... ...

... Bilo je predobro a da se ne bi ponovilo ... odlazak katamaranom u Sydney CBD, naravno. Znao sam to odmah. Ne zato što je taj dan bilo oblačno, ne zato što je izjutra padala sitna kišica i ne zato što je bila zatvorena gornja etaža na Opera House ... nego sve to skupa pa još puno više. Vožnja katamaranom po Parramatti doživljaj je za sebe, a doživljaj je daleko bolji stojeći na palubi po sunčanom vremenu. I rijeka i obala tada pokažu sve svoje boje. Osim toga, bilo bi zgodno baciti pogled na Circular Quay i na nebodere CBD-a s gornje etaže opere. Bilo bi zgodno malčice uroniti u unutrašnjost grada, bilo bi još zgodnije prošetati po The Goods Line i bilo bi skoro fantastično sjesti negdje u Darling Harbour na doručak. Obići neke nezaobilazne tipične turističke destinacije također ne bi bilo loše. Želim vidjeti sve boje Sydneya i danas je pravi dan za to. U osam ujutro već smo na pristaništu. Iznad Parramatte vrijeme je super, u smjeru niz rijeku vidim da je oblačno ali isto tako vidim i da se oblaci brzo razilaze. Još prije devet prolazimo Sydney Olympic Park - ovaj dio grada mi se jako jako sviđa, barem ovo što se vidi iz pristaništa - a u pola deset pristajemo na McMahons Point ... Sydney Luna Park i Harbour Bridge u istom kadru. ...

Odlično. Veseli me da ti se sviđa.

... Privukla me ravnomjerna zelena boja polja na drugoj strani pa sam se prošetao preko ceste izbliza pogledati o čemu se tu radi. Dođem do ograde i gledam, i još malo gledam, i već kad sam mislio odustati od daljnjeg zurenja ugledam sa strane oguljeni komad ledine ... aha, tada sam skopčao ... to je turf. Negdje se to zove i sod ... trava s korijenjem i tankim slojem zemlje/tla. To se masovno koristi kao podloga za sve i svašta, najviše za sportske terene i dvorišta. Viđao sam to u različitim dokumentarcima a sada i uživo vidim kako se to uzgaja. U narednih pola sata kako smo krenuli prema doma nagledali smo se hektara i hektara trave koja brzo raste. Najviše mi je u oči upalo izrazito jako navodnjavanje ... špricaljke su na svim poljima trave radile sto na sat. ...

... Desetak minuta nakon izlaska sa skele zaustavljamo se ispred nečega što liči na ušminkanu benzinjaru koja drži do sebe ... postoji ispred i pumpa ili dvije ali nisam siguran jesu li u funkciji. Cafe i mali restoran, zove se Tractor 828, nastao iz ničega u zadnjih 4-5 godina i nametnuo se kao popularno grupno okupljalište ili kao ishodišna točka za lokalne moto ili biciklističke ture. Svidjela mi se mirna okolina u kojoj se nalazi - uz lokalnu cestu okružen livadama i šumarcima - i to što unutra imade za kupiti lokalnih proizvoda ... meda, pekmeza i raznih finih stvari u malim teglicama. ...

... Više od dvadeset km vozili smo uz rijeku, a onda je ipak na red došla i skela. Volim se voziti skelama preko rijeke i koristim svaku priliku za prelazak skelom a ne mostom. Skele imaju neku svoju posebnu draž i atmosferu, dašak nesputanosti pa čak i avanture ... jedino što to ovdje baš i nije slučaj. Ovdje se sve crveni od upozorenja i zabrana: napravi ovo i napravi ono, zabranjeno je ovo i zabranjeno je ono, pazi na ovo i pazi na ono ... kazne frcaju na sve strane. Nisam siguran jesam li uopće primjetio da se skela kreće, kamoli da sa skeledžijom popričam o vremenu i vodostaju i da mu ostavim novaca za pivo. OK, vidio sam i ovo. Blažene skele na Savi i na Dunavu. Čim prigrije moram na hitni oporavak na skelu kod Oborova, a za totalnu rehabilitaciju budem skočio do Rama i Banatske Palanke. I usput još na dodatnu terapiju u Banoštor i Futog. ...

