Dobro ti nama dosao Veliki pozdrav za bajkera od putnika

Ovo mu sad dodje ko na kvizu Potjera Jedan kaze manja suma, drugi kaze veca suma, treci kaze srednja a na kraju ce biti kako takmicar sam odluci Zato kolega uzmi papir i olovku i detaljno razradi rutu koju zelis da prodjes. Posle toga treniraj Vozaj se tamo, vozaj se ovamo Nemoj po srezu u kome zivis da se vozas, idi gdje nikad nisi bio

Samo pametno i uzivaj

Novi ja i novi motor

Treći dan: Herceg Novi – Neum – Makarska – Split Odmorni i naspavani krenuli smo putem koji, do tada, niko od nas nije imao priliku da vozi. Prvi talas uživanja zapljusnuo nas je kada smo prešli granični prelaz „Debeli brijeg“ i uključili se na put koj je vodio prema Dubrovniku. Posjetu Dubrovniku smo izbacili iz plana jer smo htjeli da posvetimo pažnju drugim gradovima i mjestima na Jadranu. Svakako da ću prvom sledećom prilikom, kada budem u Trebinju, iskoristiti vrijeme i otići do zidina Dubrovnika. Prvu pauzu, a ujedno i pauzu za doručak, pravili smo u Neumu. Neum geografski pripada Bosni i Hercegovini ali po mnogo čemu se razlikuje od ostalih gradova države čiji pasoš imam. Primjetan je veći broj gradilišta i sigurno će Neum postati turstičko mjesto koje će privući goste ne samo iz BiH i Hrvatske, nego i iz čitave Evrope. Odmah nakon prelaska na Hrvatsku stranu stali smo na benzinsku pumpu da natočimo gorivo i da se osvježimo hladnim energetskim napitkom. Za ovu pumpu vezuje se jedna anegdota. Naime, jedan stariji radnik točio je gorivo i dok smo pratili potrošnju upitao nas je odakle smo. Na moj odgovor da sam iz Bijeljine sa oduševljenjem je pogledao u mene. Rekao mi je kako je početkom 70-ih godina prošlog vijeka dolazio u Bijeljinu i da je tamo imao djevojku. U trenutku nisam baš bio siguran da priča istinu ali kada je počeo da opisuje park, korzo i zgradu gradske skupštine Bijeljine shvatio sam da je stvarno bio u mom rodnom gradu mnogo prije nego što sam se ja rodio. Odličnu vožnju prekinuli smo stajanjem na jednom vidikovcu gdje smo iskoristili priliku da se fotografišemo. To je bilo kod ulaska u područje nacionalnog parka “Mljet“. Mljet je osmo po veličini ostrvo u Hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Vrućina i žeđ bili su signali da je vrijeme za novu pauzu. U toku vožnje dogovor je pao da to bude u Makarskoj. Tamo nas je dočekala velika gužva, što zbog atraktivnosti ovog mjesta u pogledu ljetovališta što zbog redovne linije trajekta koji vodi do ostrva Brač. Parkinga za motore u ovom primorskom mjestu ima u velikom broju pa nije ni čudo što mnogobrojni motoristi dolaze upravo ovdje da provedu odmor. Smjestili smo se u bašti restorana koji se nalazi u samoj marini i bez puno razmišljanja naručili Ožujsko pivo u velikom pakovanju (krigla 0,5). U toku putovanja držali smo se dogovora da možemo popiti maksimalno jedno veliko pivo dok smo na putu, a kada parkiramo motore da ne brojimo količinu Žuje. Naravno, iskorsitili smo trenutak i da se prikačimo na Wi-Fi i javimo najdražima. Po meni jako je važno da se, ljudima koji te najviše vole, javlja kad god se ugrabi prilika. Kilometar po kilometar stižemo u, po mom mišljenju, najljepši grad na Jadranu, Split. Uz manje poteškoće pronašli smo smještaj. Do našeg smještaja se dolazilo preko šetačke zone. Marija i njen suprug su nam telefonom javili da možemo tuda proći i motorima i da ako nas ko upita bilo šta samo da kažemo da idemo kod njih. Imali smo cijelo veče za obliazak ovog vijekovima starog grada. Meni je ovo bio drugi put da u roku od 6 mjeseci posjetim Split. Znao sam šta treba da pokažem Aleksandru ali ipak nje bilo dovoljno vremena da obiđemo sve znamenitosti. Za nekoga ko provodi par sati u ovom gradu bitno je da obiđe Dioklecijanovu palatu, Trg Prokurative, Narodni trg, Rivu i stadion Poljud. Nažalost Poljud je bio zatvoren u večernjim satima tako da nisam mogao još jednom da obiđem ovo sportsko zdanje. Posle večere otišli smo u sobu i sumirali današnji dan. Trebao nam je odmor jer nas je čekao put dug 450 kilometara, ili bolje rečeno 520 kilometara.

