisno odijelo. Kise nije bilo puno, ali je kisno odijelo bilo bas fino toplo tako da mi je super doslo Stizem u Novu Goricu oko 14:00, i ostatk dana provodim sa porodicom. Sutra ujutro krecem za Sarajevo, ponovo je plan autoput jer sam ogranicen vremenom. Nadam se da cu od Sarajeva imati vise slika i manje autoputa tako da mogu ubaciti u ovaj putopis. Hvala na citanju i so iduceg pisanja! Sent from my iPhone using Tapatalk

Uvod: Dolazim od doktora, rezultati nikakvi, bubrezi sve gori a meni se nesta jedu cevapi. Valjda kako sam prestao da solim hranu zvog zdravlja, pa me krenulo. Ima i u Hamburgu cevapa, kupim ja pa rostiljam, ali razmisljam - jesam li ja oguglao ili sam mozda zaboravio kakvi su nasi, sarajevski cevapi?! Zakazujem termin pred operaciju, kazu dodji na pred-razgovor 21.5. Operacija je potrebna da se spoje vene da bih mogao imati dijalizu. Realnost me sustize, pomalo me hvata nelagodan osjecaj, moze se klasificirat kao FOMO - fear of missing out. Sestra mi javlja, a i tata potvrdjuje, tata pomalo ima znakove demencije. Meni se ubrzano blizi kraj normalnog zivota, dijaliza kuca na vrata, sve ce biti komplikovanije nego prije. Sta ako vrijeme istekne dok se ja uhodam sa dijalizom, sta ako stari sve zaboravi? Hvata me panika i ogromna tuga i tezina kada tako razmisljam. Pricam sa djevojkom, reko ja odo u Sarajevo da vidim tatu. Hocu i cevape da pojedem, hocu da obidjem par dragih ljudi koje jos imam dole. Hoces li moc ti sama sa cukom i oko svega? Ja evo imam 2 sedmice… Kaze ona: a sto ne ides motorom? Otkad smo zajedno, pricas kako hoces da ides u Sarajevo motorom. Ljubi te tvoj cojek, pamet ti se pozlatila! U svoj toj nekoj frci nije mi ni palo na pamet da idem motorom. Otvaram kalendar, planiram rutu, moglo bi se uklopiti. Imam oko 4000 km za turu (otprilike), a iduci servis za gs-a je za 4500km. Pravim plan, gledam smjestaj, gledam lijekove - e klinac, nema doboljno lijekova za 2 sedmice. Prvi je maj, sve zatvoreno. Ni doktor ne radi da mi da recept. Saljem mail, nadam se da ce raditi 2.5., kad i tu klinac. Automatski odgovor: hvala na upotu, klinuka je zatvorena do Ponedjeljka i tada cemo tek moci procitati Vas email. Sranje. Nadam se da cu vec u ponedjeljak krenuti, knap mi je za sve sta sam smislio da odradim. Plan je da idem do Beca, tu nocim i dan iza da vozim Bec-Sarajevo. Plan je da idem autoputem da vih ustedio vrijeme i potrosio ga kroz Hrvatsku. U Sarajevu imam par sitnica da zavrsim, naravno da posjetim tatu, i onda je plan da se spustim preko Mostara do mora pa da vozim Kadransku magistralu. Drug trenutno odmara na Korculi tako da je plan da vozim do tamo, prenocim, mozda i da se okupam u Jadranu, pa inda obalom do Trsta, pa Gorica, pa iz Gorice autoput do Hamburga u 2 etape. Promjena plana, moram prvo u Sloveniju pa tek inda u Bosnu. Opcija preko Beca otpada. Ponedjeljak, dolazi mail od klinike, kazu dodjite u Utorak do nas da vam izdamo recepte. Zamolim da me prime u Ponedjeljak da bih mogao krenuti vec u Utorak, pristaju i ja sav sretan pocim do klinike. Dadose mi recepte (ide digitalno na zdravstvenu karticu) i kazu mozes dic lijekove u Utorak prije podne :-/. Kakav smor jbt… Dodatni problem je jedan lijek za bubrege koji pijem, bicanorm, njega je tesko naci i nabaviti u Njemackoj. Obicno moram unaprijed da narucim i da obidjem nekoliko apoteka dok se ne pojavi apoteka koja moze da nabavi tj naruci lijek, ceka se otprilike 5-7 dana. Medjutim, u ponedjeljak ja udjem u prvu apoteku, odmah pored klinike, da pitam, mozda slucajno imaju (obicno nikad nemaju a svaki put pitam). Kad kaze apotekarka ima, sretni ste danas jer je jako tesko dobiti ovaj bicanorm. Reko znam, fantasticno! Sutra cu imati slreman recept, da li mozeta ikako da mi sacuvate taj jedan jedini koji imate? Pristade zena srecom. Odlicno!!! Zurim nazad kuci, pakujem motor, ujutro trebam da svratim u aloteku i da podignrm lijekove i avantura moze da pocne!!! Tako i bi, Utorak podizem lijekove i pravac autoput - smijer jug!!! Krecem dosta kasno, tek u 11 dobijam lijekove ali sta je tu je, drugacije nije moglo. Vrijeme dobro, temperatura ok, vozim dosadni autoput sve do Rosenheim-a, gdje sam usput uspio bukirati smjestaj. Nisam nista mogao puno unaprijed da planiram jer mnogi “jeftiniji” smjestaji imaju check in do 20:00, a ja imam dosta da vozim do dole. Stizem u smjestaj oko 20:15, 900km presao i osjetim umor iako je put isao glatko. Motor ide jako dobro, potrosnja onakva kako se odvrne, ali eto beki prosjek dana je bio 200-230 km po rezervoaru (uspem oko 15-17 litara). Polazak: Negdje usput pauza za sendvic: Smjestaj za taj dan: Nakon 900km i daska bi bila fantasticna, ali krevet he bio stvarno udoban! Htio sam da nesto veceram toplo jer sam se smrznuo zadnja dva sata voznje, morao sam obuci zimske rukavice jer one ide preko jakne, vjetar sa ljetnim rukavicama ulazi u rukav i struji kroz cijelu jaknu tako da me dobro hladi da se smrzavam. Sa zimskim rukavicama je bilo dosta bolje, ali i dalje prohladno. Na moje ogromno razocarenje, u okolini od 15 km nema nista otvoreno, sve se zatvara u 20:00. To je cijena kada se ide u jeftiniji smjestaj u nekim selima pored autoputa :-/. Nista, srecom imao sam jos 2 sendvica koja su ugusila glad, punog stomaka ze uvlacin pod jorgan i tonem u san u roku od odmah. Sent from my iPhone using Tapatalk

