Pratim stavi link za video kada bude gotov Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala!!

Hvala druze!

Evo i malo statistike: Balkan trip (Njemacka, Austrija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Italija, Slovenija, Austrija i Njemacka) Dan 1: Hamburg - Bad Feilnbach - 861 km (nocenje 58e Gasthof/Hotel Zum Maximillian) Dan 2: Bad Feilnbach - Nova Gorica - 455 KM (nocenje gratis) Dan 3: Nova Gorica - Sarajevo - 646KM (nocenje 185E za 4 noci sa garazom, nocio samo 3 noci) Dan 4, 5 I 6: Sarajevo, Jablanica, Konjic, Lukomir…497 KM Dan 7: Sarajevo - Lumbarda (Korcula) - 246KM (gratis nocenje, trajekt 6.2E) Dan 8: Lumbarda (Korcula) - Split - 245 KM (nocenje 58e u Splitu, Yellow House, Trajekt 6.2E) Dan 9: Split - Cirkvenica - Nova Gorica - 484 KM Dan 12: Nova Gorica - Dobravlje - Nuremberg - 673KM (nocenje 44e, StayStay 24h Nuremberg) Dan 13: Nuremberg - Hamburg 624KM Ukupno presao: 4731 KM Ukupno nocenja: 345 eur Ukupno trajekt: 12.40 eur Vinjete (2x 10 dana Austrija i mjesec dana Slovenija): 25,80 eur (4.90+4.90+16) Gorivo: 19 sipanja, 312 litara, 531 eur (prosjek 1.70 eur po litri) Ukupan trosak puta: oko 913 eur (ne računajući hranu i piće, to je individualno) Dozivljaj - NEMA CIJENU!!!!!

Drago mi je da ti se svidjelo bice 2 ili tri epizode na youtube samo dauhvatim vremena da sve isjecem i namontiram. Bice to vrlo tezak zadatak jer kako 4000+ km ubaciti u 2-3 videa po 15-20 min bice nesta valjda dobro Da to je tacno a mislim da ni ostali motoristi nisu puno drugaciji )) jer kafa je kafa a kod nas sve ide uz kafu, nista bez kafe! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala puno! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala puno na podrsci! Sanjanje ne prestaje, uvijek ima novih izazova i snova Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala Sent from my iPhone using Tapatalk

Gorica k’o Gorica, lijepa, suncana i topla. Porodica tu, tona dobre domace klope i izuzetno dobar odmor od sve voznje. U petak je bio mali koncert od sestricne, priredba povodom zavrsetka godine u muzickoj skoli. Naravno da je ujko ponosan i presretan da je bio tu i da je slusao kako svira violinu. Rekao sam joj (a mladjoj joj sestri koja svira klavir) da uce ove nase narodnjake, da kad budu na faxu da mogu za dzeparca zaradjivati sebi ) Nakon tog koncerta, idemo u restoran da proslavimo zavrsetak godine i uspjesan nastup na koncertu, a izbor je pao na restoran Žogica. Vrlo ukusna hrana i brzo je donesu tako da Nnema dugog cekanja. To je ujedno i jedina voznja motora od kada sam dosao u Goricu (cijelih 13 minuta voznje u oba smjera). U subotu krecem nesto ranije iako imam i vise nego dovoljno vremena da stignem do prenocista. Valjda me guzzca svrbi, zurim da vozim Pred polazak u 8:20 Kacim kofere na motor, pozdravljam se sa majkom i krecem prema sestri. Sipam gorivo na izlazu iz Gorice i pravac Dobravlje. Standardno kafica sa sestrom malo tračanja i price o kuci sta ce dalje da rade. Pozdravljam se sa svima i gas. Svracam u hofer na izlazu iz Ajdovščine gdje kupujem sendivce i sokove za put. Imam da vozim nekih 600 kilometara do Nuremberga gdje sam bukirao smjestaj. Pauzice usput sto za gorovo sto za sendvic(e) i u Nurembergu sam vec u 16:00. Cijelokupni proces check ina je digitalni i preko aparata, nema problema i brzo dobijam svoju karticu za sobu. Smjestaj sam platio 44€ preko