Opet, hvala na čestitkama i lijepim željama. Za sada samo jedan komentar. Obzirom da čuvam sve račune od goriva i da redovno upisujem kilometražu, za sada ću samo reći kako sam sa potrošnje od nešto preko 6 litara u gradu, za ovih 15 dana koliko se vozim sišao na 4.5 litre. Ne znam da li to valja? :zbun: :zgran: Kasnije ću da postavim jedan post u kome ću da prikažem (i ubuduće prikazujem) kilometražu i prosječnu potrošnju. Pozdrav.

Ja jesam skoro obavio evoluciju sa četiri na dva točka, ali se ponašam kao da vozim auto. Dakle, kočnice koristim samo kad moram, a sve ostalo obavljam sa nižim brzinama. Naravno, kvačilo se pušta polako i lagano se dodaje gas - dakle, bez klasičnog međugasa - ali gledam da ne cimam motor. Kočnice koristim samo prilikom stajanja ili ako moram kad mi izleti neka budala, pa moram da kočim. Sve u svemu, nije neka nauka, ali može da stvori problem dok se čovjek ne navikne.

Vani osiguravajuće kuće rade kako treba pa može da se uplati kasko protiv krađe, a kod nas ne može ni osnovni kasko da se nađe...

@ Peki/zzz Jeste, siva Yamaha i sive (Homer) Simpson tute-kacige. @ mad max Ja sam te zvao i čekao na vencu da dođeš, kad ti se desio peh sa gumom i ventilom. Hvala na pomoći u svakom slučaju. :wave: @ svi Znam da sam pozvan i dobrodošao. Ne znam da li se neko tom skupu radovao više od mene, jer mi je drago da sam član jedne zajednice normalnih ljudi. I porodičnih što je nekome možda i bitnije. A i skoro sam kupio motor, tako da veselju nema kraja... Nas dvojica da nismo imali opciju Apatina bi vrlo vjerovatno i zaglavili sa svima vama tu. Onako, ... Bilo je ili ostajati ili ići za Apatin. A obzirom da se nijedan ni drugi nismo nekako osjećali da pripadamo u datom momentu tu, odlučili smo da idemo za Apatin pa šta nam Bog da. Da smo ostali, nije sporno da bi se u nekom momentu "slizali" sa svima oko nas, to uopšte nije sporno, ali smo jednostavno prelomili, izabrali opciju putovanja za Apatin i otišli dok je bilo dana. Ne kažem ja da treba da postoji p.i.m.p., već samo da bi taj neki PR kako sam ga nazvao prevazišao tu prepreku prvog upoznavanja i sam taj prvi kontakt učinio lakšim, spontanijim i tečnijim. A to sve može da se završi u tri rečenice. Meni ne smeta - bio sam, vidio šta sam vidio, osjetio da sam propustio (za mene) bitnu stavku Zmaja i putovanja i to je to. Ja nikoga ne optužujem niti se kome vješam za vrat. Samo sam rekao ono što mi je u mislima. Uostalom znate i sami onu - sto ljudi, sto ćudi... Ostatak, valjda znate... :D :D Pozdrav. PS: jbtsunce, šta god da napišem, ono ispadne roman...

Ajde da ne editujem 50 puta jer se uvijek nečega sjetim. Ovo je vezano sa kretanje. Približio sam se potpunom savlađivanju kretanja uzbrdo i korišćenja vage za isto. Ponekad ima malo problema, dam malo više gasa, ali uglavnom je sve ok i što je najbitnije kreće se naprijed. Ali ipak, prije nego krenem ima i malo pomoći od zadnje kočnice. Za sad mi još uvijek zadaje malih problema držanje prednje kočnice i dodavanje gasa (a da nije prekomjerno). Pozdrav.

