E.hej Kada ste planirali tu turu, mozda nam se putevi poklope pa se negdje sretnemo posto i ja idem na istu destinaciju od 28.06 do 20.07 http://www.bjbikers.com/index.php?option=com_smf&Itemid=53&topic=46182.0 Javite se ako krenete Pozdrav I mi planiramo kraj junija i početak julija. Skupa 3 tjedna. Samo nisam još financije posložio jer je prošla godina bila burna za moj novčanik hehehehehe. Ako krenemo napisaču na bjb bez brige.

Vidim, da nažalost niko nije znao kako pomoči. Našli smo način donja dva dugmeta na ljevi strani držiš 10ak sekundi i stvar opet pokazuje km. Samo toliko ako netko bude trebao.

2007 smo bili u Albaniji. Ulaz(nicu) platili 15€ ??? A to računaju onako od oka ili imaju neki cjenik ??? Jer kad pomislim šta bi bilo, da su nas poslali kroz onaj umazani bazenčić za dezinfekciju, koja bi to cjena bila;-))) Evo i mene u Makedoniju kad se ovakvo društvo skuplja

I ja planiram slican redosled Ove godine krajnji sever Evrope po svim definicijama, dakle i racunajuci ostrvo spojeno tunelom i ne racunajuci (Kinnarodden+Knivskjellodden+Nordkapp), sledece krajnji zapad (Portugal, Cabo da Roca) i krajnji jug (Spanija, Punta de Tarifa), a za krajnji istok cu morati da menjam motor :-\ Nadam se da ce do mog puta na jug biti gotov tvoj putopis http://en.wikipedia.org/wiki/Extreme_points_of_Europe I Ural me čeka naravno ali moram ga odvesti kao i ti, na drugom motoru. Sretan ti put. I ja jedva čekam tvoj putopis da vidim kako je bilo u Rusiji. Btw pogledao sam dvd-je od SOKO HRABRO SRCE i dio kroz Sibir mi je bio najbolji a dečkima svaka čast. @CharlieSt: Evo mene ove godine opet na par dana u Omiš, točnije u Duće. Pa možemo na kavu.

Mene ove godine nadam se čeka Francuska, Španjolska, Portugal, Gibraltar, Maroko i nazad preko Barcelone. Jedino ako me pare ili nedajbože zdravlje ne zahebu. Pisčemo mi još ;D

Vidi se iskustvo. Nema zime za Eskime ali bogami i za iskusne bajkere. Čestitke profesore

Puno sreče. Taj put koji si izabrao bit če još zanimljiviji. Nadam se, da čemo čitati tvoj putopis sa puuuuno fotki.

Na jednom od odmarališta smo naletjeli na odbačenu kutiju Lakija. Morao sam je se dotaknuti(miris brdovitog Balkana:-)) ), isto tako salamu Parizer ili Parišku, neznam točno kako je u Srbiji zovete u Finskoj zovu "nešto Balkan". Tog dana se je jeo "nešto Balkan"! ;-)

Trajalo je 18 dana. Prvih 9 do Nordkappa gasa do daske. Prvi dan 1200km onda umirenije.Za nazad potpuno opušteno ležerno od dana do dana. Problema sa motorom osim zadnjih ležajeva nije bilo. Cijena sa dva servisa cca 4000€ ali svaki €vrić ima svoju zaslugu, da želim opet gore. Pozzzzzz

Baš to sam htio napisati. Nema ga do Lade Nive! Inače slike su ufffffffffffff dobre! Nadam se da je put prevozan za motore.

Hvala ti cijenjeni kolega . Neka sreča prati sve nas putnike.

Bez mapa ne kreči gore one su osnova za sve. Ja sam kupio auto kartu Njemačke i auto kartu Skandinavije od izdavača MARCO POLO. Na Garminu je potpuno dovoljno imati City Navigator Europe. Kad si jednom u Švedskoj samo voziš po cesti E6 do Alte i od tamo se cesta tek promjeni u drugi broj. Od Alte je isto tako odlično označeno.