bookinga na slikama se vidi kakva je soba. Iskreno, lici malo ba moderne europske zatvore (nisam nikad bio ali ono sto sam vidio po slikama, tako bih zamislio da izgleda tacno). Odmah ko ulaznih vrata desno je lavabo a lijevo tus, pravo je stolica i pored nje krevet. Mali tv na zidu i to je to. Wc je zajednicki na cijelom spratu, ima ih 4 umupno tako da nije bilo frke. Smjestaj izuzetno cist, mirisan kao i wc-i, krevet udoban. Sa jedne od pauza: Nista bez sendvica: Negdje usput: Soba: Zaspao sam vrlo brzo, poceo gledat tv i reko malo cu samo da odmorim, pa cu do centra da nesta jedem. Kad budim se oko 1 ujutro, nista, pijem lijek i vracam se na spavanje. Ustajem ujutro oko 8, na motor i pravac u centar grada na kafu. U smjestaju je bio automat za kafe, ali prima samo kovanice. Ja imam kovanica ali ne europskih obicno svi ti automati idu na kartice i bezkontakno placanje. Prvi kafic na google maps koji je otvoren - tu cu da pijem kafu. Vozim se nekih 15tak minuta do (i kroz) centar Nuremberga i brzo doalzim do kafića. Parkiram motor na parking ispred samog ulaza u kafic, i dok skidam kacigu, vidim covjek prije mene ulazi u kafuc i govori djevojci koja tu radi “dobro jutro jesi se naspavala”. Mislim se ne mogu da vjerujem od tolikog grada ja ubodem nas kafic ) drago mi je da cujem nas jezik. Ubrzo ulazim i ja i pozdravljam, a u isto vrijeme sjedamo sto do stola ja i taj covjek, obojica narucujemo isto: dupli espresso sa malo hladnog mlijeka i kisela. Malo popricasmo tu, on je iz Bijeljine, tu je u Nurembergu od 2016-te. Kada je cuo da sam odvezao preko 4000km bas mu se lice ozari i govori mogu mislit koji je to merak. U to nam radnica donosi kafe, a on k’o iz topa radnici: eee covjek evo turu napravio, preko 4000km te kafe ces na mene. Treba covjeka da docekamo i ugostimo kako treba, da pocastimo kafom, rucak jagnje sve kako ide ) Nedade covjek da platim kafu. Veliki pozdrav za Nebojsu iz Bijeljine, hvala ljudino na ugodnom razgovoru a i kafi! Kafic je preko puta ovog hotela: Zahvalih se za kafu i druzenje, sjedam na motor i gas. Pravim gresku i ne sipam gorivo dok sam izlazio iz Nuremberga, ne znam ni sam zasto. Sve ma iducu cu pumpu, ma iducu i sve tako, i ubrzo zavrsih na autputu , a motor kaze preostalo 9km goriva. Znam da imam malo vise ali vec mi je panika da cu ostat bez goriva. Silazim sa autoputa i trazim pumpu, te uz pomoc google maps nalazim jednu za 4 km udaljenu. Pravac pumpa kad sipak, radi se nesta oko pumpe, pumpa ZATVORENA. Jebem ti i google maps i sebe i sto sam glup i ja nesta cekam i necu da stanem na pumpe u gradu. Psujem nerviram se i ljut sam sam na sebe kako tako glupost pravim…Nista, smirih se malo, potrazim iducu pumpu, sreca tu je odmah na istoj cesti 3 km od ove. Stizem bez problema, range je bio jos 4 km (bmw izgleda nije bio u skoli kad se ucilo oduzimanje i sabiranje) punim rezervoar i mogu da odahnem. Pumpa: Ja sretan: Vozim dalje, na nekoj od iducih pauza jedem sendvic i posmatram kamiondziju kako mi zagleda motor. Covjek je zavirio u svaki centimetar motora, ali na zalost ne uspijevamo se sporazumjeti, on je poljak i ne prica ni engleski ni njemacki. Ali sjaj u ocima i osmijeh na licu, sve mi je jasno, covjeku se bas svidja motor. U tom dolaze 2 k1600gt-a, Svedske tablice. Dva brata, vracaju se iz Spanije, kaze htjeli na kafu u Alicante. Mislim se isti sam takav Naravno pricamo o