Nekada je i to dobro i ne pričam na osnovu tetkinom malog komšije, pa njegovog pašenog , nego kroz svoj primer.
U martu ili aprilu 2019. sam kupio svoj prvi motor, veliki motor, skutere ne računamo.
Maj - Grčka, Nea Krsna, Vrasna, neka Nea, uglavnom. Edesa vodopadi, pa preko Makedonije nazad.
Jun - Grossglockner i Jadranska, sa vožnjom predzadnjeg dana od Rijeke do Bara (ne treba pojašnjavati), dan pre toga, prva kiša, potop na putu, vožnja u ekstremnim uslovima na auto putu , u dvoje, natovaren do daske.
S ove tačke gledišta, odlično iskustvo, osim mogućeg zapaljenja mozga.
Shvatio da se kišno odelo oblaci kad se vide oblaci (a ja kao neko ko je išao u srednju meteorološku, znam da prepoznam, bar bi trebalo) a ne po sistemu, Aj još malo.
Shvatio kako se koči, kako se vozi po sredini trake, jer su kolotrazi ispod vode duboki i ubitačni itd...
Jul - Albanija i Bosna, okolo naokolo.
Avgust - Srbija, Rumunija, Crna Gora.
Septembar - Turska i Grcka.
Oktobar - Madjarska.
Nije to bilo jurenje kilometara, već želja za vožnjom i uživanje u zajedničkim vožnjama sa ženom.
Posle upoznao neku skupinu ludaka ovde sa foruma i ode moja moto karijera, vozim se kao čovek 2 puta u godini, jun i septembar.
Tako da, razumem te skroz, probaš sve i vidiš gde se nalazis, da li ćeš za nekog biti brojač kilometara ili avanturista, tačno treba da te boli......