Vozikao sam se nešto po gradu i u Srpskih vladara idem lepo levom trakom u malo razvučenoj koloni kad odjednom iz desne trake izleti taxista i obiđe neki auto ispred nega i vrati se u svoju traku. Ja sam naravno prvo legao na kočnicu, pa zatim na sirenu i lik u taksiju ni da me pogleda. Nastavim tako polako i stanem pored njega na semaforu, podignem vizir i njemu trubnem da otvori prozor. Taxista otvara prozor i počinje dijalog:
-Sta je bilo, šta hoćeš? (onako drsko i bezobrazno)
-Izvinite gospodine da li ste vi mene upošte videli? (pitam ja relativno učtivo)
-Jesam pa šta
-Pa zašto ste onda izleteli ispred mene?
-Pa šta da radim kada se ovaj vuče ispred mene (I dalje svađalački raspoložen taxista)
-Pa stanete, sačekate, odkud ja znam i bar da ste upalili migavac
E tu taxista kreće u kukanje sa time da je on upalio migavac, da mu ovi ispred zauzimaju žutu traku koja je razarvisana za njega i autobuse, kako on plaća porez itd. itd...
Ja sam mu postavio par pitanja u vezi sa pređašnjom sitacijom i na kraju mi se čak i izvinio što me je isekao i priznao da je pogrešio.
Naravoučenije ove priče bi bilo da ipak i mi moramo malo da iskuliramo i da se ne deremo na sve koji nas seku i rade svašta, već da probamo na lep način da im pokažemo da nisu u pravu i da su pogrešili, pa će možda sledeći put kada vide motorciklistu da se pomere i obrate pažnju, a ne da se sete kako smo im prošli put je.... sve po spisku, pa da nas sada namerno seku