Veve care!
Dok sam čitao tvoj post i meni je nešto upalo u oko.
Setih se kako sam pre par meseci dovezao svoju kamilu iz Pančeva, ponovo osetio kuvanje u stomaku, i sreću malog dečaka kad dobije veliki poklon, ponovo proživeh strah prvog susreta sa moćnim kontinentom... Kiša je lila a ja sam je zajašio i pošao u avanturu, srce mi je lupalo kao ludo a telom su mi prolazili talasi oduševljenja i straha...
Drago mi je da sam bio od pomoći.
Da što pre rešiš to sa polaganjem, i nadam se nekoj zajedničkoj vožnji.