motorima, destinacijama, oni danas moraju stici do Geteborga, imaju jos 1000km da pregaze. Ne znam kako je to na k1600gt, ali vjerujem da se moze, mislim da je k1600gt udobniji od GS-a. Uz pozdravljanje i sretan put, odlazim nazad do svog motora da i ja idem dalje. Poljak kamiondzija sa najvecim osmjehom nakon sto sam upalio GS-a, dize palac i govori “gute fahrt” - dobru voznju zeli. Vozim dalje, stajem samo za gorivo i picim dalje, daleko je Hamburg. Danas je na meniju autoput i oko 620km. Cijeli put je isao glatko i bez problemaa li onda izmedju Hanovera i Hamburga nailazim na zastoj, neka je izgleda nesreca bila. Provlacim se izmedju auta i vozim jedva 20 km/h. Neki se namjerno postave da mi otezaju, neki se sklanjaju jos vise da prodjem lakse, u glavnom vecina se sklanja. Kolona je bila duga oko 15kometara, a kada sam izbio na vrh, 2 od 3 trake su blokirane ali nema olupina niti bilo cega. Vide se tragovi guma, ostecena bankina i to je to, a da je udes, javio je Waze. Dolazim u Hamburg oko 15:30, parkiram se u garazu i gasim motor. Sve sto moze da se osjeti, ja osjetim: srecu, tugu, ponos, umor odusevljenje i nevjericu. Dosao sam kuci, ispunio toliko djecackih snova, posjetio mnostvo predivnih mjesta, okupao se u Jadranu, bio u Lukomiru na skoro 1500mnv, odvezao prvi offroad, vidio porodicu i mnostvo dobrih ljudi. Ukupna kilometraza 4731km. Njemacka, Austrija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Italija 13 dana savrsenstva. I kisa i offroad, i serpentine. I voznja uz Jadran, takvo plavetnilo i takav miris borovine i morske soli treba svako da dozivi. Jeo ćevape. Sarajevske. Najbolje. Sa kajmakom i lukom. Hvala vam na citanju, porukama i podrsci! Kasnije cu sracunat sve troskove i napisati. Zdravo mi bili i lijepo se navozali! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala druze! Da povratak super, evo stigao taman kuci u Hamburg, ide nastavak i zavrsetak putopisa Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala lijepo Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala puno kolega! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala Darko! Vidimo se obavezno a i motosocial je uskoro Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala puno druze! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala na podrsci!! Sent from my iPhone using Tapatalk

Nakon rucka krecem dalje za Novu Goricu. Ceka me put preko obale, preko Rijeke, pored Trsta u Italiji, Sistiana paonda na Gorizia i konacno Nova Gorica. Jos tri sata djelimicno obale, krivudavih i prelijepih predijela. Rijeku prolazim nesto sporije, usao sam u gradsku guzvu. Noge i koljena puno brze se bune, guzzca takodjer, umor cini svoje i znam da moram da se koncemteisem na voznju jer sam vec umoran. Ne stajem da slikam, stanem da popijem malo vode i da pruzim noge. Guzzcu odlijepim od sjedista jedva, tako da mi slika je nije ni na kraj pameti. Vrucina je, nije previse vruce ali vec cim stanem, celo pocinje da se znoji. Godi nesto hladniji zrak koji struji kroz ventilacijske otvore na jakni. Sve cesce bozim stojeci jer je to jedini nacin da malo “odmorim” noge, ali prija. Zadnjih 40 minuta nikako da prodju, vozim kroz Sistianu, guzva, ogranicenje 50, autobus gradski vozi i staje na svaku stanicu, nemam gdje da sve to zaobidjem. Ukazuje se prilika i preticem kolonu auta (auta se sklanjaju vise desno da mogu proci), a