Jump to content

Moto Zajednica

Marko1995

Članovi
  • Broj tema i poruka

    651
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

O članu Marko1995

  • Rođendan 21.04.1995.

Profile Information

  • Pol
    Muškarac
  • Lokacija
    Novi Sad
  • Motocikl
    Benelli TRK 502 X

Poslednji posetioci profila

17209 profile views

Marko1995's Achievements

Zainteresovan

Zainteresovan (3/6)

861

Reputacija u zajednici

  1. Ja sam se skoro igrao sa prekidacima, jer sam izasao iz garancije pa ajd sad kao mogu na svoju ruku... Bukvalno sa leve strane je izlaz levog, a sa desne, desnog prekidaca sa volana. Prvo sam mislio da je bas "prekidac" ali nije nego je izvucena struja. Tako da se samo dovuce + i - od maglenke ili cega vec i to je to. E sad ako je led u pitanju mora da se pogodi sta je + sta -, nije kao sa obicnom sijalicom da spojis kako bilo.
  2. Nemojte ljudi, daleko od tog da ja vozim neodgovorno, sad još kad dobijem status promotera nebezbedne vožnje ovde na forumu. Ode tema u off zbog ovog mog snimka koji je samo dokaz koliko je ovaj motor lak i upravljiv pored sve te njegove težine. Nemojte ovo pokušavati kod kuće, na snimku su uvežbani profesionalci i sve je odrađeno u kontrolisanim uslovima (na stazi [emoji6]) Izvinjavam se svima na ovakvoj vožnji, da neko ne shvati pogrešno i pokuša ovakvu ludoriju. Sad ozbiljno pamet u glavu i uvek pre nego što uradite nešto "nestandardno" uzmite u obzir različite faktore koji bi mogli da utiču na ishod i nikad je vozite na način koji vam stvara neprijatnost i prelazi neku granicu komforne vožnje... Baš ovo što Jovan kaže, moglo je da bude ulje, šljunak, bilo šta i nikad ne treba da prepustate to faktoru sreće, prvo se uveriti da je sve bezbedno i da nikog ne ugrožavate pa onda (ako baš mora) Al opet pazite kakve gluposti radite jer će neko to da vidi pa će bez znanja koje vi imate o svemu tome možda sutra pokušati isto, eto baš iz tog razloga mi je ovaj video i "private" iako za mene ne predstavlja ništa posebno. Sent from my M2012K11AG using Tapatalk
  3. @Jovan Ristic Ma više izgleda zeznuto na snimku, nego što stvarno jeste, pogotovo kad se vozi 100x, a i pre samog snimka par krugova. A i nikad neću da guram sebe do nekih granica kad sam u saobraćaju jer uvek može da bude neki faktor iznenađenja na putu. Ovde je više akcenat na obaranju tek posle ovog auta, a na tom delu sam lagano prošao, čak mogao da ukočim opušteno u svakom momentu [emoji1] A ovo za cene polovnjaka, sasvim očekivano kad su motori stari 10+ godina malo jeftiniji nego novi, što onda i ovi Benelli max 2-3 godine stari ne bi drži bar sličan odnos cene novo/polovno kao Japanac star 10 godina, još kad se doda stopa inflacije eto ti. Sećam se V Stromova koliko sam se ložio na njih kao klinac, novi bili 6800 ili 7200 eura nmg da se setim tačno... odmakle godine samo tako, eno pogledajte koliko košta polovan v Strom 2012 sad [emoji23] Većina ovih sto je kolega okačio sa stranih sajtova su model pre restiling, pa su cene bolje, čak ih ima i kod nas na oglasima (2018-2019) Mislim da dižu cenu jer su se donekle dokazali u ovih par godina, a i konkurencija će biti takođe skuplja tako da je sve to očekivano. Sent from my M2012K11AG using Tapatalk
  4. Sound on Sent from my M2012K11AG using Tapatalk
