Ovo nije putopis od 500 kilometara a nije ni posjeta nekom znamenju.Ovo je jedna mala voznja od 150 kilometara van puta.Odavde necete nista nauciti sto vec niste znali a ni vidjeti sto niste vidjeli.Ovo je jedan mali intermeco u pauzi dok mislite sta dalje.
...i posle popijene kafice pade dogovor da malo obidjemo planine medju kojima zivimo.Ja i moja dva prijatelja.Obilazak manje poznatih mjesta ne bi bio toliko ni zabavan jer manje vise sve znamo,tj. mislimo da znamo.Ono najljepse ustvari se i ne vidi iz auta kojima robujemo.Tako da u obilazak idemo sa tri quad-a.Ja sa Yamaha Grizzly 700 , Placko sa Kawasakijem 650 i Veljko sa Bombardier 800.
Veljko vec godinama vozi ove motokultivatore , Placko bivsi biker sad zivi u Australiji je otprilike kao i ja, iskustvo od 20 minuta na ovim chudima.
Posle krace voznje asvaltom skrecemo na shumski put.
Bez posebnog razloga ovde se oprashtamo sa putem(kao sad smo iskusni,idemo gdje 'oces).Zelenilo oko nas sa svih strana.Nekome bi to bilo lijepo, nekome pravo lijepo ,a nama koji zivimo tu je doslo kao "ja koje granje m... mu.
Nakon jednog i po sata tumaranja po shumi izadjosmo na mali proplanak.Stanemo ugasimo traktore,cuje se rjeka.Ja prvi lijen da sidjem i krenem pjeske upalim meda i lagano narijed kad ono...
Tu smo nesto "kao" slikavali, i iskoristili lijepo mjestashce da rucamo.Slike rucka nemam jer vas to pogotovo nece zanimati.
Nakon rucka smo nastavili tumaranje pronasli neki put i odlucili da se spustimo sa druge strane brijega opet na istu rijeku.Prilicno jezivo(na nekoj slici se vidi brzina kojom smo se spustali).Za povratak nazad bilo je potrebno pored svih silnih vucha i blokada diferncijala nageti se naprijed preko rucki i jednom rukom drzati tako a drugom voziti.Inace i tako je bilo na ivici prevrtanja ali mi smo sad vec iskusni
Nakon silnog znojenja i pocetka upale hemoroida dogovorili smo se da na prvom proplanku napravimo push pauzu i malo prilegnemo(mada sam ja koristio svaki trenutak da se istegnem).Kad smo nasli zeljeno mjesto sjeli da se okrepimo i analizirali malopredjashnju budalastinu nicim izazvanu.Bili smo sretni sto je tako dobro proslo.Shiroki osmjesi su opet na licima.Tu sam malo probavao ovo kanadsko chudo i poredio sa japanskim traktorima.
Usput zadnjih par kilometrara koji su nam svima poznati smo iskoristili naravo za divljanje, jer kakav bi to bio dan da smo se normalno provozali.
Na gradskom poligonu smo utvrdili gradivo i pokazalo se da bajkeru vise odgovaraju dva tocka tako je ona dva druga drzao u vazduhu, mada sam bio umoran pa nisam bas uzivao.
Odatle pravo kuci jer znam ceka me pranje traktora, medicinska njega...
Intermeco prosao, vrjeme je za dnevnik....'ajmo razlaz..
Ima i par videa ali to drugi dan...