... Dural je dio Sydneya dvadesetak km sjeverno od Parramatte, na cesti koja se zove Old Northern Road. Elegantniji i smireniji dio grada ... čak i ne izgleda kao "grad", više izgleda kao dobro održavani park. Elegantno i dobro održavano izgledale su i gospođe i gospodične iz dućana u kojega smo Vader i ja skrenuli da odradimo jedan kraći šopingić. Zadovoljstvo je trgovati u ovakvim dućanima s ovakvom poslugom ... treba to činiti češće. OK, šoping odrađen, našao sam i kupio što sam tražio, hajdemo dalje. Smjer kretanja sam se nametnuo ... idemo dalje na sjever. Cesta je jako dobra i postaje sve bolja, oblaci se sve više razilaze a temperatura sve više raste. Stvoreni su svi uvjeti za laganu vožnju uz rijeku ... čim do nje dođemo. I čim riješimo laganiji obrok. Glenorie, Forest Glen, Maroota ... sve su to Sydneyska predgrađa koja smo morali proći dok nismo ušli u Wisemans Ferry. Inače, cijeli ovaj kraj kojim se vozimo jako me podsjeća na Slavoniju. Četrdesetak km od Durala do Wisemans Ferrija dođe mu otprilike kao dionica od Požege do Slavonskog Broda, jedino što ovdje nema prelaska preko Grižića. Ali zato ovdje postoji Hawkins Lookout, vidikovac s dobrim pogledom na rijeku Hawkesbury i na dio ceste River Road kojim uz nju uskoro budemo vozili. Desetak minuta i desetak krivina kasnije spustili smo se s brda i ušli u Wisemans Ferry, mjesto na oštroj krivini rijeke Hawkesbury koje najviše služi kao izletište i lokacija za roštiljanje uz rijeku. Prema ovome "Ferry" iz imena mjesta dalo bi se zaključiti da ovdje postoji i skela preko rijeke. Štaviše, postoje dvije skele, svaka na svojoj strani riječne krivine ... jedna na istoku i jedna na zapadu. Začudo, nismo krenuli prema skelama, najprije smo krenuli u Wisemans Inn i naručili klopu. I pifce ... One Fifty Lashes, krasan australski craft Pale Ale s blagim grape aftertasteom. Iz Wisemans Ferrya odlazimo na jug ali uz rijeku Hawkesbury, nizvodno, cestom koja je relativno nedavno još bila neasfaltirana. To je ona cesta koju smo vidjeli u dolasku s vidikovca Hawkins ... zove se River Road i bila bi savršen teren za lagano vozikanje laganim motorićem. Signalizacija stalno upućuje na opasne odrone kamenja, i to doista nije puko razbacivanje tablama ... vidjeli smo nekoliko vrlo friško odvaljenih kamenčina s kojima se nikako ne bi valjalo nenadano sresti. ...

Sve vrijeme u Australiji vozilo se vrlo oprezno po gradu i vrlo živahno izvan grada. Naročito se živahno i veselo tjeralo kada smo išli na Phillip Island, no to je zato što su putevi kojima smo išli daleko od ikakvih ozbiljnijih civilizacija. Vozeći po gradu stekao sam dojam o priličnoj civiliziranosti sudionika u prometu, međutim rečeno mi je da to baš i nije stalno tako. Vožnja motorom između kolona je zakonski dopuštena a to se mnogima ne sviđa. Osim toga, ogroman broj automobila u Australiji (ako ne i većina) je sa V8 motorima s puno kubika i takvi su često jako naživcirani kad ih obiđe netko na dva kotača. Na startovima na semaforima bude svakakvih zanimljivih sučeljavanja. Generalno gledano, solidarnosti po pitanju policije baš i nema. Vozači automobila su ti smrtni neprijatelji i to ti stalno treba biti na pameti.