Mislim da je doslo kroz nekih 4-5 radnih dana u Hamburg. Sent from my iPhone using Tapatalk

Nema na cemu druze tu smo da pomognemo jedni drugima! Upravo sam odradio review tog uredjaja Posto imam saradnju sa Carpuride preko mog YouTube kanala, ako odlucis da kupis, evo ti link koji je moj referal, a mozes koristiti i moj kod za popust od 30% (referal znaci da tebe isto kosta a ja dobijem mali procenat od prodaje) Link: Carpuride W702BS/502BS BMW Motorcycle Stereo with Wonder Wheel Control & TPMS Support CARPURIDE.COM Carpuride W702BS/502BS Motorcycle Stereo, integrated with the BMW Wonder Wheel Control. You can use the BMW Wonder Wheel to control our Carpuride W702BS/502BS motorcycle stereo screen and display data like TPMS, engine RPM, mileage, etc. Note: The TPMS display function requires a pre-installed TPMS system on your BMW motorcycle. Without this system, the feature will not work. Important Compatibility Notice Compatible BMW Models:BMW R 1200 GS; BMW R 1250 GS; BMW R 1300 GS; BMW S 1000 XRAnd more... Not Compatible With:BMW R 1250 RT (2019 & 2021-onwards); BMW R 1250 GS (2019 model); BMW K 1600 GTL. Is W702BS compatible with my BMW motorcycle model? Please confirm your BMW model before purchasing! If you have any questions, feel free to contact our support team：service@carpuride.com. Supports Wireless Connections: Apple Carplay&Android Auto / Bluetooth Transmitter Screen: 7/5-inch HD IPS capacitive Screen BMW Wonder A kod ukucaj kod checkout-a; Kod je: KOLANEXUS To ce ti dati 30% popusta. Mada mozes i zagooglat pa pokusat naci malo veci popust ako ima negdje kod Za sada sam i vise nego zadovoljan sa 702bs. Ako te sta ko kretno zanima oko 702bs, slobodno pisi. Pozz! Sent from my iPhone using Tapatalk