Drugi dan: Druženje i uživanje na plažama Herceg Novog i okoline Drugi dan ove vožnje iskoristili smo za odmor, druženje, kupanje, i planiranje nastavka puta. Dodatne savete za putovanje dali su nam Đenka i Slavo koji su Jadransku magistralu prešpartali više puta. Ispostavilo se da je ovo bio jedini dan u toku čitavog putovanja koji smo iskoristili za kupanje u moru. Ostatak odmora provodili smo u vožnji zezanju „na suvom".

Na međunarodnom graničnom prelazu, koji se nalazi na putu Trebinje - Herceg Novi, doživjeli smo neprijatnost. Naime, iako smo skoro 45 minuta čekali u koloni (nismo htjeli da obilazimo kolonu jer je granična policija Crne Gore naplatila kaznu nekolicini motorista za preticanje kolone koji su prije nas bili na ovom prelazu) kada smo došli na red jedan od službenika nam je rekao da stanemo sa strane i sačekamo da dođu po naša dokumenta. Posle[d1] petnaestominutnog ubjeđivanja da smo uredno u punoj opremi čekali u koloni jedan drugi službenik nas je pustio da predamo dokumenta i pređemo granicu. Onog trenutka kada sam ugledao Jadran raspoloženje je skočilo na najviši mogući nivo. Bez veće muke pronašli smo kuću koja nam je bila dom naredne dvije noći. Dobri domaćini nisu čekali ni tren, pa se na trpezi odmah našla pršuuta, sir, maslinke i hladno pivo. Druženje je nastavljeno i u toku večeri a kako tradicija nalaže nastavak je bio u kafiću “Prostorija”. Naši domaćini, Nataša i Slavo Petrone

Prilikom planiranja rute određeno je da će pauza za doručak biti u Foči. Tamo nas je dočekala moja zemljakinja i velika prijateljica Mima koja studira na Medicinskom fakultetu. Kako ni ja, a ni Aleksandar ne poznajemo Foču, Mima je bila zadužena za izbor lokala u kome ce se doručkovati. Picerija Mocart , bila je pun pogodak. Jedan jak doručak bio nam je prijeko potreban. Inače, u toku ovog putovanja trudili smo se se da ne pretjerujemo ni u čemu. Hranili smo se i po marketima ali i po restoranima. Mima, buduci doktor medicine Put nas je dalje vodio do Trebinja na 17-i po redu moto vikend u organizaciji MK “TNT” Trebinje. Tamo su nas, pored domaćina, dočekali i mnogobrojni prijatelji motoristi iz raznih krajeva Balkana. Uz pivo i čuveni “bajkerski” pasulj razgovarali smo o našem putu i destinacijama koje nas čekaju u nastavku. U Trebinju nismo mogli dugo da se zadržimo jer smo htjeli da u pristojno vrijeme dođemo kod Slave i Nataše koji su nam bili domaćini u Herceg Novom. Moto skup Trebinje

Prvi dan: Bijeljina – Trebinje – Herceg Novi Jutro koje je svanulo bilo je najhladnije junsko jutro koje pamtim. Termometar je pokazivao svega 10 stepeni iznad nule. Od uzbuđenja što idem na ovaj put tu hladnoću nisam osjećao sve dok se nismo približili Drini. Siguran sam da je tu temperatura spala i ispod 10 stepeni. Kroz glavu mi je prolazila misao ako je ovako hladno u ravnici šta li nas onda čeka na Romaniji. Međutim, situacija je bila skroz drugačija. Sunce je obasijalo Romaniju i bilo je više nego prijatno “peglati” najljepše krivine u Republici Srpskoj. Koliko god puta prolazio putem Vlasenica – Rogatica uvijek sa osmijehom i uživanjem prolazim ovaj put. Prva pauza je bila je na “Nestro Petrol” pumpi u Rogatici. Na ovakvim putovanjima obično pravim pauzu na svakih 150-200 kilometara. Češće pauze mogu odužiti putovanje dok rijeđe mogu prourokovati umor. Na pumpi se zadržavamo nekih dvadest minuta koje smo iskoristili za dosipanje goriva, javljanje porodici ali i fotografisanje. Sve fotografije sa ovog putovanja napravljene su pomoću Huawei P7 mobilnog telefona, a za video zapise korištena je GoPro Hero 4 kamera.

