Pozdrav

Pozzz i brz oporavak

Pozzzz

Pozdrav kolega

Pozdrav

Pozdrav komso

pozzz

dobrodosao

pozdrav

pozzzzzz

pozdrav

Pozdrav

Dobrodosao

Pozzzz

Dobrodosao

Pozdrav

Pozdrav

Pozzz

pozdrav komsinice

dobrodosao

Pozzz

Svaka cast komsije!!!

Literatura - Wikipedia

Rad na novoizgrađenom (sadašnjem) parohijskom domu počeo je 1975. godine i od useljenja pa do danas u njemu boravi dragaljevački sveštenik. Željezno-betonska ograda oko hrama i parohijskog doma postavljena je 1980. godine. Te iste godine 21. septembra (Mala Gospojina), prema podacima u manastirskom ljetopisu, Njegovo Preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski gospodin Vasilije, služio je svetu arhijerejsku Liturgiju uz sasluženje brojnih sveštenika i pjevanje Prvog beogradskog pjevačkog društva. Kako se navodi, ljepše i veličanstvenije slavlje nije zabilježeno od kada postoji evidencija u manastirskom ljetopisu. Tokom 1982. godine pribavljena su sredstva a zatim i bakar za prekrivanje hrama. Prekrivanje je povjereno majstorima iz Koceljeve, koji su u rekordnom roku izveli radove, tako da je već 26. jula na dan manastirske slave, Sabora Svetog arhangela Gavrila i zvanično proslavljeno prekrivanje hrama bakrom. I tom prilikom na veliki sabor ovog kraja i pravoslavnih vjernika gostovao je "Hor mladih" iz Beograda. Od 1985. godine crkva u Dragaljevcu je zvanično proglašena manastirom. Danas u manastiru žive monahinje: Lidija, Marina, Doroteja i Serafina, dok je odnedavno ovdje i jeromonah Varnava

Na taj dan, 26. jula (Sabor Svetog arhangela Gavrila), uglavnom dolazi Njegovo Preosveštenstvo vladika zvorničko-tuzlanski gospodin Vasilije i služi svetu arhijerejsku liturgiju. Prvi kum bio je Miloš Jovičić, trgovac iz Bijeljine koji je tom prilikom priložio 150 kruna. Pored crkve nalazi se i stara kuća koja prema podacima u ljetopisu datira iz turskog doba. Služila je kao konak i okrepljenje za vjernike koji su dolazili iz daljine, te se u to vrijeme u narodu zvala "mehana". To sve potvrđuje da su još od davnina ovaj manastir posjećivali vjerni iz raznih krajeva ali svjedoči i iskrenu želju ondašnjih mještana da vremenom ova duhovna svetinja preraste u manastir, te stoga i izgradiše ovu kuću koja je bila u funkciji konaka. Interesantno je da su rijetko u prošlosti pored ove crkve živjeli sveštenici, uglavnom su dolazili i opsluživali iz okolnih mjesta do 1969. godine. U doba Turaka ovdje su živjeli monasi koji su jedino ovdje mogli da pronađu molitveni mir i zaštitu od turskih napada. Značajno je pomenuti da su poslije oktobarske revolucije u ove krajeve došli protjerani ruski sveštenici Vasilije Jurčenko i Vasilije Strilček. Obojica su jedno vrijeme službovali u Dragaljevcu, mada se tačna godina i interval službovanja sa sigurnošću ne mogu navesti.