Hvala ljudi na lijepim željama. LM, mali update stanja... Dakle, za vikenad se išlo na Frušku goru. Cilj je bilo okupljanje, ali je to za nas dvojicu (pošto je išao drugar samnom) ispalo malo "traljavo". O tome, ipak u temi vezanoj za okupljanje. Sve u svemu, nabilo se kilometara ispod guzice. Putešestvije je bilo samo takvo. Beograd - Ruma - Fruška gora - Beočin - Novi Sad - Sombor - Kula - Apatin. Od Novog Sada se išlo autoputem do Sombora. U Apatinu smo stali u subotu uveče oko 8 ili pola 9. U nedelju je bio povratak iz Apatina, a ruta je bila Apatin - Banja Junaković (svratili smo na kupanjac ) - Stapar - Srpski Miletić - Odžaci - Ratkovo - Silbaš - Bački Petrovac - Rumenka - Novi Sad - Petrovaradin - Sremski Karlovci - Inđija - Stara pazova - Nova Pazova - Beograd. Sve u svemu dosta kilometara u jednom dahu, ajde neka bude dva zbog subote i nedelje, za nekog ko je skoro počeo da vozi motor. Vožnje je bilo svakakve - od prosječne do brže. Naravno ne ekstra brze, jer nismo ni imali adekvatne kacige ni jakne. Brzine su se kretale od 60 do 130 km/h. Kilometara se prešlo sve skupa 484. Goriva se potrošilo 20.98 litara. Računica je odavde jasna. 484 km = 20.98 litara --> 100 km = 20.98 litara / 4.84 --> 4.3347107438016528925619834710744 ili jednostavnije 4.34 litre na 100km puta Što se ovoga tiče, ja sam zadovoljan i još kad se uzme u obzir da je NS-SO bilo konstantno pranje 120-130km/h, vrlo sam zadovoljan. Znam da je potrošnja na otvorenoj cesti uslovno rečeno mala, ali nas dvojica (cirka 170 kg) i šibanje autoputem pa da se dođe na ispod 4.5 litre je ipak zavidna cifra. E, sad što se motora tiče. Opet, ne znam da li sam to ranije spomenuo, ali čini mi se kao da sam se rodio na ovom motoru. Ovo je prosto nevjerovatno. Osjećam se kao da je to dio mene. Bolesno... Ipak, ne bi ga sad dao nikada i nikako. Jedino bi ga mijenjao za all black varijantu, ali isti motor. Nije mi žao što nisam uzeo nekog R-a (ipak mi je Honda CBR 1000 RR Fireblade i to još Repsol želja nad željama), jer ovo ne može da se nađe ni na jednom R-u. Jeste nama obadvojiri utrnuo tur od tolike ceste i to više u nedelju negu u subotu, ali je doživljaj te vožnje neopisiv. To se treba doživjeti. E, da. Čak i kad smo pičili 120-130 km/h, obadvojica smo imali samo jednu želju - pravu kacigu da imamo, jer smo imali one (Homer) Simpson tute sa buvljaka (dok ne stigne kaciga, barem mi skida muriju sa vrata). Vjetar nije toliko nepodnošljiv dok udara u tebe ili dok ga ti siječeš, ali onaj fijuk u ušima je katastrofa. Meni su uši zujale i u utorak. :lol: I još nešto. Da, istina je da apetiti rastu. Imam želju da ga čepnem malo. Ali isto tako sam i dalje svjestan da to mogu da uradim samo kad se dva uslova poklope: 1. je čista cesta, a 2. je kad sam sam. Obzirom da je situacija takva da se ova dva uslova skoro nikad neće poklopiti, ostaje mi samo da polako napredujem ka većem vozačkom umijeću stečenom putovanjima u dvoje i da tako i na taj način povećam putnu brzinu. Jer, za ludovanje u gradu je za mene cijena glave previsoka. Ono što sam ostao dužan od posljednjeg "izvještaja" je putovanje po gradu. U gradu se ponašam "bahato" za motor. Tačnije ponašam se kao da vozim auto. Zauzmem čitavu traku. Na semaforima se uglavnom ne probijam u prve linije boja, tačnije samo kad ima nekoliko vozila ispred (3 do 5, koliko mi preglednost dozvoljava). Uvijek dajem žmigavac, nebitno da li skrećem ili planiram da skrennem ili preteknem nekoga. Ponekad ga upalim da bi vidio reakciju iza sebe i onda ga ugasim. I tako. Smatram da se ponašam normalno i da sam viđen i primjećen, ali sa one saobraćajne strane. Ona šminkersko-šmekerska strana me ne zanima, ali apsolutno ne. Ipak, za ovo nešto dana koliko se vozim dolazio sam u čudne situacije, ali to je najčešće situacija da se lik pored/ispred/iza mene naloži i onda kreće turiranje, škripa i ostale boleštine ograničenih umova. Uglavnom samo nabacim smiješak na lice i vozim svoju vožnju. I, pred kraj, jedno pitanjce za one koji poznaju sklopove motora. Kad dam kontakt, meni se sve lampice pogase, uključujući i motor i ulje. Ostaje da svijetli samo ler (ako je mijenjač u leru) i dugačko svjetlo (jer sa dugačkim vozim po danu). Da li je to normalno ili nenormalno, jer i kod auta ostane barem lampica od ulja da svijetli? Reče mi drugar da bi to trebalo da ostane da svijetli sve dok ne upalim motor i tek onda se i one ugase. A za kraj, jedna dogodovština sa povratka iz Apatina. U Batajnici na onom semaforu kod autoputa Beograd - Novi Sad, crveno svjetlo. Na semaforu zeleni TAMić. Obični, mali. Stajemo mi sa desne strane tamića. Kad iz tamića kreću da izviru glave i ruke. Mi pogledati ono kabina puna cigojnera. Haos. Probija se najstariji, koji je naravno za volanom, i pita kako ide mašina, koliko to ima konja i tako dalje, standardna pitanja. I hoće da ga dignem na zadnji točak. Nas dvojica se samo nasmijasmo malo i okrećemo glave na drugu stranu da ne bi počeli da zamiremo od smijeha. Kad u tom momentu - zgran. Cigo počinje da turira tamića. I ne odustaje. Turira, li turira. Sva sreća pa se na semaforu u roku od nekoliko sekundi pojavilo zeleno svjetlo, inače bi se strovalili sa motora od smijeha. Naravno, tamić je ostao daleko iza leđa. Pozdrav svima.

