Hrmph ... mi smo kao klinci one koji su imali motor zvali motoristi a na selu se zbog raznih sindroma govorilo motordžija. Vjerovatno da i danas plivaju razni sindromi pa se premeæe par tuðih i par naših izraza jednako upotrebljivih i neupotrebljivih. Traktorista je vozaè traktora bez obzira na zanimanje a vozaè automobila je opet vozaè. Preuzimanjem fraze subcultura u vezi svih oblika preuzeli smo i sve oblike nadimanja i imitiranja, odnosno glume bez autentiènog ponašanja, ili bar bez neke administrativne definicije "neèega". Što æe reæi; da bi bio opaaaasaaan lik, moraš da se uæoraviš tamnim cvikerima, istetoviraš neku mrlinu ili crkotinu na sebe i onda se napucaš sa kantom amonokiselina i izaðeš da izgledaš. Izgledaš zajeban a nisi, izgledaš motociklista a nisi, izgledaš frajer a nisi, izgledaš opasan a nisi a ne izgledaš pametan jer nisi. Sa pojavom velikog broja konzumenata amerièkog smeæe koje je kao ne autentièna kvazi religija došlo i do nas, pojavili su se razni moto frikovi, dangube i besposlièari koji su zujali iz objesti poluraspadnutim motorèinama. Pijana bratija je dobila zamjenu u nalickanim pro-bajkerima koji su jednak isprdak i uzaludnost. Jedni su propast u kolektivnoj a drugi u individualnoj formi.
Ja NAS gledam i vidim jedino kao hobiste i istinske zaljubljenike u motocikle i moto-sport. Niko od nas ne pripada nekom gangu koji kontroliše neki nelegalan posao, niko od nas nije toliko propao da bruka ono najljepše u svemu a to je druženje i meðusobna pomoæ.
Rijeè bike u žargonu znaèi biciklo ali i motor tako da pojam bajker podrazumijeva i tu dozu prihvaæene subkulturalne definicije naèina korištenja bajka ili ti motora. Rossi nije bajker pa je opet u redu.
Meni ne smeta ni jedan izraz ukoliko ga snašinski ne trpamo kao otkrovenje o postanku svijeta, tu je i neka ga a mi bajkeri, bilo trblavi ili suvi, fensi masne ili prirodno masne kosice, prcavi ili nafitiljeni, doktori nauka ili osnovci jednako pripadamo istoj familiji a ko prvi doðe do istine i taènog imena kojim trebamo da se zovemo neka mi javne.
Nije da nemam svoj stav ali ukrašæu reèenicu Ive Andriæa, "ljudi koji pored svog jezika koriste tuðe izraze me podsjeæaju na seoske udavaèe koje vade zdrave zube da bi stavile zlatne"