autobus prestizem tacno kod autobuske stanice. Lijevi zmigavac, gas, prolazim autobus i u kontra pravcu ode neki ducati, jedva se uspjevamo mimoici. Srecom vidio me je na vrijeme tako da se sklanjao na njegovomu desnu stranu i ja prolazim srecom bez da ga kacim. Palim sva 4 i dizem ruku u znak izvinjenja, moja ke greska. Kazu da su to zadnji kilometri pred destinacijom upravo najvise rizicni jer gubimo strpljenje i umorni smo. Svjestan toga, obicno ne radim rizicne stvari. Danas sam rizikovao i napravio gresku. Ostatak vremena vozim bez problema, cestu dalje znam jer sam dosta puta isao u Sistianu da se kupam kada sam u Gorici. Parkiram motor ispred zgrade, vadim samo sta mi treba da se presvucem i istusiram, ostalo cu sutra unijet u stan. Cijeli dan krivinarenja, voznja uz more, Jadran, GS i sunce su mi toliko dusu zagrijali da bih sutra opet isti krug. Ili mozda bolje prekosutra, ipak me Evo guzzca zulja i na mekanom kaucu [emoji23] Jos jedan djeca ki san ispunjen, vecinski razlog ovo puta je odradjen i upisan u knjigu licnih ostvarenja. Odmaram u Gorici do subote, kada vozim autoput do Hamburga iz dva dana, ne znam hocu li ista pisati oko toga jer je dosadno svakako. Hvala na citanju i pisemo se! Sent from my iPhone using Tapatalk

Drago mi je da ti se svidja, nisam nesto cjest sa rijecima pa pisem onako iz srca, kao sto bih svom rodjenom pricao kako je sta bilo ovaj put sam odlucio da pisem putpois “live” tj svaki dan prije spavanja ili uz dorucak, tako da ne zaboravim gdje sam bio i sta sam radio. Ovaj cijeli put mi izgleda kao da sam vec preko mjesec dana na putu Bice taj djir, bice neko vikend. Ovo je zadnja velika ture prije operacije i dijalize, tako da Schwarzwald ce moci i za vikend, to necu propustiti nikako! A i tamo te ima? )) super Sent from my iPhone using Tapatalk

Ponovo spavam dobro. Krevet u smjestaju ne vrlo cudan, jogi (madrac) je bas visok i debeo ali mekan i bibav kao da je vodeni (a nije). Nije mi smetalo, zaspao sam brzo i spavao dobro. Budim se vec u 7, jutarnje radnje zavrsavam i stavljam kofere na motor (skinuo sam ih prethodni dan da ih ne vozam sa sobom, sto zbog sirine sto zbog tezine). Skedam na motor i pravac riva da se pije kafa i da polako i na tenane nastimam navigaciju, da ne bude iznenadjenja opet i naplatnih kucica.. Vec je 22 stepena, nemam strpljenja i nakon nastimane navigacije, brzi srk kafe i krecem, plan je da stanem za neki sat-dva da bih doruckovao. Brzo slika sa rive Splita i gas. Cesta savrsena, nema saobracaja, asfalt dobar i jako dobar, krivine se nizu i dolazim do mjesta Tribunj, tu odlucujem da doruckujem. Mjesto kao mjesto vrlo simpaticno, ali kuhinje u restoranima se otvorene tek od 12. Kada sam vec stao, pijem kafu i tako pravim mini pauzu. Kafu pijem brzo, nemam strpljenja, hocu da vozim uz obalu. Stajem ispre nekog supermarketa da uzmem vodu da imam, i odgovaram na poruke, kad prilazi mi stariji covjek u nekim kasnim 60tim, pita jel trazim nesto ili nekog i treba li mi pomoc. Kaze on je zivio u Hamburgu 35 godina, vozio brodove i svasta radio, sada je u penziji a sinovi mi voze motore, i stariji sin ima istog gs-a kao mog. Najmladji sin ima 30 godina starog gs-a koji je ucestvovao na reliju pariz-dakar, i motor je potpisan od strane vozaca. Volim da se tako ispricam sa nepoznatim ljudima, covjek cuje svasta interesantno Vozim dalje, cesta se odvaja od