Ljepo! Ako budeš trebao kakvu informaciju javi.

Kad budes po Beogradu, ako imas vremena, javi se da popijemo picence i ispricamo se. Dolazis na reli ove godine? Nažalost na reliju me neče biti ali zato prije njega idem na Mariovo.

Hvala i vama prijatelji, cijenjeni kolege drago mi je kad vidim da se vam sviđa putopis. @Daki Ako budeš treba informacije javi se drage volje ti ih posredujem. Btw puno sam u vašim krajevima.

Zanimljivo, vrlo zanimljivo. Ove godine namjeravam do Londona(poslovno) a kroz koju godinu sa suprugom na motoru preko cjele GB i Irske. Nadam se da češ još uvjek biti tamo. A onaj izlog pa ljepota pogleda na BMWje...nemojte ljudi baš sam jeo ;D

Trajekt iz Helsingborga do Helsingorja u Danskoj je vozi točno deset minuta.Na ulazu u zaljev pozdravlja nas Hamletova tvrđava. Uske lice pune trgovinica koje prodaju alkohol jednodnevnim turistima iz Švedske. U nekoliko sati smo prošli kroz Dansku. Vračali smo se, zato smo izabrali najjednostavniji i najbrži put.Ako se iz Kopenhagena spustiš ravno po autocesti do trajekta u Radbyhavnu, si u jednom satu na njemačkom otoku Fehmarn, koji sa otokom povezan mostom i još samo sat vožnje do Hamburga. Kiša nam je bila vjerna još od Stockholma.Pratila nas je još dugo po njemačkim autocestama.Probali smo čak na jednom djelu napustiti autocestu te se po zaslugama Garmina, kojeg smo krstili u Uršku, skoro zabauljali do Rostocka, gdje vozi trajekt nazad u Švedsku. Ma razumijemo mi to i mi smo se željeli vratiti. Pospremili smo Uršku i vratili se nazad na autocestu. Austrija nam se je sljedeči dan činila kao, da smo kod kuče. Ugledali smo prvu tablu Ljubljana, 170km. Poslje prevoženih 9300km stvarno dobiješ osječaj, da si kuči. Tu, iza sljedeče krivine je Ljubljana.Naveče smo se dovezli na domače dvorište. 9452km je bilo iza nas, puno doživljaja.Vratili smo se sretno, bogatiji zaupoznavanja i doživljavanja, novih prostranstava, ljudi i kultura.Doživjeli smo sebe u pobjeđivanju straha, napora, tolerancije i prilagođavanja. Znam, da čemo to još bar jednom ponoviti.

U jakom vjetru i kiši smo napustili glavni švedski grad te se po najkračem putu uputili prema Danskoj. Poslje Nykopinga, Norrkopiga, Linkopinga i još nekoliko"pinga", smo se morali zaustaviti, puhalo i padalo je prejako. Malo dalje od glavne ceste smo našli simpatičan kamp u šumi. Kučica je imala terasu. Odličili smo se nagraditi za uspješno prevožen put do tu. Imat čemo piknik, je pala ideja. U obližnjem trgovinskom centru smo kupili roštilj za jednokratnu upotrebu i u košaru nabacali piletinu.Kad pogledaš na visoke cjene piletina ti se čini najjeftinija. Na putu prema blagajni i onako usput naletimo na veliki frižider pun pripremljenog lososa za roštilj, dvaput jeftinijeg od bilo kojeg mesa. Bez razmišljanja smo zamjenili. Kod nas je cjena lososa puuuuuuuuuno viša od bilo kojeg mesa. Oblizivali smo se još dugo poslje večeri. Ujutro se je vjetar malo umirio, krenuli smo prema Helsinborgu.Dio Švedske, po kojem smo se vozili, je još poznat po brojnim narodnim parkovima punim losova.Skrenuli smo u jednoga od njih i u kiši obišli park. Kod ulaza svako dobije brezovu granu, za hranjenje losova. Nevjerovatno velike životinje. Ljeno su ležale na kiši i nas nisu niti opažale. Kad smo več pomislili, da čemo grane morati sami pojesti, se je dignula mama los sa dva mlada losiča stara tek tri tjedna. Stresla je sa sebe kapi kiše i polako došla do ograde na ručak. Kao da je rzala dok smo ju hranili.Mladunčad je razigrano skakala oko nje. Vrjeme se je za nas zaustavilo. Zaboravili smo na kišu i hladnoču. Jooooj, kako bi ih čovjek nekako sakrio i odveo si ih kuči za kučne ljubimce, los kučni ljubimac hehehehehe. Dali si možete zamisliti životinju veču od krave, koja leži nasred dnevne sobe. Mislim , da nebi išlo! Tu je njihova kuča, tu su njihova prostranstva. Nadam se, da čemo se još sresti.

Poslje četri sata gledanja plitkog Baltičkog mora dovezli smo se u kišovitu i hladnu Švedsku.Unatoč svemu vožnja nam je bila puno zanimljivija, konačno su počele krivine i naselja uz cestu, čega u Finskoj jednostavno nema. Cesta uz more nas je odvela preko Omskjoldsvika, Sundsvall, prespavane noči u Hudiksvallu do Stockholma.Tu smo se zaustavili.Jedva smo našli mjesto u jednom od brojnih Štokholmskih kampova. Obišli smo grad motorom uzduž i poprijeko.Kad bi si željeli temeljito upoznati i običi sve znamenitosti, bio bi nam premalo cjeli tjedan.Tako, da smo si u knjižici, koju smo dobili na recepciji kampa, među stvarno obilnom ponudom izabrali historijski muzej sa akcentom na izložbi života Vikinga. Stvarno se je isplatilo. WC za pse, koji putuju brodom.

Negdje na sredini Finske smo skrenuli prema gradu Vassa, gradu na Baltičkom moru, koji ima trajektnu vezu sa Švedskom. Niti slutili nismo kakva sreča nas je pratila. Zadnji kotač je počeo čudno cviliti. Uvjereni, da je to posljedica rastegnutog lanca, smo skrenuli na najbližu benzinsku pumpu. Nalazili smo se u malom finskom mjestu, gdje su mjesto od mjesta udaljena po 200km.Poslje dužeg neuspješnog čačkanja oko motora, smo tek tako,upitali za najbliži servis i očekivali negativan odgovor.Ali, tko pita ne skita, tako kažu. Na naše veliko iznenađenje su nas poslali 200m iza ugla, gdje smo našli servisera.Malo veča garaža, u njoj neki moped i tatica sa ZZTop bradom. Poslje dugog i opširnog razgovora rukama jer tatica nije govorio engleski je tatica uzeo telefon u ruke i pozvao prijatelja.Aha, vjerovatno zove nekog svog mehaničara za motore, smo pomislili.Pa nije bilo tako! Pozvao je nekoga, ko je govorio neku vrstu slomljenog engleskog jezika.Taj nam je objasnio,šta je tatica našao.Otišao nam je ležaj zadnjeg kotača.Hebemti ode par dana i par sto €vra, to smo najprije pomislili.Tatica je bez ikakvih vidljivih emocija uzeo telefon(Nokia 5210 star ko zemlja)u ruke i nekakav katalog te nas poslao na kavu jer nas nikako nije htjeo pustiti dalje.Vratite se u tri, nam je rekao njegov prevoditelj. Šta nam drugo ostaje.Kad smo se vratili čekalo nas je iznenađenje. U garaži je stajao još jedan motor, Honda CBR, naš pokraj popravljen.Sve skupa nam je zaračunao samo 40€. Još danas nam nije jasno, kakvu sreču smo imali. Ne samo, da smo usred šume našli mehaničara. Našli smo mehaničara, specijalista za motore. Dan smo zaključili u Vassi, čekajuči trajekt za Švedsku.U blizini luke smo našli hotel, koji je u svojem djelu imao hostel.