Ukratko da. Kod mene je model 502b, radi kako treba. Nekad zaglupi i nece da se konektuje sa telefonom, ali kad se konektuje radi bez greske. Mislim da ga najvise zbuni kod paljenja motora, dakle dam kontakt - upali se carpuride i telefon se konektuje, apple CarPlay starta i ceka konekciju, u medjuvremenu stavljam telefon u dzep, palim motor (to prekida napajanje i uredjaj se gasi, a cim se motor upali, upali se i carpuride. Mislim da to dovodi do problema. Kod mene je direktno skopcan na bmw navi nosac tako da mi je ok da nekad zaglupi. Kad zaglupi, samo kaze da je CarPlay connection timed out. Ugasim i uoalim motor, sve se konektuje i sve radi . Druga stvar koja me malo nervira i malo je naporna, a to je slijedece (mislim da je greska do mene a ne do uredjaja jer sve radi kako treba i kako je zapravo logicno). Sotuacija slijedeca: Muziku slusam preko spotify i preko cardo komunikatora. Mobitel je povezan sa cardo preko bluetooth. Cim se sve upali, spotify salje signal muzike na CarPlay uredjaj, a ne na moj komunikator. Onda kad uoalim motor i kad je sve konetovano, zadnja radnja je da otvorim spotify na mobitelu i promijenim destination za zvuk sa CarPlay na Bluetooth i onda sve radi kako treba (dok ne ugasis motor). Mislim da treba nesta drugacije konektovati i povezati, ali sa druge strane, bez dodatnih nekih akcija i radnji, pozivi rade bez problema (telefon salje na CarPlay, carplay telefon daje na cardo). Tako da vjerujem da je problem u meni a ne samom uredjaju. A mrsko mi se bakcat oko toga realno [emoji16] Uskoro planiram da predjem na 702bs pa cu tada sve povezati kako treba i kako kaze korisnicko uputstvo. Sto se tice cijene, ja platih carpuride cini mi se oko 180-190$. Kupio sam uredjaj direktno na njihovoj stranici. Google mape rade savrseno, waze isto tako, ekran na dodir radi sa rukavicama. Vozio sam po dobro jakoj kisi, nema problema ni sa vodom a nije ni ekran bugovao jer misli da su kapljice dodiri (kao sto zna biti slucaj sa mobitelima) U pakovanju sam dobio vec nasarafljen adapter za bmw nosac navigacije, ali i sve kablove (kao i ram mount) da se moze sve povezati na bilo koji motor. Uredjaj nema bateriju u sebi, znaci radi sve dok ima struju. Ako sta sta jos sjetim, napisat cu. A naravno ako imas neka detaljna pitanja, slobodno pisi Sent from my iPhone using Tapatalk

