Homolje su mi omiljeni deo Srbije. U detinjstvu sam umeo cesto da odem u te krajeve, a evo sada sa godinama, sve me vise nesto vuce u te krajeve. Da li su to geni, zov prirode ili nesto trece, ne znam. Znam da sam zaljubljen u te predele i cinjenicu da je taj predeo jedno od najvecih ili najvece staniste poskoka i vukova u Evropi i jedno od najredje naseljenih krajeva po m2 u toj istoj JEvropi. Predeo bogat florom i faunom. Bogat rekama ponornicama, jamama i pecinama. Predeo u koji su nekada bezali i skrivali se hajduci, a retko zalazili nekada Turci. Dugo planiram voznju motorom po tim predelima, cekam lepo vreme, slobodno vreme....Sve se to poklopilo i ranim jutrom polazim, sam, na rutu: Beograd, Svilajnac, Despotovac, Manasija, Strmosten, preko oboda planine Beljanica do Lisina ili vodopad Veliki buk, Krupajsko vrelo, Sige, Gornjackom klisurom ("vrata Homolja") do Krepoljina i manastira Gornjak (zaduzbina Kneza Lazara), Petrovac na Mlavi, Pozarevac i nazad Beograd. Sam Lazarev kanjon, Lazarevu pecinu i jos neke lepote tog kraja ostavljam za sledeci put. Tura celodnevna, ali veoma lepa za sva cula.Trenuci provedeni u miru, sedeci u prirodi, bez znakova civilizacije su, bar za mene, neprocenjivi. Duhovni mir koji covek moze naci samo u prirodi. Evo i linka na kojem je kratak video sa ove ture :-) Sent from my SM-G960F using Tapatalk