... Do Sydneya nam nije daleko ... najprije po Lady Wakehurst Drive a potom kroz šumetinu po Sir Bertram Stevens Drive. Ova spomenuta šumetina sastavni je dio Royal nacionalnog parka koji se direktno nastavlja na južne dijelove Sydneya. Cesta kroz šumu je odlična, no kao i mnoge ceste u ovom području zatrovana je ograničenjem brzine na 60 km i s dvije pune crte po sredini. Malo je mjesta na kojima je dopuštena brzina cijelih 80 km a da je još i isprekidana crta po sredini. Po izlasku iz šume NP Royal čekalo nas je još pedesetak km probijanja kroz gradski promet ... nekada manje a nekada više gust. Uopće ne mogu reći da mi je ova gradska etapa bila naporna ... promet se odvija prilično civilizirano, nema zakrčivanja križanja kao po Zagrebu, kroz određene dijelove grada u kojima je bilo još nekih starih skladišta i industrijskih postrojenja bio mi je baš gušt tako lagano proći, okolina mi je nova i sve mi je zanimljivo. Da tako moram voziti u nekim regularnim intervalima sasvim sigurno da mi baš i ne bi bilo tako interesantno. Bilo kako bilo, u popodnevnim satima bili smo opet doma u Parramatti. Vrijeme je da se krene razmišljati o tome kako potrošiti još tri i pol dana ... ...

... ...

... ...

... Pet km nakon Sea Cliff mosta Lawrence Hargrawe Drive okreće u brda gdje izlazi na Princess Hwy. Naša zacrtana ruta za povratak doma ne poklapa se s ovim putem, tako da mi na brdu Bald Hill skrećemo desno na Lady Wakehurst Drive. Prije nego nastavimo dalje prema Sydneyu skrećemo na zgodan vidikovac - Bald Hill Lookout. Ništa spektakularno visoko, 300-tinjak metara nad morem, ali je zato pogled spektakularan: na plažu Stanwell, Sea Cliff Bridge i sve do Wollongonga na jug; na pučinu Pacifika na istok. Ovo brdo je i odlično uzletište (i sletište) za zmajare i paraglajdere. Osim toga, cesta do Bald Hilla i sa sjevera i s juga dobre je konfiguracije pa niti motocikli ovdje nisu rijetka pojava ... dapače, ima ih stalno a vikendima je čak i gužva. ...

... Do plaže Austinmer došli smo vozeći po Lawrence Hargrave Drive, cesti koja se odvaja od B65 kojom smo stigli do Towradgija. Sve skupa ova cesta nema niti 20 km u dužinu ali je jedan od njezinih obalnih dijelova - iznad mora a paralelan s obalom - naročito zanimljiv i atraktivan ... zove se Sea Cliff Bridge. Često ga se dade vidjeti u kojekakvim marketinškim materijalima, naročito ako se radi o prezentaciji novih automobila. ...

... ...

... Dvadeset minuta kasnije novi pijesak ... plaža Austinmer. Relativno mala plaža - svega 250 metara - ali prilično popularna kod lokalnog stanovništva ... moguće i zato što na njoj postoje dva oceanska bazena pa se tamo mogu namakati i oni neskloni valovima. Plaža stvarno odlično izgleda, no samo sedam km dalje niz cestu ima nešto još bolje ... e tamo sada idemo. ...

... ...