Da li možda postoji razlika u profilu između prednjih i zadnjih guma? Ne znam, pitam... Ali čini mi se da su prednje da kažem "ispupčenije", a zadnje "ravnije"... Opet, ne znam...

Ali, mi smo bili na FG... I otišli...

Paki, nisam se ja premišljao. Nisam mogao da dođem na Zmaja, jer je drugar radio do 1... Inače bi ja došao. Ma nema veze. Biće bolje na slijedećem okupljanju.

Ja moram da kažem da sam preko Fruške gore praktično samo preletio. Drugar i ja smo krenuli sa ciljem (okupljanje) na Fruškoj gori, ali kad smo došli gore... Jednostavno smo osjetili da nam nije mjesto tu. Po meni, zakasnili smo dovoljno da propustimo ono inicijalno upoznavanje koje se desilo na Zmaju i sve je krenulo odatle. Upoznao sam Jasminka (VIR pretpostavljam), koji je nakon nekih 10ak do 15ak minuta krenuo za BG svojim Harlijem. Nas dvojica smo nekih 10ak minuta nakon Jasminka, neopaženo se izvukli i zapalili za Apatin. Čitajući postove ljudi koji su bili i ostali, kao i onih koji su bili i otišli, pade mi nešto na pamet. Obzirom da je očigledno kako ima dosta ljudi koji su da kažem "sramežljivi" što se tiče upoznavanja i tog nekog prvog živog kontakta, mislim da bi na okupljanjima trebala da postoji jedna persona (ili više), da ne kažem PR skupa. Jedino zaduženje tog (ili tih) PR-a bi bilo dočekivanje novopristiglih članova (uvijek će da bude neko ko neće moći da dođe na mjesto okupljanja i pokreta) i njihovo upoznavanje sa rajom koja je već tu (negdje gdje je okupljanje). Bilo bi dobro da taj neko bude opštepoznat među rajom na forumu. Na taj način bi se taj prvi i najveći korak (od sedam milja) značajno skratio i samo druženje koje bi proisteklo odatle bi bilo znatno kvalitetnije. Ne želim samo da me neko krivo razumije. Meni jeste KRIVO što nisam mogao da dođem na Zmaja i da se vozim sa svima vama do gore i da ostanem da se družimo, ali mi jeste DRAGO da je onima koji su bili gore bilo lijepo. Pa čak i kad su skupljali Mjesečev polen. :D Nadam se da ću slijedeću put doći u pravo vrijeme na pravo mjesto. Pozdrav.

