Ne radi se ovde samo o motociklistima (iako je ovo moto sajt), već generalno o mladim ljudima. Bez pokušaja presudjivanja ili veštačenja o bilo čemu, poenta je u stradanju omladine. Iako mi je žao bilo kog živog bića, nekako mi posebno zaigra želudac kada pored imena u zagradi vidim broj +-20. Tragedija je i za one od 40-50-60, ali ovo su DECA. Nezrela glava u zrelom telu. Nebitno čija je krivica u udesu (mnogi od nas se izvuku na sreću, znanje ili iskustvo, jer velika većina nas ne vozi po propisu uvek ili retko kad), te DECE više nema, ili su teški invalidi. Odgovornost nas "matorih" je velika, ali ne vidim da se nešto bitno radi po tom pitanju. Isto ili bar slično smo se i mi ponašali u njihovim godinama, ali smo imali uvek neke starije, bilo roditelje ili drugare koji su nas savetovali, a Boga mi bila je i po neka vaspitna ako preteramo (zato i doživesmo godine u kojima smo), a to danas fali. Nije smak sveta reći pogrešio sam, prihvatiti dobronamerni savet ili bar razmisliti o njemu, jer u tome može biti ona presudna razlika voziti još koji dan ili decenijama.
Opet ove priče odoše daleko, iako ova tema nije mesto gde o tome treba raspravljati.