Nekad davno sa bio osoba sa podvojenom ličnošću. U normalnom životu smiren, staložen, ladovina. U prometu sušta suprotnost, agresivan, netolerantan, nestrpljiv. Obično sam prakticira ispravljanje krive Drine. Onda sam se oženio, nakon prve epizode u ženinoj nazočnosti ona meni jezikovu juhu..... Da nisam normalan, da sam isti neki psihopata, jel ja sebe čujem i vidim.... nisam se ja za takvog udala, ti si neko drugi, druga osoba...???...[emoji848][emoji848] Onda mi je malo proradio mozak, često sam razmišlja o njenim riječima. A kako su se rađala naša dica i pogotovo. Od tada sam ladovina i u takvim situacijama. Zašto, zbog koga, čemu sve to???? Ne vrijedi to sve mojih živaca, mojih riječi, mog vremena. Od tada na cesti vozim defanzivno. Veći je ugođaj i doživljaj, nema psihološkog opterećenja, sve stigneš vidit predosjetiti reakcije bahatih mamlaza, naučija san ih čitat ka čitanku. Pomalo ljudi Vozim motor, nisam bajker.