Ja ću da krenem sa drugarom oko 2 ili 3 najkasnije. On radi do 1, pa dok se sredi, prije 2 nećemo da krenemo. Otprilike znam da dođem do Fruške gore, ali... Nisam siguran za sve detalje. Ako će neko takođe da kreće kasnije, ne bi bilo loše da se dogovorimo pa da idemo zajedno. Za nedelju nisam siguran, vjerovatnije je da ćemo se vratiti u subotu predveče/uveče. Nemam kofere, nažalost, tako da ne mogu ništa da ponesem. Obzirom da ćete svi vi stići ranije od nas, planirajte nas dvojicu za klopu, pa ćemo da se raskusuramo kad dođemo. Vidimo se...

Evo malih dopuna za prvi post, pa neka neko ispravi... MDI Inginering - ? - Borča - Piagio, Vespa, Gilera === Skuter Centar MDI - www.skuter-centar.com i www.apriliasrbija.com - Zrenjaninski put 120/5 - Aprilia, Gilera, Piaggio, Peugeot, Garelli, PGO Auto Sport, Zička 18-20, Beograd, 011/340 7319 Moto Davor - www.motodavor.co.yu - Bulevar Mihaila Pupina 10e/np3, Novi Beograd, 011/311-3833 UNIGROUP - www.uni-group.co.yu - Ljutice Bogdana 1a, 011/2665255 PTP UPP - 13. septembra 17, Rušanj, Beograd, 011/8000-408 Pozdrav.