obale i idem kroz Benkovac, iz ad Zadra nekom cestom i izbijam na kraju na Paklenicu nacionalni park. Tu pocinje pravo uzivanje, cesta kao iz filmova, pogleda na more, plavetnilo i krš a miris mora me prati cijelim putem dok vozim. Kamione preticem lako, auta isto tako, motor i ja smo odlicno sinhronizovani. Plovimo cestom, razmisljam kako je lijepo i kako uspijevam da drzim dobru liniju kroz okuke, cestu ne poznajem pa vozim opreznije jer izleti poneka lakat krivina koju ne ocekujem.. Taman mislim kako fino “valjam” gs-a, kako sam poprilicno brz, jelte, bajker vrli, kad neki talijan, prodje me kao da stojim, nista se on puno nit naginje nit se motor dernja, ali ode a ja kao da stojim.. uvijek se divim ljudima koji znaju tako da voze, moram ja jos dosta toga da izvjezbam Buduci da nisam nista jeo, a pauzu za rucak cu praviti tek u Cirkvenici, stajem pored nekenoekare da uzmem samo nesta sitno da pojedem do rucka. U Cirkvenicu stizem nakon 3 sata od pekare, noge, ruke, guzzca, ma sve se ukocilo i utrnulo. Evo trenutno pijem kafu poslije jako dobre pizze, pa cu polako nastaviti dalje. Do Nove Gorice imam oko 3 sata voznje, tako da ce to biti taman. Sent from my iPhone using Tapatalk

Pozdrav druze!! Hvala!!! I hvala za javljanje na YouTube kanalu Sent from my iPhone using Tapatalk

Pricam tako sa drugom, gdje cu dalje i kada, i pocnem da racunam koliko jos vremena imam, otvaram google maps i planiram kada gdje da idem dalje mi bude taman vremenom… odlucujem da mijenjam plan i da umjesto u srijedu ujutro, ja ipak krenem u utorak poslije rucka. Imam dogovor za jednu kafu u Splitu, i plan pravim da vozim do Splita iza rucka i spavam u Splitu, a onda lagano u srijedu poranim pa obalom skroz do Nove Gorice (Split -> Zadar -> Rijeka pa pored Trsta u Goricu). Jutro standardno, kafa - dorucak, dosta price i zezanja pa onda na plazu na kupanje do rucka. Drug kod kojeg sam na Korculi danas radi (remote) tako da on ce sastančit a ia cu da se kupam na plazi. Dolazim na plazu i prvo naravno slikam motor pored vode :-D Parkiram motor i prvac plaza. Voda je polrilicno hladna, idem popiti kafu u kaficu iznad plaze dok se jos malo ne ugrijie voda. Nakon nekog vremena, idem i odvazno ulazim u more, kupanje mora pasti, mora se markirat voda, blize nego wc. Plicak ide poprilocno dugo i taj dio vode je podnosljiv mozda cak i mlak, ali cim sam dosegao vodu do iznad kukova, voda je dosta hladna. Ulazim komplet u more, plivam prema pucini i brzo se vracam prema plazi, vec osjetim da mi koza bridi na rukama i nogama, ipak ne voda samo 18 stepeni. Brzo se susim vani, sunce grije i ugodnih je 22 stepena. Vjetar je presta puhati tacno kad sam usao u vodu i poceo puhati kad sam se osusio Voda slana, guzzca smocena u jadranu, piš sam bacio, kafu na moru popio, sve sam obavio sto se radi na moru, sada mogu kuci :-) Pakujem se na motor i vracam se kod prijatelja, kafa jos pred polazak i to je to, vidimo se iduce sedmice u Hamburgu svakako. Brzo dolazim do trajekta, ali kako se otvara pogled na trajektnu luku, tako gledam kako trajekt odlazi.. zakasnio sam. Samo 5 minuta da sam prije, stigao bih trajekt. Nema veze, opsusteno, ne zurim nigdje, Split je na 4-5 sati udaljen, taman sam na veceru tamo. Iduci trajekt cekam sat i 15-20 minuta, to vrijeme koristim da kupim kartu za trajekt (online), pijem jos jednu kafu (a sta bi drugo) i bukiram smjetaj