Nedelja, 10:30, Mina, Helena, Boki i moja malenkost se sastajemo kod Taša i kreæemo za Šabac...
Uz put nas je pozdravila 'tièica èija porodica, koliko sam shvatio Minu, živi u svojstvu podstanara na osmatraènici vatrogasnog doma veæ 22 godine:
Malo posle, dok smo stajali (ne seæam se zašto) vidim najveæi viljuškar u Vojvodini
Stigosmo u Ša, tu nas je doèekala ekipa koja je opravdala sve hvale koje su do sada dobili od ljudi koji su ih posetili. Popismo kafu koju nam ne dozvoliše da platimo, i kada smo se nakupili kreæemo lepim vijugavim putem za Cer. Kud se ne setih da stanem da slikam put... LM, stigosmo na odredište
i zauzeli pozicije za start
ubrzo su stigle lepinje, kajmak i sir.... JAOOOOJ što je dobar kajmak!!!
Nije prošlo 10 minuta, od kajmaka i kompanije nije ostalo ni seæanje... Sreæom, ubrzo je stigla èorbica, koju smo progutali brže nego što je stigla, neki su èak govorili da bi mogli samo nju da klopaju ceo dan.... Sreæom, ostalo je na reèima, jer kad je stigla životinja, svi smo zaboravili na sve što je bilo i zanemarili ono što æe biti posle:
A posle.... nekima, koji su prièali kako bi mogli samo èorbicu da klopaju ceo dan, je životinja malo teže pala pa su morali da se izvrnu: (Helena nije ništa jela, ona se izvrnula èisto da bi Mini bilo lakše )
Negde u tom trenutku pristižu Karlos i Jeca mu, pošto su spavali kada se ostatak ekipe sastajao
Dok Karlos i Jeca mu klopaju, Srðan i Dex polemišu oko strategije napada na glavu...
Kad smo se nakrkali, krenuli smo da pametujemo oko motora:
A nekima to nije bilo interesantno, pa su još krkali:
Neki drugi su kovali paklene planove:
Vidi ga kako spava.....
hajde da ga zaskoèimo!
Karlos nije bio fasciniran provodom, pa se pozdravio od društva i odveo Jecu mu nazad za BG....
Što se ispostavailo kao vrlo pametan potez, jer je Minu i mene uhvatio mrak u povratku....
Ali vratismo se živi i zdravi