Jump to content

Moto Zajednica

Čeh

Članovi
  • Broj tema i poruka

    1542
  • Pridružio se

Sve što je postavio član: Čeh

  1. Isto...
  2. Ja bih se pridružio kolegama koje su mišljenja da se ne treba vezivati za neki skup.... Kad god da bude okupljanje, radije ću doći na BJB okupljanje nego na neki od skupova. (osim ako je 29-31 ovog meseca - dolazi mi brat iz SLO, pa ću ići sa njim u vožnju => petak: Mitrovica; subota: Užice, Šabac, Valjevo; nedelja: Tara, Bajina Bašta)
  3. :D Sad se oni mlađi pitaju šta mu je to ORA... Vidimo se, nego šta! I meni je malo krivo što je FG tako blizu, možda krenem izokola, čisto da se malo provozam
  4. Prisećam se stihova J. Dućića: Ne plači, dušo, svu noć i dan ceo, izgubljena sreća još uvek je sreća. I taj bol u duši što te na nju seća, njezin je jedan preostali deo.
  5. Kvarko, svaka ti je zlatna
  6. Čeh

    Trajanje kacige

    Zvao Guevaru, imaju HJC (mislim da je fs10, ali nisam siguran - nije flip, a ima naočare... nisam pitao za flip bez naočara), sledeće nedelje može da se vidi..... Caberg je još na putu, imaće Rhino i Justissimo. Lazare, vojvodo od opreme....
  7. Čeh

    Trajanje kacige

    Dobro je, nisam blesav. Pre godinu dana sam kupio od Rajka iz KG Dainese kacigu. To mi je prva kaciga, tako da nemam sa čime da je uporedim, ali mi se čini da je zrela za zamenu. Baš kao što reče Lazar, kao da se raširila još više... E sad - to nije za očekivati od Dainese, mada je pitanje da li je to BAŠ Dainese... Ne znam da li bi se istočnjaci cimali oko toga da prave kopije ili ne.... Bilo kako bilo, tražim novi šlem. Pikiram na Caberg Rhino, zbog flipa i unutrašnjih naočara za sunce. U Guevari mi rekoše da će dobiti još neku marku sa istim karakteristikama, ali sam zaboravio koju... A to za suvozača... nikad nije na odmet. Koliko puta nisam nekoga povezao zato što nismo imali kacigu za njega...
  8. Čeh

