Mog zeta je tužio najbolji, nerazdvojni drugar. Imali saobraćajku, zet vozio, obojica povređeni, jebiga. Zet zaglavio nekoliko meseci ćorke. Otišli smo malo u offtopic, izvinjavam se. Kažem, teško etičko pitanje pomoći ili ne, to do sada nisu razrešili ni filozofi, pa teško da ćemo i mi.
Da se vratimo na temu. Mislim da samo treba naći meru u razgovoru sa policajcem. Ni ulagivati mu se, ni mangupirati se bez potrebe. Obično ako dođe do mangupiranja, onda on gleda da nađe neku glupost kako bi pisao kaznu. Mislim da neće bez ikakvog povoda raditi tako nešto. Dakle, nastupite ozbiljno i kulturno, sa dobar dan, persiranjem, izvolite, hvala i sve ostalo kako treba. Pa ako on bude bezobrazan, onda budite i vi. Meni je tako jedan tražio da izvadim tri klime iz gepeka, za koje sam imao račun, kako bi mu pokazao rezervni točak i drugu opremu. Ja sam to odbio uz obrazloženje da nemam nameru da sve to istovarim i utovarim i da to imam, a da ako želi da proveri neka sam istovari u utovari. Policajac je pretio vanrednim tehničkim, a ja njemu privatnu tužbu ako se ustanovi da je auto ispravan. Tražio sam mu i broj značke i tako to, nakon čega je otišao do kolege, a ovaj drugi došao, vratio mi dokumenta i izvinio se na zadržavanju.
U principu mi nikada nisu naplatili kaznu bezveze, uvek sam bio kriv, ponekad i više nego što su pisali ili naplatili
Ali možda ne treba ni tako, nego udru ni po babu ni po stričevima, neka je i ministar, kazni ga ako je napravio prekršaj i molim lepo.