Ukratko da. Kod mene je model 502b, radi kako treba. Nekad zaglupi i nece da se konektuje sa telefonom, ali kad se konektuje radi bez greske. Mislim da ga najvise zbuni kod paljenja motora, dakle dam kontakt - upali se carpuride i telefon se konektuje, apple CarPlay starta i ceka konekciju, u medjuvremenu stavljam telefon u dzep, palim motor (to prekida napajanje i uredjaj se gasi, a cim se motor upali, upali se i carpuride. Mislim da to dovodi do problema. Kod mene je direktno skopcan na bmw navi nosac tako da mi je ok da nekad zaglupi. Kad zaglupi, samo kaze da je CarPlay connection timed out. Ugasim i uoalim motor, sve se konektuje i sve radi . Druga stvar koja me malo nervira i malo je naporna, a to je slijedece (mislim da je greska do mene a ne do uredjaja jer sve radi kako treba i kako je zapravo logicno). Sotuacija slijedeca: Muziku slusam preko spotify i preko cardo komunikatora. Mobitel je povezan sa cardo preko bluetooth. Cim se sve upali, spotify salje signal muzike na CarPlay uredjaj, a ne na moj komunikator. Onda kad uoalim motor i kad je sve konetovano, zadnja radnja je da otvorim spotify na mobitelu i promijenim destination za zvuk sa CarPlay na Bluetooth i onda sve radi kako treba (dok ne ugasis motor). Mislim da treba nesta drugacije konektovati i povezati, ali sa druge strane, bez dodatnih nekih akcija i radnji, pozivi rade bez problema (telefon salje na CarPlay, carplay telefon daje na cardo). Tako da vjerujem da je problem u meni a ne samom uredjaju. A mrsko mi se bakcat oko toga realno [emoji16] Uskoro planiram da predjem na 702bs pa cu tada sve povezati kako treba i kako kaze korisnicko uputstvo. Sto se tice cijene, ja platih carpuride cini mi se oko 180-190$. Kupio sam uredjaj direktno na njihovoj stranici. Google mape rade savrseno, waze isto tako, ekran na dodir radi sa rukavicama. Vozio sam po dobro jakoj kisi, nema problema ni sa vodom a nije ni ekran bugovao jer misli da su kapljice dodiri (kao sto zna biti slucaj sa mobitelima) U pakovanju sam dobio vec nasarafljen adapter za bmw nosac navigacije, ali i sve kablove (kao i ram mount) da se moze sve povezati na bilo koji motor. Uredjaj nema bateriju u sebi, znaci radi sve dok ima struju. Ako sta sta jos sjetim, napisat cu. A naravno ako imas neka detaljna pitanja, slobodno pisi Sent from my iPhone using Tapatalk

Evo ga druze Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala Wraze! Stuttgart moram doci da posjetim jer odavno zelim, imam tu i jako dobrog starog prijatelja iz Sarajeva iz djetinjstva pa cu gledat da to nekako spojim cim se ukaze prilika da se spustim dole. Vidis, pada mi na pamet sad ideja o Schwarzwaldu, pa bih mogao to da kombinujem nekako [emoji18] Oprostajno je jer je vjerovatno zadnja “rahat” tura bila bez nekih dodatnih dijaliza i komplikacija. Nazalost, ocekujem dijalizu ove godine da krene. Nije kraj, ali nije i nece biti kao prije u svakom slucaju hvala za podrsku, cijenim to! Mozda ako ne bude dijalize, dodjem na proljece da vozim Schwarzwald pa ti se svakako javim Sent from my iPhone using Tapatalk

Bice putopisa nadam se dovoljno trenutno radim na projektu za YouTube, hocu da pokrenem svoj moto vlog. (prva epizoda vec online) Odavno zelim da prodjem bosnu mimo autoputa i auta, od Banja Luke i Bihaca preko Jajca, Sarajeva i dole na Bilecu ako bude prilike, rado se javim! Ako tebe put nanese u Hamburg ili sjever Njemacke, pisi pa se vidimo! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala kolega!

Odlicna prica! Jedva cekam da ispitam sam sebe na Stelvio passu! Pratim, citam! Sent from my iPhone using Tapatalk

Zivjo! Drago mi je da sam mogao penijeti svoju perspektivu! Nazalost cesto stvari vidimo normalnim, lako se navici na dobro! Bilo bi mi drago da se sretnemo! Pozz Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala puno druze! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala puno kolega!