Hvala na super komentaru, legendo. p.s. bas si bezobrazan i necu vise pisat nista.

Morao sam googlat sta je Gonzo, prvih par rezultata Pornhub

Ti neces vidit nista uz put, a tebe ce sve kamere vidit Ali ces se navozit junacki, evala

Prvi put cujem za ovo za pumpe. !0 godina sam zivio u Norveskoj, zena i ja isli motorom od Splita do Nordkappa i natrag 2022 ( imas putopis tu - Zute banane na Nordkappu - Sto se rute tice, ne znam zasto iz Rovaniemi za Inari, to ces odvozit u 4-5 sati, a dan ljeti traje cijeli dan i noc. Od Rovaniemi do Nordkappa je 680 km, i to mozes odvozit bez problema u jednom danu. Predlazem da stanes na kavu i kolac u Peurasuvanto Peurasuvanto Mökit & Camping WWW.PEURASUVANTO.FI accommodation peurasuvanto cafe Accommodation bookable: Mon-Sun 8am-6pm PLEASE let us know if you are coming outside these hours. +358 (0)10 230 5800 Camping & Caravan... . S ovom rutom ne vidis nista od Norveske osim Nordkappa, a to je najslabiji dio njenih pejzaza. Mislim da je steta opaliti toliki put, i vidjeti finske sume, svedski autoput, i ravnice istocne Evrope.

Super pises, ali da ste propustili dionicu od Karlobaga do Sv. Marije Magdalene, to ne mogu vjerovat :-). Trebali su te poslusat da idete juznije.

Otprilike ovako, ali nije bas ovako, ne znam ja crtat, ja znam vozit

Hvala sto ste putovali s nama, ako ima kakvih pitanja, pitajte, sad je pravo vrijeme. Suma summarum u jednoj recenici: Unatoch hladnoci, pogodili smo kad putovati ( Sante Semana), i gdje putovati. Veliki pozdrav od Zutih banana - Lipotice i Zviri

Transport su autoputevi Loss je nemam pojma Benzin je skup

Nakon paste, vina i Ylanga, vrijeme za spavanac, prije kojeg ubijam 2 komarca na zidu. Jezero je to. Ujutro dorucak savrsen, opet daleko od onih klasicnih talijanskih, nema sta nema. Ja sjedam na motor da idem kupit malo Grana Padana sira (jedno par kila), i onda se pakujemo, dok recepcionerka kaze da je autocesta prema Veneciji zacepljena. Krasno. Biramo neke okolne ceste, ali se brzo gubimo po bregima i dvoristima, i opet vracamo natrag, kad se opet ukljucujemo na autoput, na kojem eto nema neke guzve, krece se. Sporo, ali se krece. Nakon 20 min puna brzina, i onih 800 km do kuce se polako topi. Obavezno stajanje u Palmanova outletu, iako ne znam zasto je to obavezno, meni je to bezveze i ponudom i cijenama. Nu heroja Na Pasjaku ulazak u HR (Sloveniju ne racunam jer nisam ni trecu usaltao, a vec izasao), i sve super do Delnica, kad pocinje padati led po nama, uz bas jaku kisu, tako da lipotica pali svjetlo na mojoj kacigi, jer smo od padalina i onoga sto nas zasipa kamion ispred nas totalno nevidljivi. A bas izmedju dvije pumpoe, nemamo se gdje sakrit. Ona standardno u kisnom odijelu, ja standardno ne, tako da mi ovaj put prokisnjavaju nadlaktice, ali to je to Obzirom na kolicinu vode koja je pala po nama, prezadovoljan sam. Do Splita nesto pada nesto ne pada, ali vecinom je suho, jer obicnu kisu vise i ne primjecujemo kao mokru nakon 16 dana. u 19h smo u Splitu, prvo u stan, gdje me ona promptno izbacuje i tjera u moto klub, da se idem malo hurcit, a ionako joj vec idem na zivce. I to je to. 7825 km. To smo uzimali na bookingu, ostalo je bilo ili direktno na vratima ili lanci tipa Hilton Tu pise 19 dana jer sam trazio statistiku 2 dana nakon dolaska doma

Setnjica do grada je lagana, turista ima, a ima i ljubavi A ima i seljaka Onaj izlaz na vrt iz sobe Jedna filmska

Dorucak je cak i dobar, noc je prosla tiho, kroasani su top, i polako trazimo izlaz na autoput prema Italiji, cilj je Sirmione na jezeru Garda. Tamo smo bili dosta puta, i svaki put nam je bilo lijepo. Stotine tunela prema San Remu, cesta odlicna, sto je ispred nas preteknemo, sve do trenutka kad se nadjemo iza Bugarskog kamiona , mi u lijevoj traci, 135kmh, on u desnoj 80kmh, i tocno ispred mene skrece nevjerojatno brzo u moju traku, zeleci da pretekne drugi kamion ispred njega. Toliko brzo je skrenuo da sam prednju kocnicu stisnuo do kraja s 4 prsta, usaltao od 6-te do prve u sekundi, i uspio podici motor na prednji tocak nekih 10ak metara, dok nisam stao. A sve gledajuci u retrovizor hoce li nas spljeskati netko iza nas. Lipotica je na ovo odreagirala vrhunski, bez da se pomakla milimetar u odnosu na mene. Kreten vozi dalje, i kad je pretekao, preticem ga i ja, i sljedecih 300m mu pokazujem srednji prst, iako mislim da me uopce nije vido da sam u lijevoj traci. Ili me nije htio vidjeti, nabijem ga svakako. Ostatak voznje su pumpe, kave s toplin, i napokon, krasni Sirmione, miran, tih, dostojanstven gradic. Hotel je nekih 1 min od ulaza u grad, a 20min setnje do centra, taman sto nam treba. Soba je predivna, ima svoj izlaz u vrt, a Aperol spritzevi kojima otvaramo boravak savrseni. Svi pricaju engleski, i opet se cudim svim tim turistima kojima je jezik problem. Nikad bio u takvoj situaciji.

Nakon pozdrava s Julijom, i dobrog dorucka u recepcijskom dijelu hotela, vracamo se na oblacenje u drugi dio, pa ja opet po motor u onaj prvi, pa izadjem iz garaze na cestu, pa stanem kraj krive zgrade, aj vise u neku stvar, pustaj me odavde. Pa gdje sad, pita se umilno citateljica nanoseci sedmi sloj Loreal pudera na svoje lijepo lice? Francuska, po sireve, bagete i vino. Naravno da je vrijeme se odmah popravilo, suncano i vruce, jer negdje blizu Monte Carla ulecemo u kolonu od 20 km. Bilo je dosad takvih kolona po svim ovim zemljama, ali smo sto znanjem sto bezobrazlukom sto pukom srecom uspjeli brzo iz njih. Ne i iz ove. Stojim u krajnjoj lijevoj traci ( prirodni zavicaj za GT-a) , okruzem kamionima sa svih strana. I nitko nigdje. I tako jedno 15 min. Lipotica vec ispaljuje na zivce, a ja ne smijem, i polako znakovnim jezikom ( makni se malo jer cu ti heb.at mater) nagovaram vozace da me puste u krajnju desnu traku, od koje me samo crta boje dijeli od zaustavnog traka. Ovo je taj trenutak kad sva pamet ode u neku stvar, i svjesno krsis zakon jer ili to, ili cemo se oboje onesvijestit usred prometa. Kazne ako ce doc neka dodju. I malo pomalo, evo nas na pumpi iznad Monte Carla, na kojoj nalazim mini verzije vina koje smo prvi put pili 1995 kad smo skupa bili u Spanjolskoj. A evo i Azurne obale Pumpa s najboljim vidikovcem u Europi Jos par stotina kilometara, i opet smo u jednom od onih bezlicnih B&B hotela, ali imaju sve sto putniku treba, ukljucujuci parking. Kako je blizu robna kuca i McDonalds, kupujemo one sirve, bagete i pjenusavo vino, i pomfri u McDa, i eto gozbe, dok GT spava na parkingu ispred vrata hotela.

E sad, vrijeme je za sveti gral. U katedrali u Valenciji se nalazi sveti gral, u svojoj kapelici. Da, u katedrali u Valenciji čuva se Sveta čaša (španjolski: Santo Cáliz), za koju mnogi vjeruju da je pravi Sveti Gral – čaša koju je Isus koristio na Posljednjoj večeri. Evo nekoliko važnih činjenica: 🏛 Gdje se nalazi? U Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Valenciji (Catedral de Santa María), u posebnoj kapeli poznatoj kao Kapela Svetog Grala (Capilla del Santo Cáliz). Povijest i legende: Čaša je izrađena od tamnog ahata (poludragi kamen), s ukrasima dodanim kasnije. Prema tradiciji, čašu je sveti Petar donio u Rim, a kasnije je, tijekom progona kršćana, prenesena u Španjolsku. Tijekom srednjeg vijeka, čuvala se u samostanima u Aragoniji, a kralj Alfonso V. Aragonski ju je 1436. donio u Valenciju. Zanimljivosti: Papa Benedikt XVI. i Ivan Pavao II. koristili su ovu čašu za misu tijekom posjeta Španjolskoj. Iako postoji više kandidata za „pravi“ Gral, ova čaša ima najdužu povijesnu i arheološku vjerodostojnost. Evo ga, ne mos blize od baba

Kako u ovom hotelu nismo uzeli dorucak, jedemo kroasane i pijemo kavu na ulici, dok Carmen jos spava, i nakon nekog vremena primjecujem da ima previse ljudi koji negdje zure i previse vozila na cesti, za Uskrsni ponedjeljak. Pa pitam da li je danas praznik, i kazu da ne, kod njih je radni dan, za razliku od ostatka spanjolske. Juhu. Jer to znaci jutarnju sentju do Huealva BMW servisa po litru ulja, za svaki slucaj, da ne moram onu 10w40 koristit. I bome, servis otvoren, ulja ima, i cak je 2 eura jeftinije nego doma. Oblacenje, poljubac za Carmen dok nas pospano gleda, i vec smo na besplatnom autoputu za Valenciu. I dok si rekao Anticonstitucionalmente, eto nas u hotelu, s time da je recepcija u jednoj zgradi, a hotel preko puta. To jos nisam vidio. ali nije me ni briga, krasna Julia s recepcije je bila u Hrvatskoj i upoznata je s nasim ljubavnickim manirima i mogucnostima. Motor u garazi, spava. I neka spava. Ona jadna zarulja se Zombificirala, i sad svijetli ljubicasto. A vidider tu trznice, a misko Tu sam cekao dosadnu njemicu da prestane turistima kenjat o povijesti , da mogu opalit sliku. Kakvi vodici, imas google. A ionako nikog nije briga koji opo je spavao s cijom princezom ili slicno. Inace, policije ima dosta u svim gradovima, primjetni su ali se ne brljaju u nista dok je sve u redu. Ali iz mladosti znam da kad nesto nije u redu, svejedno im je tko je na kojoj strani. Bjezi. Cijeli grad je nekako lezeran, kao New Orleans, bas ima dobar stih, i vibru i super izgleda. A onda Lipotica pronalazi Cafe de las Horas, gdje sluzi nadaleko poznatu Aqua de Valencia. Lokal je totalno ispaljen, nesto kao kazalisna kavana na adrenalinu. Agua de Valencia je poznati španjolski koktel koji potječe iz grada Valencije. Unatoč imenu ("voda iz Valencije"), nema veze s običnom vodom – riječ je o osvježavajućem alkoholnom piću. Glavni sastojci: Svježe cijeđeni sok od naranče (Valencija je poznata po narančama) Cava (španjolsko pjenušavo vino) ili ponekad prosecco Gin Vodka Šećer (po želji) Led Kako se poslužuje: Agua de Valencia se obično poslužuje u velikim bokalima, a pije se iz širokih čaša za koktele. Vrlo je popularan u noćnim izlascima, osobito tijekom ljeta. Kratka povijest: Koktel je nastao 1959. godine u poznatom valencijskom baru Café Madrid, kad je barmen Constante Gil osmislio piće kao lokalnu alternativu tada popularnom "Agua de Bilbao" (pjenušcu). Tako da se popilo par bokala, pojelo malo sira i gledalo u mobitel dok je Lipotica izasla da kupi suvenire Ovaj lik se pojavljuje po dosta zidova A ovo iza mene je kuca sirine mojih ramena , a uza od BMW-a. U srcu Valencije, na trgu Plaza Lope de Vega, nalazi se La Estrecha – kuća s pročeljem širokim samo 107 centimetara, što je čini jednom od najužih kuća u Europi . Kratka povijest Izgrađena početkom 20. stoljeća, La Estrecha je prvotno služila kao obiteljska kuća. Svaki od njezinih pet katova sadržavao je po jednu prostoriju, povezanu spiralnim stubištem. Prizemlje je bilo draguljarnica, dok su gornji katovi služili kao stambeni prostori. Zanimljivo je da se nekadašnja stanarka morala presvlačiti na ulici tijekom svečanosti, jer nije mogla proći kroz uska vrata u tradicionalnoj haljini . Arhitektonska zanimljivost Kuća je izgrađena u vrijeme kada su porezi na nekretnine ovisili o širini pročelja, što je potaknulo vlasnike da maksimalno iskoriste dubinu zemljišta uz minimalnu širinu. Danas je prizemlje kuće integrirano s obližnjim tapas barom, dok je pročelje ostalo sačuvano kao turistička atrakcija

Dok cekamao da nam se ona u crvenom pridruzi, odlazimo i tu na trznicu na veceru. Prilicno manja i slabija od one u Lisabonu, ali svejedno tanjur zacinjenih maslina, malo hobotnice na salatu, i onda cekam pizzu sat vremena, jer je balonja zaboravio na mene. A sto cu kad nam se nista drugo nije svidjelo. Ali barem smo u hotelu dobili kupone za besplatnu pivu, tako da litre i litre ulivamo u sebe. Evo i Carmen u crvenom, kratka setnja do hotela, i Ylang-Ylang misko. Doslovno.

Napokon komentari- hvala od srca, to mi je najbolja motivacija za dalje. Od zavisti nema nista, pisemo da priblizimo i drugima, sve se moze osim onog sto se ne moze. Uh sto sam pametan. Ali za ozbiljno, neka motopisi budu poticaj a ne brana. Evo citam tu covjek zapalio na cevape 4 soma kilometara, di necu ja na duhovno uzdizanje 8 iljada Zato ljudi, sjedite i vozite, kao sto je moj poznanik (malo je prijatelja) rekao : Ne mjeri vrijeme brojem sati, nego onim što si učinio s njima. I to je to. Svi cemo jednog dana umrijeti, ali zato sve ostale dane necemo - Charlie Brown Snoopie circa 2012

Slabo se mi brinemo o proslosti

S vanjske strane jednako impresivno. Rimljani su iz nekog razloga stalno isli vamo-tamo preko rijeka, pa su im trebali mostovi I ona je slikala most A ona je uzivala u pivici, super kvart sa par kafica uz rijeku, atmosfera super opustena, piva top

Put danas vodi do Cordobe. Magistralnim cestama. Sto znaci brzina 100, ceste duge i ravne, okuke blage, a ceste tako gradjene da ne prolaze kroz seoca i gradice usput, tako da ne moras stalno sa 100 na 50, kao na Jadranskoj magistrali. Znaci tempomat i samo klizis. Kratko svjetlo i dalje ne radi, ulja motor vise ne pita, sve je dobro u svemiru. Hotel u Cordobi je dobar, blizu centra smo, a u centru svega A onda do ovoga cuda, koje je izvana normalne velicine, a iznutra kao Renaul Twingo, dvaput veci nego izvana. Mezquita - Catedral de Cordoba Mezquita u Córdobi je bivša džamija, a danas katedrala, i jedno je od najimpresivnijih djela maurske arhitekture u Španjolskoj. Izgrađena je u 8. stoljeću nakon islamskog osvajanja, a kroz stoljeća je proširivana i postala jedna od najvećih džamija na svijetu. Nakon rekonkviste 1236. godine, pretvorena je u katoličku katedralu, ali su mnogi islamski arhitektonski elementi, poput prepoznatljivih crveno-bijelih lukova, sačuvani. Zgrada danas prikazuje jedinstvenu kombinaciju islamskog, gotičkog, renesansnog i baroknog stila. Mezquita je pod zaštitom UNESCO-a i simbol je kulturnog suživota muslimanske i kršćanske Španjolske. Meni je ovdje bilo prelijepo, ne znas di ces prije gledat. Ulaznice treba kupit, ali ovo je jedna od rijetkih posjeta kad mi nije zao. Tu cemo posadit kupus, a ovdje ispod krastavce Ono sto Lipotica i ja ne volimo je kolicina zlata i bogatstva u ovakvim ustanovama, previse je toga Ne mos se naspavat od ove djecine Bio mi je drag, ali onda je zatrazio jos jednu baklavu, i to je prekipilo A nu mene sexy brale

Zato ovdje nije bilo reda Inace , ako se dobro zagledate, procitate par knjiga i upalite mozdane vijuge, shvatite da je poruka novim zemljama bila: Dolazimo s brodovima i vojskom. Treba nam sve sto imate i sto je vase. Sto nam se svidja cemo silovati i ubiti, sto nam se ne svidja , samo cemo ubiti. Biti cete nam duzni cijeli zivot, i dug nikad necete moci vratiti, jer cemo vas shebati 100 generacija unaprijed. BTW, uzivajte u nasem vinu, natocite jos po casu. Uzmite i po koju staklenu djindju, super su, u zamjenu za vasu zemlju i zlato, koje vama ionako ne treba. Aj reci da nije... Kako nam vrijeme i nije nesto naklonjeno, idemo do hotela, oblacenje i do Fatime. E sad, Fatima nam nije imala tu energiju koju je imao Lourdes. Lijepa je, i sve ima, ali nam to nije sjelo na isti nacin. Mozda zato sto vidjenje gospe nije bilo tu gdje je svetiste u Fatimi, za razliku od Lourdesa, gdje je vidjenje bilo u onoj maloj pecini ispod crkve. U Fatimi su grobovi 2 cure i momka koji su vidjeoci, kapelica (ovo di smo nas dvoje), i jos puno neceg sto je nama bilo onako,hmmm. Ne znam sto bih rekao, neocekivano za nas oboje. Parking je velik, minutu hoda od crkve, mjesto je minijaturno. Koga interesira neka cita vise online , a ovdje samo ovo: Fatima je malo portugalsko mjesto poznato po ukazanjima Blažene Djevice Marije koja su se, prema predaji, dogodila 1917. godine troje pastirske djece: Luciji, Franji i Jacinti. Ukazanja su se ponavljala šest puta i sadržavala su poruke o molitvi, pokori i obraćenju. Najpoznatije je tzv. "Čudo sunca", kojem je svjedočilo desetine tisuća ljudi 13. listopada 1917. godine. Fatima je od tada postala jedno od najvažnijih marijanskih svetišta u svijetu, koje godišnje posjeti milijuni hodočasnika. Vatikan je ukazanja priznao kao vjerodostojna 1930. godine. Kava s toplim u lokalnoj suvenirnici/resotranu/kaficu, kupovina suvenira , i krece kisurina ogromna, pa led, pa krasno, tako da vracamo u Lisabon pokisli ko misevi. Ali suhi. Eto. Au Lisabonu zuti... Ma ne uspinjaca, draga citateljice sto brises mrvice kroasana sa svojih usana, tramvaji, draga, tramvaji A nakon tramvaja trk na trznicu jer glad vec obara s nogu Jos jedna noc, jos jedan od dorucaka koji su mogli biti i bolji, i kako je Uskrsnje jutro, opet preko mosta do onog Isusa velikog. Koji izgleda otvara kasnije na praznik Sto se mene tice, onaj u Rio de Janeiru je interesantniji. Zivio sam tamo daleke 2012.

Mislili smo i tu , ali

Suveniri kupljeni, s engleskinjama se nasli u njihovoj sobi, da ne moramo micati moto opremu, i njonja. Dorucak je malo razocaravajuci, ima svega, ali nista nije bas ono top kako bi covjek ocekivao. Nisam za 5 zvjezdica, ali malo je nesto falilo. E sad krece ozbiljno istrazivanje Lisabona. Uber do obale i idemo Dvorac u kojem je zlocesti kralj drzao prekrasnu princezu dok je nije oslobodio Shrek Princeza dok bjezi Na ovo sam protrljao oci da vidim je li dobro vidim, jer obicno ne vidim. mi smo stvarno kao vrsta isli u tri lijepe kad nam ovo treba za pobuditi osjecaje i emocije Opet princeza u kadru, ne znam zasto I opet njen dvorac u kadru. A jutro ledeno, s burom, smrzli smo se

I krecemo s turizmom- di je zuta uspinjaca. Tu. Ajde slikaj vako, slikaj nako. Evo. Ljudi se unutra naguraju ko sardine (koje su posebna atrakcija tu ), i onda se penju gore. I spustaju dolje. Mi ne, mi setamo i slikamo. Jer smo se vozili dosad. Bizi, mala, zgazit ce te, djava ga odnija Ljudi na sve strane, grad je predivan, i treba se vratit u njega. Avionom, hebo ti ovo moto zahebavanje Evo i onih sardina, stvarno top turisticki proizvod E znas ima ulica sa kisobranima, tzv. pink street. I bome ima. I debil koji mi pokusava prodat smrkavac. Uh. Ali tu su i one, vesele engleskinje pod utjecajem necega

Nakon sto smo primili sluzbenu plaketu od mjesnog odbora i kineske putnicke agencije Zhao tours, spustamo se prema Lisabonu, gdje neki fotograf snima lika na R-u kako lomi cosu (obara zavoj), i onda naravno i ja samo nakrenem glavu u desno, a motor ravno, fotograf se upisao od smijeha kad me vidio. I onda kroz ludilo Lisabonskog prometa i milion jednosmjernih uzbrdo/nizbrdo ulica, sa semaforima gdje ih ne ocekujes, i bez njih tamo di smatras da bi trebali biti, evo i Double Tree by Hilton hotela, gdje smo bukirali 2 noci. Njihova poslovna politika je da dobijes topli kolacic na check-in-u , pa ja naravno dobijam 4 Jer sam besramna budala. Skidanje onih 37 kg opreme i idemo u istrazivanje, jer sam i tu bio, i tu se ne sjecam nicega, blago meni, meni uvijek sve novo. Vrlo brzo zakljucujemo da jedino sto je jeftino u Portugalu je Uber/Bolt, sve ostalo kosta isto kao i kod nas, Spanija, Frnacuska,... Na kraju Italija ispade najeftinija. Kvaliteta asfalta u Portugalu je na razini smeca, rupa do rupe, neke bi mi progutale cijeli prednji kotac da ih nisam vidio. Ali grad, grad je lijep, i Portugalke su ljepse od Spanjolki. Eto. Ali i dalje od mojih Dalmatinki nitko. Ali nigdje, bas nigdje, u mom zivotu u kojem sam prosao 134 zemlje mi vise ljudi nije ponudilo koku ( onu sto se smrce) nego u Lisabonu. Pa koji k...c, na sta im ja licim, svakih 100 metara. Aj zivili Vi nama Jedemo na trznici, preuredjenoj u food court, izbor je dobar, Lipotica je zadovoljna, sto znaci da sam i ja. Evo i Pasteisa, super su

A evo ima i ovo