Ja Stromdzija od skoro pa mi se ova ideja jakoooo dopada i zato sam danas pisao slobodan petak da kao covjek dodjem do Bugarske

@Milanezi hvala na odgoovru Ja planiram uskoro da rezervisem smjestaj Bilo bi super da ide ekipa iz Srbije i RS

Sad sam gledao po FB nema nista da su naznacili za vozace drugih motora Pogledacu na sajtu https://v-strom.hr/

Zemljak dobro nam dosao sto god ti treba pisi tu smo da pomgonemo

E o tome niko nista nije pisao

Problemi se ubrzano rjesavaju tako da cu za vikend da nastavim sa radom bio je problem sa fotografijama i video zapisima koji sada uspjesno spasene Nastavak slijedi uskoro a do tada uzivajte u kratkom videu

i ja sam za i za sam takodje da se ide u Bugarsku, pa ako ko hoce neka se javi u temi

U temi koja je vezana za vozace V-Strom pojavila se informacija da se u Bugarskoj organizuje internacionalni susret vozaca Suzuki V-Strom masina Ovo je plan i program koji je prekopiran sa sajta domacina a prilagodjen je Hrvatskom govornom podrucju jer imaju dobru saradnju sa vozacima iz Hrvatske i prenosim ga u potpunosti: Zdravo drage kolege i pucanstvo! Imamo zadovolstvo da vas pokanimo na godisnju forumsku druzbu V-Strom.hr i prijatelja koja ce se odrzati od 22-24.06.2018god u Pamporovo-Bugarska. To je nastavak tradicionalnih susreta foruma V Strom Hrvatska i prijatelja i je 11-ti po redu. Po prvi put ce se odrzati van granica bivsih YU prostora i imace mali megjunarodni karakter. Za nas je cast sta smo domacini ovom jedinstvenom nastanu i da pridonesemo zblizavanju ljubitelima motora i putovanja sa cjelog Balkana. Pokanu su dobili da dodju motoristi iz:Hrvatske,Slovenije,Makedonije,Srbije,Crne Gore,Bosne i Hercegovine,Turske,Grcke,Slovacke,Rumunije. Nastan ce se odrzati u hotelu Snezanka koji se nalazi u prekrasnom planinskom centru Pamporovo. Hotel raspolaze sa bazenom,saunom,spa centar. GPS koordinati: N 41 39.532 E 24 41.870 Smestaj i cene po osobi: -dve nocenja u ednokrevetnoj sobi: 99 eu/194 лв -dve nocenja u dvokrevetnoj sobi: 76 eu/149 лв -dve nocenja u trokrevetnoj sobi(studio u samom hotelu): 76 eu/149 лв U cenu su ukljuceni: – dve nocenja u hotelu Snezanka – dva dorucka(svedski sto) – dve veceri(svedski sto)od koji jedna svecena! – subotnji rucak u restoranu Cevermeto – majica sa logom susreta(potreban broj unaprijed) – DJ i band za pivsku zabavu i svecenu veceru -druge razhode povezane za organizaciju susreta Gosti bezplatno koriste pokriveni bazen,saunu,parking,wi-fi.. Agenda susreta: 22.06.2018 12:00-18:00h, dolazak i prijavljivanje sudionika susreta. 19:00-20:30h, vecera 20:30-24:00h, zabava uz dosta piva! 23.06.2018 07:30-10:00h, dorucak 10:00-10:15h, zbiranje ispred hotela i grupno fotografisanje. 10:30-12:00h, grupna voznja okolo Pamporova(35km).Put ce biti zatvoren i obezbedjen. 12:00-15:00h, rucak u tradicionalnom restoranu Cevermeto (Rostilj),mali program i iznenadjena. 15:00-20:00h, slobodno vreme za voznju i posetu obliznjih gradova,sela,prirodnih znamenitosti i okolisa. 20:00-24:00h svecana vecera i program. 24.06.2018 -07:30-12:00h, dorucak,treznenje,druzenje,odlazak. Blagodarujuci nasim prijateljima iz Suzuki BG (Mirkat,oficijalni zastupnik za Suzuki Bugarska) imacete mogucnist za test voznju novog modela Suzuki V Strom 1000 -2018 u subotu od 14:00h-19:00h. Vise informacija na naše stranice i Facebook grupu i sajtu u izradi. Ukoliko je neko zainteresovan neka se javi Ja bih isao

Cestitamo

A idi bjezi Ogladnih gledajuci u fotke Sve u svemu zanimljiva destinacija za posjetiti Nesto razmiljam, kada bi neko kod nas ovako nesto organizovao odmah bi rekli da je to kao vasar Ali bilo bi dobro da imamo i mi ovako nesto

