-
Broj tema i poruka
271 -
Pridružio se
-
Posetio poslednji put
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Sve što je postavio član: Kola
-
15.10.2024. Meraklija, ćejfer i motorista, sve u jednom. Dan nakon planine, neprospavane noci, odvozio sam do Dobravlja, tamo sestra zivi, odselila iz Gorice kada su kupili zemlju i sagradili kucu. Dobravlje je malo mjesto, ajmo reci selo koje je odlicno pozicionirano. Lokalna cesta je odlcna, krivudava, ogranicenje je 90 vecim dijelom, idealno za motorisanje. Taj dan vozim polako i opusteno, odlucio sam da u Trst idem sutra a da danas idemo familijano na tzv osmice. To je nesto specijalno za taj kraj (mozda i sire, ne znam) ali u sustini i ukratko, to je period kada svako gazdinstvo ima pravo da prodaje domace proizvode i sprema domaca tradicionalna jela. Ne znam tacno sve detalje i nemojte me drzati 100% za rijec, ako neko od clanova zna da pojasni, zamolio bih da to i uradi. U glavnom to znaci savrsentsvo od hrane, domaceg vina i klopa za bogove. Cesta, vrijeme i krajolik su fantasticni, moze se reci jedan od najboljih odmor dana. Dok sam lezao u bolnici u septembru, doktor mi je rekao da trebam da prestanem da pusim, a ako bas imam problem sa tim, da je bolje da uzmem vape jer je hiljadu puta zdraviji od cigara, jer nema kancerogena sredstva u sebi, mada je i on jako jako stetan. Vape sam imao i prije nego ssto sam prestao da pusim, tako da sam odlucio da ga ponesem sa sobom na put. Veliki dio ćejfa na moto turi jer onaj momenat "eh sad bi vala mog'o zapalit jednu". Merak mi je bio da pusim, volio sam to strasno. Jednostavno je pusenje bilo neizostavni dio svakog putovanja i poseban merak na pumpama dok bih pravio pauzu, bilo da putujem motorom, autom ili busom. Nko sto sam prestao da pusim, vape sam koristio ponekad u nekim rijetkom trenutcima kada bi mi bas falilo ono da zapalim da upotpunim uzitak. Tog jutra, 15.10., uz kafu odlucih da malo i pusim vape, nisam odavno. Spustam vape na sto, uzimam kafu i soljom obaram vape na pod. Staklena posuda sa tekucinom se razbija i nemam vise sta da pusim. *ebiga, nista od mog ćejfa i meraka. Popijem tu kafu i pocinjem da guglam gdje ima vape shop da kupim novu posudu za tekucinu. I gle ljepote, dobar vape shop se nalazi bas u Trstu. Taman, ovaj motorista je svakako danas planirao da ide u Trst, a sada ce kafa uz more da bude jos veci merak jer cu moci da ćejfim uz vape! Sjedam na motor, civilna oprema na meni jer je Trst skoro pa lokalno, a civilna oprema je slijedeca: moto tene (polu duboke), moto jeans farmerke od aramida i jeans-a, protektori na koljenima i kukovima, jakna moja standardna buse od moto odijela. Palim motor i gas. Vozim preko granice, ulazim u Italiju i znanim putem vozim prema Sistian-i, pa cu daje uz obalu da vozim u Trst. Dionica uz obalu me podsjeca na jadransku magistralu kroz hrvatsko primorje, gdje do sada nisam imao priliku da vozim motor, a zelja mi je od malih nogu. To je jedan od glavnih razloga zaso uopste idem da posjetim Trst, nisu farmerke. Cesta je sa savrsenim asfaltom, duge krivine i ogranicenje 80, nema saobracaja jer je sezona gotova i moze jako lijepo da se vozi. Shvatam da mikrofon za kameru ne funkcionise kako treba i da ce snimci biti ocajni. uz obalu prema Trstu: Moj sistem za snimanje videa je slijedeci: Imam malu kamericu na njusci od kacige (DJI Action 4) i mana te kamere (kao i svih tih malih kamerica) je ta sto zvuk nije dobar, pogotovo ako se vozi. Vjetar toliko ometa integrisani mikrofon da je audio neupotrebljiv. Zato sam je uzeo eksterni mikrofon, DJI mic2, koji se putem bluetooth-a konektuje sa kamerom, i kamera onda snima zvuk od tog mikrofona direktno na video. Taj mikrofon ima dead cat th onu pufnastu zasitu od vjetra i mikrofon obicno stavim u zadnji dzep od jakne, na desnu stranu da bude blizu auspuha. Iz nekog razloga, kamera i mikrogon nece da se konektuju danas ama bas nikako. Rresetovao sam sve na fabricke postavke, obrisao postojece konekcije, nece pa nece. Sam prilaz Trstu je lako lijep, vozi se cijelim putem uz more, a kada se udje u grad, pored zeljeznicke stanice i dublje prema gradu, moze se vidjet speciificna arhitektura, saobracajno ludilo, mali prdavci i vespice zuje na sve strane i sve mirise na more. Nalazim svoj vape shop, parkiram se balkansko-talijanski i naravno, covjek u radnji ne prica engleski. Zna samo talijanski. Ja znam engleski, nesto malo njemacki ali od talijanskog znam ćao, espreso, kapućino gracie partidzano i to je to. Uspjevamo se sporazumit rukama i signalima i ja kupujem stam i treba, a gratis dobijam neku tekucinu za vape sa ukusom limuna. Sav sretan sjedam na motor i krecem nazad u potrazi nekog zgodnog mjesta gdje mogu uz samu plazu da pijem kafu i da uzivam u toplom oktobarskom suncu. balkansko-talijansko parkiranje: Pronalazim mali kafic, savrsen za moje potrebe. Parkiram motor, prelazim ulicu i sjedam da uzivam. Kafa i kisela, sa malo hladnog mlijeka. Suncane naocale i uzivaj sine kad mozes. Vrijeme je dovoljno toplo da ima ljudi koji se kupaju u moru. Na zalost, nisam ponio kupaci, inace bih se i ja rado bucno u more. Kafa je odlicnog ukusa, vape ponovo radi uzivam u potpunosti. Znas onaj osjecaj kada si sretan, kada je sve savrseno a ti imas onu blagu dozu sjete u sebi. Sjete jer znas da vec prekosutra moras nazad i odmor je gotov. Ide zima, hladno, vlazno i tmurno vrijeme, nece proci sve do maja mjeseca. merak, ćejf: Nakon kafe i nakon sto sam odcejfio, vracam se nazad istim putem kojim sam i dosao. Usput sam stao na jedan parking da slikam i dalje uzivam u voznji do Gorice. Iduci dan provodim sa familijom, a dan iza toga krecem nazad za Hamburg. Plan je da vozim od Nove Gorice preko Ljubljane i Austrije pa sve Sindersdorf-a (malo prije Nuremberga) u Njemackoj gdje nocim, pa onda dalje direktno za Hamburg.
