... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... Raspakiravanje balona i priprema za let ... u kompletu. ...

Neki detalji koje sam zaboravio spomenuti, dopune, dodaci ... i tako to ... Ulazak u Sydney CBD (pristanište Circular Quay) katamaranom rijekom Parramattom: ...

Hvala!

Subotom trenig i kvalifikacije, nedjeljom zagrijavanje i utrke ... kao i uvijek i svuda.

@ all - Hvala, hvala ... veseli me da vam se svidjelo. Postavljajući tekst i hrpetinu fotografija iz ove teme, uočio sam usput da sam neke stvari potpuno zaboravio spomenuti. U narednim danima budem i to sredio ...

... ... i još samo tri sata hlapljenja u Dohi i već polećem doma. A doma sam odmah počeo njegovati dobru australsku praksu ... big breki uz neizbježnu sitniju lokalizaciju.

... ...

... Nakon ručka pronašlo se i nešto vremena za kraći odlazak uz rijeku na čaj i kafcu ... ... a potom je sve krenulo u pravcu aerodroma. Čajić za goodbye na Sydneyskom, koji je prilično mali i skučen, teško je ubiti nekoliko sati šetajući okolo ... ...

... ...

... Subota je i večeras u 21.45 moram uhvatiti prijevoz doma. Na međunarodni checkin moram se pojaviti četiri sata ranije, treba nam sat vremena za dolazak do aerodroma, veći dio pakiranja sam odradio sinoć ... sve to skupa daje mi do znanja da nisam u nikakvoj žurbi. Divna je to prilika da se odvezemo na jednu lokaciju gdje smo već bili i da se još malo predamo jednostavnim zadovoljstvima ... mirisima iz kuhinje i zveckanju čača sa šanka, dobro sređenom dućanu i zanimljivo složenim motociklima, ugodnim konobaricama i razgovorljivim prodavačicama. Topli croissant i crni Chinotto s limetom također su jednostavna zadovoljstva, isto kao i nekoliko artikala iz već spomenutog dućana. Šteta bi bilo - i neozbiljno - vratiti se doma bez dvije ili tri Deus brandirane majice ... nekoliko stotina dolara ne bude nikoga ubilo. Kad malo bolje razmislim, najveća je šteta što su one japanske rukavice rađene u nekim čudnim veličinama. ...

... ...

... ... malo po A4 i malo po M4 ... ... i eto nas u Parramatti. Ostavljamo Lexusa na parkingu i uživamo u šetnji pravim Sydneyem. ...

... Otišli smo s plaže Shark a nije još bilo niti deset sati prijepodne ... otegnuo se ovaj dan. Stara Aboridžinska narodna izreka "Tko rano rani na tri plaže stigne" doista ima smisla. A kad smo već tako bogati s vremenom, budemo se malo provozali kroz neke dijelove Sydneya koje još nisam vidio. Najprije uz Rose Bay koji me nekim svojim dijelovima asocirao na Opatiju i dio ceste uz Preluk ... ... potom preko Darling Harboura gdje smo još jučer mastili prste u Harry's cafeu, kroz Pyrmont i preko ANZAC mosta ... ...

... ...

... Nakon silaska s Gap Bluffa krećemo prema gradu ali uz zapadnu obalu poluotoka South Head. Ulazimo u dio grada koji se zove Vaucluse i gdje broj lijepih kuća s pogledom na more uvelike nadmašuje broj istih u dijelovima grada kroz koje smo do sada prošli ... ovdje nema loše kuće, samo dobra i bolja. Skrećemo prema parku Nielsen i drug Vader mi kaže da me vodi da pogledam još jednu zanimjivu plažu zanimljivog imena ... Shark Beach. Po australskim kriterijima ovo je mala plažica, sićušna, jedva sto i sitno metara u dužinu ... ali ubrzo mi postaje jasno što je izdvaja od drugih plaža i zašto čak i moj kompić hoće čak iz Parramatte potegnuti ovamo. Plaža se naslanja na Nielsen Park što znači da niti 20 metara od linije mora počinje šuma ... ovdje se na plaži može knjavati u pravoj hladovini. ...

... ...

... Hajdemo sada na Gap Bluff, znamo gdje smo fulali skretanje ... trebamo se vratiti po Cliff Street do parkinga i onda stazom po stepenicama. A ima dosta tih stepenica ... dobrih 200-tinjak metara skroz do najgornjeg vidikovca s najboljim pogledom. Jeli napor skakutanja preko tolikih stepenica vrijedan pogleda? U svakom pogledu ... ...

... ...