  5. Beneli je pokidao kad je uspeo da napravi motor koji je realno konkurencija Hondi CB500X i mozda nekim starijim "enduro" 500cc (realno nije baš za poređenje ni sa klasom od 650cc, al ajde tu je negde) a ljudi ga samo tako porede sa BMW GS-om [emoji23] To je motor koji ti za ne tako mnogo novca daje baš onoliko koliko ti i treba za neko normalno putovanje. Solidna snaga (nekom nije dosta ni 100 konja), udobnost (kako za vozača tako i za suvozača), velik rezervoar, ako se stave koferi eto ti prostora kolko hoćeš. I što je retkost, u osnovnoj opremi daje sve te neke dodatke kao što su crash barovi, centralni štender, štitnik motora... Što realno mrzi svakog da budzi aftermarket, a original bude preskupo. I što je "najvažnije" tu je ono što je okidač za ovakve komentare, ima "ono nešto" što bi rekli, kad ga vidi običan čovek, ne zna jel to GS od 20k eura ili Multistrada od 25k eura, čak se nekad zajebe i neki motorista... A ako mu se stave maglenke tu se završava priča, to je to... Sve zavisi ko šta hoće od motora. Benelli nije za nekog ko očekuje da na pravcu zavrne gas i da se bori da ga obuzda, nije za vožnju po auto putu preko 130, nije za kojekakvo trkanje po Mišeluku. Jednostavno ako neko hoće da oseti "adventure" doživljaj za male pare to je to. Ja sam ga zbog toga i kupio, prešao 30k km za 2 godine. Čak je i stigao da se pokvari jednom za ovu kilometražu, u Italiji počeo da mi se pali check engine, kvar me nije onesposobio da vozim naravno... Po povratku u Srbiju otišao do Burnouta da iščitaju greški, termodavač poblesavio, koji je zamenjen u roku od 20 min Eto ja sam hteo da ga prodam, al sam odustao jer ne znam šta pametnije da kupim, da budem miran narednih 3-4 godine uzimajući u obzir da prelazim 15k godišnje, a da ne košta bar 15k eura, i da je stvarno "upgrade" posle Benellia, tako da se vozimo i ove sezone [emoji6] Krajem prošle godine sam postavio oglas na Facebook u neku grupu, strašno kakvih komentara sam se nagledao, što zbog cene koju sam stavio, što zbog samog Benellia. Ne želim da vredjam bilo koga, al većina tih ljudi koji se pale na ovo ne poseduju motor uopšte ili poseduju motore iz 90-ih sa polovnim gumama (neću da kažem da voze, jer za vožnju ne smatram isterivanje do centra sela nedeljom posle ručka) Sent from my M2012K11AG using Tapatalk
  6. Pa neka je sa srećom! Ove godine zajedno sa firmom na more
  7. Da nastavim dok je sveže... U Udinama konačno skidam kišno, jer počinje da se razvedrava, a i temperatura se poduplala. Iza mene ostaju planine, a ja se polako spuštam prema moru i auto putu. Sledeća destinacija je Trst. Na auto putu mi se na kratko pali check engine lampica, koja se isto upalila par puta kroz Hrvatsku, ali sada sam primetio da mi je u jednom momentu na nekih 5 sekundi bila oduzeta snaga, obrtaju nisu išli više od 6.000. Trst sam obišao sa kolegom Ivanom, sa početka priče, koji je stigao sa druge strane, svojim Suzukijem SV650. Bili smo u MotoCharlie prodavnici koaj je baš dobro snabdevena. Ima posebno deo za moto delove, vuklanizersku radnju i ogromnu prodavnicu moto opreme. Šteta pa nismo uspeli da nađemo odgovarajući broj obuće koja nam se svidela, a bila na popustu. Kada smo izašli ispred prodavnice, pored Benelija je bila parkirana Husqvarna Norden koju sam tada prvi put video. Zanimljiv motor Iz Trsta mislim da nemam više zanimljivih fotki, osim ove, gde se vide automobili, koji iz daleka uopšte ne liče na automobile, nego na neku gomilu konzervi, uživo izgleda mnogo luđe nego na slici. Još jedna za pozdrav iz Italije Nekako na početku imam i volje da slikam,a kako se približavam destinaciji, sve manje obraćam pažnju na neke sitnice... Takođe sam nekad imao naviku i da snimam, ali sad mi je baterija dosta loša, a mrzi me da menjam kad se isprazni, jer je zamenska još lošija od originala. A i kamera mi je stara, Yi Action, koju sam kupio još kad sam vozio Sprint Pulsera, negde 2014-2015. Ozbiljno razmišljam o kupovini neke nove kamere za sledeću sezonu. Prelazak od Novog Grada prema Taru. Team building je bio između Tara i Poreča, u Lanterna resortu. Imali smo male kućice, a klopa je bila u jednom od restorana koji su u sklopu resorta. Resort je dosta prijatan i miran, okružen šumom, a i u samom resortu ima dosta drveća. Turisti su uglavnom porodice ili stariji parovi, pretežno Italijani, Nemci, Česi i Slovaci... Ovde smo bili do nedelje, vreme je bilo dosta promenjivo, ipak je to početak septembra... Mogu da priznam da sam se baš odmorio za ovih par dana. Došlo vreme da se krene kući... Ovde ću morati da vas razočaram, jer nisam isplanirao ništa za povratak, mada sam trebao da uzmem bar još 2 dana i spustim se Jadranskom magistralom... ali eto ja sam krenuo auto putem za Rijeku, Zagreb, pa u Novi Sad. Prethodno veče je pada baš jaka kiša, tako da je ujutru sve bilo mokro, ali na moju sreću počelo je da se razvedrava i sledeća kiša je javljena tek oko 11-12. Ja sam se spakovao i tako pod opremom otišao motorom na doručak posle kojeg sam odma krenuo kući. Ivan je ostao još jedan dan i vratio se sa drugom koji je bio u tu negde u okolini na moru. Nekih 650km, pretežno autoput... hm nije toliko strašno, prošle godine sam za 9 sati prešao preko 800km sa Halkidikija do Novog Sada, bitno da tempomat radi E ovde mi svašta pada na pamet, sam sa sobom, nedelja ujutru, nigde nikog na putu... Počinjem da razmišljam kako bi bilo dobro da kupim jači motor. Kad sam kupovao Benelli 2021. nisam uopšte planirao ovakve vožnje i auto put. Koja budala još vozi motor po auto putu. Onda počne da me smara ta vožnja od 120-130.. a žao mi ga sve preko toga, čak mi i 130 malo bude žao... a i neprijatno je voziti 150, obrtaji maltene na maximumu. Ubedim ja sebe na kraju da ga stavim na oglase, i eto ga sve do sad, al sad ću ga verovatno skinuti jer ima uvek par motora od 3-7.000 km, bez opreme, a moj ima sad već 30.000 km, a cenimo ga isto... Jeste da imam sva 3 alu kofera i podmazivač lanca, al kilometri su kilometri Ništa zanimljivo sa povratka, neka gužva kod Zagreba zbog udesa, ali sam prošao sve zaustavnom trakom, policija je regulisala, niko mi ništa nije rekao i to je to... 3-4 pauzice do Novog Sada.. Potrošnja do 6l za vožnju od oko 120-130kmh. E da problem sa check engine rešen u rekordnom roku par dana posle povratka u ovlašćenom servisu. Problem je bio što je termodavač popizdeo i nije dobro očitavao temperaturu, pa u nekom momentu kad naglo krenem pokaže 5 crtica, i motor upadne u safe mode i ograniči obrtaje i onda odma padne na normalu... Miloš iz servisa stavio novi termodavač, bukvalno 15 min posla, sve u garanciji i to je to, nije se više ni jednom upalio check engine, a i tačkice za temperaturu na boardu ne osciluju. Najverovatnije ostajem na Beneliju i sledeću sezonu (ako se ne proda do kraja januara), pa se nadam da će opet biti nešto slično, moram opet da idem na ovu stranu, ali da uhvatim lepše vreme. To bi bilo to, izvinjavam se što nemam više slika za kraj... Sledeći put ću se potruditi da slikam više, i možda da nabavim novu kameru i da se angažujem malo oko video edita.
  8. Bliži se kraj avgusta, za koji je isplaniran team building sa firmom u Poreču. Kako sam prošle godine samo 2 nedelje posle dosadne vožnje do Grčke, opet seo na motor i otišao do Poreča, ne videvši ništa osim dosadnog auto puta, ove godine sam rešio da to promenim (makar malo). Imao sam kojekakve ideje koje su uključivale vožnju po Jadranskoj magistrali, ali na kraju me je drug veoma brzo ubedio da idem preko Slovenije. Tu kreće i moje ubeđivanje jednog kolege da i on krene motorom, koji se nešto nećkao i tražio neke izgovore da zavara sebe, ali je na kraju ipak krenuo. Team building je od srede 31. avgusta, neko kreće posle posla, a neko ujutro (imamo spavanje i večeru za taj dan), pa smo tamo do nedelje. Utorak, 30. avgust. prošao ručak, ja polako planiram da krećem. Motor čeka napakovan u garaži, gasim kompjuter, oblacim opremu, pozdravljam se sa kolegama... dovođenja prijatno, vidimo se sutra na moru Fruška gora, peglam one krivine po vencu, obilazim šleper za šleperom, pa čekam da obiđu jedan drugog, palim one kineske maglenke da blinkuju... šta je ovo kolko ih je, a da radni je dan, 14h Posle laganica do granice, mada morao sam da stanem negde blizu Sremske Mitrovice da obučem kišno odelo da bih ga skinuo pre Batrovaca, pred granicu... isto kao i prošle godine. Na granici nenormalna gužva, kamioni se provlače jedni pored drugih pa tako u 3-4 navrata i ja čekam i ne mogu da se provučem. Na granici sve super i brzo prolazi, pitaju ljudi uvek za Benelli, liči im na BMW. E sad može da krene najdosadniji deo puta, vožnja do Zagreba i brojanje kilometara... Stajem na po koju pumpu da uhvatim internet, na telefonu imam problem da uhvatim mrežu... Nastavljam tako do Zagreba gde se odvajam prema Ljubljani, za razliku od prošle godine kad sam išao prema Rijeci. E sad kreće malo zanimljiviji deo, ubrzo granica, gde kupujem vinjetu, pa polako dalje. Niasm siguran gde tačno, ali pada i mrak, ja hvatam internet na nekoj pumpi da cimnem smeštaj preko Vibera, jer i dalje imam problema sa mrežom, ali se niko ne javlja... Valjda su kući. Mrak je pao, nekih 9 sati je, stižem do smeštaja, ali nigde nikog. Opet pokušavam da nadjem neki WiFi da ih cimnem, ali džabe. Čujem komšije u dvorištu pored, pitam ih za pomoć, oni odma zovu komšiju da jave da sam stigao i da nema nikog i nude mi da dođem kod njih na pivo dok se neko ne pojavi. U tom momentu stiže sin od čoveka sa kojim sam u kontaktu oko smeštaja koji mi otvara.. E super, konačno da legnem da odmorim. Ali ne, dok sam išao da uzmem neke stvari sa motora, komšije dobacuju da ponuda za pivo i dalje važi, samo sam rekao da ne pijem pivo, ali eto me, samo da se presvučem... Sa njima provodim celo veče, u dva navrata sam hteo da idem, ali su insistirali da ostanem, baš, baš prijatni ljudi. Muž i žena, sa još jednim parom koji su bili u gostima kod njih to veče i malo dete koje puzi i krade granule iz činije za psa. Baš su ludi, uvek prave neke fore, npr. kad sam rekao da mali jede granule, čovek je onako najopuštenije rekao, bolje granule neko kamenčiće (jer su pre neki dan našli kamenčić u, da izvinete, govnetu) Pred spavanje sam skontao da mi je roming isključen... Ostavljam to za sutra ujutru. Budim se i odma gledam kroz prozor, čini se da će biti lep dan, ali malo je oblačno, prognoza kaže da pada kiša u Kranjskoj Gori, a meni je cilj da odvozim Vršic pass. Roming rešen, malo glupa situacija. U smeštaju imam WiFi, preko MTS aplikacije pokušavam da ga aktiviram, sledeći korak, unesite kod iz poruke... nema poruke jer nemam mreže, pa na kraju uspevam preko ID-a korisnika koji se nalazi na računu, koji mi je mama slikala i poslala... Kakav haos, al dok ne aktiviraju treba sad da prođe opet neko vreme. Izgleda da će kiša, pa obilazak Ljubljane ostavljam za drugi put, kako bih možda izbegao kišu na Vršiču. Na brzinu doručkujem u smeštaju, inače smeštaj sa doručkom (voće, razni namazi, hleb, kroasani, sok) je koštao 60 eura, nigde jeftinije a da je privatno, sve neke deljene sobe ili kupatila... Prijatno su me iznenadile komšije koje su izašle da se pozdrave i požele mi srećan put kad su čuli da sam upalio motor. Kako se približavam Bledu, vreme postaje sve lošije i u jednom momentu počinje da pada kiša koja će me pratiti sve do Italije, do Udina... Kiša mi kvari sve planove koji su uključivali i obilazak Bledskog jezera, izvora reke Save i kojekakvih drugih lepota ovog dela Slovenije. Rešio sam da i dalje idem preko Vršiča, kad sam već stigao dovde, ali neću se nešto preterano zadržavati. Dok sam oblačio kišno odelo, malo sam popričao sa jednim Švajcarcem, koji je vozio staru Afriku i otišao prema Austriji. Osim njega još sam sreo par motorista na Vršiču i to je to, ali zato biciklista je bilo i previše, bez obzira što je bilo svega 11 stepeni i kiša padala kao nenormalna. Što se više penjem vreme postaje sve odvratnije, bukvalno ne uspevam da vidim ništa osim magle/oblaka i puta. Bilo mi je zanimljivo na serpentinama, kad su me stigla 3 GS-a, koja su mi se u početku nabijala u rep, pokušavajući da obiđu, ali kako stignemo do sledeće serpentine tako ih ja opet dosta ostavim, pa mi se približe na pravcu, pa opet u krug, sve dok nisam stao sa strane da slikam nešto. I dalje kiša, vreme odvratno, spustio sam se i odvojio za Bovec iz kojeg ću dalje u Udine. U Bovecu i dalje pada kiša, al je zato mesto prepuno turista koji se šetaju u kabanicama. Primetio sam baš dosta kampera koje voze Nemci, Česi, Poljaci. Mala pauza, tankanje i nastavak. Inače potrošnja od Ljubljane do Boveca u proseku nešto malo ispod 4.5l/100km. Sve vreme razmišljam gde sam došao i kuda sam upravo prošao, a ništa nisam uspeo da vidim zbog ovakvog vremena... Vozim još malo i ulazim u Italiju gde konačno prestaje kiša. Tu pravim malu pauzu da opalim fotku pored znaka, i taman da proverim telefon. Opa roming uključen, taman da se javim kući da ne brinu što se ne javljam... Još uvek mi deluje oblačno, pa nastavljam u kišnom odelu još malo. Mislio sam da ću od jednom sve da napišem, ali ne bih da zbrzam kraj, jer ima sve manje slika... pa ću nastaviti čim stignem.
  9. Posle 2021. i vožnje 2x do mora dosadnim auto putem (Grčka i Hrvatska), početkom ove godine, počinjem da razmišljam kako bi bilo lepo napraviti jednu turu do Crne Gore. Zašto? Pa jednostavno, ove godine opet Grčka, koja je već isplanirana. Prvi put posle 5 godina ću ići kolima na more, a neću da dopustim da ne odem motorom bar jednom! Ovaj plan ozbiljno počinje da mi ne izlazi iz glave posle prvog maja koji smo proveli ceo dan na motorima obilazeći Smederevsku i Golubačku tvrđavu. Konačno smo se dogovorili, biće to vikend + ponedeljak i utorak, početkom juna... Neću previše detaljisati, jer pišem ovo sa zakašnjenjem, iskreno nisam planirao ni da pišem, nego ne spava mi se, i ajde malo da razbijemo zimsku monotoniju, pa čisto da okačim koju sličicu. Subota 4. jun, naravno nikad dočekati polazak, uvek me uhvati neko uzbuđenje pred put... Dobro poznati put i polako zagrevanje do Sapca, gde pravimo kratku pauzu, čisto da nešto prezalogajimo pre ćevapa u Sarajevu. Taman da predstavim i ekipu. To su ljudi sa kojim uglavnom najviše i vozim: Miloš - Kawasaki KLE 500, Vučko - NC750X i Mikec - NC750X. Dok smo se približavali Malom Zvorniku, sustiže nas ekipa od nekoliko GS-ova, sa kojima smo u grupi na granici. Na ulazu u Bosnu su nas tako u čoporu i pustili da uđemo posle pregleda lične karte samo jednom od vozača. E zbog ovoga se ide, koliko ja volim ovakve predele, konačno uživanje u vožnji posle dosadne ravnice i pravog puta, šta ću kad živim u sred Vojvodine... Šta reći, vožnja do Sarajeva je uživanje, pogotovo preko Romanije, gde smo napravili po koju fotku. Ubrzo stižemo i do Sarajeva, u smeštaj koji smo našli na bookingu. Tražili smo smestaj sa garažom, gde mogu da stanu 4 motora, da nije preskupo, a ni predaleko od centra peške. Zanemarili smo brdo, pa smo malo išli uz neke stepenice prečicom, stvarno je bilizu (ako imate kondicije) Domaćini su baš bili ljubazni, a najzanimljivi je bio mali dečak koji se baš baš zainteresovao za motore. Brzo smo se raspakovali i odma otišli u Baščaršiju da ručamo. Ćevapi su stigli i pre nego što smo ih naručili. Posle ćevapa odmah na baklavu. Bilo je prevruće, pa smo krenuli prečicom nazad u smeštaj, al smo zanemarili ćevape i baklave... Malo odmaranja uz pogled na Sarajevo pri zalasku sunca, pa posle opet malo do grada. Iako nisam neki ljubitelj piva, nisam mogao da ne popijem bar jedno, jer smo bili u Sarajevskoj pivari. Budimo se rano, pa polako na doručak. Opet do Baščaršije, ali ovaj put ćemo motorima. Za doručak burek (naravno sa mesom ). Još uvek nije vrućina, uživamo po krivinama... E da ceo put se zajebavamo sa komunikacijama koje inače rade perfektno ali u paru kad pričamo samo brat i ja, kako ih i koristimo najčešće. Ali kako ubacimo trećeg treba nam još par minuta da skontamo ko treba koga da doda da bi bilo sve u redu i onda tako u pola vožnje krene da zajebava ako se jedan isključi pa opet dođe... Stajemo negde kod Tjentišta da opalimo koju fotku i malo odmorimo, pa nastavljamo dobro poznatim putem prema Trebinju. Kako se približavamo Trebinju, postaje sve toplije i toplije. Smeštaj smo bukirali u Baru, tačnije u Šušnju iz razloga što dolazimo sa strane Herceg Novog pa kao da iskoristimo da se provozamo što više pored mora. Brzo dolazimo i do Herceg Novog, gde pravimo malu pauzu za slikanje, pa odlučujemo da pređemo trajektom u Lepetane jer je postalo baš pretoplo i mrzi nas da vozimo okolo preko Kotora. Posle do Bara klasika, uživamo u pogledu, ali nekako sa druge strane jedva čekam da stignem već jednom i odem malo da se kupam. Kroz Budvu uvek neka gužva, izgleda da nije bitno koji je mesec u pitanju... Interesantno, dok smo išli prema trajektu, @Culle ručao negde pored mora, skontao nas i šalje mi glasovnu poruku, nešto u fazonu: "Sad si prošao iz pravca Herceg Novog, idete prema trajektu, sa tobom su 2 Honde NC i Kawaski KLE " Odma po dolasku smo stigli i da se kupamo malo pre zalaska sunca, voda je mogla da bude za koji stepen toplija... Posle na večeru i odmaranje i planiranje gde ćemo sutra da se kupamo. Jako zanimljiv osećaj, nekako sam se prisetio svega, sve je drugačije al opet sve poznato, jer smo Miloš i ja sa mamom i tatom, pre nekih 13-14 godina bili baš ovde smešteni, 200m od kuće gde smo sad. Prepoznajem tu prečicu do mora, pešačku stazicu, prelaz preko pruge, ma sve, kao da sam juče bio tu. Ponedeljak, van sezone, baš zanimljivo, nema previše ljudi... Doručak pa vožnja do Svetog Stefana gde smo proveli ceo dan kupajući se... Tačno nisam mogao da poverujem da sam u Crnoj Gori, pa šta je ovo, nema redova peškira i suncobrana... Ovaj dan nam je baš proleteo, uveče se malo provozali po Baru i sipali gorivo za sutra, pa polako kući. Utorak, polazak kući... Dogovorili smo se da nam je mnogo da idemo i na Žabljak, jer treba sve iz jednog dana, tako da ćemo na Podgoricu, pa ako nas puste na novi auto put super (otvaranje najavljeno za 2 nedelje valjda, zvanično još ne sme), ako ne, idemo na kanjon. Dolazimo na kružni, posle Podgorice, kod auto puta. Prilazim čuvaru i pitam ga jel možemo, kaže čovek da ne sme da nas pusti, treba neka dozvola, kao najavi se dan ranije, pa kad odobre, mora polako da se vozi jer još uvek ima nekih sitnih radova, a pored svega mi smo i motorima pa bi baš naebao ako bi neko prijavio da smo ušli Mikec tu naručuje kačamak, da nam bude spreman kad stignemo u Kolašin. Kanjon Morače ispao super, utorak, van sezone, ma nema nikog... Može opušteno i da se obilazi ako naiđe neki kamion, tako da brzo stižemo na doručak. Na kraju ostaje kačamak i za poneti, ja mislim da je opušteno moglo da jede osmoro ljudi, a ne četvoro. Inače u Kolašinu hladno kao da je februar, a ne Jun. Za ostatak puta nemam više slika u telefonu. Konačno malo oštrije vožnje prema Zlatiboru, lepe i dugačke krivine, bez gužve. Posle toga naravno i Ovčarsko-kablarska klisura, vožnja pored Zapadne Morave, gde smo pravili pauzu na jezeru Međuvršje. Posle smo se uključili na auto put gde prestaje sve zanimljivo i samo gledamo kad će kuća. Inače otpale su mi ruke do od Čačka do Beograda, jer smo se Miloš i ja menjali motora i ja vozio njegov KLE, a na 130 kmh posle sat vremena ruka utrne. Imali smo i one improvizovane tempomate, ali tad nije bio 100% funkcionalan na KLE-u jer je klizao i nije moglo lepo da zakoči gas, pa sam morao da držim rukom... Sve u svemu, proletelo nam je baš brzo, možda smo bili prekratko... Ali tako je kako je, ima tu još dosta stvari da se vidi, neke već i jesmo, neke ne, ali neka, ovako ostaje nešto i za sledeći put, bitno da ne dosadi, da uvek ima neki razlog da se opet ide
  10. Inače možda se približavamo drugoj fazi priče... pored par zainteresovanih za kofere, konačno se javio jedan zainteresovan za motor, sad ćemo videti hoće li doći uopšte da pogleda
  11. Opa i majice idu uz motor? Ne smem još ništa da kupujem dok Benelli ne nađe novog vlasnika, naljutiće se ako stigne drugi
  12. @DjoleLOvideo sam uživo ovog Tracera, vozi se sa drugom često pa sam jednom bio sa njima @grof pa to je ono, da voziš i ne misliš... Nekako mi je sve tu što mi treba, ali opet nije mi to to, moram da je vidim uživo ne vredi ovako ništa, i bilo bi idealno da provozam i da vidim da li odgovara uopšte... Nekako sam je stavio kao poslednju opciju samo zato jer ispunjava sve zahteve, i nikad nisam razmišljao nešto ozbiljnije o njoj @Vuleta @doktor evo gledam je sad po Youtube @Drelens imam par drugara koji voze Tracere, baš razmišljam da ga probam, prvi put je ostavio utisak da je nenormalno snažan @Bole37 hahaha znam o čemu pričaš, probao sam 2014. i nemam nikakvu zamerku @Jupiter može to još malo jeftinije @Pingvin37 tako sam razmišljao pre nego što sam otvorio temu, i dalje sam najviše za tu opciju, ali čim razmišljam o drugim opcijama nije to 100% još uvek... @Markone88 hahahah može, imaš i pečenje, još biraš prase ili jagnje Moram da nahvatam nekog da probam V Stroma, ne znam jel moram da vijam taj novi ili je isto i sa prethodnim modelom. Mislim da se samo vrtim u krug sa gledanjem Youtube-a i čitanjem iskustava po netu, svemu ljudi nađu neku zamerku, ništa nije savršeno...
  13. @Nole Bg moram probati i V Strom, pa da znam na čemu sam... Ja sam već stvorio neku sliku šta je šta, dosta motora sam i probao ali eto ovaj još uvek nisam, a najviše se premišljam njega da kupim. Saletov mi je vrh, ali opet nisam planirao da potrošim toliko para, pogotovo na polovan motor, rekao sam već ako baš budem novog uzimao pa ću i da izdvojim možda 13k, jer planiram da ga vozim makar duplo duže od Benelija. Opet onda razmišljam i o kilometraži na kojoj će motor biti. Ne volim ništa da planiram unapred previše i da zacrtavam neke ture, ali eto možda budem prelazio i više kilometara nego Benelijem pa je pitanje koliko će motor imati posle 4 godine, šta ću sve morati da radim na toj kilometraži itd... @DraganNS što da ne, šaljem ti broj u PP pa da vidim bar slike [emoji1] Sent from my M2012K11AG using Tapatalk
  14. @Andrej_Hotstepper evo Nordena pored mog Benellija, u Trstu pre mesec dana. Tad sam ga prvi put video [emoji1] Sent from my M2012K11AG using Tapatalk
  15. @JunioR. a da nije 21" napred možda bi i razmislio @DraganNS uf uf uf, jel se zna kakva mu je kilometraža i koliko ga ceni? Ovo mi se baš baš sviđa, tako bi ga i za sebe sredio @drmilan_ a znam, džabe govorti kad se nešto svidi to je to, ali ajde zato sam i otvorio temu sa neki mojim užim izborom, ako neko kaže nešto dovoljno ubedljivo da prelomim @el classico @doktor za Tenere sam skroz zaboravio, to je ta klasa, sve ima, ali ne znam ni do koje godine se pravila, čini mi se da je bila na tržištu nešto kratko... bar kod nas @Bole37 evo me tu sam @shlem tako bi i bilo da sam prodao Benelli, nego se setio da počnem u napred da razmišljam, a i lakše mi ovako, nego da sam lupam glavu @maza1 bio sam na vencu u subotu oko 1-2, nisam skontao CT-a, bila je gomila motora, ali sam samo gledao neka 2 GS-a, jedan 1200 i jedan novi 1250. E da, prošao je i žuti V Strom 1050, iz pravca Iriga ka Novom Sadu
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja