Jump to content

Moto Zajednica

Najzli

Članovi
  • Broj tema i poruka

    1192
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Odgovori koje je postavio član: Najzli

  1. Budimo realni.

    Iako motocikli imaju značajne kočione karakteristike, ako mogu tako da se izrazim, uz veoma snažne mehaničke sisteme kočenja, savremene smeše guma sve nam govori da bi i motocikl trebao da se pri kočenju ponaša kao automobil, bar što se tiče dužine kočionog puta, ipak se u situacijama paničnog kočenja ne mogu uporediti rezultati u kočenju automobila i motocikla. Budimo realni, lošiji smo.

    Ja se stalno pozivam na neke korake u proučavanju trenutnih rezultata i proučavanju procesa unapređenja, no tako me posao naučio. Ilovača. U ITIL konceptu unaprećivanja poslovnog sistema i uopšte načina razmišljanja postoji ciklus koji pomaže da se razvoj odvija pravilno, dokumentovano i razložno. Radi se o koracima sledeće sadržine. Gde smo sada? Gde Želimo Da Budemo? Kako Da Dođemo Dotle? Kako Da Znamo Da Smo Stigli?

    Kada odgovorimo na poslednje pitanje, onda možemo da znamo i odgovor na prvo pitanje sledećeg ciklusa. Ciklusi služe da bi se objasnio pojam nečega što se ne prekida i ne zaustavlja. Uh, mi ovde pričamo o kočnicama, tako da je zaustavljanje prioritet.

     

    Gde smo sada?

    Većina motocikala poseduje nezavisni sistem kočnica na prednjem i zadnjem točku i to tako što s eprednja kočnica reguliše pritiskom na polugu na desnoj ručki upravljača a zadnja kočnica se kontroliše desnom nogom, pritiskom na pedalu zadnje kočnice. Malo broj motocikala ima povezane kontrole na oba točka, a još manji broj ima ručku za zadnju kočnicu. (Zaboravite skutere u ovoj temi).

    Paradoks je da je kočenje sigurno najteža veština za savladati, odnosno naučiti. Na žalost, jedna je od kritičnih, možda i prva posle upravljanja, rekao bih. Upravljanje se savlada nakon druge godine života, na triciklu. Kočenje je komplikovanije. Teško je i zbog toga što postoje dva nezavisna sistema koje sam pomenuo. KOmplikovano je utoliko što prilikom pritiska na prednju kočnicu dolazi do pomeranja težišta ka napred što dovodi do većeg trenja nego pri početku kočenja, težina se prenosi na prednji točak, gumu što od vozača traži balansiranje kočenja, trenja prenošenja težine, balasta i težišta pronalažeći idealnu meru za maksimalno performantno kočenje. Komplikovano, jebiga. Preterano kočenje prednjim točkom može dovesti do velikih problema u upravljanju i do kompletnog gubitka kontrole nad motociklom. Takođe, potcenjivanje moći zadnje kočnice i premalo poznavanje tehnike kočenja smanjuje učinkovitost zadnje kočnice što prebacuje (još) veće opterećenje na prednju kočnicu. Ne postoji ni jedna škola kočenja u Srbiji niti postoje naznake da će s eneka od zvaničnih institucija početi baviti ovim problemom. Ustvari, ja sam jedinu inicijativu video ovde na sajtu kada smo diskutovali o ovakvim temama. Činjenica je da panična kočenja, koje niko i nikada ne vežba imaju presudni uticaj na padanja u kritičnim situacijama. Vežba usađuje akcije u onaj deo mozga koji ne kontrolišemo (srećom).

    Moderni motocikli imaju sve bolje kočnice, i to je trend koji se neće usporiti niti zaustaviti. Sve savremeniji materijali, srećom sve jevtiniji za serisjku proizvodnju donose vrh performansi i u naše garaže.  Sa druge strane, svi ti sofisticirani materijali služe da što bolje zaustave točak, a to nas može koštati i života ako ne znamo da to kontrolišemo.

    Dve su stvari koje su umnogome pomogle bolje kočenje motocikala. Prva je “most” između kočnica koji omogućava da se stiskom na ručicu prednje kočnice hidraulična sila prenese i na zadnji točak u odrećenoj proporciji. Druga stvar je ABS ili Antilock Brake System koji onemogućava nekontrolisano proklizavanje točka pri kočenju. Na prednjem točku ABS omogućava kontrolu upravljanja a na zadnjem eliminiše mogućnost nekontrolisanog zanošenja. ABS se pokazao kao značajno pojačanje vozaču u kritičnim i paničnim kočenjima.

    Postojala je diskusija o ABS sistemu na forumu, tamo su bili i filmići koji pokazuju različita ponašanja motocikala sa i bez ABS sistema.

     

    Gde Želimo Da Budemo?

    Želimo da budemo eksperti u kočenju sa našim motociklima. Želimo da u potpunosti vladamo našim kočnicama, da poznajemo i kočenje i motocikl koji vozimo. Neka to bude prva želja na kojoj svi treba mnogo da radimo, a druga želja neka bude konstantno unapređivanje kočionih sistema. Na tome se radi, tako da nam je bar jedna želja ispunjena. Ipak, pre će nam ona prva spasiti glavu...

     

    Kako Da Dođemo Dotle?

    Prvo i osnovno, trebamo da budemo sigurni u svoje kočnice. Redovan preventivni pregled kočnica može biti dobar početak. Zamena kočionih obloga, krenite iz početka... Da bi upoznali svoje kočnice, potrebna je vežba. Ja ne znam nikog ko je pun sebe pričao kako je sjajan u kočenju, svi se hvale točkarenjem, ubrzanjem, krajnjom brzinom... Moramo vežbati.

     

    Kako Da Znamo Da Smo Stigli?

    Samo je potrebno da ukočimo u paničnim situacijama, bez posledica i stigli smo. Želim Vam svima da stignete dotle.

     

    Moje je pitanje, posle svega ovoga, jel mislite da ste dobar kočničar?

     

    najzli

     

  2. Šmajsere,

     

    Tvoja žena ima svako pravo da podigne tužbu protiv tebe. Verujem da bi neki eminentni psiholozi u tvom ponašanju pronašli atavistički otisak nastao detaljnim proučavanjem istorije, sa odmorima između ratova, ah ti dosadni periodi mira... Iskreno verujući da je Istorija jedna velika puzla slagana od deteta iz zemlje bez vremena, Šmajser se nadao da će u njegovom sledećm životu iz prve ruke osetiti sve one mirise bojišta koje tao verno opisuje u ovom putopisu. Neki pomenuše da je ovo više putoslik, može biti, ali kao u teoriji o stripu, gde je prava priča sakrivena u onim delovima belihi linija između slika, ja iskreno verujem da je Šamjser ciljano dozirao slova za one koji poznaju delove vremena u koje je on otišao motorom. Hvala ti profesore što si uspeo da taj divni smrad bojišta, te generalije i sitnice koje si paralelisao sa našim prostorima, pažljivo sakrio iza "loših" slika, time potvrđujući moju teoriju da nije cveće ono što si želeo da pokažeš, nego sastav tog plodnog tla ispod šume koju su zasadili na istoriji.

    Ako je putopis slika emocija koje putnik doživi vozeći se, ja sam siguran da je ovo samo površina koju je Šmajser zagrebao, a da bi o njegovim emocijama mogla da se napiše knjiga. Ipak, knjiga bi verovatno bila napisana Markesovim stilom, enciklopedijskim rečnikom, sa željom da Goebbels radi marketing, a vreme za takvu knjigu je idealno jer je većina onih koji su preživeli svetske ratove staro i ne bi čitalo tu brutalnu eksploziju slomljnih kostiju i krvi i blata. Ja bih svakao voleo da pročitam tu knjigu, srećan što čitam rat iz prve ruke. Ločigno je, ipak, da je tvoja žena mogla i bolje da provede godišnji, da ode u Pariz, da ide u binograde, da jede sireve i uživa u Azurnoj Obali. Umesto toga, ti je odvedeš u bunker i verovatno je ubediš kako je sve to lepo :) Treba da te tuži.

     

    najzli

    • Podržavam 1
  3. Nisam bre slep, koja god da su svetla, levo ti bije vislje od desnog, pa ti vidi sta ces :P

     

    Немој да офујеш! Те приватне ствари оставите кад с нађете у кафани, а не овде да их износите. Шта мене брига што су му светла укриво! Какве везе имају његови врљави фарови са темом, осим што су на Африци?  ;D

     

    Au bre Spave, pa kako nema veze? Zaslepili su još jednog vozača Afrike.  ;D

     

    najzli

  4. Saobraćajna kultura je ogledalo opšte kulture. Uzmite na primar pojas koji bi uvek trebao biti vezan. I svi to znaju. I svima je jasno da će kazna biti naplaćena. I svi znaju da će u najboljem slučaju izlomiti kolena i njonju ako se skucaju. Pogledajte koliko ljudi ipak ne vezuje pojas. Jednom kada u osnovnoj školi budu imali titulu najfinijeg a ne najjačeg u odeljenju, tada će i na ulici svi da se zaustavljaju na pešačkom i da u autobusu ustupaju sedište onima kojima je sedenje potrebnije.

     

    Ajd iskreno sad, kada ste se poslednji put potpuno zaustavili pred znakom STOP bez obzira što nema nikoga u blizini?

     

    Ja uvek pođem od sebe, vežem se, nosim kacigu, zaustavljam se pešačkim prelazima i mislim da sam jedan od retkih kome je baba iz Juga na Brankovom mostu kroz prozor vikala "Vozi to sranje jebo te motor!" jer sam poštovao ograničenje. Poslao sam joj poljubac jer mi je ulepšala dan. I ona se onda smejala.

     

    najzli

  5. Honda VFR, odlican motocikl, no, izgleda da svaka masina (stvar) se moze pokvariti.

     

    Elem, u tri godine, koliko ucestvujem u grupnim voznjama, tri puta smo morali mjenjati planove zbog kvara jednog motocikla u grupi.

    Jedanput je to bio moj Qingqi, sto je i ocekivano u neku ruku, a dva puta je u pitanju bila Honda, i to ovaj model VFR800 (jedna godiste 2005, druga 2007).

    No, ono sto je zapanjujuce, na obe su bili potpuno isti siptomi, sto me je navelo da ovo napisem.

     

    Put krivudav, uzbrdo (najverovatnije nema veza, ali u istim uslovima se desilo) i odjednom motor se ugasi, tako, u voznji.  ???

    Pokusaj da se upali, nista, ni da zavergla. U nekim pokusajama i kao zarvegla, ali kao nema snage...

    Ova iz 2005 je jedanput i upalila i gas se povecao na maksimum. Odslepana je kuci (u Rusiju, Moskvu)

    Ova iz 2007 je sinoc ukrcana na brod i otisla je opet kuci (Italija) sjutra cu se cuti sa vlasnikom da vidim sta je bilo.

     

    Dakle, dva ista motocikla na slicnom putu na isti nacin otkazuju.  ???

     

    Ja znam za Tonijev VFR koji je odustao na putu od Carske Bare ka Beogradu. Mislim da su mu goreli osigurači... Ne znam za godište, ali isti simptomi koje si ti opisao. Strujno mrtav.

     

    najzli

  6. Ja sam bio kupac ekipe iz Bačke Topole i nemam nikakvih primedbi, momci su fer i korektni. Patario sam Africu 650 iz 1989 godine. Visok sam 190cm i imam 90kg. Ja toplo preporučujem taj motor, bez obzira na kubikažu, jer kod njega nećeš biti oduševljen performansama koliko prijateljskom nastrojenošću ka vozaču. Motor je povozan i prijatan, na forumu ćeš sigurno pročitati koje su mu vrline i mane, ali je jedno sigurno, udoban položaj i njegova narav će ti postati najbolji prijatelj na drumu. Jedina mana moje Afrike su bili retrovizori koji su bili previše uzani, ali na slikama onih Africa to nije slučaj. Sad ispada da mane n epostoje...  ;D

     

    Siguran sam da će ti se dopasti.

     

    najzli

  7. Obzirom da moje supersonične vozačke sposobnosti mogu da iskoriste bar 10% performansi agregata, afiniteti ka pojedinim tipovima se mogu deklarisati čao "estetski", "audio" i "komercijalni". Estetski, odlučio bih se za V2 motor, jer sa svojom preglednošću ostavlja prostora da se uklapa u bilo koji ram i da izgleda super lepo. Audio, odlučio bih se za jedan klip, oni mi se dopadaju, a komercijalno, pasovao bi neki redni šestocilindraš, složiše se ovde da je on najtrajniji.

     

    najzli

  8. 6180eu za osnovnu verisju v stroma dl650? Jel to pala cena nesto?

    Imam jedno pitanje u vezi kofera;

    dl650 nema 2 auspuha.Kapiram da moze da se napasuje samo jedan bocni kofer.ILi moze kad se narucuje motor da se naruci i neki ram za oba kofera?

     

    Ne kapiraš dobro. Broj ausuha nije ograničavajući faktor za broj kofera koji se mogu montirati, na Stromu ili bilo kom drugom motoru.  ;)

     

    najzli

×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja