Mala ilustracija, sve povodom onog proseka na fakultetu, marljivosti, edukovanosti. Onomad jedan moj prijatelj koji je sve to ispunjavao nameracio da iz jedne trenutno lose stojece firme predje u javno preduzece. Konkurisao, poslao CV od koga bulja mrzne na + 50, ali koga se to u smatra u zemlji Srbiji. Naime indirektno mu je predoceno da je dzaba prosek preko 9, dzaba znanje dva svetska jezika, kazem znanje, dzaba nadprosecno poznavanje informatike, ako se ne uclani u PUPS kome je to javno preduzece pripalo prilikom podele izbornog plena.
U prevodu, nama sto smo usitnili sestu banku pomoci nema, ali svi vi koji ispunjavate uslove koji se ticu vanserijskog uspeha na fakultetu, znanja jezika i informatike, naravno pod uslovom da niste diplomirali na nekom Cash & Carry fakultetu, nema sta da se razmisljate paljba odavde.
Naravno ni napolju nije sve sjajno i bajno, ali nije za poredjenje sa ovim ovde, gde ti partijska knjizica treba cak i ako konkurises za cistaca ulice. Reci ce neko ali nije sve u tome da se posao nadje u nekom javnom preduzecu. Tacno. Imate mogucnost da se zaposlite i kod nekog "biznismena" sa dva mladeze i tri padeza koji ce vase znanje vrednovati kao da je rec o kalemarskom kursu. A kada je rec o onim inostranim koji posluju ovde i oni su naucili skolu pa sve ono na sta ne smeju da pomisle u zemlji odakle dolaze rade ovde, a sto i ne bi kada u Srbiji uprkos tolikom sindikatima ne postoji ni jedan pravi od koga bi se poslodavcima mrzlo govno u guzici, vec samo predstavljaju scenografiju u nasem teatru apsurda. Uostalom kada je posle II Svetskog rata na ovim prostorima zabelezen generalni strajk povodom teskog materijalnog stanja radnika ili nepostovanja Zakona o radu?
Sto bi rekao Baja Pasic, spasa nam nema, propasti necemo. Nasa agonija je konstanta cija se promena ne nazire!!!
Mozda sve ovo nekome zazvuci depresivno, defetisticki ili kako god, ali dovoljno se samo osvrnuti oko sebe i spoznati pravo stanje stvari.