- 71 odgovora
-
- 15
-
-
Dan za pamcenje u mojoj skromnoj moto karijeri. Nakon sto smo otkazali balkan turu zbog raznih razloga, odluka je pala da se voze alpski prevoji. Plan je da se vozi Austrija, Svicarska i Italija ukupno 10 dana. Medjutim na taj put nisam isao jer sam u tom periodu trebaoa da budem u Sloveniji (sa autom) da pomognem oko terapije za mamu. Cinjenica da sam to propustio me je poprilicno rastuzila, ali sta je tu je, zivot ima svoj neki tok i tako valjda mora da bude. Gorko je bilo gledati slike i gdje sve moji motoristi voze. Proveli smo par vikenda planirajuci turu, trazili smjestaj, naravno uz jako puno smijeha i sjecanja na turu za Dansku i Norvesku. Nema dana da mi ne salju slike i poruke "we miss you bro, next year we go together". Donijeli su mi i majicu sa Stelvia, jer nam je dogovor da cemo na svakoj turi kupiti po majicu kao trofej za avanture. To smo uradili i u Norveskoj. Planinski prevoji, serpentine, penjanje na velike visine i 180 stepeni okuke, za mene je to nesto o cemu sam uvijek sanjao. Pored odlaska na Jadran, planinski prevoji su posebna zelja da dozivim to sve. Da testiram svoje moto vjestine na uzbrdicama i lakat krivinama, kontra uzbrdo, da vidim koliko vjerujem motoru, gumama i svojoj vjestini. Covjek je sam svoj najveci kriticar, zelio sam da sebi nesto dokazem. Novonastala situcija je na samom pocetku za mene znacila da se to nikada nece vise moci desiti. Necu nikad vise moci da vozim tako ture i avanture. Tada nisam imao sve informacije oko dijalize i mogucnosti oko istog. Iz tog razloga, kada sam vec u Sloveniji, odlucim da odem makar na Mangart. Eto makar to da imam pod svojim moto pojasom. 13.10.2024. Budim se rano, kafa i neobavezno cavrljanje sa mamom uz istu. Spremam se polako, mati pita gdje cu. Odo majko snove svoje da ispunim. Ona ne zna kolika je ozbiljnost mog stanja, nisam sve rekao, ne cu da je sekiram, ima ona i prevse na svom tanjiru da nosi. Zna da su nalazi losi, i sama je u problemima sa bubrezima, tako otprilike zna sta je ali cuti. Ja ne govorim previse, kazem da nije idealno ali ajde vidjet cemo. Kaze pa moj sine treba glavu da izgubis na planini? Vidi bolan, kisa taman stala, klizavo, gdje ces bolan? *ebo te konj i onaj ko ti dade i motor i vozacku. Za nju sam ja jos uvijek njen mali sin a ne krme od 41. godinu. Kaze vozi motor kad ja umrem *ebo li te motor pa sve me ljubi i grli. Majka k'o majka.. Dron spakovan. Prvi put cu da koristim dron na nekoj moto turi. Kamera puna, rezervne baterije tu, stativ tu. Full oprema, pritisak u gumama dobar, rezervoar pun. 10:45 krecem! Vozim prema Tolminu, uz rijeku Soču, usput srecem jako puno motora iako je vrijeme oblacno. temperatura je ugodna, opustena voznja i kilometri idu lagano i dobro. Prije kruznog toka prema mjestu Bovec, sipam gorivo jer ne znam kakva je situacija dalje sa pumpama, ja sam ostao na trecini rezervoara. Dosipam gorivo, pravim malu pauzu na pumpi i krecem dalje. Nakon kruznog toka, cesta postaje zanimljivija i vec pocinje uspon, krajolik je predivan i divlji, prolazim kroz razna mjesta i sela i prva dionica sa makadamom jer su neki radovi. Nemam nesto puno iskustva sa takvom podlogom, automatski postajem svjestan tezine GS-a (iako je to samo moj mozak i strah u kombinaciji, nista se nije realno promijenilo), usporavam i vozim kao po j*jima. Odlicno, prosao sam cijelu duzinu a nisam kliznuo! Bravo ja! kako cu kliznuti na ravnom kad vozim jedva 30 km/h ali ajde, eto prvi offroad Dolazim do mjesta Log pod Mangartom, morao sam da stanem da slikam. Kucice pored ceste, dolina oko mene i u daljini visoke planine, jednostavno sam morao da stanem i da upijem svu tu ljepotu kao i da napravim par slika. Vec skoro 10 godina zivim na sjeveru Njemacke, ovdje nema brda ni za lijek da ti treba, sve je ravno i siroko. Ja sam dijete sa brdovitog balkana, odrastao medju planinama, a sada sam opet medju brdima i to jos na motoru pa jos i na GS-u!!! Nastavljam dalje, put me vodi kroz predivne sumske predjele, saobracaja gotovo da i nema, uzivam u svakoj krivini, metru i kilometru. Miris vlazne zemlje puni kacigu, cistoca zraka koji udisem je melem za moja pluca. Ne znam gdje prije da se fokusiram, na ispravnu liniju u krivini, da pazim na brzinu ili da blejim u okolinu jer ne mogu da se nagledam te ljepote. Krajolik prelazi iz zelenih u smedje tonove kako se penjem i eto me stizem na parking kod Mangarta. Na moje opste zaprepastenje, pise na znaku da je Mangart sedlo zatvoreno. Nevjerica, razocarenje. Stojim gledam u natpis, razmisljam da li sam zakasnio? Jel prosla sezona pa se ne moze vise gore? 13ti je oktobar, mozda sam i fulio sezonu. Sranje. Ipak odlucim da prodjem dalje cestom, barem da vidim kako izgleda, kada sam vec tu, glupo mi je bilo da se samo okrenem i odem. Ignorisem saobracajni znak zabrane i vozim uskom cestom prema Mangartu. Stajem da slikam, montiram stativ, mobitel na stativ i eto donekle uspjesna slika! Pakujem svoju skalameriju od polu-uspjesnog slikanja i krecem dalje uzbrdo. Prije nego cu preci preko malog mostica, vidim u susret mi ide kombi i ponadah se da je Mangart apravo otvoren i da je znak pogresno vrtio poruku na displeju. Cesta, odnosno puteljak koji vodi do rampe je tako divan i uzbudljiv da uz veliku nadu da ja ipak prolaz otvoren, dolazim do rampe u roku od jako brzo i nazalost, rampa je spustena, semafor crven i kucara za naplatu prolaza je zatvorena. Nista, polukrug i strasno razocaran se vracam nazad. Usput stajem kod tog mostica i snimam dronom par snimaka. Toliko sam u fazonu planina i moto ture, da nemam strpljenja da smireno podesim stvari za dron i da mogu da ga dignem dovoljno visoko. Prihvatam da nemam strpljenja, snimam kako mogu i picim dalje. Prije nego sto cu krenuti na put, procitao sam da vrijedi posjetiti i jezero Jasna koje nije toliko udaljeno. Ajde, vozim tamo pa cu taman nesto da pojedem i nazad za Goricu. Cesta prema jezeru Jasna je k'o iz bajke, krivine, usponi, pogled preko branika na masivne planine, pa ljudi moji dragi da li je ovo moguce