”Slabo divanim mađarski dve tri reči i to s greškom tečno govorim rukama i perfektno se služim smeškom Ali mađarski ne umem daj nauči me 'leba ti nisam mog'o da pomislim da će mi tol'ko trebati “ Nekada prije, dok sam bio mlađi, dosadu sam ubijao igrajući fudbal sa društvom ili igrajući igrice na kompu. Kako sam prevazišao igrice, a društvo se rasulo po svijetu, ostalo mi je da pronađem dobar način da se dosada iskorijeni. Kada sam počeo da vozim motor, prije 13 godina, nisam mogao zamisliti da će mi baš to biti najveći saveznik u borbi protiv dosade. Vikend se bližio, a ja nisam imao nikakavu ideju kako da ga provedem. U stanu mi se nije ostajalo. Sjetim se da sam prije par mjeseci pričao sa komšijom o vožnji do Segedina i u sekundi odlučim da će taj grad biti moja sledeća destinacija. Pozovem par drugara da vidim da li su voljni da mi se pridruže, ali neki drugi faktori bili su jači od njihove volje. Bez puno razmišljanja, odlučim da krenem sam. Dođe i subota. U ranim jutarnjim satima spakujem sebe i motor i krenem put Mađarske. Odmah sam se uključio na auto put i do Bačke Topole nisam stajao. Primjetio sam ogromnu gužvu na putu, ali na svu sreću sa suportne strane. Kasnije sam slušao na vijestima da je, baš taj dan, označen kao dan kada se očekuje najveći priliv tursta kojima je Srbija ili krajnja destinacija ili tranzit na putu do Grčke i Crne Gore. Dok sam se vozio odlučio sam da na Palićkom jezeru napravim pauzu za doručak. Pošto put nisam znao najbolje, uključim navigaciju na telefonu (Here We Go), ali zaboravim da isključim opciju najbržeg puta. Malo po malo počne navigacija da me vodi kroz prigradska naselja Subotice. Posvađamo nas dvoje. Ja bih na jednu stranu, ona vodi na drugu, a tvrdoglavi oboje. Konačno nađemo kompromis i zajedničkim snagama pronađemo pravi put. Stižem na Palić, ili kako sam ga nazvao - oaza mira. Sunce se već podiglo visoko iznad jezera, a jezero, kao more. Ne vidi se kraj. Palićko jezero je dika i ponos, ne samo sjeverne Bačke, već i cijele Srbije. U trenutku kada sam ja stigao na šetalištu pored jezera nije bilo nikoga. Idealna prilika da se postavi stativ i napravi neka fotografija. Zelenilo i cvijetni aranžmani ovaj Park prirode čine još privlačnijim. Doručak, po svim običajima, obavio sam u restoranu “Riblja Čarda”. Ima jedna zanimljiva anegdota o ovom restoranu. Prije nekih desetak godina sa roditeljima sam bio na odmoru na Paliću. I baš u ovom restoranu smo odlučli da ručamo. Za ovaj restoran kažu da je najbolji riblji restoran u Vojvodini. A ja tada ribu nisam jeo. Zašto? Pojma nemam. Na meniju su bile razne vrste riba, ribljih specijaliteta, čorbi, salata… ma svega. Pola sata su moji odlučivali šta će da jedu, a ja sam se bacio u potragu za nečim mesnatim. I taman kada sam pomislio da je moja potraga bila bez uspijeha, sitnim slovima u nekom ćošku vidim da piše “Bečka šnicla”. Sreća u mojim očima, radost u mom stomaku. Dolazi konobar i pita me šta ću da poručim. Ja tiho, dječačkim glasom kažem da bih jeo tu šniclu, a on sav iznenađen veoma glasno ponovi “BEČKU!?!?!” Ljudi moji, desetine pari očiju su me oštro pogledale, ljudima sa okolnih stolova su kašike i viljuške od šoka poispadale. Mene uhvati neko crvenilo ali nisam odustao. Pojeo sam šniclu i bio veoma srećan. Pošto sam od tada malo promijenio izgled znao sam da me niko neće prepoznati i sa ponosom opet uzeo doručak bez ribe. Nastavljam da vozim prema Segedinu. Vanjska temperature 36 stepeni, a na meni puna oprema. Ni sam ne znam zašto odlučih da idem na granični prelaz Bački vinogradi. Loša odluka! Posle obilaska kilometarske kolone policajac koji me je srdačno dočekao ispred kućice mi fino kaže da ja sa papirima BiH ne mogu preći granicu na ovom graničnom prelazu. Granični