E drugari moji, pa ja od onog Marta u Delti kad sam vas upoznao zivot dobio ono sto mozda vecina ljudi nikad ne dobije, a to su prijatelji, mali, veliki, krakati, debeli, mrsavi, blesavi, nenormalni . . . kakvi god da su, moji su. Kad smo na drumu, zna se red, kad smo u kafani opet se zna red, kad se zaj...vamo zna se ko je na tapetu . U zivotu se nisam smejao toliko koliko u ovih skoro godinu dana, pa kad Dare (Satelis) i Mare (Culle) pozovu u kratku voznjicu, pa malo grad, malo dosadjujemo Laborantima pa zavrsimo ko zna gde do dva-tri ujutru, pa se u medju vremenu prikljuci jos neko iz MSC koga sretnemo ili pozovemo, zato smo i pustili stomake jer jedemo nocu, al kad dogovorimo voznju pa zapucamo u . . . . e tu krece havarija, ma bre LUDILO EKIPA, sta da kazem sem da ste x 10000