ovako? Stvarno je prelijepo, uzivam u svemu i zahvalan sam sto imam mogucnot da sve to dozivim. Prolazim pored restorana Jezero gdje cu se vratiti da jedem, idem da obidjem krug oko jezera. Okrecem se malo nakon restorana jer gubim iz vida vodu, tako da kapiram da je to i kraj jezera te odlucujem da idem da klopam. Skrecem na parking i vidim natpis da je parking za motore besplatan, odlicno! Parkiram se i prije nego sto cu sjesti, prosetam okolo da vidim sta ima i da napravim par slika. Nakon sto sam dosetao nazad do stolova, imam sta vidjet, nigdje mjseta za sjest, sve se popunilo! Pridjem jednom momku koji je sam sjedio da pitam jel slobodno, on mi kaze da ceka ostale, ali da mogu da sjednem i popijem kafu dok oni ne dodju. Zahvaljujem se i prihvatam ponudu. Kafa ce mi dobro doci, taman da rezimiram gdje sam i sta sam. Kafa se pije, njegova ekipa je dosla, pricamo svi redom, oni zive u Slo ali su iz Bosne, kako zivot u Njemackoj a kako u Sloveniji i tako. Oni mi preporucuju da odem na Vršič pass, kazu divno je i nije daleko odavde. Prihvatam prijedlog, ne jedem nego brze bolje krecem da vidim taj famozni Vršić. Put krivuda, cesta je uska i fantasticna i u cijelom tom zanosu, uspijevam da fulim rusku kapelicu. Citao sam da je vrijedi posjetiti i kada sam vidio znak, htio sam da svratim ali sam uspio da fulim i totalno zaboravim na nju. Ubrzo krajolik postaje obojen bojama kasne jeseni, lakat krivine jedna iza druge, cesta dosta neravna a svaka krivina je od malih kockica tj kao kaldrma. Cesta i suma kroz koju se vozi su magicni, htio sam da stanem da slikam, ali nisam nasao zgodno mjesto i racunam da svakako snimam kamerom sve. Ni jedna slika niti video, nemogu docarati kako to izgleda. Nadmorska visina raste, nekad prvom ali pretezno drugom brzinom se penjem prema vrhu. Nema auta skoro do pred sam vrh, a pri vrhu nailazim na neku malu tojotu koja vozi sporije nego sto bih ja vozio, ali vozi dovoljno brzo da nemam bas prilike da je zaobidjem. Na jednoj od krivina se pruza magican pogled na stijene, i bas tu biva zastoj u saobracaju i ja to koristim da pravim selfie: pozdrav sa 1600mnv: Na ovakvim predjelima sam bio po Svicarskoj ali nikada motorom, ovo je ljudi ostvarenje sna! I ako mi je zao da nisam vozio ljetos prevoje, sto je Mangart bio zatvoren, ovo je otklonilo svu tugu i razocarenje iz mene. Vrlo brzo stizem i na sam vrh prelaza, desno je odvajanje za suvenirnicu. Bez imalo oklijevanja idem motorom bas tu i iza suvenirnice dolazim na mali kao plato. Parkiram motor i osjecam se kao James Bond, samo mi fali snimak iz helikoptera da kruzi oko mene, a ja onako pobjednicki, drzim obje ruke u zraku. Naravno, dron mi nije ni na kraj pameti, toliko sam impresioniran okolinom i samom cinjenicom da sam dosao ovdje, da sam apsolutno zaboravio da imam dron u top boxu. Uskoro nakon par slika i mini klipova uradjenih mobiteolm, shvatam da je vrijeme da krenem polako nazad, tacnije naprijed pa do Nove Gorice. Kakav poduhvat, kakav dozivljaj, kakav uspijeh! Spustanje sa Vršića je magicno, toliko krivina nisam cini mi se nikad u zivotu odvozio u jednom komadu. Dalje put prema Gorici me vodi uz rijeku, toliko je sve to divno da ako budem mogao zbog zdravlja, dolazim opet da vozim ovdje, a treba i Mangart vidjeti zar ne Stizem nazad u Goricu sav sretan i uzbudjen. Prepricavam svojima sta je i kako je, pokazujem slike i hvalim kako je to jedan od najboljih momenata u mom zivotu. Ubrzo ce to da se pretvori u ogroman strah i uzas, cak za nekoliko sati ali na kraju ima dobar zavrsetak, slusajte sad ovo (pricam onako kako ja sve to dozivljavam): Vecera gotova, sjedam u fotelju da gledamo neki film mama i ja. Mene pomalo pocinje da boli ispod rebara, donji dio a iznad kukova. Nije stomak, nisu pluca. Pocinje da boli sve jace i jace. Mene vec hladan znoj obljeva, pomisljam pa nije valjda da ce me sada pocet bubrezi da bole? Danije kamenacu bubrezima? Jesam li sta povrijedio dok sam vozio motor? Bol postaje sve jaca, uzimam tabletu protiv bolova i nadam se da ce proci. Medjutim, bol ne prolazi, postaje sve gora, ne mogu da nadje poziciju u kojoj me ne boli. Kazem mami da odoh da legnem, sutra planiram da idem u Italiju da posjetim Trst, pa reko da se odmorim. Lijezem, ali bol ne prestaje, sve je jaca. Sada vec nakon 2 sata pokusavanja da lezim, bol je gotovo nepodnosljiva. Razmisljam da idem u hitnu koliko me boli. Ustajem iz kreveta, trljam telefon da skrenem misli, i gle cuda, bol polako nestaje. Olaksanje, odlicno! Idem da legnem. Kako sam legao, tako me je pocelo boljet ponovo da sam skocio iz kreveta. Reko idem u hitnu, nema druge. Medjutim, dok stojim, bol se opet smanji i nestane. Dok stojim ne boli. Onda razmisljam, ako sam dosao motorom 1300km i nije me nista bolilo, nema logike da me boli od motora. Pokusam i opet legnem i trudim se da polako osjetim sve sta se desava u mom tijelu. Kako bol ponovo dolazi, shvatam slijedece: bol nije od bubrega nego je zapravo upala misica, ne znam koji su to misici, ali ih koristim kad hocu da stisnem stomak i ledja, kao kada guras zrak kad se deres pa stisces stomak. Kako me pocinje boliti, sve se vise grcim a sto se vise grcim, sve me vise me boli, jer me bole misici kojim se grcim! Shvatam da sam u kruznom toku pakla, i ne mogu da natjeram svoje tijelo da se opusti. Smijao bih se ali i plakao jer ljudi stvarno boli! Ali sam sretan jer shvatam da nisu bubrezi, nego, jel'te, vrhunski i fizicki spreman motorista koji je bio toliko zgrcen u stomaku dok se pentrao na Vršić da je zaradio upalu misica!!!! Pa reko ne mogu da vjerujem Uspjevam nekako da se opustim i da zaspem oko 4 ujutro. Sutra se budim, boli i dalje ali jedno 20% od onog sto je bilo sinoc. Eto dragi moji, ne znam da li ste vi imali takve prepade i situacije, ali ja sam se posteno bio us*o jer odma mislim sta cu sa motorom, kako cu nazad u Hamburg, znate vec ono sve neke besmislene brige Nasa izreka kaze, klin se klinom izbija i ja zato odlucujem da ipak vozim do Trsta, i da ce mi kafa na moru pomoci da se opustim.