Evo ljudovi, braćo moja, novih utisaka. Danas kad sam došao sa posla, palo je tuširanje i klopa i onda odmah na motor. Mislio sam da skoknem do Mass-a da uzmem sprejeve za lanac i za podmazivanje pokretnih dijelova na motoru, ali rade do pet. Ipak sam produžio do drugara na Mirijevo (na najvišu čuku ). Malo sam tamo posjedio sa njime, on se naravno raspametio. A onda sam krenuo u putešestvije, mini izdanje. Sveukupna ruta za danas je imala 65 kilometara i sve je bio grad. Krnjača - Bogoslovija - Mirijevo - Bulevar Revolucije - Cvetko - ATŠ - Braće Jerković - VETŠ - Autokomanda - Slavija - Trg - terazijski tunel - opština NBGD - Tošin bunar - blokovi - Sava centar - Brankov most - Moskva - Slavija - Autokomanda - Vojvode stepe - Kumodraška - Autokomanda - Slavija - Poštanska štedionica - pančevački most - Krnjača. I to sve sa saputnicom... Mojom dragom... Samo sam se na jednom mjestu povezao 85 (mada draga kaže da je bilo 95, ali nije bitno), da bi naložio jednog lika u Golfu II. (al' sam brezobrazaaaan) Naravno, manijak se primio i odmah počeo da loži golfića. Sve ostalo se nije prešlo 60! Draga je oduševljena motorom. I kako izgleda i kako ide i kako ga ja vozim. U čitavom ovom današnjem putovanju sam imao mješovitu rutu - i gradska gužva i polučista cesta. Polako osjećam kao da se stapam sa motorom, a sve mi je jači osjećaj kao da sam čitav život proveo na njemu. I moram da kažem, da stvarno nisam imao nikakve potrebe da ga čepim sad ne znam ni ja koliko. Ovakav lagan tempo vožnje mi u potpunosti odgovara. Smatram da grad nije mjesto za jurcanje, već za laganu vožnju. Od jurcanja niko u saobraćaju nema koristi. Ono što bi želio da naglasim, obzirom da sam na više mjesta na forumu učestvovao u "raspravi" ponašanja vozača automobila, za sada imam samo da kažem da su bili u potpunosti korektni. Svugdje sam bio viđen i primjećen (a nosio sam nošu na glavi i cvikere ), i što je najvažnije svugdje sam bio maksimalno ispoštovan. Ova današnja vožnja mi je donijela dvije korisne stvari. Prva je da sam potrefio mijenjač i šaltanje brzina, a druga je da sam barem 60-70% savladao kretanje uzbrdo iz stojećeg položaja. Ostaju tu još neke finese vezane za kretanje, ali polako. Sutra pičim na posao sa mašinom. U povratku Guevara za sprejeve i onda kući. Relacija je Krnjača - Bežanijska kosa - Krnjača. Vidjeću samo kako ću sutra da prođem gužvu u gradu, mada mislim da neće biti problema. Nadam se samo da neće padati kiša, inače ću joj jebati miša!!! :D :D Opet, hvala svima na lijepim željama, čestitkama i pozdravima. Nadam se da ćemo se vidjeti barem u nekom broju na Fruškoj gori... Pišemo nastavak sutra. Pozdrav svima. EDIT: Još jedna stvar, onaj početni strah je praktično nestao. Naučio sam (barem smatram) da ubrzavam pristojno u svim stepenima prenosa. Lagano se opuštam i krećem da lijepo jedem krivine, tj. da se nagnem. Polako, ali... Mada, smatram da je sad samopouzdanje sad otišlo nebu pod oblake, a to možda ne mora da valja. Vidjećemo kako ću sutra da prođem u putovanju na posao i sa posla, pa ćemo znati kako stojim. Mada, svjestan sam činjenice da samouvjerenost može u ovom trenutku puno da me košta.

Hvala na ponudi, zzzzzz. Za sada mi se ne žuri, ali ako ništa ne uradim do petka, onda ćemo se čuti i obaviti slikovanje...

Hvala svima na čestitakama i lijepim željama. U postpupku sam "pronalaženja" digitalnog fotoaparata kako bi postavio adekvatne slike da bi se vidjelo u kakvom je stanju motor. G-tec: Iskreno rečeno nemam pojma, morao bi da pitam Ernesta, ali sam i ja pročitao u servisnom uputstvu da ide Dunlop ili Bridgestone. Budeš dolazio na skup za vikend, vidjećeš motor, vidjećeš sve. Kako god bilo, znam da su Metzeler gume jedne od boljih i ja na njih za sada nemam zamjerke. Motor je elastičan do bola i nazad i to mi savršeno odgovara dok se ne naviknemo jedan na drugoga i dok se ja ne priviknem na mijenjač. Ipak mi se povremeno ubaci u ler, iako ja pomislim da je u drugoj.

