Ovom sa slike nije nikakav otok bio, ja nisam mogao da se prepoznam u ogledalu.
Meni stao na nos, ja se skamenio, ne mrdam, cekam da ode... On seta i krene u nozdrvu, ja polako da ga piknem rukom i ladno ga promasim. I on me naravno ujede... Nije proslo 15sec mene poce neka panika i nervoza da vata, ono boli i po rukama krecu da iskacu plikovi. U hitnoj kad su me videli i kad su mi skinuli majicu, vandredno stanje, celo telo u plikovima. Narokali me nekim inekcijama i pravo u sanitet i urgentni. U sanitetu pritisak 30 sa 50, sestra mi stoji sa spricem iznad glave, druga sestra vice na vozaca kako cemo da izginemo jer juri kao lud, ja gledam u plafon, vristi sestra, vristi sirena, ljuljaju se oni civiluci sa infuzijama, onaj kombi trese, leti, a ja gotov da zaspim i da me ne probude vise. I znam da sam samo disao na usta, na nos nisam mogao, niti sam ga osecao...
I onda me tamo na infektivnoj drzali ceo dan i noc na infuzijama da mi splasne otok i razjebu taj otrov i ujutro me pustili kuci...