    Trajanje kacige

    Koliko često menjate šlem, i zašto? Svake sezone, par godina, dok se ne raspadne...?
  9. Strašno. Odmaraj, prijatelju, otišao si na bolje mesto.
  10. Ogranicenje na autu putu jer ponavljam jos jednom da je 120 na sat smesno! I ako svi spominju los vozni park naseg stanovnistva (razlog koji ne razumem zasto se toliko spominje) ljudi JOS UVEK POSTOJI SREDNJA TRAKA pa u njoj vozi koliko hoces. Uostalom u zadnji par godina kako su dozvoljavali uvoz automobila "nas" vozni park se je u globalu dosta popravio. Ra$a, druze tvoje pitanje mi deluje nekako provokativno i odgovoricu ti da nisam debeil i ne naravno da mi ne smetaju sva ogranicenja(pored skola, u naseljenim mestima, itd...) Uostalom meni ne smeta ni jedno ogranicenje, a sada da li cu ja to ispostovati ili ne to je moja stvar kao i odluka svakog individualca... Kojom brzinom ces voziti puno zavisi i od motora kojeg vozis. Recimo ja uzivam u voznji tek preko 160 kada lepo zalegnem, opustim ruke... e to je pravo uzivanje! A da zalegen na 120 prvo nema potrebe a i stvarno bi bilo smesno! A pride tako se i vise umaram i neznam koliko bih mogao da izdrzim. Dok sam vozio enduro uzivao sam u voznji oko stotke a umarao sam se pri vecim brzinama. Meni motor sluzi za uzivanje. Ogranicenja su mi nebitna. Naglasio bih samo da ograničenja postoje sa razlogom (neko je već naveo par razloga, pa da se na ponavljam). Ja bih samo dodao da su ta ograničenja pravili ljudi koji su u tom poslu daleko stručniji od tebe i mene. Kao primer bih ti naveo, recimo, odlazak kod zubara. Da li ti je isto tako nebitno i njegovo mišljenje po pitanju zdravlja tvojih zuba, pa ga nećeš poslušati kada ti kaže da neki od njih treba lečiti? Sa druge strane, NHF, ali tvoj komentar da ti je ograničenje nebitno je u najmanju ruku drzak. Šta se dešava sa ostalim učesnicima u saobraćaju? Isto tako kao što nama smeta neki urnebesan manevar nekog duduka, ostalima smeta i ugrožava ih prolazak nekog trkača ogromnom brzinom. Treba imati obzira prema ljudima sa kojima delimo asfalt, inače nemamo prava očekivati isto od njih.
  11. Planirao sam da za ovaj vikend sa Helenom odem negde da se malo osamimo, pošto obično idemo čoporativno na neki skup ili roštiljanje... Lomili smo se između par destinacija, u uži izbor na kraju su ušli zamak Dunđerski i Srebrno jezero. Naravno, pošto ja nisam od onih organizovanijih , nisam rezervisao smeštaj na vreme, tako da sam u subotu oko 13h počeo da okrećem telefone. Dunđerski, kao i što smo očekivali, popunjen. Dobro, rekoh, idemo na SJ. Zovem jedan, drugi, treći... pansion, sve popunjeno. Kod petog ili šestog mi se posreći, kažu da imaju slobodnu dvokrevetnu sobu, te ja rezervišem to za prenoćište... Eto. Imamo krevet. Pakujemo se i razmišljamo šta valja poneti, kad ono zvoni telefonče. Karlos se javlja, 'ajmo na pićence. Kapiram, ne žurimo baš toliko, može... Odemo do restorana Sv. Nikola u Bulevaru (Revolucije, Kralja Aleksandra). Veseli konobar, hrana odlična, cene sasvim OK. Nažderemo se kao prasići, pozdravimo sa Karlosom i krenemo na istok. Solo vožnjica ka Smederevu & Požarevcu, lagano, krivinice, lepo vreme.... Uživancija. Malo pre PO stajemo na pumpu da odmorimo pozadine i napojimo Terenu... Pumpa uredna, sa sve fontanicom i klupom za odmaranje. WC čist, klimatizovan, opremljen svim onim dispenzerima papirne robe (papir, ubrusi, ono za šolju....). Sjajno. Nastavljamo ka Velikom Gradištu, te prateći uputstva ljubaznog nam domaćina skrećemo sa glavnog puta ka jezeru. Nailazimo na Y raskrsnicu, i ja odokativnom metodom odlučujem da skrenem desno (a trebalo je levo, mada nije velika šteta). Stižemo do reke, tamo opet odmaramo guzice dok se ja raspitam o sopstvenoj, i lokaciji našeg odredišta, te najboljem načinu izjednačavanja navedenih. Helena nije bila besposlena, već je odmah stekla jedno novo poznanstvo. Mladi gospodin se izležavao pored jednog od čamaca, i uopšte se nije ustručavao da nam se pridruži... LM, nakon što sam se usmerio, krećemo prema pansionu, sa izvesnom dozom strepnje... Ko zna šta će nas dočekati pošto nismo na vreme rezervisali. Stižemo, parkiram motor ispred jedne lepe kućice. Kako siđosmo sa motora, ja bacim pogled na pansion i ustanovim da uopšte nismo loše prošli, bar ovako spolja. E..... Kućica ima (između ostalih) dve sobe koje gledaju napred, prema parkingu, i imaju baš lepe terase. (slikano kasnije, po mraku ) Pomislim, "uh što bi bilo lepo da imamo ovakvu