Lalajko, slažem se sa svime što si napisao, ali isto tako treba obratiti pažnju i na vo što sci kaže - veliki dio auto populacije se ponaša po principu jačega. Pa koliko se puta svakome od nas desilo da nas kamion ili bus isjekao ili krenuo da gura da bi on mogao da prođe. Nikad mi nisu bili jasni likovi u kamionima ili busevima koji streme ka nekim brzinama, a dobar dio njih vozi krševe samo takve. Sitne smo mi ribe u saobraćaju - ovdje mislim na motore, ali su oni sa skuterima i biciklima tek sitni. Sa bajsom sam imao doživljaja samo takvih. Da čovjek ne povjeruje... Ali dobro... Ipak, neosporna je činjenica i da smo za dobar dio sranja i mi sami krivi. Mislim da je osnovno poštovanje propisa i ograničenja, ali isto tako i da je država (tj. autoškole) dužna da obezbjedi barem upoznavanje vozača sa "manama i nedostacima" motora/skutera i njihovih vozača. Ako bi se pravila neka akcija toga tipa, ja bi bio jedino za opciju da se na "doobuku", da je tako nazovem, zovu apsolutno SVI koji imaju vozačku dozvolu. Nebitno kad je izdata - prije 35 godina ili prije 15 dana. Jedino na taj način se može nešto učiniti. Ali i mi sami bi mogli nešto uraditi na promociji naše bezbjednosti. Mogao bi neko od reprezentativnih članova/admina da uspostavi kontakt sa Beogradskom hronikom, pa da se napravi jedan intervju (ili više) u nekoj od (ili u svim) emisija vezanih aautomobile i motore (SAT, Vrele gume, ...). Ja to iskreno ne gledam, ali ima ljudi koji to prate redovno i nešto bi se sigurno promijenilo u njihovoj svijesti ako bi ih neko drukao sa tim informacijama. Odužih ja... Jeb'ga... Pozdrav.

Dakle, da se i ja pohvalim. Danas sam završio sa Ernestom kupoprodaju motora - Yamaha FZ6n. Opet, hvala Ernesto. Prije svega da ukratko ispričam kako sam završio na ovoj ljepotici. Čitajući Andrejev tekst od Apriliji Sportcity 250, odmah sam rekao da ću to da kupim. Skupio lovu, otišao u Skuter centar, uplatio motor i počeo da čekam. Kada se čekanje rasteglo na 20 i kusur dana i kada se pojavila ova ljepotica, ja sam prelomio i odlučio da je kupim. Uzeo lovu nazad, dogovorio se sa Ernestom i na kraju kupio. Razloga zašto sam odustao od midi skutera i prešao na motor ima u principu dva ili tri, zavisi od tačke gledanja. Jedan je taj što bi sa tim skuterom zaglavio duži niz godina, jer bi uvijek imao nešto preče nego da njega prodam ili mijenjam za motor. Drugi je taj što ipak motor uzimam za dvoje i želim u dvoje da putujem, a za to skuter nije baš. Treće je - mijenjač je ipak mijenjač i želim da ja njega kontrolišem malo više nego sa gasom. Kad se to sve pogleda, stavi na papir, sračuna (zbroji i oduzme), nema pametnog razloga da se ne pređe na motor (u ovom slučaju Yamaha FZ6n). LM, detalji vezani za motor. Motor je 2005. godište i ima pređeno 4030 kilometara. Ja danas napravih svega 10. Ali polako... Dalje, na motoru su Metzeler Sportec gume, praktično nove. Ma, sav motor je NOV. Kilometraža već govori sama za sebe dovoljno. Prvi utisci su ekstra ekstra pozitivni. Ovo mi je prvi veliki motor u životu i mislim na motor. Vozio sam ranije Tomos Automatic, APN6, Vespu PX200 (na polaganju) i to bi bilo to. Ali to nisu motori, to su trotineti... Ali obavljaju svoj posao i svrhu kojoj su namijenjeni... Bez uvreda na bilo čiji račun, molim... Od petka, kad sam se dogovorio sa Ernestom za kupoprodaju, bila mi je frka neviđena. Stalno neka nervoza... Pa kako ću... Pa da se neću negdje sjebati... Da neće proklizati na pijesku/šljunku/pa i asfaltu... Da neću umjesto kvačila stisnuti kočnicu ili zavrnuti gas... I tako dalje... Svako može da se sjeti kako je njemu bilo kad je prvi put sjedao na motor i kakve su ga muke mučile... Danas popodne sam preuzeo motor, sjeo PRVI put na njega i... Krenuo... :D Maršruta je bila od Ernesta (ispod Gazele) do Krnjače. Dakle, Ernesto - Kališ - SUP u 29-om - Pančevac - Krnjača. Ja se inače nalazim iza Poljoprivredne škole na pančevačkom putu. Na mostu me uhvatila kiša. Počela je da lije kao iz kabla... Kapi kao da imaju pola litre. Kako koja padne tako sam mokar za dva kvadratna centimetra. Da nisam imao cvikere, ostao bih bez očiju. BUKVALNO... Brzina kretanja 55 km/h... Stigoh kući i krenem da sumiram utiske... Prvo što sam rekao kad sam otvorio usta je bilo: "Jebote, ovo se vozi lakše od bicikla!" I stvarno jeste tako... Nisam prešao 5000 obrtaja, a motor nije cimao ni na koji način. Uvijek je rado prihvatao gas i mogao je uvijek da se lijepo vozi i kontroliše. U dolasku mi se dva puta ugasio na uzbrdici. Sve ostalo... Hmmm... Kad bih morao da sumiram utiske u jednoj rečenici to bi bilo ovako: "Bez obzira na konje i gabarite, vozi se lakše nego što se može zamisliti." Što se vožnje tiče, spadam u one koji razmišljaju glavom i smatraju da je stil i način vožnje u glavi i da ne zavisi od motora. Jesam ja njega u današnja dva kruga, koja sam obavio nakon dovoženja i prestanka kiše, nagurao do 100-tke na pančevačkom putu, ali nemam želju da ga odmah tako džibrim. Nego, eto, samo da vidim kako ide. Sva ubrzavanja su bila od treće na gore. Ide, ide kao avion. I tu se za sada moje aspiracije po pitanju brze vožnje završavaju. Plan mi je da se u narednih 15-20 dana dobro upoznamo, barem na ravnoj i širokoj cesti, pa ćemo onda polagano u grad. I na posao. Relacija za posao je Krnjača - Bežanijska kosa. Po meni, dovoljno ozbiljno da ima svega - i gradske gužve i "otvorene" ceste. Konačno sam i ja nabacio motor. Nakon sto godina sanjarenja i maštanja, kupio sam motor i sretan sam kao malo dijete. Nadam se da će tako i ostati, a nema razloga da ne ostane jer je motor u fenomenalnom stanju i praktično nov. Ne traži mi nikakva ulaganja, ali ću u dogledno vrijeme da zamijenim ulje i da stavim Motul-a 300V. Znam da imam još dosta da učim i dosta kilometara da pređem da bi mogao da kažem da znam šta radim i, što je najbitnije, da kažem da znam da vozim motor. Ali, polako. Imam ono osnovno - motor, pamet i dobru volju da saslušam i poslušam starije i pametnije. Ostalo je samo stvar vremena. U planu mi je nabavka ozbiljne kacige (HJC ZF-9) i pristojne jakne (bacio sam oko na Alpinestars T-Breeze Air-Flo u crnoj boji, to je prva stvar u mome životu koju sam probao i koja mi je od prvog trena kako sam je obukao stajala savršeno, ali savršeno). I kasnije kad finansije budu dozvoljavale i Buese Belluno protektor-prsluk. Nakon toga ostaje samo kombinezon i čizme, ali za to ima vremena. Ovo jeste ispalo malo poduže, ali... Šta da radim... Morao sam sreću i radost da podijelim sa nekim, a sa kime je to bolje nego sa braćom po motorima. Pozdrav svima. PS1: Hvala meex-u na srdačnoj podršci i strpljivoj pomoći... Hvala ti druže. PS2: Vidimo se u subotu na Fruškoj gori. Nakon ovoga slijede dalji utisci sa ponašanja na putu... PS3: Nemam fotoaparat osim onog krša na mobilnom, tako da nisam postavio slike, ali će iste da stignu u narednih par dana...

Nadam se da će oni ubrzo startovati sa time, kao i da ćemo svi mi uskoro osjetiti "posljedice", tj. rezultate te njihove edukacije. Ali ostaje pitanje šta će se desiti sa onima koji davno izašli iz škole? Hoće li oni na neki način biti edukovani. Jer džaba nama xy žutokljunaca koji su juče izašli iz školice, jer oni paze i na ptičice, kad je problem sa XXXYYY onih koji su zaboravili datum polaganja i dobijanja dozvole.

