Kao roditelj dva muska deteta, smatram ovu temu jako zanimljivom. Tanka je linija, izmedju mekanog i previse strogog vaspitanja... U oba slucaja cinis detetu nazao, cesto se preispitujem. Nekad i na dnevnom nivou...
Primer, decije igraliste i naravno uvek u manjini, ali postoji bahato dete i isti takav roditelj. Tata zabo glavu u telefon, dete gura i unosi se uice svoj drugoj deci na igralistu. Sin me posle prvog susreta da doticnim, pogleda upitno, ja na glas kazem:" ako ti ne prija nacin na koji se bata ponasa prema tebi, vrati mu iz sve snage i ne povlaci se". Svi su me pogledali priznajem, kao ludaka, ali su moje reci trznule iz "sna" tatu ovog malog divljaka pa ga je prekorio i ovaj se smiri taman na vreme da svi nastave igru u normalnom maniru i bez frke.
Posle se preispitujem, i opet dodjem do istog zakljucka... Od igralista pocinje, ako ga naucim da se sklanja i povlaci pred takvim, nisam mi pomogao. Ako ustane za sebe, pa sve i da dobije preko nosa, vise je koristi po meni za njegovu buducnost.