- 71 odgovora
-
- 22
-
-
Hvala za ispravku! Sent from my iPhone using Tapatalk
-
Hvala kolega! Sent from my iPhone using Tapatalk
-
Hvala kolega! Sent from my iPhone using Tapatalk
-
Iduci dan, vrijeme i dalje savrseno za motor. Sta li ja radim i zivim u kisnom Hamburgu... ali ajde, tako sam odlucio prije 10 godina, izabrao sam Hamburg umjesto Ljubljane kada sam odlazio iz Sarajeva, ovdje sam stvorio novi zivot, nova prijateljstva. Previse sam star da bih startao opet zivot od nule ako bih sad selio u Sloveniju. Razmisljam ovako svaki put kada odem u Sloveniju ne bi nama niko mogao ugoditi, garantujem ja to. Da sam dole, zalio bih se na vrucine, da nema toliko posla u IT-u kao u Njemackoj, vazda bi nesta zuljalo siguran sam u to Sjedam na motor, odluka je da opet idem na obalu, more je blizu Novoj Gorici, savrsena udaljenost da uziva covjek u voznji i da ode na kafu na primorje. Idem u Portrož. Put me vodi kroz Italiju, prema Sisitana-i, meni vec dobro znana ruta. Uzivanje na maksimum, cempresi se nizu pored ceste i igraju se sa sjenama, muzika sa dobrim beat-om, asfalt savrsen, preticanje auta ide izuzetno lagano, ipak je to jak motor. Na svako odvrtanje gasa, motor polijece i jos uvijek me iznenadjuje kako povlaci i sa kojom lakocom dosezem 150 km/h. Opustena voznja, uzivanje na maximum, zznam krivine tako da uzivanju nema kraja. Igram se sa quickshifterom, idem iz 6-te u 3-cu, samo da cujem kako motor sam izjednacuje obrtaje prema brzini okretanja tocka, downshift i autoblip je tako zarazna stvar. Onda nabijam gas i saltam ponovo do 6te brzine, sve ide bez kvacila i sve je apsolutno savrseno glatko. Dugo mi je trebalo da to naucim i uvjezbam da radim ispravno na hondi NC, sada to motor radi sam od sebe Na kruznom toku gdje je odvajanje za Portrož, docekuje me ovakav pogled: Onda slijedi spustanje u sam Portrož, serpentine, borovina, ljudi i auta, zivo je usput bas kako treba da bude! Ulazak u sam grad, parkiram motor tacno pored kafica Cacao, ovaj put ima obiljezeno za motore i srecom ima mjesta. Osjecaj dolaska tacno na taj dio, setnja sa kacigom u ruci do plaze, ispijanje kafe i obavezno kolac, pa ima li ista ljepse ljudi moji dragi! Kada sam prvi put u zivotu bio u Portrožu, dobio sam zelju da dodjem tacno tu, tacno na taj parking, na GS-u, i da popijem kafu. Dio tog sna, kao i svakog drugog uzivanje je ukljucivalo i da zapalim jednu, pa onako s merakom da uzivam u kafi, ali da vama kazem i priznam, daleko je ljepse bez cigara. Lijepo je uzivat u punom mirisu jadrana, kao nekad kada sam bio klinac i ljetovao u Hrvatskoj. Vracam se do motora, ostavljam kacigu i jaknu u top case, i idem da jedem. Prosetat cu uz plazu i pojest odlicnu pizzu. Interesantno i za mene vrlo dobro, ovjde ge sam se slikao, postoji jedan od rijetkih dog beach barova. Uvijek mi je zao da ne mogu da pustim svog psa da pliva i uziva u moru jer su psi cesto zzabranjeni na plazama ovdje (kao i u Hrvatskoj). Jedna od ideja je da dodjem ponovo ovdje na more da ljetujem, s tim da bih isao autom tako da idemo svi, djevojka, pas i ja. Apsolutno fantasticna pizza! Svi vi koji imate pse ili generalno kucne ljlubimce, znate kako se to zavoli. Moram da podijelim sa vama sliku mog uvazenog gospodina. Ime mu je Badem jer je smedje boje. E pa drage moje kolege po tockovima, upaznajte Badema: Nakon setnje i klope, sretan i zadovoljan, vracam se nazad u NG. Sutra je novi dan i definitivno jedan od najboljiih koje sam odzivio do sada putujuci na motoru.
- 71 odgovora
-
- 21
-
-
-
Naredni dan sam odlucio da se vozim bez nekog posebnog cilja i pravca. Odluka je bila da idem uz rijeku Soču, pa gdje stignem - stignem. Zelja mi je bila da vozim uz Soču, popijem kafu u Pizzeria Jezero, provozama se malo dalje i nazad u Goricu. Vrijeme savrseno, motor savrsen, moje vozne sposobnosti ne bas savrsene ali uzivam do maksimuma. Ne razmisljam ni o poslu, ni o zdravlju, nista ne postoji osim fantasticne ceste i zvuka motora koji me vodi, cesto preko dozvoljene brzine ali ne previse [emoji846] Usput bih stajao i slikao (snimam svakako sve sa kamericom) svako 10 minuta, priroda je toliko lijepa, toliko je sve jos uvijek zeleno i jednostavno ostajem bez daha. Soča nazalost nije toliko lijepe glacier bijelo-plave boje kao inace, dosta je mutna i siva, jos se nije stalozila nakon obinih padavinna i poplava. Puno motorista usput, dozivljaj je za cistu 10! kod mjesta Cerkno uz Idrijca rijeku most na Soči: Plan je bio da napravim kao neki krug, misleci da ce me put odvesti nazad u Novu Goricu. Vozim, uzivam, divim se predjelima, navigacija je namjestena da ide prema Novoj Gorici, tako da ocekujem da ce se svakog trenutka prekalkulisati i poceti da me navigira tim mojim zamisljenim putem, koji ce na kraju da zavrsi u NG. Vrijeme prolazi, trebao bih se vec vratiti nazad radi drugih obaveza, ali vrijeme dolaska u NG se stalno produzuje umjesto da se smanjuje, jelte posto sam ja na tom putu koje ce se kruzno vratiti u NG. Stanem ja konacno da vidim sta se desava, zasto me navigacija vraca nazad i predlaze da se okrenem polukruzno... imam sta vidjet, taj moj krug zapravo ne postoji. Ja sam nekad nekako skontao da ako vozim uz Soču, prodjem pored pizzerie Jezero i nastavim dalje, da cu nekako sa druge strane doci nazad u goricu. Ocigledno je da necu, nista moj pametni vrli putnice, okreci se za 180 stepeni i brze bolje vozi nazad. Tako i uradim i vratim se sada vec znanim putem [emoji3]
- 71 odgovora
-
- 14
-
-
Hvala puno kolega na pojasnjenju i informaciji gdje je zapravo parking za motor! Vodio sam se istom logikom - vidjeh parkirane skutere i motore bas na trotoaru, tacno ispred kafica, pa kontam nece valjda ni mene kazniti a i da hoce, i to je ok, platim kaznu i cao. Parkirah na kraju uz veliki reklamni stub, tacno pored aparata za naplatu parkinga Da, apsolutno se slazem, nije fer za automobile, ipak je nama lakse na 2 tocka naci parking nego autu. Zato sam se i neckao da li da budem š*pak i parkiram na mjesto za auto i platim, ili da pomjerim motor (doduse parking je bio pretezno prazan, vidi se na klipu gore). Ponekad, na primjer u Norveskoj kada sam bio gore na turi, parkiraju ljudi motore tako da idu 2 motora na jedno mjesto, prema instrukcijama parkinga i znakovima i isto tako 2 motora placaju jedno mjesto. Vise sam nego siguran da cu dolaziti opet u Kopar, takodjer vjerovatno sa motorom, javim se svakako da pijemo kafu/pivu i da bacimo neku voznju! Hvala jos jednom za info!
-
Prva mini avantura je posjeta gradu Kopru. Sestricna je igrala kosarkasku utakmicu, red je da je ujko bodri i navija. Naravno, nije ujki mrsko a ni tesko da vozi motor do Kopra. Dan je bio suncan i topao, temperatura vrlo ugodna. Buduci da smo zurili svi familijarno na utakmicu, isli smo auto-putem, ja na motoru, damilija u autu. Kopar svakako nije daleko, moze se uvijek skoknut na kafu nekad kasnije lokalnim cestama. Nakon uspjesne utakmice (sestricin tim je pobjedio), ponosno smo otisli da proslavimo pobjedu uz rucak u kineskom restoranu i predobrim kolacima u kaficu Kapitanija. parking na sam rubu parkinga, restoran je bas pun. Interesantno je da nema toliko kineskih restorana (generalno u Slo), a vlasnik ovog restorana je kinez, i ima smisla za humor: ovo je originalno u restoranu ovako, nije rezervacija nego lezelvacija. Nakon dobre klope, treba necim i da se zasladi pobjeda. Za mene je to znacilo da cu da pridjem moru i divim se plavetnilu jadrana, da vozim uz more makar eto tih 500 metara. Buduci da sam zbog zdravlja bacio cigare, po prvi put u zadnjih 25 godina ponovo osjetim miris mora i soli u zraku. Taj miris, toplina sunca koje mi grije lice kroz otvoren vizir kacige, zvuk boxer motora od GS-a, buka i zvukovi okoline, galebovi, graja ljudi.. kakav dozivljaj covjece. Pa stvarno treba stati i uzivati u ovakvim trenutcima, ne samo uzeti ih zdravo za gotovo. Prilikom voznje prema parkingu, odlucujem da pridjem motorom do same zgrade kapetanije i da uslikam motor: njemacki pozer: Nakon slikanja, dolazim do parkinga koji je odmah tu iza zgrade kapetanije. Bio sam zbunjen kako i gdje da ostavim motor. U Njemackoj, ako parkiram motor na mjesto za auto, dobijem kaznu (tako mi rece policija jednom kada sam parkirao u ulici ispred jedne stambene zgrade) jer je predvidjeno mjesto za parkiranje auta a ne motora. Kada je slucaj da je ovako veliki parking a ne parkiranje na ulici, nisam siguran kakva su pravila, nikad ne parkiram motor u njemackoj na takvim mjestima. Parkiranje je jednostavno, ako ne ometas pjesake, bicikliste, ulaz ili prolaz, niko ne dira motor niti pisu kazne (iako parkiram na trotaru). Na ovom parkingu u Kopru, zet je primjetio da sam parkirao na mjesto za auto (imao sam namjeru da platim parking uredno), ali mi rece da misli da ne smijem da parkiram tu. Onda sam ostavio motor prvo na "ostrvu" pa onda preparkirao na trotoar uz banderu jer ne smijem ni na ostrvu da parkiram. Nije bilo nikakvih kazni, ali nemogu ni da tvrdim da se tako parkira u Slo kao i u njemackoj. Ovim putm bih zamolio kolege iz Slovenije da me upute da bih znao sta i kako ide u Slo :-). Odmah preko puta parkinga su kafici i restorani, a mi smo odlucli da sjednemo u Kavarnu Kapitanija, odlicna usluga, dobra kafa i odlicni kolaci. Nakon kafe i kolaca, prosetali smo okolo da se malo slegnu kolaci i vratili se nazad u Novu Goricu. Naredni dan cu voziti za Veneciju, vozim rodjaka na aerodrom, vraca se za Australiju. Isli smo autom naravno, ali zelja mi je da idem GS-om u Veneciju. Bio sam 2020-te sa hondom, red je da se ode i sa GS-om Ali to ce biti neki drugi put kad odem u Sloveniju ponovo.
- 71 odgovora
-
- 15
-
-
Hvalaza feedback i savjet! Probat cu iduci put da se sjetim da ga spustim na najnize ako vozim na lokalnim cestama. Jesi li u Hamburgu ili? Sent from my iPhone using Tapatalk
-
U medjuvremenu sam napravio i kompilaciju klipova sa ovog puta, ko zeli i ko ima vremena, moze pogledati klip na ovom linku: P.s. klip ie dug oko sat vremena Ako admini ili biko ko drugi misli da nije ok da stavljam klip ovdje, slobodno recite i brisem komentar. Sent from my iPhone using Tapatalk
- 71 odgovora
-
- 12
-
-
Dan drugi: 04.10.2024. 07:30 Prelazim iz Njemacke u Austriju i ubrzo stajem na pumpu da se naspemo i ja i moj novi motor. Svako svoju kafu: Moja malenkost: I njegovo velicanstvo GS: Put je prosao dosta dobro, kisa cijelo vrijeme a kroz Austriju malo snijega i dosta hladno, temperatura je isla do 1 stepen. Kisno odijelo preko moto odijela, zimske rukavice, grijaci rucki - sve to skupa je doprinjelo da voznja bude dosta dobra i udobna, ostao sam suh i nisam se smrzao. Jedina "nezgoda" je bila ta sto mi je vodo-nepropusna navlaka za tank torbu odletila sa tank torbe na nekih 140 km/h i otisla na drugu stranu autoputa. Svezao sam navlaku i ucvrstio ispod tank torba kako i treba, medjutim, primjetih da se navlaka napuhuje i taman sto sam pomislio "ma nece to nidze" ode navlaka kao da je iz topa ispaljena. Prolaskom kroz tunel Karawanke, usao sam u Sloveniju i vrlo brzo je vrijeme postalo dosta bolje i toplije. Nakon odvajanja za Novu Goricu kod LJubljane, autoput do NG je bio pod konstantnim ogranicenjem od 40 km/h zbog snaznih vjetrova a promet za kamione je bio zabranjen. Mene je vjetar nosio pomalo lijevo-desno iako sam vozio ne vise od 70 km/h. Uprkos jakom vjetru, sunce i vedro plavo nebo, kao i cinjenica da sam gotovo stigao na svoje odrediste, osmijeh na licu nija spadao a pjevanje uz bijelo dugme na komunikatoru je bilo za 10. Promuklim grlom od vristanja (ja ne pjevam, ja vristim i krecim) sam nadglasavao komunikator. Srecom, nikog oko mene da me cuje, mislili bi ljudi da umirem vec. Stigao na cilj: Zasluzeni odmor za GS-a Najvise mi se obradovao sestrin pas Domino: U Gorici je bilo kisno i bura prije nego sto cu ja stici ali dok sam vozio, nije bilo kise srecom. Buduci da je sve bilo autoput, nema se sta pametno ni pisati a ni pokazati slikama. U narednim danima cu voziti po lokanim mjestima, pokusat cu da odem na Mangart, jezero Jasna, posjetit cu Trst i Koper i posjetit Vršić pass.
- 71 odgovora
-
- 45
-
-
-
Sezona 2024. uveliko traje. Prvobitni plan da se vozi balkan ove godine je otpao, druge bitnije stvari su dosle na red - mami se vratio rak i posvetio sam to vrijeme da budem uz nju i da je svakodnevno vozim na zracenje. Ima vremena, vozit cu nekad balkan, posjetit cu sva mjesta i bice sve ok. Uvijek ima 2025. ili 2026? Vidjet cemo sta ce biti. August je mjesec, terapije zracenjem u julu su bile uspjesne, rak se smanjio, nema metastaza, stvari su dobre za sada. Mama je dobro, Fantasticne vijesti!!! Razmsiljam o godisnjem, gdje i sta, kako da uklopim sve, koliko odmora imam, racunam, planiram a vrijeme ide... Posao sam izgubio jos pocetkom ljeta, trenutno sam u novoj firmi, probni rad, ogroman stres i napor. U medjuvremenu, nakon sto sam dobio otpreminu iz prosle firme (kriza na IT marketu, pogodila i moju firmu, otkazi isli redom), odlucim da promjenim motor. Kao sto nekki znaju, vozio sam Hondu NC750x 2020, manuelac, ali san mi je bio da uzmem cuvenog GS-a. Otpremnina koju sam dobio nije bila dovoljna da investiram novac u nesta konkretno, ali je bilo dovoljno da uz svoju Hondu, mogu da doplatim za GS-a. Tako i uradim i kupujem bijelog BMW R1250GS rallye. Honda: GS: Kompletan stres, sva desavanja sa mamom, aktivno konzumiranje cigara, sve je to dovelo da dobijem povisen pritisak. Tobijam terapiju lijekova i kontrolu za 4 sedmice uz svakodnevno mjerenje i zapisivanje vrijdnosti da se vidi kolilko pomaze terapija. Ajde, ok, sa 41 godinom, nekako mi je i prihvatljivo da eto nesta imam, terapiju dozivotnu za krvni pritisak. Vrijeme prolazi, dodatna oprema i stvari za novi motor stizu, sarafam, planiram i sanjam.. Blizi se kontrola za prtisak, idem kod doktora i vadim krv, cisto da se prekotrolise stanje. Ponedjeljak, 2.9.2024., 09:00, dajem krv i vracam se kuci i nastavljam da radim. Pinggg - stize e-mail, u 11:00h imam informativni razgovor sa svojim menadzerom. Tu me obavjestavaju da se moja pozicija mijenja i da za novu poziciju i nove potrebe, moje znanje i vjestine nisu dovoljne te da me zvanicno obavjestavaju da cemo prekinuti probni rad i da ne trebam vise da radim. Ja u potpunom soku, ali sta je tu je. Probni je rad, zakonski mogu da otkazu cak i bez razloga, nista tu ja ne mogu. Ali u svemu tome, golica me jedna ideja, ako vec nemam posao, znaci imam slobodno vrijeme! Idem ja sutra na motor, pa za balkan, sloveniju gdje god! Jeeeee!!! No medjutim..... Isti dan, 16:00, montiram givi kofere i nosace (tek stigli novi), zvoni telefon, moja doktorica. Kaze hitno dodji kod nas da podignes uputnicu, moras odmah u bolnicu, kreatinin ti je strasno visok. Sjednem na motor, pokupim uputnicu, jedna bolnica, posalju me u drugu, ja tamo - kad kazu "e moraces ostat". Kontam sta je vama koji klinac, ja dobar k'o lampa, nit' me sta boli nit' me sta zulja, 'ocu da vozim na odmor ljudi sta vam je?! Ali eto, ostah ja u bonici ukupno 4 dana. Radjena mi je biopsija bubrega, nista nije dobro. lijevi bubreg k'o grozdzica. Kazu u bolnici, iduce godine ce morati dijaliza, 3 puta sedmicno po 4 sata. Sok, nevjerica. Kontam