sobu....". Prilazim gospođi koja stoji pred vratima, upoznajemo se i odlazim po ključeve. HA! Terasica je naša! Neverovatno. Ulazimo u sobu, veliki bračni krevet, klima, TV, mini bar, sef u ormanu, flaša vina i dve čaše na stočiću... . , . !! . . . , , . (To smo mi ostali bez teksta). Odlazim napolje da skinem kofernjaču sa motora, eto ga domaćin... Kaže, a što ne bi ti priterao motor ovde do terase? Meni malo neprijatno, reko' šta ima moj prljavi motor da guram tu na uredan i čist trem... Neka, hvala... biće OK i ovde, imam alarm (misleći na Xenu). Čova kaže ok... Malo smo se raskomotili, pa otišli u šetnjicu po lokalu... Helena me je nagovarala da tu šetnjicu malo i produžimo, ali se ja iskusno nisam dao nagovoriti na to brutalno iživljavanje po tabanima..... Za distance veće od 500 metara je čovek davno davno izmislio točak (il' dva). Vraćamo se do pansiona, a tamo nas dočekuje Zoran, sin domaćina, koji mi ponavlja očevu priču po pitanju smeštaja moje Terene. "A da ubaciš ti motor u hodnik?" Ja zbunjen, neprijatno mi na kvadrat, ne znam šta da kažem. Reko' "Ima li potrebe", on kaže "pa nikad se ništa nije desilo, ali za svaki slučaj...." I tako, posle malo nagovaranja i mog snebivanja, uteram ja motor u hodnik pansiona. Ne verujem. Tokom sledećih par sati sati sam svakih 15ak minuta ponavljao... "moj motor je u hodniku pansiona... ne verujem". Sedamo u restoran koji je vlasništvo iste porodice i odmah je do pansiona. Ljubazni konobar nas uslužuje, preporučuje, ispunjava blesave želje... (nezačinjena kupus salata.... kako me je samo pogledao - u fazonu "kako možeš to tako da jedeš" - .... šta ću, ne volEm sirće). Dok čekamo na hranu, uživamo u ambijentu. Ljudi su se stvarno potrudili, sve izgleda svetski. Muzika u pozadini tiha, neki šlageri ostala laganica... Sasvim adekvatno. Stiže klopa, da je bila još malo bolja bila bi vrhunska. Odlazimo nazad u sobu, da iskoristimo blagodeti terasice. Otvaram vino, dopisujemo se sa Minom koja me obaveštava o sutrašnjim zbivanjima. Treba da se sastanemo kod Požarevca, pa da nastavimo prema manastiru Manasija... Utvrdimo gradivo, sklapamo kartu. Uživamo u vinu i ambijentu, i dalje ne verujući kako je sve ispalo sjajno, kao da smo planirali put mesecima unapred. Sutradan se budimo oko 10, pakujemo, plaćamo i sedamo u restoran da doručkujemo. U tom trenutku stiže poruka od Mine "Krenuli smo!". OK, kapiram ja, njima treba malo više nego nama do mesta sastanka. Skrkamo omlete i kafe, odemo da ja kupim naočare za sunce (izgubih nekako stare). Tu se Zoran opet našao - kaže, idite po šetalištu pravo, tamo ima tezga sa naočarima. Slobodno motorom, niko se neće buniti. Odlazimo, prvom na pola kvačila, tabanam po šetalištu pored pešaka i kupača, opet mi neprijatno.... Palimo nazad prema PO i raskrsnici gde ćemo se sastati sa ekipom, ja derem Terenu koliko uslovi dozvoljavaju, jer sam umislio da kasnimo debelo. Ključna reč je umislio, jer smo stajali pored puta jedno pola čuke, dok nismo ugledali 1... 2.... 3... 4..5 ..6 ...7. 8.... 9! Devet motora kako se isključuju sa puta i skreću ka nama. JBT!! Ja mislio Mina sa još jednim ili dva bajka, kad ono cela horda!!! Na brzinu opaljujem par fotki, i brzo na motor da ne čekaju ljudi.... Odatle odlazimo prema Manasiji... i još par mesta... ali o tome neka pišu i slike postavljaju ostali... meni se tu negde i ispraznila baterija na aparatu, tako da nisam zabeležio ostatak puta... Sve u svemu, bajan vikend, punjenje baterija kakvo nisam u skorije vreme imao. Kontakt: Vila Stević Srebrno Jezero 12220 Veliko Gradište www.vilastevic.com info@vilastevic.com 063 77 21 001 064 4 500 600
  12. E mogao si je i na Kopaonik odvesti za godišnjicu... :-[ :-[ :-[ :-[ Jes... pa da mi spadne na nekoj rupi.....
  13. Mene nema... Za taj vikend je Heleni i meni godišnjica, trebalo je i ranije da se setim :-[
  14. Čeh

    KEEWAY AKCIJA

  15. Čeh

    Givi kufer

    Ne-prièaj-sa-njim-nabodi-gaaaaa Abre ljudi..
  16. Imam servisnu knjugu za Yamahu XTZ ('91, ali može koristiti i za kasnije modele). PDF, oko 450 Mb Ako nekome treba........
  17. http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/6692853.stm
  18. Mora da ima bar neka brvnara.... A zecovi i ostalo? Ako neko ima cev (i dozvolu), neka ponese :sesirko: :bunny: :food:
  19. Ja sipam sam.
  20. Kakav je parking u konacima?
  21. BrmBrmBrm.... Sada za vikend ne mogu, kao ni 9/10. 06. Resto odgovara
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja