Ja sam i pre proslogodisnje akcije isao u taj dom. Znao sam sta me ocekuje, pa sam i prosle godine napisao par saveta. I pored toga utisak posle toga je bio toliko jak da sam desetak dana u mislima imao samo tu decu, nisam ni ocemu drugom razmisljao.
Za pocetak pripremite se dobro psihicki, dok ste tamo videcete svakakvih dirljivih situacija, ta deca su kao "krpelji", znaci zakace se na vas kao da vas vole i poznaju vec godinama. Tu uz poklone, igru i salu sve protice ok, ali pri odlasku kod svih nas su oci bile pune suza, cela ta situacija te tera da zaplaces.
Sto se tice odnosa sa sticenicima, ima onih koji su sasvim ok , pa su i deo organizacije za docek. Treba paziti sa davanjem slatkisa, ne samo sto neki ne smeju da jedu , nego sto ne umeju, gutaju bombone sa sve celofanom. Svi oni samo hoce da se grle i da se slikaju, naoruzajte se strpljenjem , osmehom i sve ce biti fenomenalno.
Za vas koji niste bili, spremite se za mozda najjaci emotivni utisak koji ste doziveli u zivotu.
Neko je, cini mi se castor, pomenuo turiranje i teranje u blokadu moje Kawe i jos nekih motora. Neki znaju, pokazem im dokle sme obrtaljka da ide i da dotle smeju da zavrcu, onda se guraju i mogu vam reci postuju to, po par njih gleda u cajger i govori dokle sme, ali onda dodje neki sticenik koji ga drzi u blokadi, da ne mozes da mu odvojis ruku. Ja sam ih licno pustao da rade sta hoce, jer sve je to gomila gvozdja koja se ne poredi sa njihovim osmesima i srecom kojom su obasjani.
Svoje stvari nosite sa sobom, to je savet vaspitaca. Stavljali smo ih i u pickup kojim su dovezeni pokloni. Nece oni bas da ukradu, nije to prava rec, vec ne znaju, za njih su rukavice rukavice, kaciga je nesto sto moze na glavu, a moze i da se sutira po snegu. To su bili sve saveti vaspitaca prosle godine.
Ako se setim jos necega, napisacu.