Ja iz prve ruke pišem što sam na sebi iskusio i čitao sam nedavno negdje ne internetu, na nekoj ozbiljnoj stranici.
To je veliki šok, sve se sastavi, čas te znoj prelije, pa ti hladno, gledam, mokrim se, onako zavaljen a ništa ne osjećam, ne možeš da dišeš, plitko, boriš se za mrvicu vazduha, bukvalno na ivici života i smrti. Ja sam tada imao desetak lomova, unutrašnje krvarenje, embolija pluća, faca od kacige zguljena(udario direkt glavom u kamen u nesvjesnom stanju, hvala SHOEI) itd, ali mi to nije predstavljalo problem, kao nemogućnost disanja, to je pakao, evo, dok ovo pišem, duboko sam udahnuo, uh.
Bokte Mostarac, ispričaj šta se tebi desilo...?