Čekaj brate, kako misliš krajnje je vrijeme? KRAJNJE VRIJEME, jedino i pravo vrijeme je bilo u autoškoli...

Možda HJC ZF-9?

Novi Beograd - od Hajata prema Areni - prvi semafor poslije Arene - treća zgrada sa strane Arene - sa zadnje strane zgrade. Sa prednje strane zgrade NEMA nikakva reklama niti bilo šta. Znači na strani Arene, treća zgrada. Pozdrav.

A jel ima negdje u našoj okolini da se kupi ovaj Buese Vesta Belluno? U njihovom katalogu je sad na sniženju i košta cirka 150 eura. A i zgodan je jer može da zamijeni jaknu, barem preko ljeta...

Hvala Rajo, ali mi je prevelika. Mene treba L.

Tražeći maloprije Alpinestars jaknu i HJC kacigu po HR, nađem ovo: ovdje: http://www.elodaplus.hr/alpinestars/vijest.php?id=23 --- Leđni protektori i CE standardi Kada vam netko objašnjava razloge za kupnju leđnog protektora, iznimno je važno da se ne povodite za marketinškom eksponiranošću, pričama, izgledom i osjećajem. Također je smiješno odabirati zaštitnu opremu na bazi sponzorstva poznatih natjecatelja. Realno, znanstveno dokazane brojke trebaju biti prvi razlog kupnje protektora. Uvijek! Testiranje je jedini pravi način da se dozna koliko je neki proizvod dobar. Padovi su u uglavnom slični po jednome: uzrokuju određene sile koje djeluju u nekom smjeru na zaštitnu opremu. Način na koji izbjegavate ozljede prilikom padova je čista fizika, a testovi na udare koji se mogu ponoviti na 100% jednak način su jedini praktičan način za određivanje kvalitete određenog proizvoda. Rezultati takovih testova utvrđuju razliku među protektorima koja vas može spasiti prilikom pada. Prva i najvažnija stvar je razumijevanje CE standarda. Standard prEN 1621-2 odnosi se na leđne protektore. Energija udara prilikom testiranja jednaka je kao i za protektore ekstremiteta i iznosi 50 J (joule), međutim, prenesena sila mora biti manja nego kod pretektora ekstremiteta i iznosi maksimalno 18kN za LEVEL 1 te 9 kN za LEVEL 2 što je 50% manje nego kod LEVEL 1 proizvoda! Proizvodi koji se ne testiraju prema EN 1621-2 (Level 1 & Level 2) standardu nisu pouzdani i trebali biste ih eliminirati kod izbora. Dakle, važno je da kao kupac razumijete standarde i da ih uzimate u obzir prilikom kupnje jer za protektor koji kupite morate biti sigurni da će u kritičnom trenutku izvršiti svoju namjenu. Lako se zbuniti gledajući koji je standard i nivo zaštite određenog proizvoda deklariran, jednako tako lako se kupci dovode u situaciju da kupe nepouzdane i zastarjele proizvode. Standard EN1621-2 za leđne protektore definira dva nivoa zaštite koji su prihvatljivi: - prvi nivo ne smije prenjeti više od 18 kN sile na vozača i to je LEVEL 1 - drugi nivo ne smije prenjeti više od 9 kN i to je LEVEL 2 Sve proizvode koji ne udovoljavaju ovim standardima TREBA IZBJEGAVATI! Svi ALPINESTARS BACK PROTEKTORI zadovoljavaju EN1621-2 standard i daju maksimum za vaš uloženi novac. --- Nadam se da će ovo barem pomoći u razumijevanju i pravilnom izboru dodatne opreme. Pozdrav.

U Guevaru stigle nove kacige, sutra će da bidnu u izlog. Camove naravno nema...