Au, brate Gavrolini...
Jedno je kada voziš normalno, pa se uz vrlo malo sreće vratiš kući živ i zdrav. Sasvim druga stvar je kada voziš kao lik na ovom snimku. Onda ti treba MNOOOGO sreće da se ništa ne desi naopako, pa da opet stigneš živ kući.
Neko će reći da krčag ide na vodu sve dok se ne polupa i to je tačno. Ali, brate, nemoj mahati sa njim levo-desno, mnogo ćeš ga pre tako polupati.
Već rekoh, razumem i vrlo mi je dobro poznata navala adrenalina u sličnim situacijama. Ja sam Afriku poterao koliko god je mogla, tu negde oko 180. Ali ne brate po duploj punoj, po mraku, a saobraćaj gust da gušći ne može biti...
I OK. Recimo da je čovek koji vozi kao ovaj kritikovani, toliki "adrenalin džanki", da svesno i dobrovoljno stavlja svoj život na kocku. Razumljivo. I ja sam takav. Imam 22 skoka padobranom (iz ispravnog aviona! ), skakao sam bandži, leteo paraglajderom, motornim zmajem, jedrilicom... jedino još nisam ronio, ali i to planiram sledeće leto. Ja svoju glad za adrenalinom gledam da utolim na taj način, da u svakom trenutku svesno rizikujem isključivo SVOJ život. E tu je bitna razlika i samo i isključivo zbog te činjenice da onaj lik rizikuje i tuđe živote sam protivnik onakve vožnje U SAOBRAĆAJU. Da je snimak sa piste, ne bih imao ni jednu ružnu reč.