A onda je Sasa na misteriozan nacin nestao.
Kao prvi u koloni stizem do raskrsnice (vodjen Garminom). Citam sta pise na putokazima. Prelazim raskrsnicu stajem I cekam ostale.
Bobi je odma tu iza mene. Malo cekamo cujemo prvo rondanje a zatim se pojavljuje Zlatmen na harliju. Registrujem da nas je snimio I krecem dalje.
Nakon par krivina I na jednom duzem pravcu (oko 100 m) u retrovizoru brojim I shvatam da nedostaje jedan motor. Na nekom prosirenju stajem stize pitanje sto smo sad stali.
Nema Sase. Cekaj, ispusi cigaru ali njega nema. Zlatmen kaze da je zastao da fotka.
Bobi krece nazad do poslednje tacke da proveri da mu se nije sta desilo.
Zovem ga preko tuzibabe, nejavlja se. Zovem ga na mobilni, nejavlja sa.
Bobi se vraca I kaze da ga nije nasao kao I da nije primetio dim ili nesto zapaljeno. A I gde bi ga video ako je proleteo. Duboka provalija a sve ozelenelo.
Kad smo vozili preko Rijeke Crnojevica na par mesta se iz punog zaleta zaustavljao u rizlu da bi fotkao. Bas nas je isprepadao.
Neprijatno. Sta sad?
Posto smo znali da je Sasina navigacija kao I moja ne bas od 100% poverenja, slozimo se da je promasio put na onoj hiroglifastoj raskrsnici I izasao na auto-put I sad nema nazad.
Ako je sve ok, stici ce do Meteora. A ako nije? Nece. Veliko sr@#e
Saljem mu SMS na telefon. Pa ko ga bude video javice se. Valjda.
Malo kiseli odlucujemo da peglamo dalje.
Put preko najviseg dela planine nije bas u najboljem stanju. ima cestih ostecenja nastalih lavinama. stable sa sve korenjem I kamanja ima prilicno pored puta.
Prekida na putu koje je sanirano rizlom I nekoliko bagera I gradjevinskih kamijona.
Putnickih vozila ni traga ni glasa.
Ali je zato vetar toliko jak da se u kosti uvlaci. sreca da je suncano I bez oblaka.
Spustamo se sa prevoja I oseca se topline. Pijemo kafu I selu Panagija. Jedemo sladoled, cena mu je kao da smo u primorju. Po neki komentar o Sasi.
Spustamo se u dolinu I vozimo prema Meteorima.
Bas tako, sasa je kao poslednji fotkao hiroglifu I ista ga je omadjijala u uvukla na auto put.
Na prvom se iskljucenju vratio I nastavio. U isto vreme mi smo debelo iza njega.
Na meteore je stigao pola sata pre nas.
Stizemo na parking I vidimo XT a ZA tablicama, cimam ga tuzibabom:
"Soko zove orla, soko zove orla"
A on sedi pod tremom u ladovini I ceka nas:"Orao pao, orao pao".
Javljaju se I neki grci na tuzibabu. Policija? Obezbedjenje.
Srecemo neke momke iz Svilajnca, vracaju se sa Krfa. O Meteorima je dosta toga napisano ja cu da dodam da je ulazak na meteore komercijalizovan do te mere da se sve placa. Hoces tu da stanes, moze, dva evra. Tu da udjes, moze, tri evra. Hrana u restoranima u podnozju Meteora papreno skupa ali „autohtona“. Prvi put sam jeo jagnje sa ukusom praseta. Pragnje? Inace Bobi se dosta dobro sluzi grckim jezikom. On mi je i pomogao da porucim obrok. Isto smo porucili. Meni su donesena gomila kostiju a njemu gomila mesa. U proseku isto. Sasa je oped dobio gumi- djon od snicle. Ostade gladan. Siguran sam da oni koji redovno odlaze u Grcku na odmor prvo ima da primete kako je dosta toga skuplje u odnosu na proslu godinu. Razlog je poveca nje PDV. Zbog toga traju protesti u Atini. Mrzelo nas je da se vracamo preko planina pa smo sisli na autoput 2. Stekao sam utisak, vise smo se vozili kroz tunele nego van tunela.Ipak se mora priznati da je odlicno uradjeno. Jesu se zaduzili ali ima sta da se vidi. Ko ide autoputem neka spremi sitninu za putarinu.