Extra voznjica, i extra ekipa
Obozavam Mostar i mnogo puta sam bila u Mostaru....poseban grad
Kad covek prenoci u Mostaru, nije zvuk ono sto ga probudi ujutru, nego-svetlost.To znam iz iskustva.Svetlost me je docekala pri dolasku u Mostar, pratila za vreme mog boravka od jutra do veceri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga secanja na Mostar.Uvek mi se cinilo da je to sto sija nad ovim od prirode povlastenim gradom, i sto prozima sve u njemu, neka narocita svetlost, izuzetna po jacini i kakvoci.Uvek sam mislio da sa njom mora da ulaze u coveka ljubav za zivot, hrabrost, vedrina, smisao za meru i stvaralacki rad.Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svetlosti, iako sam je sretao svuda.Nje ima u smehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladica i devojaka u predvecernjoj setnji.Ona se prelama kao zlatan, nemiran odblesak u casi mostarske zilavke, zivi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i tresnjama, ona se krije u senovitoj, hladnoj vodi sa Radobolje.Po njoj je Neretva najsvetlija nasa reka, po njoj i sam goli krs okolnih brda ima neku stihijnu velicinu.Ona zari iz prica o borbi mostarskih ljudi za danasnju slobodi i sija iz sadasnjih napora ,za napredak u svim pravcima.
Po toj svetlosti ja se najbolje secam Mostara.
Ivo Andric