Nisam baš vešt u postavljanju više fotografija odjednom, ali se nadam da će biti vidljive, ako mi ne uspe odmah, moraću da zatražim pomoć prijatelja!
Sa suprugom sam za vikend bio na Bovanskom jezeru, blizu Soko Banje i od meštana sam čuo za Etno kuću Vodenica, koja se nalazi u selu Vrmča, na pola puta između Aleksinca i Soko Banje. U Vrmči se, kod seoske prodavnice, na jednoj uzbrdici, skreće lovo (putokaz je slabo vidljiv, ali svi seljani znaju za ovo mesto), nakon čega se , nakon otprilike 500 metara skreće desno, za jezero Vrmča (slabo vidljiv putokaz). Put do etno kuće je makadamski, ali sasvim solidan, tako da se motorima (a i kolima) bez problema dolazi do etno kuće, a i do jezera, koje je udaljeno oko kilometar od etno kuće. Nakon toga, prema Rtnju, mogu samo braća enduraši! Makadamski put vodi kroz šumu, a ispred nas je, na visini od oko tri metra, leteo orao (ili "oro") i leteo je tako oko 100 metara. Do Vodenice se dolazi preko malog, drvenog, mostića, ispod koga protiče kristalno bistar potočić iz koga se može piti voda! U Vodenici nema struje, ali je opremljena solarnim panelima i domišljati vlasnik Marko je led diode stavio u starinske fenjere, što uzgleda fenomenalno! U sklopu etno kuće se nalazi i vodenica, gde deda Mija melje pšenicu, od koje Markova majka, odmah nakon narudžbine, sprema sveže, vrele lepinje. Iznad vodenice je krak potoka, u kome su pastrmke, koje se, nakon narudžbine i hvatanja meredovom) odmah pripremaju. Rakija je domaća, vrhunska, sokovi takođe domaći (u svakoj čaši soka je i po nekoliko drenjina). Šopska (ili srpska salata, pošto je bez sira) je sa dosta domaćeg kajmaka. Svo povrće koje se služi je iz plastenika, koji se nalazi pored potoka. Vikendom, ili po narudžbini, sprema se jagnjetina ispod sača. Marko je, kao i svi iz njegove porodice, izuzetno prijatan, predusretljiv i nakon posluženja hrane, počastio nas je po čašom (normalno domaćeg) vina.
Što se tiče cena, situacija je ovakva: Dve kafe, tri rakije, dva domaća soka od drenjina (ima i drugih), porcija pilećih ražnjića u mesnatoj slanini, dve pastrmke (jedna je u porciji), pola porcije vrhunskih domaćih kobasica, dve šopske-srpske salate sa dosta domaćeg kajmaka, dve sveže (vrele) lepinje, kačamak gratis, dve pečene, ljute paprike i dva vina gratis - 1900 dinara. Ova količina hrane je dovoljna, za barem tri osobe, normalnog apetita. Ali, zbog čenjenice da sam hedonista što se tiče ukusne hrane, a i zbog samog ambijenta, uspeli smo tu količinu da savladamo, ali ne preporučujem, ukoliko se put nastavlja motorima. Krajnjim naporom sam se dovezao do Bovanskog jezera.
U Vodenici je moguće kupiti i domaći med i propolis, rtanjski čaj i brašno!
Zaista svakom preporučujem, ko planira vožnu u tom pravcu, da svrati u ovu prelepu etno kuću i da uživa u prelepoj prirodi!
Jedino što nedostaje su bungalovi za prenoćište, ali sam u razgovoru sa Markom saznao da planiraju njihovu izgradnju. Takođe sam mu najavio dolazak forumaša, koji kod njega imaju po jedno besplatno piće! Svaka preporuka za prelep izlet i uživanje!
picture upload sites