Odmoreni smo sljedeči dan nastavili put prema gradu Inari, uz kojeg leži laponsko sveto jezero. U Inariu smo pogledali muzej SIIDA, muzej naroda Sumi, među koje spadaju i Laponci, Eskimi te još puno sličnih naroda sve do nekih sjeverno američkih indijanaca. Finska je vrlo zanimljiva zemlja. Ogromno područje pokrito sa jezerima, šumama i komarcima veličine slona.Jedino sredstvo, koje pomaže protiv tih krvožednih letečih zvjeri kupiš pri Laponcima ili u trgovini poseban sprej napravljen za Finsku.Peče ko vrag ali pomaže! Kad smo se namazali našim slovenskim Autanom, smo dobili osječaj, da si finski komarci misle: mmmmmljac, čovjek sa nekim eksotičnim ukusom! Glavna cesta je bila široka i ravna sa obadvije strane pločnici, od grada do grada.Postranske ceste, čak i one u gradovima, su napravljene iz utvrđenog makadama, što niti ne smeta, čak su bolje nego neke naše asfaltirane ceste.Naumili smo do Helsinkija, ali smo se poslje tri dana ravnih cesta i dosađivanja bez krivina predomislili. Dok smo se vozili po laponskom djelu je još nekako išlo. Uspjelo nam je sresti Losa. Obojici je u isto vrijeme u glavu upala melodija iz serije ŽIVOT NA SJEVERU. Pili smo kavu u zlotokopu i u Rovaniemiu posjetili Djeda Mraza.Osječali smo se kao da smo u decembru u božično vrijeme.Tu je ujedno granica polarnog kruga u Finskoj, gdje smo ga tek sada napustili poslje svih dana provedenih unutar Arktike.

Sljedeče jutro nas je čekalo iznenađenje. Zločesti Trolovi su nam ga zakuhali. Kontakti na svim prekidačima za svjetla naše TDM su oksidirali radi guste morske magle. Sreča, da sam sobom vozio stari dobri kontakt sprej. Očistio sam jednog za drugim. U njima sam našao sol. Vračali smo se sa glavom punom utisaka. Krajolik nam se je činio neistinit i...zaboravili smo natočiti benzin.Morali bi skrenuti u gradič Honnisvag na benzinsku pumpu. Osvjestili smo se tek, kad je motor zaštucao i kad sam otvorio rezervu.Za vračanje je bilo prekasno, do prve benzinske još dobrih 70 km. Znao sam, da če nam nestati benzina. Nadao sam se, da se to neče dogoditi u dugom strmom, tamnom tunelu.Sreča nije se dogodilo u tunelu. Na našu sreču! Zaustavili smo se na prekrasnom mjestu, sa odmaralištem, upravo ispod obasjanh granitnih gromada kamenja. Ništa nije trebalo raditi nego čekati. Malo iza nas su bili, tko drugi nego naši sad več dobri poznanici, malo nas poslikali, nasmijali i na prvoj benzinskoj pumpi za nas natočili benzin u kanticu. Na Nordkapp vodi samo jedna cesta. Nije im bilo teško nači nekoga, ko nam je dovezao benzin. Francuski par na motoru je sa veseljem priskočio u pomoč. Toga dana se nismo dugo vozili. Potrudili smo se dovesti do Finske granice te se odmah zaustavili. Tog dana nam nekako nije išlo. Hebeni Trolovi, znali su oni, da trebamo dan odmora. Zaustavili smo se u naselju Karigasniemi.Prijatan, ljep domači kamp, puno jeftinije nego u Norveškoj. Kuhinja je čak imala otvoreno ognjište, u njoj sve što trebaš, kao u svim skandinavskim kampovima, upotrebi sve što trebaš i pospremi iza sebe, to je jedino pravilo. Malo nam je bilo lakše, brzo smo shvatili, da je Finska puno jeftinija od Norveške i platežno sredstvo je €vro. Najednom je cjenanajjeftinijih cigareta Prince iz Norveške cca 12€ pala na samo 3,5€, olakšanje za mene.

Hvala. Još malo pa napišem i pokažem Finsku, posjet djeda mrazu i losovima.

Polako se je bližao toliko željeni cilj. Okolna brda su bila puna sjevernih jelena.Put nam je prekrižao simpatičan mali jelenčič, kojemu ni na kraj pameti nije bilo, da bi se maknuo.Derao se je, kao da ga iz kože gule, dok po njega nije došla mama te su skupa napustili cestu.Još nekoliko tunela i več smo kod zadnjeg najduljeg tunela, koji mjeri 6870m, 10% strmina se spušta pod morem, osvjetljuje ga slaba svjetlost žute boje, oko nas neobrađen zid iz granita.Tjesan, ružan osječaj da smo jedva čekali svjetlo na vrhu druge strane.Na izlazu smo taj jedinstven događaj još i skupo platili. Ne plačaš prolaz kao vozilo(motor, auto...), nego platiš kao vozač i vozilo te za svakog suputnika posebno.Konačno...TU SMO...STIGLI SMO! Čekalo nas je samo još par oštrih strmih krivina na otoku i dovezli smo se do samog cilja. N. LAT. 71* 10 21 – Nordkapp , najsjevernija točka kontinentalne Evrope.Od veselja, oduševljenja i ludila, smo zaboravili na kišu, hladnoču i teškoče na putu do cilja. Nordkapp nas je dočekao u punom sjaju sunca, iako je puhalo i bilo vrlo hladno, 29.06.2008 temperatura zraka +4. Ulaz na naplatnim rampama- 800NOK ili 115€ . Ulaznica vrijedi 48 sat. U cijeni ulaznici je uključeno sve,obilazak objekta sa muzejima, filmovima, crkvicama... Obišli smo okolicu objekta, slikalii smo se uz globus, zaštitni znak Nordkappa, koji označava tu najsjeverniju točku.Točnije bi bilo taj globus postaviti na neki od otočiča, koji stoje još malo sjevernije a u samoj su blizini Nordkappa.U samom objektu je osim velikog restorana bila još pošta i trgovina sa suvenirima. Stepenice su vodile u podzemne u prostore, gdje su bile izložba ptica, koje žive na otoku, nekoliko historijskih trenutaka, zanimljiva kapelica, dvorana, u kojoj svaki puni sat vrte dokumentarni film o Nordkappu, vrlo zanimljiv, vrijedi ga pogledati. Na vidikovcu smo od daleko gledali kitove, Grenland se je odsijavao u daljini.Bilo je kasno popodne, kad smo osjetili glad i umor. U obližnjem kampu smo unajmili kučicu. Cjena je bila viiiiiiisoka, ali to smo i očekivali. Imali smo sreču i na vrhu sreli naše nove prijatelje Vesnu i Mareta. Kučicu smo podjelili sa njima i tako troškove prepolovili. Na vrh smo se vratili malo prije ponoči, u tako gustoj magli, da smo jedva vozili, sam vrh je bio obasjan suncem.Osječali smo se kao da je doček nove godine, kad puno ljudi čeka da se nešto dogodi.Vrh je bio prepun ljudi iz cijelog svjeta.Najviše nas je iznenadio pun autobus slovenskih turista. Čestitke, grljenje, razgovor sa ostalim motoristima, nešto njemaca, talijana …i povratak nazad u maglu.Slavilo se još dugo u drugi dan, za dodatak je Vesna imala rođendan. Proslavili smo sve to kako treba. Popilo se puno Jacka i piva...

Stvarno ste bili dobri.Šteta da je mene shebala neka temperatura pa sam pao u krevet več u jedan. Vidimo se u Umagu!;-))