u Splitu, 58€ nocenje u sobi sa kupatilom i privatnim parkingom. Ukrcavam se prvi i nakon parkiranja motora. izlazim gore na palubu da uzivam u suncu i voznji na trajektu. Voznja traje mozda 15-tak minuta, ajde opet dole, jakna, kaciga, rukavice, nastimaj opet navigaciju (waze), skini rukavice (jer sve fulam u rukavicama), nastimaj gps (waze), vrati mobitel u tank torbu, navuci rukavice i taman moj red da idem sa trajekta. Sav uzbudjen, napustam Orebić i vozim prema navigaciji, krivina za krivinom, gas, most Pelješac, gas, jos koja krivina i vise ne prepoznajem nista oko sebe… Vidim da mi Ploče ostaju lijevo u daljini, ali vozim i dalje i ne razmisljam previse, ovom cestom sam prosao mozda 2 puta autom u zivotu (ne od mosta Peljesac ali oko Ploca iz pravca Dubrovnika kada sam vozio). Razmisljam kako se sve fino izgradilo, put je jako dobar, brzo se vozi… kad od jednom naplatne kucice. Otkud naplatne kucice, nastimao sam navigaciju na Korculi kad sam bio, poslije rucka, objasnjavao drugu kako hocu da vozim obalom a ne autoput. I tapnem na rutu obalom i sve ok. Ali ja evo na autoputu?! Vozim dalje, razmisljam ajde mozda je samo dio, brzo cu valjda sici sa autoputa, ali nikako da sidjem. Vidim da imam goriva za jos 50tak kimometara i odlucujem da nastavim dalje do prve pumpe pa cu stat da vidim gdje sam i gdje idem. Usuo gorivo, cekiram navigaciju, ja bas duboko u kopnu, obala totalno lijevo od mene. Otvaram opcije, vidim ja ukljucio izbjegavanje naplate, ali ne i izbjegavanje highway (tada nije bilo opcije, zato sam kliknuo na avoid tolls). Totalni popizditis, ne znam sta bih radije razbio, sebe ili navigaciju… iskljucujem i highways, navigacija se rekalkulise, vraca me nazad ali silazi sa autoputa. Jupi! Idemo, muzika svira, przim dobro prema izlazu, silazim sa autoputa i gas. Krivine idu, ali nigdje mora. Znam da sam svakako negdje u nedodjiji, ali sam ja shvatio da bih trebao vidjet more ubrzo, ali mora nigdje. Stajem, gledam mapu, gps vodi u Split ali preko nekakvih brda…. Ne nudi da se vratim na obalu ali nikako. Glad me vec hvata, odlucujem da nastavim bez mora jer vidim da je dosta krivudav put kojim cu voziti. Ako bih isao nazad i navigrao na Ploče ili slicno, kasno bih dosao u Split. Nista, vozi dalje i to nek mi bude lelcija. Neka je cesta iz doba jugoslavije, penjao sam se negdje, silazio negdje, par sela prosao a cesta apsolutno fantasticna, puno krivina, nema saobracaja, asfalt poprilicno dobar, priroda fantasticna. Sume, krs, maslenici, vinogradi.. sve sam prosao. Donekle razocaran jer nisam vozio uz more, ali ipak sretan jer sam prosao cestom koja je raj za motoriste, a sasvim slucajno i neocekivano. Plus sutra imam cijeli dan da vozim uz more! U Split dolazim oko 18:00, nalazim smjestaj bez problema iako je poprilicno zavucen, skidam kofere i direktno vozim na veceru, gladan sam kao vuk. Veceru provodim sa drugom, nismo se vidjeli od 2019. Setnja po rivi, jos jedno piće i vracam se u svoj smjestaj, umoran i sretan. Lijepo je sresti drage ljude i ispricat se uz dobru klopu. Pozdravljam se sa drugom i picim nazad u smjestaj, kao prebijena sam macka. Nastavak puta slijedi. Nadam se sutra dobrom vremenu, dobroj cesti i voznji uz more! Sent from my iPhone using Tapatalk

Jos sam tu, poslije rucka idem dalje za Split Predivan otok, rado sam se vratio ovdje!! Sent from my iPhone using Tapatalk

Nakon kafe i dorucka, motor vadim iz garaze, vracam kljuceve od stana i garaze vlasnicima i gas. Vrijeme odlicno, sunce sina, 15 stepeni, a tek je 09:00. Przo izlazim iz Sarajeva, autoput do bradine i onda lokanom cestom, nekad jako dobro znanom, toliko da sam sve rupe znao na pamet gdje su. Bilo je to u vrijeme studiranja jer sam jedan period studirao u Mostaru (distance learning) na FIT-u (informatika). Cesta je dobra, moze brzo da se vozi, preticanje ide glatko, ali cesta je nesto uza nego sto je pamtim. Dosta je oredjela gdje sam nekada autom preticao bez problema, sada se ne usudih da preticem tu sa motorom. Ili sam se odvikao ili sam ostario, mada vjerovatno kombinacija oboje [emoji16] Sunca nije bilo do iza Jablanice ali je bilo suho bez kise. Razvedrilo se kako sam prisao blize hercegovini. Malo nakon mosta brace begica i begovica stajem na prosirenje da uslikam Neretvu: Nastavljam dalje i dobro napredujem prema Mostaru. U susret mi ide neki kedi, momak se tapse po glavi unutra, jedva skontah da to radi, cak poslih da mi se ucinilo. Madjutim nakon par minuta policija ceka ispod drveta, a ja vec usporio za svaki slucaj Hvala momku iz kedija Ulazim u Mostar, temperatura 25, sunce sija a ja ne mogu da prepoznam vise grad. Nekada gdje je bio ulaz prema mom faxu, sada ima normalnu cestu, prije se islo kroz rusevine i makadmski puteljak. U saobracaju, kruzni tokovi, mostovi za pjesake sa stepenicama, fontane.. Predivno, zaista ogroman napredak i poboljsanje. Ubrzo se nalazim sa drugom, pijemo kafu i nakon toga se pozdravljamo i ja idem dalje. Preko granice prolazim bez problema, niko nista ne pita niti gledaju dokumente, samo vozi. Prolazak kroz Metkovic i dalje prema moru je nesto o cemu sam mastao tako dugo. Kao i vecina Sarajlija, ljetovao sam u Dalmaciji, ali nisam bio dole zadnjih sigurno 15-18 godina. Prvi pogled na Jadran - svoju srecu i radost, uzbudjenje ne mogu da kontrolisem, kao malo dijete vristim u kacigi “eno ga moooooreee”,”e ba eno ga moooooreee”.. Zaustavljam se pred novim mostom Peljesac, divim se mostu i slikam. Prelazim most brzo, odlicno uradjen. Vozim krivudavom cestom, asfalt je dosta grub, grip je fantastican, svuk boksera, snaga motora i lezanje, vidim more pored sebe… ovo je raj. Voznja ide brzo, vozim dinamicno, i vrlo brzo stizem do Orebića. Par auta u koloni, trajekt je vec tu, iskrcavanje u toku a ja moram jos po karte. Ne mogu da se provucem naprijed, nemammjesta izmedju kolone i auta koja se iskrcavaju.. Uspijevam da predjem kolonu, i pitam radnika gdje se karte prodaju, odmah lijevo gdje i skrecem. Karte kupujem expresno, i stizem da se umrcam na taj trajekt. I da sam propustio ovaj, nije problem jer trajekt ide svako sat. Kratka voznja trajektom i nakon pristajanja, izlazim bro i tu me ceka drug iz Sarajeva, koji zivo u Hamburgu a na Korculi je na odmoru. Spavat cu kod njih u njihovom smjestaju tako da vozim iza druga. Dva balkanca, dvojica sarajlija, Hamburg tablice i deranje kroz prozor i kacigu kao zadnja dva idiota [emoji23] Brzo tusiranje, kafa i idemo na rucak/veceru. Klopa odlicna, drustvo jos bolje umor ne osjecam uopste. Setnja Korculom gradom, sladoled i nazad u smjestaj. Sutra odmaram pa u srijedu idem dalje. Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala puno kolega! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala puno! Sent from my iPhone using Tapatalk