prelaz Bački vinogradi, i još dva prelaza (sjećam se da je spomenuo Đer) su napravljeni samo za građane EU i Srbije, a mi ostali da idemo na Horgoš ili Kelebiju. Pomalo ljut okrenem se i krenem put Horgoša, koji na svu sreću ima dva prelaza - jedan na auto putu gdje se čeka satima, i jedan u samom selu gdje se ne čeka dugo, ali taj prelaz radi samo od 7 do 19 časova. Tu na prelazu sam dobio detaljne informacije o graničnim prelazima sa Mađarskom. Policajac (preziva se Ognjenović) me je izvukao iz kolone duge skoro jedan kilometer i rekao da na tom prelazu motoristi imaju pravo da obiđu kolonu i prije svih dođu na red. Dok su Mađari pregledali auto ispred mene, od policajca sam dobio dosta informacija o putu za Segedin i samom gradu. Konačno stigoh u Mađarsku. Sedma država u kojoj sam se ove godine vozio. Od Horgoša do Segedina nema ni dvadest kilometera, a veliki dio tog puta je pokriven drvoredom. Već na samom uslasku u grad primjetio sam da sam došao u grad koji ima dugu istoriju. Austrougraska arhitektura je najizraženija, ali kao i svuda, moderna gradnja pokušava da uzme primat. Parkirao sam se ispred Gradske kuće na trgu Sečenji. Izgradnja ove zgrade je započeta još davne 1799. godine. Preko puta se nalazi park koji vodi sve do korzoa. Na samom ulazu u korzo nalaze se bakarne skulpture koje označavaju festivalsko raspoloženje koje ovde počinje još u ranim proljećnim danima. Šetajući se korzom, stižem do Dugonjićevog trga, na kojem dominira muzička fontana. Tu se još nalazi i zgrada rektorata Univerziteta u Segedinu, nekoliko kafića i prodavnica suvenira i narodnih rukotvorina. Ono što mi je posebno drago jeste činjenica da sam uspio da pronađem Srpsku pravoslavnu crkvu posvećenu Svetom Nikoli. Crkva je građena u periodu od 1773. do 1781. godine i u njoj se, kako kažu, nalazi jedinstveni ikonostas i nekoliko unikatnih primjera ikona, kao što je ikona Bogorodice koja je donijeta iz Sirije. Nažalost, u crkvu nisam mogao da uđem, jer paroh nije bio tu, a vrućina me je polako trjerala iz jezgra grada. U povratuku, ne tako daleko od pravoslavne crkve, vidio sam ogromnu katoličku katedralu. Brzinski se ulogujem na net i saznam sve o ovom maestralnom zdanju. Segedinska katedrala je visoka 54 metra, a njene kupole čak 91. Ona je četvrta po veličini katedrala u Mađarskoj, a vidiljiva je iz svih dijelova Segedina. U ovoj katedrali se nalaze i orgulje sa 9.040 dirki, a to su, prema podacima sa interneta, treće po veličini orgulje u Evropi. Poslednje što sam obišao u glavnom gradu županije Čongrad bilo je šetaliste u blizini Tise. Puno je zelenila, klupa za odmor, spomenika… Zaboravio sam da napišem da je ovo najčistiji grad u kome sam bio. Prošetao sam se do Segedinskog mosta i time završio tursitički obilazak ovog divnog grada. Pozdravio sam se sa Segedinom i obećao mu da ću opet doći, nadam se sa drućtvom i na duže. Put ka mome privremenom domu, u bloku 62, vodio me je preko Kanjiže do Kikinde gdje me sačekao moj veliki prijatelj Mirko Brkanlić. Kako to obično biva kada se prijetelji sretnu, razne teme se otvoriše. Riječ o ovome, riječ o onome, prođe 3 sata. A ja planirao da u Kikindi ostanem svega sat vremena. Dok je sunce zalazilo vozio sam se banatskim drumovima. Prizor kako sunce napusta vojvođanska polja, izmamio je osjećaje sreće i zadovoljstva. Zastao sam na čas da uživam u pogledu, ali telefon nisam vadio. Postoje pogledi koji se ne fotografišu i koji ostaju u mislima cijeli zivot. Put od skoro 550 km se završio nešto malo prije ponoći. Uživao sam u svakom kilometru, posjetio još jedan grad i državu ali i još jednom shvatio koliko je naša Srbija lijepa. Nadam se da će ovaj kratki putopis pomoći nekome u planiranju svoje rute. Živi bili i dugo se vozili! Dražen Draki Karišik

