Sstrujina posla
Nego . . . ozbiljno, danas ljudi u automobilima nikako nisu bili normalni
Ja sam u Novom Sadu isao Futoskim putem i isao sam skroz levom trakom kad je jedan "simpatican" momcic koji je isao paralelno samnom u srednjoj traci jednostavno poceo da skrece na mene i da me sabija uz ivicnjak Ja sam na to odgovorio sirenom (koja je moram reci VEOMA glasna) ali kad sam shvatio da nisam privukao ni 1% njegove paznje poceo sam prilicno jako da kocim i bukvalno sam osetio kad mi je zadnjim branikom ocesao prednji tocak
Malo sam usporio i onda posle par sekundi : BOOOOOOOM
Ne nisam ga udario, nisam ni pao...to se culo pucanje mojih zivaca, a i bratovih koje je sedeo iza mene. Prvu priliku sam iskoristio da dodjem pored njega i onda sam osuo niz socnih psovki na njega ali je momcic posvetio paznju tek kad mu je brat rukom lupio po staklu...onda je stao, a stao i ja pored njega.
Brat me je malo zbunio jer je i pre nego sto sam ja opet opsovao uspeo vec dva puta da mu sutne vrata. Tip je tek onda odreagovao...zakljucao je vrata...a odma je to uradila i devojka koja je bila sa njim u kolima
Da bude jasno, ne podrzavam nasilje...a tvrdim da ga ovde i nije bilo (nepotrebnog nasilja, naravno)
Elem, malo smo mu jos lupkali po autu i onda smo ga "pustili" da ode. Mislim da mu je laknulo....ludi motorciklisti
Inace tip nije ni jednom pogledao u nas...bukvalno je svo vreme gledao samo ispred sebe :o