Sada, na kraju ovog magičnog puta, treba da vam napišem par reči a one nekako ne dolaze. Toliko je bilo za ova dva dana jakih osećanja, neverovatne podrške, osmeha i poljubaca da nikakve reči to ne mogu opisati. To se jednostavno trebalo doživeti.
HVALA onima koji su bili sa nama i pomogli u ostvarivanju jedne divne ideje.
HVALA svima onima koji su nas dočekali, ugostili (i pokušali da mi nahrane kolonu za sledećih deset godina).
HVALA svakome ko nam je mahnuo, na nas se nasmešio, podigao tri prsta.
Ako smo uspeli da pojačamo odlučnost bar stotinak glasača (čuj stotinak ) da izadju 25-og i zaokruže onda je naša misija uspela. Sa vama, za sve nas. Za decu, slobodu koja nam je ispred nosa. Samo još malo energije, optimizma i borbe i uskoro ćemo moći da krenemo i na pobedničku vožnju. Zato što MI ZNAMO KAKO! STUDENTI POBEDJUJU!!!
A za kraj, za sve vas od kontrolnog tornja