... Dva nam je sata trebalo do sljedeće plaže ... dva sata! Izaći na A1, voziti dalje na sjever, proći Nowru i Berry, proći Kiamu, zaobići jezero Illawarra i provući se kroz Wollongong ... i negdje sjeverno od centra Wollongonga skrenuti desno, u naselje niskih kućica i automobila parkiranih uz cestu. Šta radimo ovdje crni Vaderu ... jeli to Đurđa opet ima neke svoje epizode? Počelo mi je svitati vrlo brzo, stotinjak metara kasnije kad smo prošli uz Towradgi Park i izašli na čistinu ... aha, ona plava crta na kraju ulice može biti samo more. More je i bilo ... Towradgi Point, tako se zove maleni rtić do kojega smo se dovezli. Plaža Corrimal, plaža Towradgi, plaža Fairy Meadow ... tri i pol km pijeska, mora i vjetra. Idealan teren za kite surfing, za kupanje nešto manje idealan. Zato vjerojatno na mnogim ovakvim plažama postoje ograđeni dijelovi koji služe kao bazeni (ocean pool) ... vidio sam to još prije nekoliko dana na centralnoj plaži u Forsteru. ...

... Kako sam spomenuo, selo zvano Hyams Beach nema kafić s pogledom na more. Eto nema ... ne znam ni ja kako. Nakon šetuckanja po plaži i buljenja u valove svratili smo na sokić u Hyams Beach Store & Cafe, to je jedini ugostiteljski objekt koji ovdje postoji. Kad počne turistička sezona i kad se stanovništvu udeseterostruči broj, sasvim je sigurno da je ovdje sve drugačije. ...

... ...

... ...

... ...

... Zabačena selendra, gotovo izgubljena na istočnoj obali zaljeva Jervis, skoro da je čudo da asfaltiranu cestu imaju ... ma nemaju čak niti poštenog kafića s terasom koja gleda na more. Pa dobro, upitat će se možda netko, u čemu je kvaka, zašto uopće skretati s glavne ceste ... ima li tu išta vrijedno dolaska? Ima ... plaža! Čisti bijeli škriputavi pijesak i tirkizna voda s pogledom na udaljeni Point Perpendicular. I ritam oceanskih valova. ...

... Drugi put ovo jutro izlazimo iz civilizacije preko čeličnog mosta, opet smo na A1 i gotovo pola sata vozimo kroz šumu ... kao da smo u Gorskom kotaru a ne na Pacifiku. Iako smo mu cijelo vrijeme relativno blizu, ocean propisno ugledamo tek prolaskom kroz mjesto Ulladulla nakon čega nam opet nestaje iz vida. Pola sata kasnije pilot Executora odlučuje da je sada dosta jurnjave po Endoru i da je krajnje vrijeme da se prebacimo u drugu galaksiju ... kratki skok kroz hipersvemir i eto nas kako kruzamo po Naval College Road i tražimo skretanje za Hyams Beach. ...

... Doručak je bez žurbe odguštan pod suncobranom, s pogledom na most i široki riječni estuarij koji prelazi u ocean, rijetke bicikliste koji jutro koriste za vožnju uz more i bandu proždrljivih pernatih napasti koji samo čekaju da se netko odmakne od stola pa da navale. Nisam znao koliku komadinu kruha može progutati galeb u jednom zalogaju dok to ovdje nisam vidio ... kao anakonda ili udav ... razjapi kljun kao bunar i komadina kruha samo propadne u rupu. Možda su ovo galebovi mutanti, kad nema kruha po stolovima postaju ljudožderi. Nas trojica nismo im ostavili ništa i na vrijeme smo zbrisali ... čim smo primjetili da nas počinju mjerkati ispod oka. ...

... Na prvi pogled Batemans Bay izgleda kao Narooma iz koje smo otišli nema niti sat vremena. Čak imade i čelični most koji spaja dvije obale ... u ovom slučaju nije to omanja uvala već estuarij rijeke Clyde. Dok smo tražili prikladan parking uz obalu postalo nam je jasno da je Batemans Bay značajno veći od Naroome, što je svakako dobro jer to znači da je i izbor lokacija za doručak također veći. ...