Godinama već odlazim na drugu manifestaciju u Bileću. Ove godine su se poklopili i taj moj skup u Bileći sa ovim u Trebinju. Krenuo sam automobilom u petak iz Kraljeva a prve dvotočkaše sam osetio još u Preljini i bilo je dobro sve do zastoja malo pre skretanja za Višegrad. Da ne bih čekao u koloni sišao sam na sporedni put za Mačkat ali mi se nimalo nije svidelo kada sam se mimoilazio sa hitnom pomoći ... Na Kotromanu prva veća grupa motociklista a u njoj jedna vespa. Uz Drinu se vozi prilično brzo ali bilo je uglavnom prihvatljivo ... možda zato što nije bilo mnogo vozila u suprotnom smeru. Pošto su me zamolili na granici da povezemo jednog carinika do Foče saznao sam i da je prethodni dan tu nastradao motociklista iz Valjeva. Prvu pauzu sam pravio desetak km posle Tjentišta na osrednjoj ali dugačkoj uzbrdici. Motocikala sve više ali nisam zapazio da je bilo, barem za mene, rizične vožnje. Kako smo izašli iz tunela ispod Čemerna počinju nizbrdice i brze krivine a motordžije me pretiču što je i normalno. Ali mi nikako nije normalno da su me par njih pretekli i bez ikakve potrebe naglo se navukli ispred mene, maltene da su me udarili u levi far! Ne verujem da su uopšte razmislili hladne glave šta bi se desilo da ih nisam pratio daleko iza mene nego da su me iznenadili pa ja skrenem malo u levu stranu ili da dodam gas! Da postoji tada neko vozilo koje nam ide u susret pa i da razumem ali ovo je samo dokazivanje da može da bude ispred mene ... Ipak, na svu sreću ovakvih nije bilo mnogo.
Na svakoj pumpi i kafanama od jezera iznad Gacka pa do Trebinja sve više motociklista se odmara. Jedino nije baš bilo lepo kada sam u Mosku video da neki odmah posle konzervi piva staviše kacige i produžiše za Trebinje.
Godinama odsedam u "Leotaru" a cena im je 75 E u dvokrevetnoj sobi, urednoj i rashlađenoj. Doručak im je u rangu sa vrlo bogatim ručkom. Petak uveče smo iskoristili da obilazamo (već poznato) Trebinje a sada posebno moto skup, Malo turiranja se možda i podrazumeva ali gušiti koncert i glavnu stvar skupa a to je druženje uopšte ne vidim svrhu. Ja sam se vratio za Bileću u subotu rano dok je većina motordžija još uvek dremala a supruga je ostala u Trebinju da malo obiđe prodavnice. Dobro sam se ispekao na subotnjem hercegovačkom suncu u bilećkoj kasarni ali to mi baš i nije prvi put. Od podneva počeli su da se umnožavaju motordžije i po maloj Bileći. Za pojedine sam stekao utisak, prema tablicama i načinu vožnje kao da se već vraćaju kući ... možda grešim. Posle ručka u kasarni vozim ponovo za Trebinje. Na putu skoro da nema motora, prve grupe se javljaju na par kilometara pre ulaska u grad. Ima i onih koji više vole da se jurcaju po gradu nego da odu par kilometara dalje ... Da li je cilj da budu viđeni ko bi to znao ...
Subota predveče u starom gradu sedimo i čekamo ćevape i dolaze trojica motordžija - dvojica pitaju trećeg da li zna koliko košta zadnja guma i zbog čega je onako bezdušno cepa a i da li zna koliko je skratio vek motoru onakvim turiranjem.
Subota uveče i koncert - po mom utisku a i moje supruge tenzija je opala a pucača znatno više. Razumeo bih da sedi na motoru i zavrće gas ali kada sam video sedu glavu da stoji pored motora i levom (ponavljam: levom) rukom turira ne znam šta je hteo da postigne. Kupio sam unuku prvu majicu, crnu - doduše sa natpisom motocross ali se nadam da će za dvadesetak godina da bude bolji vozač od dede.
U nedelju ujutru napustamo hotel i saznajem šta se desilo na putu za Dubrovnik a žena se recepcije zna samo za one koji su jurcali ulicama Trebinja. Oni koji su bili normalni, koji su poštovali sva moguća pravila i koji su bili u ogromnoj većini njoj nisu ostali u sećanju.
Proveo sam posle toga nedelju dana u Herceg Novom, upoznao neke koji su bili u Trebinju i koji u potpunosti dele moj stav. I bilo bi sve lepo da nisam kod Rožaja potpomogao budžet Crne Gore sa 50 E zbog prekoračenja brzine na otvorenom putu ...
Pozdrav od bivšeg a nadam se i budućeg motordžije ..