ovo neka skrivena kamera, sta li je?! Tek sto sam kupio motor o kojem sanjam, tek sto se sve poklopilo, svi snovi za Nordkapp, balkan, raznorazne prevoje od Alpa preko Francuske do Portugala, sve to pada u vodu... Stanje je slijedece: Bubrezi i stanje ce se morat mjeriti redovno, moram naci neki dijalizni centar i nefrologa koji ce pratiti moje stanje. Tako i uradim, svaki mjesec moram da idem da dajem krv i urin, rade se nalazi, pa onda ajd ponovo za 4 sedmice isto to. Stanje se pogorsava (zadnje 3 mjeseca prije nego odem na ovaj put), ali ajde, nekako sve se polako slaze i prihvatam cinjenicu da zivot vise nece biti kao prije. I dalje sam ljut, ne znam cime sam to zasluzio, jbg djetinjstva normalnog nisam imao, rat 90tih me je gazio, poslijeratno stanje i "drzava" kao sve na nasem lijepo balkanu je otislo u qrac i sad mi je samo jos ovo falilo... Jedini pravi lijek je transplatacija bubrega. Kada pocne dijaliza, treba da se upisem se na listu cekanja i onda se u prosjeku ceka 8-10 godina do transplantacije. Moze to puno brze ako imas donora (a ja ga nemam). Ako bude srece, u nekim svojim 50tim cu moci opet normalno da zivim i vozim. Moci cu i do tada, ali uz striktno planiranje i ne tako opusteno kao do sada. Srecom, ja kao pacijent, mogu da dogovorim dijalizu u EU zemljama, sto znaci da mogu ici negdje i voziti dane kada nisam na dijalizi i vikende. Ograniceno ali izvodljivo. Vrijeme ce pokazati sta ce biti, ja se fokusiram na sadasnjost. Poceo sam da se vise krecem, bacio sam cigare, izbacio sol iz hrane i promojenio nacin ishrane, pokusavam da razvucem ovo malo funkcionalnosti bubrega sto je ostalo da potraju sto duze. Pa da krenemo sa putopisom, oprostite na maloj digresiji i dugom uvodu u putopis[emoji846] Kraj je Septembra i ja razmisljam ovako, imam 2 sedmice vremena izmedju termina sa doktorima, vrijeme je jos uvijek ok, sve sto mi treba imam, idem ja malo na put, malu turu na novom GS-u, bas onako kako sam i uvijek sanjao. *ebes ti ove neke bolesti i doktore, moto avantura je najbolji lijek za dusu i psihu covjeka! Odluka je pala, idem u Sloveniju na posjetim mamu i sestru, tu ce mi biti baza, a odatle cu da vozim jednodnevne ture po okolini, ima svasta da se vidi. Ko zna kakva ce 2025-ta biti, da li cu vec krenuti sa dijalizom ili ne, kako i gdje cu moci putovati motorom, sve je jedan veliki upitnik. Da ne spominjem da nemam posao i da cu morat traziti posao sa skracenim radnim vremenom jer 3 put sedmicno po 4 sata cu morati da budem na dijalizi. Nema druge nego vozi miske kao da ti je zadnja voznja u zivotu! Zato i pisem u naslovu “oprostajna”. Prvi dan: 03.10.2024. 08:30 konacno krecem. Sa novim motorom sam do sada napravio ukupno 300 km, jos uvijek se upoznajemo i mirisemo jedan drugog. Ajde, nije prvi put da vozim veliku turu ali jeste prvi put da vozim veliki motor, tezi i sa 3x vise snage nego sto sam navikao. Zvuk bokser motora mi podize otkucaje srca, izlazim iz garaze, gps dobija signal, prva i hajmo! Sa starta: Buduci da nemam previse vremena, odluka je da vozim 1 dan autoput, nocim na granici izmedju Njemacke i Austrije, pa naredni dan vozim za Novu Goricu u Sloveniji. Plan je da drugog dana vozim lokalnim cestama, idem na Grossglockner, pa Mangart i onda dolinom Soče da se spustim do Nove Gorice. Ali buduci da su bile strasne poplave u Austriji i Sloveniji, odlucujem da to preskocim i da vozim direktno autoputem u Ng sto je i bila dobra odluka, jer kasnije saznajem od zeta da je dolina Soče bila poplavljena i nije bila prohodna. Prvi utisci sa voznje na autoputu i poredjenje sa prethodnim motorom (Honda NC750x manuelni, 2020 gp prije facelifta): Udobnost na gs-u (fabricko sjediste) je osjetno veca nego na sjedistu od nc-a, sa gs-om vozim duze prije nego sto me podje bolit zadnjica. Polozaj sjedenja je dosta slican na oba motora (oba motora su imali podizace kormana), vrlo blago prema naprijed nagnut, mada vise uspravan nego nagnut nacin sjedenja. Udobnosti doprinosi i zastita od vjetra, oba motora su imala poviseni vizir, s tim da na gs-u nema nikakvih primjedbi dok za NC, uvijek su mi stradala ramena (zbog samo oblika vizira), kaziga je bila uvije zasticena ali vjetar bije ramena i samim tim se borim sa vjetrom na vecim brzinama. Kada vec spominjem putnu brzinu, sa NC-om se masina patila na 140-150, na 160 motor ide na sve strane i pogotovo ako preticem kamion ili autobus, nalet vjetra se itekako osjeti. Prednji tocak je uvijek davao osjecaj kao da je previse lagan, i da motor viori zbog toga na vjetru. Sa GS-om je prica totalno drugacija, motor je izuzetno miran, stabilan i udoban sa 160-180 km/h (u oba slucaja, motor je natovarn sa 3 kofera). Jednu veliku razliku za mene licno pravi i snaga motora, NC je bas dusu davao na autoputu, dok GS sa pola gasa leti i izuzetno je stabilan sve do 220km/h (brze od toga nisam vozio). Potrosnja je na GS-u logicno veca kada se poredi sa NC, alli nije prevelika razlika sa mojim stilom voznje. Ono sto sam primjetio na GS-u je da kada se vozi bas brzo (170+) bas brzo se mora tankat ponovo. 