19.09 vožnjica sa drugarima Maxi skuterašima u Sunčanu reku (Banja Koviljača), da sad ne dužim... ali sam katastrofalno loše procenio duplu krivinu i ušao prebrzo (za moje vozačko umeće) već u prvu krivinu, nekako je savladao ali je druga bila neosvojiva, trenutna blokada u rukama i glavi i dok sam umesto o svojoj lobanji razmišljao o slomljnim plastikama na motoru , samo sam u trenutku provalio da mogu da produžim pravo iz krivine na neki sporedni puteljak, izlećem iz krivine na blatnjavi putić pun rupa i šljunka, počinjem onako pogubljen da kočim motor počinje da se zanosi... i tu dolazimo do najbitnije stvari pročitane na forumu, a još jednom se ovako javno zahvaljujem kolegi Furious Pandi koji je do detalja i vrlo slikovito opisao "California Superbike School" ....
Citiram
" Problem nastaje kada vozač pokušava da se suprotstavi zakonima fizike kojima se motor pokorava. Prvo, motor je jači od čoveka (jedna konjska sila, 15, 50 ili preko 100 KS je jače od čoveka). Drugo, vreme za reakciju se meri milisekundama. Zato važi pravilo, veruj motoru, vozi opušteno, ne steži korman. "
"U kritičnoj situaciji koju sam naveo u prvom pasusu (točkovi idu cik-cak), najbolja reakcija je da se pusti volan i da se motoru dozvoli da sam odradi svoj posao – da se smiri. Pokušaj kontre ili stezanja kormana, destabilizuje motor i on još više podivlja"
"Pustio sam za trenutak volan i motor se vratio u normalu"
I to me je spasilo, oslabio sam malo taj grčeviti stisak i sve je bilo baš kako treba... Motor se ispravio i produžio pravo, a ja ostadoh na njemu
Jedini problem tog dana su bile male porcije dimljene teletine ali to je već druga priča.