Dobro ti nama dosao

Prije svega zelim da vam se zahvalim na komentarima. Takodje zelim da vam uputim izvinjenje jer zbog tehnickih problema nisam u mogucnosti da objavim nastavak ali se svojski trudim da to bude u roku od dva tri dana Obecavam da necu razvuci kao gladan godinu

Ustao sam i poceo sam aplaudirati Ovaj putopis treba prebaciti i u formu manje knjige. Sad kada je stvarno kraj, mozemo se posvetiti pisanju nasih putopisa ali treba svojski da se potrudimo da budemo zanimljivi kao ti Svaka vam cas!!!!

Dolazak hladnih i kišovitih dana polako uspavljuje buku motora. Srećnici ugrabe po sat-dva vožnje, ali dugih putovanja više nema. Za mene sigurno ne. Ali to što ne vozim ne znači da ne razmišljam o putovanjima. Slobodne trenutke koristim za planiranje budućih, ali i za prisjećanje na one iz prethodnih godina. Sezona iza nas, za mene je bila više nego uspješna. Sedam država, desetine gradova, stotine sela... Bilo je i dugih i kratkih vožnji, a ovaj putopis, koji ćete nadam se sa uživanjem čitati, biće o putovanju koje je obilježilo 2017. godinu. Putovanje o kom sam sanjao, i na kraju ostvario. Putopis je drugačiji u odnosu na one koje sam ranije pisao. Svaki dan vožnje dobiće svoj dio i trudiću se da Vam dočaram sve ono što sam doživio, osjetio i vidio na putu dugom 2.400 kilometara. Pa da počnem! Nekako odmah nakon povrataka iz Rumunije (jul 2016. godine) počela je priča o novom poduhvatu. Shvatio sam da sam stasao za nove izazove. Razne varijante su bile u igri, ali Jadran je pobijedio. Sa Aleksandrom sam se dogovorio da se ide u Trst i sve što smo u tom trenutku znali jeste da ćemo voziti „Jadranskom magistralom“. Tehničke pripreme su počele već u oktobru. Ovog puta meni je pripala čast i obaveza da napravim plan vožnje, nađem smještaj, ali i da se dobro informišem o svemu što nas čeka na putovanju. Veliku zahvalnost dugujem motoristima koji su prije mene obišili ovu rutu i čije sam priče i iskustva halapljivo upijao. Stotine pregledanih video snimaka, fotografija, pročitanih putopisa pružili su mi ogromnu pomoć pri planiraju. U januaru smo dogovorili datum polaska (10. Jun) i trajanje putovanja. U „budžetu“ smo imali 9 dana. Plan je izgledao ovako: Prvi dan: Bijeljina – Trebinje – Herceg Novi Drugi dan: Druženje i uživanje na plažama Herceg Novog i okoline Treći dan: Herceg Novi – Neum – Makarska – Split Četvrti dan: Spit – Šibenik – Zadar – Rijeka – Pula Peti dan: Pula – Trst Šesti dan: Odmor i obilazak Trsta (kasnije smo dodali i odlazak u Udine) Sedmi dan: Trst – Ljubljana – Prelog (HR) Osmi dan: Prelog – Osijek – Bijeljina Deveti dan bio je planiran za povratak u realnost. Ruta: Putem Jadrana Svakog dana sam čitao o gradovima kroz koje ću proći i sa nestrpljenjem čekao početak juna. Čim je sezona počela krenuo sam da se pripremam za najduže putovanje u mojoj dosadašnjoj motorističkoj karijeri. A kako se drugačije pripremiti nego putovati. Kao što košarkaši prije velikog takmičenja idu na pripreme na Kopaonik ili Zlatibor, tako sam i ja išao u Šumadiju, Vojvodinu, Posavinu, Krajinu, Semberiju i Podrinje. Zbog posla sam mogao da vozim samo vikendom, a vrijeme posle posla, koristio sam za rješavanje ostalih detalja oko putovanja. Pitanje smještaja je brzo riješeno jer su nam prijatelji motoristi ponudli svoje domove. Malo po malo i sve stavke su dobile oznaku „Spremno!“. Dan prije polaska okupili smo se kod mene kući, večerali, popili piće za sretnog puta i rano otišli na spavanje. Spavanje?! Možda je trebalo da posluži za odmor ali ja nisam mogao da sklopim oči od uzbuđenja i adrenalina koji su vodili bitku u meni. Sat je zazvonio i to je bio znak da avantura „Putem Jadrana“ zvanično počinje!