7.34 l/100km je najveca potrosnja koju sam imao sto znaci da sam sa usutih 16 litara, presao 218 km. Kada se vozi 180 to je strasno malo vremena izmedju 2 sipanja. Taj jedan put je jedini put gdje sam pomislio da bi bilo bolje da sam uzeo GS adventure jer on nosi vise goriva. Realno, nema potrebe jer nisam nikad toliko daleko od pumpe da mi treba toliko goriva i isto tako ne zelim da sa sobom nosim dodatnu tezinu bez potrebe. Kad se gs vozi normalno 130-160, potrosnja je osjetno niza, moja najniza na autoputu je 5.16 l/100km (16 litara usuo, presao 310KM). Jos 2 stvari koje su bile veliki plus sa udobnost su tempomat i glave cilindra od motora. tempomat je odlican jer ti daje sansu da odmoris i desnu ruku, mozes da vozis "bez ruku", a crash bar koji ide oko glave cilidra motora sluzi odlicno kao dodatni fuzaster, jer mogu da ispruzim noge i naslonim ih kao da sam na nekom coperu ili u fotelji. Kvacilo je hidraulicno tako da je vrlo ugodno i lagano za guzve. Oba motora (NC i GS) su jako upravljivi i voze se kao biciklo. GS je osjetno tezi zamo kad se pomjera bez voznje, cim se krene voziti sav osjecaj tezine motora nestaje i vrlo je lagan za upravljanje. GS bolje drzi krivinu, daleko stabilniji od NC-a (barem je meni takav subjektivan osjecaj). Velika razlika je i u ovjesu, GS ima automatsku regulaciju i sam racuna potrebne parametre bazirajuce se na tezini koju nosi, dok na NC je bilo sta dobijes iz fabrike, tako ti je. Nisam nikad stimao zadnji amortizer. Jos jedan neobican osjecaj kod GS-a je taj sto nema propadanja prednje dijela motora pri jacem kocenju, jer ima drugaciji ovjes. Gs je premasio sva moja ocekivanja. Necu da kazem da je NC sad los motor, daleko od toga, motor je fantastican, samo je meni uvijek falilo malo snage i malo vise stabilnosti na velikim brzinama. Ljudi su obilazili cijeli svijet na NC-u bez zelje da promijene motor za veci i jaci, dakle moja zelja i moj "to je to" momenat je definitivno bio sa GS-om. Nakon 934 kilometra, stizem u svoj smjestaj koji sam bukirao preko booking.com i platio sam 55eur. Vrijeme je bilo ok do sredine njemacke, dalje je bila kisa. Nakon sto se smracilo, vidljivost je bila strasno losa jer sva prljavstina i masnoca su zavrsile na mom viziru i na viziru od kacige. Vozila is suprotnog pravca prave katastrofalan odsjaj i vrlo cesto imam samo svjetlosnu zavjesu ispred sebe, ne vidim ivicu ceste niti vidim trake na cesti. Jedini orjentir su svjetla auta ispred mene. Smjestaj je ok, to je kao kuca koja je pretvorena u mali hotelcic, tzv. gasthof. Udobno, toplo, cisto, sa svojim privatnim tusem i wc-om. dvoriste ispred smjestaja gdje sam parkirao motor preko noci: Soba: Dobro sam se naspavao, ustajem ujutro rano, krenuo sam dalje oko 07:30.
- 71 odgovora
-
- 28
-
-
-
Vario koferi su dobri i mnogima vise nego dovoljni. Ja sam na proslom motoru imao kofere koji se bocno otvaraju, nije bas tako prakticno kao kada imas tzv top loader. Meni licno, gs i gs adventure, ide najvise sa alu koferima koji su izuzetno prakticni i daleko bolje izgledaju nego vario, ali to je samo moj ukus i moje misljenje, ne cini ih losijim Da je moj gs dosao sa vario, ne bih mijenjao za alu, ali kada sam vec kupovao kofere, uzeo sam givijeve alu jer mi se svidja kako leze na motoru, kako su prakticni i koliko prostora nude. Svako ima svoje preference, svaki motor je odlican i svaki kofer je dobar! Sent from my iPhone using Tapatalk
- 30 odgovora
-
- logarska dolina
- bled
-
(i 4 more)
Označeno tagovima:
-
Opet tapatalk mixa accounte :-/. Neka je laka zemlja kolegi sa foruma . Sent from my iPhone using Tapatalk
- 30 odgovora
-
- logarska dolina
- bled
-
(i 4 more)
Označeno tagovima:
-
Meni jedino pomaze ta plastika ako vozim autoput, nekih 8-10 sati, inace skidam smto sa rucice gasa. Trebalo je malo vremena da se naviknem ali radi ok posao… Sent from my iPhone using Tapatalk
-
Sto se tice vibracija, primjetio sam i kod mene prvi put nakon evo 4 sezone, da tu negdje oko 100km/h ima odredjena vibracija na fuzasteru, jedina promjena je da sam dotegao lanac. Nastimao kako treba, izmjerio udaljenost desne i lijeve velike matice od kraja viljuske i bili su na isto. Veliku maticu stegnuo na ~85nm, ali poslije procitah par postova prije da treba vise nm?Morat cu to malo premjeriti ponovo kad uhvatim vremena, sumnjam da se jedna strana pomjerila tako da sada tocak nije vise prav, pa kontam da zato imam tu novu vibraciju na lijevom fuzasteru… Inace, obidjosmo ( @DarkoB i ja) mali krug sve sa solidnom Napuljskom pizzom, evo i kraci snimak ako koga zanima da pogleda:
-
Ne znam sta je mobitel uradio i odakle ovaj “Saraj” account ?! [emoji23] Bilo kako bilo, javim ti se ma WhatsApp za kaficu Sent from my iPhone using Tapatalk
-
Ja uzeh Michelin road 6, do sada nekih 1000km na njima, sve super. Ako hoces, javi se za kafu/pivo pa probaj na mom motoru uradio sam servis (na 12.000), gume i lanac(?), sve skupa u hondi 1150€ bas kao sto kazes, Hamburg i okolina, rekoh sebi ajde necu autoput da vozim da ne kockam gume, idem lokanim putevima, kad ono: brzina 70-100, i jedno cijele 4 krivine u tih 1000 km
-
Neka je sa srecom! Da te sluzi i pazi kao i prosli! Uzivaj!
-
Hvala za odgovor! I nema na cemu, steta je jedino sto si predaleko, inace bi moja honda bila kod tebe redovan klijent. Strasno volim i cijenim kada neko zna da radi i radi kako treba, pogotovo jos kad imam priliku da taj trud i rad vidim (makar ovako preko slika i foruma)!
-
Pitanej za @Satelis, da li se gumeni damperi mijenjaju obavezno kada se mijenja guma? Ne znam hoce li to uraditi u nekom shopu kada budem mijenjao gume, cak nisam siguran ni za hondin servis da ce to uraditi. Nakon gledanja kako pedantno i kvalitetno radis servise, ne verujem nikom drugom cak ni Hondi Iako planiram raditi zamjenu guma u Hondi zbogradi kojekakvih glupih stvari koje vrijede samo ovdje (tipa, nece neko da ugradi gumu koju ja donesem, kazu ne garanatuju za kvalitet..) tako da planiram ici u hondu, reci koje gume zelim i da mi se zamijene kada bude i servis.