Virago XV 750 proizveden 1996. godine ima prosjecnu potrosnju od 5,5 litara na 100 kilometara zna da bude malo ispod 5 ali zna i da bude preko 5

Trst Udine 5 evrica

Mi smo bili u junu Prije pocetka sezone Magistrala nije toliko opterecena jer transportni saobrcaj prebacen na auto put Vidim da si iz Bg-a a i ja sam pa evo ti broj pa se javi da odemo popit i prozborit 0652768547 Draki

Drugar i ja smo obisli od Herceg Novog do Trsta Javi se ako ti bude potreban neki savjet, prica ili slicno bice do zime i putopis

Ovo su po meni najvaznije informacije sa putopisa Svaka cast za voznju Samo tako nastavi

U junu sam bio dole i na toj ruti Medjutim mi smo Istru obisli autoputem, tzv. Istarski Y (ipsilon) odlican put, predivina okolina, cisto, uredno od Rijeke do Pule putarina je oko 50HRK. Nama je prvobitni plan bio da se od Rijeke ide prema Opatiji pa uz obalu do Pule ali posto su nas hvatale guzve oko Zadra i Rijeke izgubili smo dosta vremena. Isto tako, da bi dobili na vremenu rutu Pula - Trst smo isli drugim krakom autoputa a plan je bio da se ide na Porec i Umag Kako god Istra je zivopisna, ima sve sto treba (mada je maaaaalkooo skuplja )

Ja sam odusveljen Prvo rutom drugo fotografijama trece vama cetvrto motorom ko zna sta ce biti do kraja putopisa SVAKA CAST!!! U julu sledece godine planiram da idem u obliazak Svajcarske i Austrije pa ce mi ovo vase iskustvo doci dobro

Jedan produzeni vikend u najavi

Bar jednom u zivotu bih volio da posjetim ovaj Bike Week Ove godine tesko, a do godine ko zna

Kako se pravilno kaze Irak ili Iran Ma ja ovo ne bih odbio ni za zivu glavu Samo jaci motor i put pod noge

Kako se ono kaze ovdje: Uzimam kokice i sjedam u prvi red Srecno!

Svaka cast na ideji Moj ti je savjet da u prtljag ubacis sto vise magnezijuma ( aktivnog i u obliku sumecih tableta), vitamina C ( imas tablete i sumece)

Slobo vidi se da ste bili samo 5h Ne bi Sale imao takvo misljenje da te zna skoro 20 godina Sala mala Slobo je car Pravi istinski ljubitelj motora, benzina, piva i provoda

Nemas pojma koliko mi je zao sto se nismo vidjeli Sto bi jedan moj drugar rekao "J**em poslu majku!". Drago mi je da ti se moja Bijeljina svidjela, Slobo i Milijan su bili domacini za desetku (koliko vidim) Za vikend sam bio sa Slobom i pricao mi je o tebi sve u superlativu I bas o ovome da si planirao da ostanes sat vremena a ostao 5 Svaka cast na voznji a ja nastavljam da citam

Cudan smo mi narod Kakvi smo i na Pula Bike Week bi nasli zamjerku

E jbg sad, pa ni dok sam bio student nisam bio da ne placam pice

Opet kazem svako iz svog ugla gleda Ja dobih rakiju na ulazu, poklon mi je zahvalnica a pored Nektar piva sve od pica, po meni, je tako nebitno Zao mi je sto si imao negativno iskustvo. Volio bih da organizatori procitaju sve ovo pa da vide sta su po gostima propusti (bilo mali ili veliki)

Sa moje tacke gledista je tako vjerujem da ima o drugacijih misljenja Послато са Smartphone_6.1 уз помоћ Тапатока

Milan Bajunovic zvani Bajun bio je clan MK Silver Wings iz Brckog. Sahrana je sutra u 13 casova u selu Krepsic.

E da se baci i neko slovo o susretu koji je iza nas Prvo pa musko Od samog pocetka vjerovao sam da ce momci iz MK Ducan dati sve od sebe da Bijeljini vrate susret koji zasluzuje. I to su uradili na fantastican nacin. Bijeljina je ponovo osjetila pravu "bike rock" atmosferu Naravno, bilo je nekih sitnih propusta kojih sigurno sledece godine nece biti Jos jednom momci svaka cast i samo tako nastavite

Zbog visine moj ti je savjet Yamaha TDR 125

Ozbiljno se radilo.ovih dana Послато са Smartphone_6.1 уз помоћ Тапатока

Razumijem te maksimalno Sve propuste treba reci organizatoru a poznavajuci ih oni ce to vrlo brzo da sagledaju i pronadju rjesenje za sledeci put

Na mnogim plakatima ne pise da se naplacuje ulaz Ja sam pozivnicu primio sa velikim odusevljenjem i ni u jednom trenutku mi je nije bilo bitno da li pise ili koliki je upad Dodjite u Bijeljinu jer je Bijeljina oduvijek bila centar motor zbivanja. U nasem gradu tradicija je da se organizuje moto susret i ko god da ga organizuje svojski se potrudi da to bude na najvisem nivou